WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T06:12:06Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 06:12, 7. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Higgsov bozon'''-->~~{{Infobox Čestice		{{Infobox Čestice
	\| pozadina=		\| pozadina=
	\| ime= Higgsov bozon		\| ime= Higgsov bozon

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite journal +{{Citiranje časopisa)

2021-11-26T02:34:22Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite journal +{{Citiranje časopisa)

←Starija inačica		Inačica od 02:34, 26. studenoga 2021.
Redak 19:		Redak 19:
	\| masa = 125,18 ± 0,16 GeV/c<sup>2</sup> <ref> {{cite journal \|author=M. Tanabashi et al. (Particle Data Group) \|title=Review of Particle Physics \|year= 2018 \|doi=10.1103/PhysRevD.98.030001 \|bibcode=2018PhRvD..98c0001T \|volume=98 \|issue=3 \|pages=030001 \|journal=Physical Review D \|url=http://pdglive.lbl.gov/Particle.action?node=S126&init=0 }}</ref>		\| masa = 125,18 ± 0,16 GeV/c<sup>2</sup> <ref> {{cite journal \|author=M. Tanabashi et al. (Particle Data Group) \|title=Review of Particle Physics \|year= 2018 \|doi=10.1103/PhysRevD.98.030001 \|bibcode=2018PhRvD..98c0001T \|volume=98 \|issue=3 \|pages=030001 \|journal=Physical Review D \|url=http://pdglive.lbl.gov/Particle.action?node=S126&init=0 }}</ref>
	\| vrijeme_poluraspada= 1,56×10<sup>−22</sup> [[sekunda\|s]] (predviđeno)		\| vrijeme_poluraspada= 1,56×10<sup>−22</sup> [[sekunda\|s]] (predviđeno)
	\| raspad_čestice= Donji-antidonji par (promatrano) <ref>{{cite journal\|arxiv=1808.08238\|title=Observation of H→b{{overline\|b}} decays and VH production with the ATLAS detector\|journal=Physics Letters B\|volume=786\|pages=59–86\|author1=ATLAS collaboration\|year=2018\|doi=10.1016/j.physletb.2018.09.013}}</ref> <ref>{{~~Cite journal~~\|arxiv=1808.08242\|doi=10.1103/PhysRevLett.121.121801\|pmid=30296133\|title=Observation of Higgs Boson Decay to Bottom Quarks\|journal=Physical Review Letters\|volume=121\|issue=12\|pages=121801\|year=2018\|author1=CMS collaboration\|bibcode=2018PhRvL.121l1801S}}</ref>, dva W bozona (promatrano), dva gluona (predviđeno), Tau-antitau par (uočeno), dva Z bozona (promatrano), dva fotona (promatrano), razna druga raspadanja (predviđa se).		\| raspad_čestice= Donji-antidonji par (promatrano) <ref>{{cite journal\|arxiv=1808.08238\|title=Observation of H→b{{overline\|b}} decays and VH production with the ATLAS detector\|journal=Physics Letters B\|volume=786\|pages=59–86\|author1=ATLAS collaboration\|year=2018\|doi=10.1016/j.physletb.2018.09.013}}</ref> <ref>{{Citiranje časopisa\|arxiv=1808.08242\|doi=10.1103/PhysRevLett.121.121801\|pmid=30296133\|title=Observation of Higgs Boson Decay to Bottom Quarks\|journal=Physical Review Letters\|volume=121\|issue=12\|pages=121801\|year=2018\|author1=CMS collaboration\|bibcode=2018PhRvL.121l1801S}}</ref>, dva W bozona (promatrano), dva gluona (predviđeno), Tau-antitau par (uočeno), dva Z bozona (promatrano), dva fotona (promatrano), razna druga raspadanja (predviđa se).
	\| električni_naboj= 0 [[elementarni naboj\|e]]		\| električni_naboj= 0 [[elementarni naboj\|e]]
	\| naboj_radius =		\| naboj_radius =
Redak 27:		Redak 27:
	\| magnetska_polarizabilnost =		\| magnetska_polarizabilnost =
	\| boja_naboj= 0		\| boja_naboj= 0
	\| spin = 0 <ref>{{~~Cite journal~~\|arxiv=1707.00541\|author=CMS Collaboration\|title=Constraints on anomalous Higgs boson couplings using production and decay information in the four-lepton final state\|journal=Physics Letters B\|volume=775\|issue=2017\|pages=1– 24\| year=2017\| doi=10.1016/j.physletb.2017.10.021\|bibcode=2017PhLB..775....1S}}</ref>		\| spin = 0 <ref>{{Citiranje časopisa\|arxiv=1707.00541\|author=CMS Collaboration\|title=Constraints on anomalous Higgs boson couplings using production and decay information in the four-lepton final state\|journal=Physics Letters B\|volume=775\|issue=2017\|pages=1– 24\| year=2017\| doi=10.1016/j.physletb.2017.10.021\|bibcode=2017PhLB..775....1S}}</ref>
	\| br_spin_stanja=		\| br_spin_stanja=
	\| lepton_br=		\| lepton_br=

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-21T06:29:55Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infobox Čestice
| pozadina=
| ime= Higgsov bozon
| slika= [[datoteka:BosonFusion-Higgs.svg|300px]]
| opis= Jedan od mogućih načina da se Higgsov bozon dobije na [[Veliki hadronski sudarivač|Velikom hadronskom sudaraču]] ili LHC.
| br_vrsta =
| klasifikacija=
| kompozicija= [[Elementarna čestica]]
| statistika = [[Bozoni]]
| grupa =
| porodica=
| međudjelovanje=
| čestica=
| antičestica=
| status = Nova čestica mase 125 G[[eV]] otkrivena je 2012., a kasnije je potvrđen Higgsov bozon preciznijim mjerenjima. <ref>{{cite press release |website=Media and Press relations |url=https://home.cern/news/news/cern/lhc-experiments-delve-deeper-precision|title=LHC experiments delve deeper into precision|date=11 July 2017 |publisher=CERN |accessdate=2017-07-23}}</ref>
| teoretiziran= Robert Brout, [[François Englert | F. Englert]], [[Peter Higgs| P. Higgs]], Gerald Guralnik, Carl Richard Hagen i Tom Kibble (1964.)
| otkriven= [[Veliki hadronski sudarivač|LHC]] (2011. – 2013.)
| simbol = H0
| masa = 125,18 ± 0,16 GeV/c2 <ref> {{cite journal |author=M. Tanabashi et al. (Particle Data Group) |title=Review of Particle Physics |year= 2018 |doi=10.1103/PhysRevD.98.030001 |bibcode=2018PhRvD..98c0001T |volume=98 |issue=3 |pages=030001 |journal=Physical Review D |url=http://pdglive.lbl.gov/Particle.action?node=S126&init=0 }}</ref>
| vrijeme_poluraspada= 1,56×10−22 [[sekunda|s]] (predviđeno)
| raspad_čestice= Donji-antidonji par (promatrano) <ref>{{cite journal|arxiv=1808.08238|title=Observation of H→b{{overline|b}} decays and VH production with the ATLAS detector|journal=Physics Letters B|volume=786|pages=59–86|author1=ATLAS collaboration|year=2018|doi=10.1016/j.physletb.2018.09.013}}</ref> <ref>{{Cite journal|arxiv=1808.08242|doi=10.1103/PhysRevLett.121.121801|pmid=30296133|title=Observation of Higgs Boson Decay to Bottom Quarks|journal=Physical Review Letters|volume=121|issue=12|pages=121801|year=2018|author1=CMS collaboration|bibcode=2018PhRvL.121l1801S}}</ref>, dva W bozona (promatrano), dva gluona (predviđeno), Tau-antitau par (uočeno), dva Z bozona (promatrano), dva fotona (promatrano), razna druga raspadanja (predviđa se).
| električni_naboj= 0 [[elementarni naboj|e]]
| naboj_radius =
| električni_dipolni_moment =
| električna_polarizabilnost =
| magnetski_moment =
| magnetska_polarizabilnost =
| boja_naboj= 0
| spin = 0 <ref>{{Cite journal|arxiv=1707.00541|author=CMS Collaboration|title=Constraints on anomalous Higgs boson couplings using production and decay information in the four-lepton final state|journal=Physics Letters B|volume=775|issue=2017|pages=1– 24| year=2017| doi=10.1016/j.physletb.2017.10.021|bibcode=2017PhLB..775....1S}}</ref>
| br_spin_stanja=
| lepton_br=
| barion_br=
| stranost=
| šarmantnost=
| dubina=
| vršnost=
| izospin =
| slab_izospin = − 1/2
| slab_izospin_3 =
| hipernaboj =
| slab_hipernaboj = +1
| kiralnost =
| B-L =
| X_naboj=
| paritet = +1
| g_paritet =
| c_paritet =
| r_paritet =
| održana_simetrija =
}}

[[datoteka:Standard_Model_of_Elementary_Particles_hr.svg|mini|desno|300px|[[Standardni model]] [[Elementarna čestica|elementarnih čestica]], s [[baždarni bozoni|baždarnim]] i Higgsovim bozonom.]]

[[datoteka:CMS Higgs-event.jpg|mini|desno|300px|Simulacija hipotetskog raspada Higgsovog bozona.]]

[[datoteka:Temeljne čestice 1.png|mini|desno|300px|Sažetak međudjelovanje između [[Subatomska čestica|subatomskih čestica]] opisanih [[Standardni model|standardnim modelom]].]]

'''Higgsov bozon''' ili '''Higgsova čestica''' (po [[Peter Higgs|P. Higgsu]]; oznaka H0) je [[bozoni|bozon]] uveden u [[Standardna teorija čestica i sila|standardnu teoriju čestica i sila]] (1964.) radi objašnjenja kako je prilikom nastanka [[svemir]]a narušena [[elektroslaba teorija|elektroslaba simetrija]] pa je nastao veći broj [[Subatomska čestica|subatomskih čestica]] nego [[antičestica]] i zašto čestice imaju masu. Njegova je [[masa]] približno 125,09 GeV/c², [[spin]] 0, [[vrijeme poluraspada]] 1,56 × 10–22 [[sekunda|s]], [[Električni naboj|električki]] je neutralan i sam je sebi [[antičestica]]. Može se raspasti na dva [[W bozon|W-bozona]]:

:<math> \mathrm{H}^0 \rightarrow \mathrm{W}^+ + \mathrm{W}^- </math>

dva [[Z bozon|Z-bozona]]:

:<math> \mathrm{H}^0 \rightarrow \mathrm{Z}^0 + \mathrm{Z}^0 </math>

dva [[foton]]a:

:<math> \mathrm{H}^0 \rightarrow \mathrm{\gamma} + \mathrm{\gamma} </math>

i drugo. <ref> '''Higgsov bozon''', [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25457] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. ožujka 2020.</ref>

== Objašnjenje ==
Higgsov bozon je [[elementarna čestica]] kojom se prema [[Standardni model|standardnom modelu]] objašnjava [[masa]] drugih čestica, a posebno zašto su [[W i Z bozoni]] toliko masivni za razliku od [[foton|fotona]] koji nema masu. Higgsov bozon jedna je od 17 elementarnih čestica u standardnom modelu, 16 preostalih čestica su: 6 [[kvark|kvarkova]], 6 [[lepton|leptona]], [[foton]], [[gluon]], W i Z bozon. Kvarkovi i leptoni su primjeri skupine čestica zvani [[fermioni]]. Oni su ti koji čine svu tvar koju svakodnevno vidimo oko nas. Foton, W, Z, gluon i Higgsov bozon su u drugoj skupini zvani [[bozoni]]. Oni su odgovorni za sve [[sila|sile]] u prirodi, osim [[gravitacija|gravitacije]]. Znanstvenici još ne znaju kako povezati gravitaciju sa standardnim modelom.

Postojanje Higgsova bozona ima veliku važnost u [[Kvantna fizika|kvantnoj fizici]] jer bi se dokazalo postojanje hipotetskog Higgsovog polja - najjednostavniji od nekoliko predloženih mehanizama za lomljenje elektroslabe simetrije, te način na koji elementarne čestice dobivaju masu. Postojanje takvog [[bozon]]a predviđeno je teorijom koju su nezavisno i skoro istovremeno predložile [[1964.]] tri grupe istraživača: [[François Englert|F. Englert]] i [[Robert Brout|R. Brout]], [[Peter Higgs|P. Higgs]], te [[Gerald Guralnik|G. Guralnik]], [[Carl Hagen|C. Hagen]] i [[Tom Kibble|T. Kibble]]. Dana 4. srpnja 2012. dvije skupine znanstvenika ([[Kompaktni mionski solenoid|CMS]] i Atlas), promatrajući sudare protona na [[Veliki hadronski sudarivač|velikom hadronskom sudarivaču]] u [[CERN]]-u su, nezavisno jedna od druge, objavile otkriće nove čestice, oko 130 puta teže od protona <ref>{{citiranje www | url = https://cms-docdb.cern.ch/cgi-bin/PublicDocDB/RetrieveFile?docid=6116&filename=CMShiggs2012_CR.pdf | naslov = Opažanje nove čestice s masom od 125 GeV | dan = 2012-07-04 | rad = Priopćenje za tisak CMS kolaboracije | izdavač = CERN}}</ref>. Prema svim pokazateljima, riječ je upravo o Higgsovom bozonu te su za svoj doprinos ovom otkriću [[François Englert]] i [[Peter Higgs]] podijelili [[Nobelova_nagrada_za_fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 2013.

== Higgsov mehanizam, polje i bozon ==
Higssov bozon je masivna [[elementarna čestica]], koju su 1964. predložili [[Peter Higgs|P. Higgs]], Robert Brout, [[Francois Englert|F. Englert]], Gerald Guralnik, Carl Hagen i Thomas Kibble, kojom se prema [[standardni model|standardnom modelu]] objašnjava [[masa]] drugih [[čestica]], a posebno zašto su [[W i Z bozoni]] toliko masivni za razliku od [[foton]]a koji nema masu.

Prema standardnom modelu, [[Fundamentalne interakcije|temeljne sile prirode]] proizlaze iz zakona [[priroda|prirode]] poznatom pod nazivom simetrija ([[CP-simetrija]]), a prenose ih čestice poznate kao [[baždarni bozoni]]. U [[fizika|fizici]] se kaže da sustav poštuje zakon simetrije ako on ostaje nepromijenjen u slučaju kada se nad sustavom obavlja neka operacija, na primjer [[rotacija]] ili pomak. U [[Fizika elementarnih čestica|fizici čestica]], simetrija se može koristiti kao bi se izveli zakoni očuvanja određenih fizikalnih sustava, te kako bi se utvrdilo koja su [[Temeljno međudjelovanje|temeljna međudjelovanja]] (interakcije) čestica moguća, a koje ne. Dakle, simetrija nam daje pravilo kako bi se neki sustav trebao ponašati sve dok na njega ne djeluje neka vanjska [[sila]]. Dobar primjer je [[Rubikova kocka]]. Uzmemo li Rubikovu kocku i počnemo li je okretati po volji, ti pomaci neće narušiti simetriju kocke. Međutim, svaki od tih pomaka će promijeniti rješenje zagonetke, ali ostavljajući Rubikovu kocku i dalje rješivom. Međutim, moguće je razbiti tu simetriju ako djelujemo nekom vanjskom silom, na primjer ako rastavimo kocku i ponovo je sastavimo na skroz pogrešan način. Koliko god se sad trudili složiti kocku, to neće biti moguće, jer smo prethodno narušili simetriju kocke, odnosno sustava.

Pod određenim uvjetima [[Elektroslaba teorija|elektroslaba sila]] se pokazuje (manifestira) kao [[slaba nuklearna sila]] koju prenose masivni baždarni bozoni. Simetrija slabe sile trebala bi uzrokovati da prijenosnici slabe sile, W i Z bozoni, nemaju masu. Međutim, [[pokus]]i pokazuju da su bozoni slabog djelovanja vrlo masivne čestice kratkog dometa. Stoga kažemo da elektroslabo međudjelovanje narušava zakon simetrije. Narušavanje simetrije postoji tamo gdje je simetrija očekivana, ali nije zapažena. Nije jasno kako i zašto dolazi do narušavanje simetrije u elektroslabom međudjelovanju, no jasno je da bez nje, [[svemir]] kakav danas znamo ne bi postojao jer se [[atom]]i i druge strukture ne bi mogle stvoriti, niti bi se [[Nuklearna reakcija|nuklearne reakcije]] u [[zvijezda]]ma mogle događati.

Međutim, ranijih 1960-ih godina, fizičari su shvatili da pod određenim uvjetima zakon simetrije ne mora biti ispoštovan. Matematički model koji objašnjava kako baždarni bozoni mogu biti masivni unatoč njihovoj vladajućoj simetriji naziva se Higgsov mehanizam. Ovaj mehanizam pokazuje da je uvjet narušavanju simetrije postojanje neobičnog polja koje se prostire kroz cijeli svemir i omogućava česticama da imaju masu. Godine 1964. šest fizičara: Peter Higgs, Robert Brout, Francois Englert, Gerald Guralnik, Carl Hagen i Thomas Kibble, predložilo je postojanje novog polja koje, prostirući se svemirom, razbija određene zakone simetrije elektroslabog međudjelovanja. To novo polje, nazvano Higgsovo polje, aktivira Higgsov mehanizam uzrokujući da W i Z bozoni budu masivni. Nije dugo trebalo znanstvenicima da shvate da bi se istim ovim poljem moglo objasniti zašto ostale elementarne čestice također imaju masu. Mnogo godina nije se moglo reći postoji li zaista Higgsovo polje u prirodi ili ne. Ako bi ono postojalo, bilo bi drugačije od bilo kojeg drugog temeljnog polja poznatog u znanosti.

Postojanje Higgsova polja moglo bi se dokazati pronalaskom odgovarajuće čestice, koja bi također trebala postojati ako postoji i Higgsovo polje. Otkriće te čestice, Higgsovog bozona, direktno bi ukazalo na postojanje Higgsova polja. Desetljećima znanstvenici nisu imali načina kako potvrditi postojanje Higgsovog bozona, jer takva bi se čestica pri nastanku raspala za 10−22 sekundi. Bilo je potrebno oko 30 godina, od 1980. do 2010., da bi se razvili [[sudarivač]]i čestica, [[detektor]]i i [[računalo|računala]] sposobni proizvesti i snimiti Higgsov bozon, ako on doista postoji.

Pokusi kojima bi se potvrdila i ustanovila priroda Higgsovog bozona, pomoću [[Veliki hadronski sudarivač|Velikog hadronskog sudarivača]] (engl. ''Large Hadron Collider'', LHC) u [[CERN]]-u, počeli su početkom 2010. Dana 4. srpnja 2012., dva glavna pokusa u LHC-u, na ATLAS-u i CMS-u, su nezavisno jedan od drugog prijavila pronalazak nove čestice s masom oko 125 GeV/c2, koja je po nekim glavnim svojstvima bila dosta slična s Higgsovim bozonom. Ipak, bila su potreban daljnja istraživanja koja bi u konačnici mogla potvrditi da li je zaista riječ o Higgsovom bozonu. Dana 14. ožujka 2013. potvrđeno je da se doista radi o Higgsovom bozonu.

=== Pojednostavljeno o Higgsovom polju i bozonu ===
Zamislimo [[Skijanje|skijašku stazu]] prekrivenu snježnim pokrivačem i skijaša koji se želi spustiti na skijama niz tu stazu. Skijaš, zbog jako velike brzine kojom se spušta, jedva dotiče snježni pokrivač i kao da lebdi iznad staze. Na sličan način čestice bez mase međudjeluju s Higgsovim poljem, koje je u ovoj analogiji predstavljeno snježnim pokrivačem. Gibajući se [[brzina svjetlosti|brzinom svjetlosti]], čestice ne propadaju kroz snijeg, odnosno ne dolaze u doticaj s Higgsovim poljem, te stoga nemaju masu.

Sada umjesto skijaša zamislimo čovjeka koji se želi spustiti niz tu stazu bez skija. U tom slučaju, čovjek će upadati duboko u snijeg, teže i sporije će se kretati. Drugim riječima, čestice koje imaju masu na sličan način dolaziti će u međudjelovanje s Higgsovim poljem. Dakle, čestice koje dolaze u međudjelovanje s Higgsovim poljem imat će brzinu manju od brzine svjetlosti, sporije će se kretati i stoga će posjedovati masu.

Radi lakšeg poimanja, o Higgsovom polju možemo misliti kao o snježnom pokrivaču koje se prostire kroz cijeli svemir, ali ga ne vidimo, dok o čovjeku i skijašu mislimo kao o česticama koje međudjeluju ili ne međudjeluju s Higgsovim poljem. Čestice koje međudjeluju s poljem imaju masu, a one koje ne međudjeluju nemaju masu. Pri tome, na Higgsov bozon možemo gledati kao na česticu koja je prijenosnik međudjelovanja elementarnih čestica s Higgsovim poljem. <ref> Svetlana Veselinović: "Elementarne čestice", [http://www.mathos.unios.hr/~mdjumic/uploads/diplomski/VES07.pdf], završni rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek 2014., pristupljeno 27. siječnja 2020.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

{{WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat = Higgs boson
|commonscathr = Higgsov bozon
|wikivrste =
|wikivrstehr =
|wikizvor =
|wikizvor_autor =
|wječnik =
|wikiknjige =
|wikicitat =
}}

* [http://eskola.hfd.hr/fizika_svemira/vijesti/higgs.html Otkriće i uloga Higgsovog bozona]" na stranicama e-škole fizike Hrvatskog fizikalnog društva.
* [http://www.youtube.com/watch?v=_qkNSYV8EGY Zašto i kako tražimo Higgsov bozon]" Prezentacija Ivice Puljka za TEDxMaksimir.

{{čestice u fizici}}
{{Proboj godine}}

[[kategorija:elementarne čestice]]

Higgsov bozon - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite journal +{{Citiranje časopisa)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica