WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-08T03:16:03Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 03:16, 8. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''INRI'''-->~~[[Image:INRI-Isenheimer.jpg\|250px\|thumb\|INRI s oltara u Isenheimu]]		[[Image:INRI-Isenheimer.jpg\|250px\|thumb\|INRI s oltara u Isenheimu]]
	[[Image:Crucifix.JPG\|thumb\|Raspelo sa stiliziranim natpisom INRI u blizini Murecka u austrijskoj pokrajini [[Štajerska\|Štajerskoj]].]]		[[Image:Crucifix.JPG\|thumb\|Raspelo sa stiliziranim natpisom INRI u blizini Murecka u austrijskoj pokrajini [[Štajerska\|Štajerskoj]].]]
	'''I N R I''' su inicijali [[Latinski jezik\|latinske]] rečenice ''Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum'' – „Isus Nazarećanin, kralj židovski“. Prema Evanđelju po Ivanu (Iv, 19, 19 i dalje) tu je rečenicu [[Poncije Pilat]] dao postaviti na križ iznad raspetog Isusa na trima jezicima; [[Hebrejski jezik\|hebrejskom]], latinskom i [[Starogrčki jezik\|grčkom]] kao razlog zašto je Isus razapet. Ona se zbog toga naziva i naslov križa (''Titulus crucis'') . Prema drugim evanđeljima (Marko, 15, 26; Matej 27, 37; Luka, 23, 38) natpis je glasio samo „kralj židovski“.		'''I N R I''' su inicijali [[Latinski jezik\|latinske]] rečenice ''Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum'' – „Isus Nazarećanin, kralj židovski“. Prema Evanđelju po Ivanu (Iv, 19, 19 i dalje) tu je rečenicu [[Poncije Pilat]] dao postaviti na križ iznad raspetog Isusa na trima jezicima; [[Hebrejski jezik\|hebrejskom]], latinskom i [[Starogrčki jezik\|grčkom]] kao razlog zašto je Isus razapet. Ona se zbog toga naziva i naslov križa (''Titulus crucis'') . Prema drugim evanđeljima (Marko, 15, 26; Matej 27, 37; Luka, 23, 38) natpis je glasio samo „kralj židovski“.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-24T02:33:57Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Image:INRI-Isenheimer.jpg|250px|thumb|INRI s oltara u Isenheimu]]
[[Image:Crucifix.JPG|thumb|Raspelo sa stiliziranim natpisom INRI u blizini Murecka u austrijskoj pokrajini [[Štajerska|Štajerskoj]].]]
'''I N R I''' su inicijali [[Latinski jezik|latinske]] rečenice ''Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum'' – „Isus Nazarećanin, kralj židovski“. Prema Evanđelju po Ivanu (Iv, 19, 19 i dalje) tu je rečenicu [[Poncije Pilat]] dao postaviti na križ iznad raspetog Isusa na trima jezicima; [[Hebrejski jezik|hebrejskom]], latinskom i [[Starogrčki jezik|grčkom]] kao razlog zašto je Isus razapet. Ona se zbog toga naziva i naslov križa (''Titulus crucis'') . Prema drugim evanđeljima (Marko, 15, 26; Matej 27, 37; Luka, 23, 38) natpis je glasio samo „kralj židovski“.
Javna obznana krivnje osuđenika bila je u skladu s tadašnjim rimskim običajem. Rimljani su godine [[4. pr. Kr.]] zabranili vazalnim židovskim vladarima da nose naslov kralja te stoga izraz „kralj židovski“ u [[Novi zavjet|Novom Zavjetu]] koriste samo Nežidovi te je kao takav povijesno polazište za, kako vjeruju kršćani, Isusovo [[mesija]]nstvo<ref>Martin Karrer: ''Jesus Christus im Neuen Testament'', Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen 1998, str. 161</ref>

== Novi zavjet ==
Kratica INRI polazi od latinskog teksta Ivanova evanđelja (Iv, 19, 19) prihvaćenog u [[Katolička crkva|Katoličkoj crkvi]]. Riječ je o Vulgati, prijevodu Biblije na latinski [[Sveti Jeronim|sv. Jeronima]]. U najstarijim grčkim rukopisima Ivanova evanđelja rečenica glasi
:Ἰησοῦς ὁ Ναζωραῖος ὁ βασιλεὺς τῶν Ἰουδαίων
: („Isus Nazarenac, kralj židovski“)

Izraz ''Nazarenac'' nalazimo i drugdje u evanđeljima (Mt, 2, 23; Lk, 18, 37 i Iv, 18, 5.7) i možda je prvotno označavao krštenje ili vjersko naučavanje <ref>Mark Lidzbarski: ''Ginza. Der Schatz oder Das große Buch der Mandäer.'' Berlin 1925, Nachdruck bei Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen 1978, {{ISBN|3525541236}}</ref> Sinoptička izvješća o Isusovoj muci upotrebljavaju na tom mjestu izraz „Nazarenos" (Mk, 1, 24; Mk, 10, 47; Mk, 16, 6; Lk, 4, 34; Lk, 24, 9). Oba su izraza označavala mjesto Isusova podrijetla „iz Nazareta“.<ref>Hans Heinrich Schaeder: Artikel ''Nazarenos, Nazoraios'', u: Theologisches Wörterbuch zum Neuen Testament IV, Stuttgart/Berlin/Köln 1990, str. 879-884</ref>

Prema Iv 19,19 i d. natpis se naziva ''titlos'', latinski ''titulus''. Natpis je po zapovijedi rimskog namjesnika Poncija Pilata napravljen na hebrejskom, latinskom i grčkom te pričvršćen na križ. Ostala evanđelja ne navode jezik natpisa niti tko ga je dao napraviti nego samo kažu:
:''Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski.'' (Mk, 15, 26)
Ako je to povijesno, rečenica vjerojatno nije bila na hebrejskom nego na [[Aramejski jezik|aramejskom]], jeziku tadašnjeg stanovništva [[Palestina|Palestine]], kojim je govorio i Isus, jer hebrejski ne bi mogli razumjeti.
Prema Mt 27,37 i Lk 23,38 natpis je postavljen „ponad glave“ odnosno „ponad njega“.

== Povijesna pozadina ==
Rimljani su poznavali običaj javnog obznanjivanja krivnje osuđenika natpisom tj. pločom koja bi mu se objesila oko vrata ili nosila ispred njega. Osuđenika se na taj način prije smrti ponižavalo i izrugivalo. O tome govore četiri rimska izvora, među njima [[Svetonije]] kada govori o izvršavanju presude nad ustanicima u doba careva [[Kaligula|Kaligule]] i [[Domicijan]]a.<ref>Martin Karrer: ''Jesus Christus im Neuen Testament'', a.a.O. S. 160</ref> [[Dion Kasije Kokejan]] također jedanput spominje taj običaj kod jednog raspeća.<ref>''Book LIV'', 3,7: Cassius Dio, ''Roman History'', Vol. VI, Loeb Classical Library, 1917, S. 281-375 ([http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Cassius_Dio/54*.html online kod''Lacus Curtius''])</ref> Pričvrščivanje ploče iznad raspetoga spominje se međutim samo u Novom zavjetu.
Rimljani su nakon smrti [[Herod I. Veliki|Heroda Velikog]] godine 4. pr. Kr. pa sve do kraja vladavine namjesnika Poncija Pilata godine 37. strogo zabranjivali židovskim vladarima nošenje naslova „kralj židovski“, kojeg zajednički prenose sva četiri evanđelja. Judeja je u to doba zajedno s [[Idumeja|Idumejom]] i [[Galileja|Galilejom]] bila pod izravnom rimskom upravom. Židovski povjesničar [[Josip Flavije]] izvješćuje o „kraljevima“, koji su vodili mnoge židovske ustanke (''Starine'' 17, 283-285).<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=J.+AJ+17.250 Perseus Project: ''Antiquitates'' 17. 250-298 (engleski)]</ref> Rimski vojskovođa [[Publije Kvintilije Var]] dao je oko godine 6. raspeti na križ mnoge ustaničke Židove koji su tražili kraljevski naslov. (''Židovski rat'' 2,75). Pravni razlog za to bio je Zakon o uvredi veličanstva (''lex Iulia de maiestate'') cara [[August]]a prema kojem se uzimanje kraljevskog naslova u rimskim provincijama bez careve dozvole smatrao pobunom (''seditio, perduellio'') i napadom na samoga cara (''crimen laesae maiestatis''). To se od doba cara [[Tiberije|Tiberija]] kažnjavalo razapinjanjem na križ.<ref>Wolfgang Reinbold: ''Der Prozess Jesu'', Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen 2006, {{ISBN|3-525-61591-4}}, str. 84</ref>

Naslov „Kralj židovski“ spominje se u evanđeljima osim u Mt, 2,2 samo u izvješćima o Isusovoj muci i on stoga teško da je rezultat vjere prvih kršćana nego održava rimsko gledište. Zbog toga se može smatrati povijesnim da je Isus pogubljen kao „mesijanski ustanik“ .<ref>Klaus Wengst: ''Das Johannesevangelium'', str. 251 i d.</ref> Rimljani nisu razlikovali vjersko od političkog vodstva i smatrali su kraljevski naslov zločinom protiv rimske države, slično današnjoj [[Veleizdaja|veleizdaji]]. Isus je tu optužbu šutnjom potvrdio pred Pilatom i zbog toga prema rimskom pravu bio osuđen na smrt.<ref>N.A. Dahl: ''Der gekreuzigte Messias'', in: H. Ristow, K. Matthiae: ''Der historische Jesus und der kerygmatische Christus'', Berlin 1960, S. 149-169; Klaus Haacker: ''Wer war schuld am Tode Jesu'', in: Klaus Haacker: ''Versöhnung mit Israel. Exegetische Beiträge.'' Neukirchener Verlag 2002, {{ISBN|3788718366}}</ref>

== Teološka pozadina==
Odlučujuće pitanje za povjesničare i teologe jest kime se sam Isus smatrao zbog čega ga je Pilat osudio na smrt. U evanđeljima naime nigdje ne stoji da je Isus izričito rekao da je kralj ili mesija. Na izravno Pilatovo pitanje „Ti li si kralj židovski?“ Isus odgovara „Ti kažeš.“ (Mk 15, 2-3), prepušta mu dakle da sam odluči. Prema Ivanovu evanđelju (Iv 18, 36) Isus je odgovorio:

:''Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.''

Pilat je bio uvjeren u Isusovu nevinost, ali je popustio optužbama i zahtjevima židovskih svećenika i njihovih pristaša u Jeruzalemu: „Raspni ga!“. [[Saduceji]] su naglasnije tražili Isusovu smrt te su također kod Pilata prosvjedovali protiv natpisa na križu tražeći da stoji da je Isus „tvrdio“ da je kralj židovski. Pilat ih je odbio poznatim riječima:“Što napisah, napisah.“ (Iv 19, 21-22).
To ukazuje na proces ili saslušanje pred židovskim [[sinedrij]]em. Prema Markovu evanđelju (Mk 14,61 i dalje) za Isusa je zatražena smrtna kazna zbog njegova potvrdnog odgovora na pitanje velikog svećenika je li on Mesija:

:''Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.“

Smatranje sebe mesijom nije se u židovstvu smatralo vrijednim smrtne kazne nego se prepuštalo sudu povijesti. Židovski kraljevi i pretendenti na prijestolje nisu nikada od propasti [[Kraljevstvo Juda|Judejskog kraljevstva]] za sebe tražili počasnu titulu pomazanika Božjeg (hebr. ''maschiach'', grč. ''christos'').<ref>Martin Karrer: ''Jesus Christus im Neuen Testament'', a.a.O. S. 135-138</ref> Sam Isus to je učinio samo na ovom mjestu u Markovu evanđelju. Isus kao mnogi proroci prije njega nije tražio vlast za sebe nego je propovijedao [[Kraljevstvo Božje]]. U židovskoj apokaliptici to se shvaćalo kao onostran prekid svjetske povijesti i Božji dolazak na zemlju, a ne kao rezultat povijesnog razvoja.
Tome je odgovarala Isusova reakcija na klicanje naroda prilikom njegova ulaska u Jeruzalem (Mk, 11, 9 i d; Mt, 21,9; usp. Lk, 19,38):
: ''Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi!“
To je izražavalo tada rašireno očekivanje židovskog naroda da će doći politički osloboditelj iz potomstva kralja [[David]]a koji će protjerati Rimljane iz Izraela. Ta očekivanja Isusu su prema Lukinom evanđelju (Lk, 24, 21) izrazili i njegovi učenici. Naprotiv, Isusov ulazak u Jeruzalem na mladom magarcu podsjeća na starozavjetno obećanje dolaska poniznog Mesije na magaretu (Zah, 9,9). Ta simbolika odbacuje popularno davidijansko i zelotsko nadanje u dolazak moćnoga mesije koji će osloboditi svoj narod od omražene rimske vlasti, ali istovremeno izričito potvrđuje da je Isus taj očekivani mesija.
U Ivanovu evanđelju (Iv, 12, 13-16) nedostaje veza s Davidovim kraljevstvom nego se Isusov ulazak u Jeruzalem pojavljuje kao „epifanija“ (objavljenje). Mnogi [[Egzegeza|egzegeti]] zaključuju: Evanđelist Ivan time je odmaknuo Isusa od mesijansko-apokaliptičkih predodžbi o dolazećoj nezemaljskoj kraljevskoj vlasti kao što je to izraženo u Salomonovim psalmima (17,1-4.21.42) i u Lukinu evanđelju (Lk, 19,38; Lk, 23, 2i d.; Lk, 23,37 i d.) naslovom „kralj židovski“. Isusa se ovdje istovremeno predstavlja u skladu s „mudrosnom“ kraljevskom tradicijom (z. B. u Mudr, 6, 1-16 i drugdje; Iz, 24, 21-23 i drugdje; Mih, 4, 6-8; Sef, 3, 14 i d.) kao „kralja izraelskog“ koji je već ostvario Božje kraljevstvo.<ref>E. und W. Stegemann: ''König Israels, nicht König der Juden?'' ([[#Literatura|Lit.]]), str. 44 i d.., 53, 412</ref>

Isusovo uhićenje je prema Markovu evanđelju (Mk, 11, 15 i dalje) potaknuto njegovim istjerivanjem trgovaca iz [[Hram]]a što su saduceji, a ne Rimljani, morali shvatiti kao napad na hramski kult. No, tek Isusova objava da je on Sin Čovječji objasnila bi osudu na smrt od strane Sinedrija i njegovo izručenje Pilatu. Kao apokaliptični Sin Čovječji (Dn, 7, 14) Isus je ustvrdio da ima punu vlast oproštenja grijeha (Mk, 2, 10) i ozdraviti bolesnike na [[šabat]] (Mk, 2,27).<ref>Bertold Klappert: ''Die Auferweckung des Gekreuzigten'', § 7: ''Die Subjektsfrage im Kontext des Menschensohnproblems'', S. 114-118</ref> Zbog toga se Isusovo čišćenje Hrama uoči blagdana [[Pasha|Pashe]] saducejima činilo kao ugrožavanje hramskog kulta zbog čega je kao politički huškač odveden pred Pilata.

== Kršćanska umjetnost==
Zbog navoda u evanđeljima (Mt, 27,37 i Lk, 23,38) da je natpis INRI pričvrščen iznad glave raspetoga Isusa, kršćani su pretpostavili da je uzdužna greda Isusova križa dosezala iznad poprečne grede u visini Isusovih ruku kako bi se omogućilo pričvršćivanje natpisa INRi iznad Isusove glave. Zbog toga se [[raspelo]] u kršćanstvu prikazuje u obliku †, a ne u za Rimljane uobičajenom obliku križa kao slovo T.

INRI je od 4. stoljeća važan dio prikazivanja raspela u kršćanskoj [[Ikonografija|ikonografiji]]. Prikazuje ga se ispisanog ili ugraviranog na drvenoj ploči ili kao tekst na [[pergament]]u. U ikonografiji istočnih crkava natpis na križu na pojedinim jezicima većinom glasi „Kralj svijeta“ što teološki ima drukčiji smisao.
Tradicija latinske kratice INRI kao natpisa na križu počiva na putnom izvješću kršćanske hodočasnice imenom ''Egeria'' otprilike iz godine 380. Ona je navela da je vlastitim očima vidjela original s latinskom rečenicom u [[Bazilika Svetoga groba|Bazilici Svetoga groba]] u Jeruzalemu.<ref>Georg Röwekamp: ''Egeria Itinerarium'', Freiburg 1995, str. 272 i dalje</ref>

== Relikvija ==
[[Datoteka:La basilique Sainte-Croix-de-Jérusalem (Rome) (5988359555).jpg|mini|270x270px|[[Datoteka:Напис на розпятті Ісуса.JPG|središte|mini|180x180px|alt=]]Relikvija ''Titulus Crucis'' čuvana u kapelici ''Cappella delle Reliquie,'' Bazilika Sveti Križ iz Jeruzalema, Rim.|alt=]]
[[Datoteka:Brooklyn Museum - The Title on the Cross (Titre de la Croix) - James Tissot.jpg|mini|300x300px|''Titulus Crucis'' (Brooklin Museum), naslikano između 1886. i 1894. prema relikviji iz bazilike ''Santa Croce in Gerusalemme,'' James Tissot, |alt=|lijevo]][[Datoteka:Titulus Crucis relic kept at Basilica of Santa Croce in Gerusalemme in Rome.svg|obrub|lijevo|mini|300x300px|Natpis na relikviji ''Titulus Crucis'' iz Bazilike Svetog Križa iz Jeruzalema u Rimu.|alt=]]U bazilici Santa Croce in Gerusalemme u [[Rim]]u čuva se drvena ploča koja se od godine [[1492.]] pokazuje kao [[relikvija]] originalnog natpisa s Isusova križa. Prema crkvenoj predaji Sveti križ otkrila je godine 325. [[Sveta Helena|Helena]], majka rimskog cara [[Konstantin I. Veliki|Konstantina]] zajedno s trima čavlima raspeća i natpisom na križu. Najveći dio toga dala je prenijeti u svoju palaču u Rimu koju je darovala Crkvi i iz koje je nastala bazilika Santa Croce in Gerusalemme . Prema predaji relikvija s polovicom natpisa i pečatom pape [[Lucije II.|Lucija II.]] ponovo je otkrivena 1492. prilikom obnove bazilike. 29. srpnja 1496. papa [[Aleksandar VI.]] ju je bulom ''Admirabile Sacramentum'' proglasio pravom. 25. travnja 1995. crkvena povjesničarka Maria-Luisa Rigato fotografirala je i izvagala ploču. Sastoji se od orahova drveta, teška je 687 grama, dugačka 25, široka 14 i debela 2.6 centimetara. Drvo je načeto crvima, insektima i gljivama. 1998. relikviju je istraživao njemački povjesničar Michael Hesemann i tip pisma datirao u prvo stoljeće. Rezultate svojih istraživanja predstavio je i u privatnoj audijenciji papi [[Ivan Pavao II.|Ivanu Pavlu II.]] Sedam [[Paleografija|paleografa]] s triju izraelskih sveučilišta, Maria-Luisa Rigato s [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinskog sveučilišta Gregoriana]] u Rimu i njemački papirolog Carsten Peter Thiede potvrdili su dataciju tipa pisma u prvo stoljeće. Drugi istraživači osporavaju autentičnost ploče i smatraju da Hesemannove metode istraživanja nisu dale dovoljno čvrste dokaze.<ref>[http://www.uni-regensburg.de/Fakultaeten/Theologie/Literaturdienst/archiv/hesemann.htm T. Söding: Rezension zu Hesemanns Buch]</ref>
Novija istraživanja datacijom pomoću radioaktivnog ugljika dala su rezultat da je ploča vjerojatno nastala između druge polovice 10. i prve polovice 12. stoljeća .<ref>[https://digitalcommons.library.arizona.edu/index.php/objectviewer?o=http://radiocarbon.library.arizona.edu/Volume44/Number3/azu_radiocarbon_v44_n3_685_689_v.pdf F. Bella, C. Azzi: ''14C Dating of the Titulus Crucis.'' U: ''Radiocarbon'', 44 (2002), str. 685–689 (pdf)]</ref>

Na drvenoj ploči ispisana su s desna na lijevo tri retka. Prvi red sadržava šest samo djelomično očuvanih hebrejskih slova. Bolje očuvani su drugi i treći red s [[Grčki alfabet|grčkim]] i [[Latinica|latinskim]] natpisom čije čitljive riječi glase:
 
 
:''[S NΑΖΑΡΕΝΥΣ Β]''
 
:''[US NAZARENUS RE] ''
:
 
 
Prvi red Maria-Luisa Rigato rekonstruirala je kao aramejski ישו נצר מ מ (''Jeschu nazara m m'') pri čemu kratica ''m m'' stoji za ''malkekem'' u značenju: „Isus Nazara vaš kralj“.<ref>[http://www.unigre.it/Tg/teologia100.htm Prezentacija ''Il Titolo della Croce di Gesù'', Pontificia Università Gregoriana (talijanski)]</ref> Ona smatra da je ploča vjerna kopija prvotnog natpisa na križu kojeg je doista po Pilatovoj naredbi napravio židovski pisar i kao takav predstavlja prvu literaturu o Isusu.<ref>[http://www.vatican-magazin.com/archiv/2008/3-2008/kreuz%20jesu.pdf Paul Badde (Vatican Magazin, travanj 2008.): ''Da habt ihr euren König'']; [http://www.welt.de/kultur/article798515/Das_aelteste_Stueck_Literatur_ueber_Jesus_Christus.html Paul Badde: ''Das älteste Stück Literatur über Jesus Christus'' (Die Welt, 7. April 2007)]</ref>

== Literatura ==
* Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1990.
* Ekkehard Stegemann, Wolfgang Stegemann: ''König Israels, nicht König der Juden? Jesus als König im Johannesevangelium.'' in: Ekkehard Stegemann (Hrsg.): ''Messias-Vorstellungen bei Juden und Christen'', Kohlhammer, Stuttgart: 1993 {{ISBN|3-17-012202-9}}, S. 41-56
* Klaus Wengst, ''Das Johannesevangelium'' (''Theologischer Kommentar zum Neuen Testament'', Bd. 4,2), Kohlhammer, Stuttgart 2001
* Paul Winter: ''On the Trial of Jesus'' (''Studia Judaica'', Bd. 1), Walther de Gruyter, Berlin 1961
* Michael Hesemann: ''Die Jesus-Tafel – Die Entdeckung der Kreuzesinschrift'', Herder, Freiburg 1999, {{ISBN|3-451-27092-7}}
* Carsten Peter Thiede, Jeffrey d'Ancona: ''The Quest for the True Cross'', London 2000
* Carsten Peter Thiede: ''Das Jesus-Fragment'', 2004, {{ISBN|3765537969}}
* Maria Luisa Rigato: ''Il Titolo della Croce di Gesù. Confronto tra i Vangeli e la Tavoletta-reliquia della Basilica Eleniana a Roma'', 2. revidierte Auflage, Pontificia Univ. Gregoriana, Rom 2005, {{ISBN|88-7652-969-1}}

== Bilješke ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Isusove muke]]
[[Kategorija:Novi zavjet]]
[[Kategorija:Kratice]]

INRI - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica