Ibrahim Hanibal - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-08T04:14:24Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 04:14, 8. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ibrahim Hanibal'''-->~~{{Infookvir vojna osoba		{{Infookvir vojna osoba
	\|ime = Ibrahim Hanibal		\|ime = Ibrahim Hanibal
	\|slika = Meller-Zakomelski.jpg		\|slika = Meller-Zakomelski.jpg
Redak 43:		Redak 43:

	Početkom [[1731.]] Hanibal se oženio u [[Sankt Peterburg]]u Grkinjom Evdokijom Andrejevnom Dioper, te je uskoro bio poslan u [[Pärnu (grad)\|Pärnu]] podučavati [[dočasnik]]e matematici i tehničkom crtanju. Udavši se protiv svoje volje, Jevdokija Andrejevna je prevarila muža, zbog čega ju je Ibrahim, po jednoj verziji, progonio i zlostavljao. Po drugoj verziji Hanibal je, vidjevši dijete - bjeloputu i svjetlokosu djevojčicu, optužio suprugu za nevjeru, nakon čega ga je ona pokušala otrovati uz pomoć dočasnika Šiškova. Stvar je došla do suda, te su Šiškova ubrzo proglasili krivim, nju uhitili i držali u zatvoru 11 godina u užasnim uvjetima. U međuvremenu se Hanibal u Pärnuu upoznao sa Christinom Reginom Siöberg, rodom iz skandinavskih i njemačkih plemenitaških obitelji.		Početkom [[1731.]] Hanibal se oženio u [[Sankt Peterburg]]u Grkinjom Evdokijom Andrejevnom Dioper, te je uskoro bio poslan u [[Pärnu (grad)\|Pärnu]] podučavati [[dočasnik]]e matematici i tehničkom crtanju. Udavši se protiv svoje volje, Jevdokija Andrejevna je prevarila muža, zbog čega ju je Ibrahim, po jednoj verziji, progonio i zlostavljao. Po drugoj verziji Hanibal je, vidjevši dijete - bjeloputu i svjetlokosu djevojčicu, optužio suprugu za nevjeru, nakon čega ga je ona pokušala otrovati uz pomoć dočasnika Šiškova. Stvar je došla do suda, te su Šiškova ubrzo proglasili krivim, nju uhitili i držali u zatvoru 11 godina u užasnim uvjetima. U međuvremenu se Hanibal u Pärnuu upoznao sa Christinom Reginom Siöberg, rodom iz skandinavskih i njemačkih plemenitaških obitelji.
	<!-- : Siöberg ([[Sweden]]), Galtung ([[Norway]]) and Grabow ([[Denmark]] and [[Margraviate of Brandenburg\|Brandenburg]]).<ref name="Лихауг Lihaug 2006 31–38"/><ref>{{cite journal \| last = Lihaug \| first = Elin Galtung \| title = Aus Brandenburg nach Skandinavien, dem Baltikum und Rußland. Eine Abstammungslinie von Claus von Grabow bis Alexander Sergejewitsch Puschkin 1581–1837 \| journal = Archiv für Familiengeschichtsforschung \| volume = 11 \| pages = 32–46 \|year=2007}}</ref> Her paternal grandfather was Gustaf Siöberg, Rittmester til Estrup, who died in 1694, whose wife Clara Maria Lauritzdatter Galtung (ca. 1651–1698) was the daughter of Lauritz Lauritzson Galtung (ca. 1615–1661) and of Barbara Grabow til Pederstrup (1631–1696). -->S njom je imao djecu i oženio se njome [[1736.]] dok mu je prva supruga još bila živa, podnijevši kao dokaz razvoda odluku suda o kazni za brakolomstvo. Godine [[1743.]] Jevdokija je, puštena iz zatvora uz jamčevinu, opet zatrudnjela, nakon čega je podnijela molbu u [[konzistorij]], u kojem je priznala nevjeru i sama molila za razvod. Međutim, parnica je završila tek [[1753.]]; supruzi su se razveli, Jevdokiju poslali u Staroladožski manastir, a Hanibalu odredili [[Pokora\|epitimiju]] i [[Novčana kazna\|novčanu kaznu]], priznavši, međutim, drugi [[brak]] zakonitim i smatrajući krivim vojni sud koji je donio odluku o brakolomstvu bez da ga je prethodno razmotrio [[Sveti Sinod]].		S njom je imao djecu i oženio se njome [[1736.]] dok mu je prva supruga još bila živa, podnijevši kao dokaz razvoda odluku suda o kazni za brakolomstvo. Godine [[1743.]] Jevdokija je, puštena iz zatvora uz jamčevinu, opet zatrudnjela, nakon čega je podnijela molbu u [[konzistorij]], u kojem je priznala nevjeru i sama molila za razvod. Međutim, parnica je završila tek [[1753.]]; supruzi su se razveli, Jevdokiju poslali u Staroladožski manastir, a Hanibalu odredili [[Pokora\|epitimiju]] i [[Novčana kazna\|novčanu kaznu]], priznavši, međutim, drugi [[brak]] zakonitim i smatrajući krivim vojni sud koji je donio odluku o brakolomstvu bez da ga je prethodno razmotrio [[Sveti Sinod]].

	Stupivši [[1740.]] opet na službu, Hanibal je napredovao s okrunjenjem [[Elizabeta, ruska carica\|Elizabete Petrovne]]. Godine [[1742.]] bio je imenovan za [[Tallin\|revelskog]] zapovjednika i nagrađen imanjima: smatrao se "pravim kamerherom". Iste mu je godine Elizabeta darovala dvorsko zemljište u [[Voronič\|Voroneckom kotaru]] [[Pskov]]ske provincije, gdje je Hanibal osnovao majur kasnije nazvan [[Petrovskoje (selo)\|Petrovskoje]]. Godine [[1745.]] Hanibala su zadužili da upravlja poslovima razgraničenja zemalja sa [[Švedska\|Švedskom]]. Vrativši se opet [[1752.]] u Inženjerski korpus, postao je upravitelj Inženjerskog odsjeka Rusije, rukovodio jačanjem Tobolo-Išimske (Sibirske) linije, a također i u drugim gradovima (Kronštadt, [[Riga]], Petrograd, i dr.). Godine [[1755.]] upravljao je izgradnjom i održavanjem Kronštadtskog kanala, a već tada je osnovao bolnicu za radnike na kanalu i nešto kasnije školu za djecu radnika i majstora. [[30. kolovoza]] [[1760.]] nagrađen je ordenom svetog Aleksandra Nevskog. Došavši do čina general-anšefa, Hanibal je otpušten [[1762.]], a preminuo je [[1781.]]		Stupivši [[1740.]] opet na službu, Hanibal je napredovao s okrunjenjem [[Elizabeta, ruska carica\|Elizabete Petrovne]]. Godine [[1742.]] bio je imenovan za [[Tallin\|revelskog]] zapovjednika i nagrađen imanjima: smatrao se "pravim kamerherom". Iste mu je godine Elizabeta darovala dvorsko zemljište u [[Voronič\|Voroneckom kotaru]] [[Pskov]]ske provincije, gdje je Hanibal osnovao majur kasnije nazvan [[Petrovskoje (selo)\|Petrovskoje]]. Godine [[1745.]] Hanibala su zadužili da upravlja poslovima razgraničenja zemalja sa [[Švedska\|Švedskom]]. Vrativši se opet [[1752.]] u Inženjerski korpus, postao je upravitelj Inženjerskog odsjeka Rusije, rukovodio jačanjem Tobolo-Išimske (Sibirske) linije, a također i u drugim gradovima (Kronštadt, [[Riga]], Petrograd, i dr.). Godine [[1755.]] upravljao je izgradnjom i održavanjem Kronštadtskog kanala, a već tada je osnovao bolnicu za radnike na kanalu i nešto kasnije školu za djecu radnika i majstora. [[30. kolovoza]] [[1760.]] nagrađen je ordenom svetog Aleksandra Nevskog. Došavši do čina general-anšefa, Hanibal je otpušten [[1762.]], a preminuo je [[1781.]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-05T09:11:47Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir vojna osoba
|ime = Ibrahim Hanibal
|slika = Meller-Zakomelski.jpg
|opis =
|veličina = 200px
|datum rođenja = [[1696.]] ili [[1697.]]
|mjesto rođenja = sultanat Logon, [[Afrika]]
|datum smrti = [[14. svibnja]] [[1781.]]
|mjesto smrti = selo Sujda, [[Lenjingradska oblast|Sanktpeterburška gubernija]], [[Rusko carstvo]]
|nacionalnost =
|puno ime = Ibrahim Petrovič Hanibal
|nadimak =
|supruga = Jevdokija Andrejevna Dioper<br/>Christina Regina Siöberg
|suprug =
|titule =
|knjige =
|služba = -[[1733.]], [[1740.]] – [[1762.]]
|čin = general-anšef
|ratovi =
|bitke =
|vojska =
|rod =
|jedinice =
|zapovijedao =
|odlikovanja = Orden Svetog Aleksandra Nevskog<br/>Orden Svete Ane
}}

'''Ibrahim Petrovič Hanibal''' (rus. '''Ибрагим Петро́вич Ганниба́л''') - ruski general i državnik, pradjed (po majci) pjesnika [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Aleksandra Puškina]].

==Biografija==
Pretpostavlja se da se Ibrahim (Abraham, rus. Абрам), sin vladajućeg kneza ("crnca" plemićkog podrijetla, prema zapisima njegovog mlađeg sina Petra) rodio [[1688.]] (ili [[1696.]]) u [[Afrika|Africi]]. Tradicionalna verzija (koja dolazi od, Puškinu poznate, njemačke biografije Hanibala koju je sastavio njegov zet Rotkirch) je povezivala njegovu domovinu sa sjeverom [[Etiopija|Etiopije]], vjerojatno iz [[Etnolingvistika|etnolingvističke]] grupe etiopskih Židova ili [[amhara]], međutim, istraživanja apsolventa [[Sorbonne|Sorbone]], [[benin]]skog [[Slavistika|slavista]] Dieudonnéa Gnammankoua (autora knjige ''Ibrahim Hanibal''<ref>Gnammankou.com, [http://gnammankou.com/publications/ Dieudonné Gnammankou - publikacije], preuzeto 26. ožujka 2013.</ref>, koji je razvio ideju [[Vladimir Nabokov|Nabokova]]<ref>Ševcov, N., [http://www.trud.ru/article/17-01-2002/35411_pushkin--on_i_v_afrike_pushkin/print Puškin - on i v Afrike Puškin], Trud, 17. siječnja 2002.</ref>) njegovom domovinom smatra granicu suvremenog [[Kamerun]]a i [[Čad]]a, gdje se nalazio sultanat [[Logon]] naroda [[Kotoko]], nasljednikom civilizacije [[Sao]]<ref>Nezavisimaja gazeta, [http://www.uni-potsdam.de/u/slavistik/zarchiv/0699wc/n100h161.htm Otkuda pohitili Gannibala], 4. lipnja 1999.</ref><ref>Raduga, M., [http://maks-raduga.ya.ru/replies.xml?item_no=1310 Kamerun - prarodina A.S. Puškina], Yandex, 9. rujna 2009.</ref>. Kao osmogodišnjaka su ga oteli zajedno s bratom i dovezli u [[Istanbul|Carigrad]], otkuda je [[1705.]] [[Sava Vladislavić Raguzinski|Sava Raguzinski]] dovezao braću kao poklon [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petru I.]], koji je volio svakojake rijetke stvari i kuriozitete, i koji je i ranije imao "arapine". Prema alternativnoj verziji (Blagoj, Tumijanc i dr.) Ibrahima je kupio Petar I. otprilike [[1698.]] u [[Europa|Europi]], te dovezao u [[Rusija|Rusiju]].

Dječaci su pokršteni u [[vilnius]]koj crkvi [[Sveta Petka|Svete Petke]] (danas Pjatnickaja crkva), najvjerojatnije u drugoj polovini srpnja [[1705.]] Kumovi su bili car Petar (koji mu je dao i patronim i prezime "Petrov") i kraljica Christiane Eberhardine von Brandenburg-Bayreuth, supruga kralja [[August II. Jaki|Augusta II.]] Ibrahim je dobio rusificirano ime Abram, a njegov brat ime Aleksej. O tome govori jedna od spomen-ploča na sadašnjem zdanju crkve. Tekst glasi:
<blockquote>U ovoj je crkvi Imperator Petar Veliki 1705. slušao blagodarenje za pobjedu nad trupama Karla XII., podario joj stijeg oduzet u toj pobjedi od Šveda i krstio u njoj Afrikanca Hanibala, djeda čuvenog pjesnika našega A.S. Puškina.</blockquote>

Istovremeno, neki istraživači ne podržavaju službenu verziju Hanibalovog krštenja, smatrajući da je Petar krstio dječaka otprilike [[1698.]]

Ibrahimov brat, Aleksej Petrovič (nazvan, po svoj prilici, u čast carevića [[Carević Aleksej Petrovič|Alekseja Petroviča]]), nije imao uspješnu karijeru, služio je kao [[Oboa|oboist]] u Preobraženskoj pukovniji, oženio se [[Kmetstvo|kmeticom]] prognanih kneževa Golicina i zadnji put se spominje krajem 1710-ih; u obitelji Hanibala sjećanje na njega se nije sačuvalo, te je o njegovu postojanju postalo poznato tek iz arhiva petrovskog razdoblja u [[20. stoljeće|20. stoljeću]].

Ibrahim Petrovič se "stalno" nalazio u blizini cara, spavao u njegovoj sobi, pratio ga na svim putovanjima. U dokumentima se triput spominje zajedno s dvorskom ludom Janom Lakostom, no od [[1714.]] Petar I. mu povjerava različite zadatke, uključujući i tajne, postaje posilni i tajnik cara. Godine [[1716.]] je otputovao s carem u inozemstvo. U to je vrijeme Ibrahim primao 100 rubalja godišnje. U [[Francuska|Francuskoj]] je ostao na školovanju; provevši godinu i pol u školi za inženjere, pridružio se francuskoj vojsci, sudjelovao u španjolskom ratu ([[1718.]] – [[1719.]]), bio ranjen u glavu i stekao čin kapetana. Vrativši se u Rusiju [[1723.]], služio je u Preobraženskoj pukovniji kao inženjer-poručnik pješačke topničke satnije, čiji je kapetan bio sam car.

Nakon Petrove smrti Hanibal (ovo prezime je preferirao od kraja 1720-ih, u čast [[Kartaga|kartaškog]] vojskovođe [[Hanibal]]a) se priključio grupi nezadovoljnih uzdizanjem kneza [[Aleksandr Menšikov|Aleksandra Menšikova]], zbog čega je bio prognan u [[Sibir]] ([[1727.]]). Godine [[1729.]] bilo je naređeno da mu se oduzmu dokumenti i drži u pritvoru u [[Tomsk]]u, dajući mu mjesečno 10 rubalja. U siječnju [[1730.]] dodijeljeni su mu čin majora i služba u [[Tobolsk]]om [[garnizon]]u, a u rujnu je premješten kao kapetan u Inženjerski korpus, gdje se nalazio do otpusta [[1733.]]

Početkom [[1731.]] Hanibal se oženio u [[Sankt Peterburg]]u Grkinjom Evdokijom Andrejevnom Dioper, te je uskoro bio poslan u [[Pärnu (grad)|Pärnu]] podučavati [[dočasnik]]e matematici i tehničkom crtanju. Udavši se protiv svoje volje, Jevdokija Andrejevna je prevarila muža, zbog čega ju je Ibrahim, po jednoj verziji, progonio i zlostavljao. Po drugoj verziji Hanibal je, vidjevši dijete - bjeloputu i svjetlokosu djevojčicu, optužio suprugu za nevjeru, nakon čega ga je ona pokušala otrovati uz pomoć dočasnika Šiškova. Stvar je došla do suda, te su Šiškova ubrzo proglasili krivim, nju uhitili i držali u zatvoru 11 godina u užasnim uvjetima. U međuvremenu se Hanibal u Pärnuu upoznao sa Christinom Reginom Siöberg, rodom iz skandinavskih i njemačkih plemenitaških obitelji.
S njom je imao djecu i oženio se njome [[1736.]] dok mu je prva supruga još bila živa, podnijevši kao dokaz razvoda odluku suda o kazni za brakolomstvo. Godine [[1743.]] Jevdokija je, puštena iz zatvora uz jamčevinu, opet zatrudnjela, nakon čega je podnijela molbu u [[konzistorij]], u kojem je priznala nevjeru i sama molila za razvod. Međutim, parnica je završila tek [[1753.]]; supruzi su se razveli, Jevdokiju poslali u Staroladožski manastir, a Hanibalu odredili [[Pokora|epitimiju]] i [[Novčana kazna|novčanu kaznu]], priznavši, međutim, drugi [[brak]] zakonitim i smatrajući krivim vojni sud koji je donio odluku o brakolomstvu bez da ga je prethodno razmotrio [[Sveti Sinod]].

Stupivši [[1740.]] opet na službu, Hanibal je napredovao s okrunjenjem [[Elizabeta, ruska carica|Elizabete Petrovne]]. Godine [[1742.]] bio je imenovan za [[Tallin|revelskog]] zapovjednika i nagrađen imanjima: smatrao se "pravim kamerherom". Iste mu je godine Elizabeta darovala dvorsko zemljište u [[Voronič|Voroneckom kotaru]] [[Pskov]]ske provincije, gdje je Hanibal osnovao majur kasnije nazvan [[Petrovskoje (selo)|Petrovskoje]]. Godine [[1745.]] Hanibala su zadužili da upravlja poslovima razgraničenja zemalja sa [[Švedska|Švedskom]]. Vrativši se opet [[1752.]] u Inženjerski korpus, postao je upravitelj Inženjerskog odsjeka Rusije, rukovodio jačanjem Tobolo-Išimske (Sibirske) linije, a također i u drugim gradovima (Kronštadt, [[Riga]], Petrograd, i dr.). Godine [[1755.]] upravljao je izgradnjom i održavanjem Kronštadtskog kanala, a već tada je osnovao bolnicu za radnike na kanalu i nešto kasnije školu za djecu radnika i majstora. [[30. kolovoza]] [[1760.]] nagrađen je ordenom svetog Aleksandra Nevskog. Došavši do čina general-anšefa, Hanibal je otpušten [[1762.]], a preminuo je [[1781.]]

Poznat je Hanibalov doprinos uzgoju [[krumpir]]a u Rusiji. Već je [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petar I.]] uzgajao krumpir u selu Strelna, nadajući se da će ga iskoristiti u ljekovite svrhe. 1760-ih [[Katarina II. Velika|Katarina II.]] je odlučila da se gomolj pokuša iskoristiti za vrijeme [[Glad|nestašice hrane]], te je naredila Ibrahimu Hanibalu, kojem je bila poznata ta kultura, da se na svojem majuru počne baviti uzgojem krumpira. Tako je njegov majur Sujda postao prvo mjesto u Rusiji gdje su se pojavila, u početku mala, a zatim i velika polja koja su se uskoro premjestila i na susjedna imanja. Seljaci su ispočetka bili nepovjerljivi prema novoj kulturi, no krumpir je spašavao od gladi, te je nepovjerenje prema njemu ubrzo isčezlo.

Odnos Hanibala prema seljacima bio je neobičan za to vrijeme. Godine [[1743.]], dajući dio sela Ragola u zakup profesoru Joachimu von Tirenu, napisao je ugovor prema čijim je paragrafima bilo zabranjeno tjelesno kažnjavanje seljaka i povećavanje dogovorenih normi tlake; ako bi von Tiren prekršio te zabrane, Hanibal je mogao razvrgnuti ugovor na sudu.

Prema legendi, [[Aleksandr Vasiljevič Suvorov|Aleksandr Suvorov]] je bio zahvalan Hanibalu što je mogao odabrati vojnu karijeru jer je uvjerio njegova oca da mu popusti. Hanibal je bio prirodno nadaren i dokazao je da je natprosječno sposoban inženjer. Pisao je [[Memoari|memoare]] na [[Francuski jezik|francuskom jeziku]], ali ih je uništio.

Imao je jedanaestoro djece, no odraslu dob su dostigla četiri sina (Ivan, Petar, Osip, Isaak) i tri kćeri (Elizabeta, Anna, Sofja); sin [[Ivan Abramovič Gannibal]] Ivan je sudjelovao u morskoj ekspediciji, zauzeo [[Navarin]], istaknuo se u bitci ruske i turske flote kod Česme, na ukaz Katarine II. je rukovodio izgradnjom grada [[Herson]]a ([[1779.]]), a umro je kao general-anšef [[1801.]] Kći drugog Hanibalovog sina, Osipa, bila je majka [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Aleksandra Puškina]], koji o svojem pradjedu govori u pjesmama: ''Jurjevu'', ''Jazikovu'' i ''Moja rodoslovna''.

Ibrahimovih je potomaka i među engleskim aristokratima: [[Natalia Grosvenor, vojvotkinja Westminstera]] i njena sestra, Alexandra Hamilton, vojvotkinja Abercorna. [[George Mountbatten, 4. markiz Milford Havena]], rođak kraljice [[Elizabeta II.|Elizabete II.]], također je njegovim izravnim potomkom, kao unuk [[Nadejda Mountbatten, markiza Milford Havena]].<ref>[http://www.genealogics.org/register.php?personID=I00068794&tree=LEO&generations=6 Rodoslovlje potomaka Abrahama Petroviča Gannibala na Genealogics.org]</ref><ref>[http://www.genealogics.org/register.php?personID=I00068783&tree=LEO&generations=6 Potomci Aleksandra Sergejeviča Puškina na Genealogics.org]</ref>

==Hannibal u književnosti i na filmu==
* ''Arapin Petra Velikog'' [[Aleksandar Sergejevič Puškin|A.S. Puškina]] (nedovršeni roman)
* ''Skaz pro to, kak car' Pjotr arapa ženil'' (film snimljen prema motivima Puškinovog nedovršenog romana)
* ''Son o Gannibale'' Davida Samojlova (poema o Hanibalovom životu u [[Pärnu (grad)|Pärnuu]] tridesetih godina [[18. stoljeće|18. stoljeća]])
* ''Nasljednik Lomonosova'' Mihaila Kazovskog (povijesna [[pripovijest]] iz [[2011.]])
* ''Ballada o Beringe i jego druzjah'' (film iz [[1970.]])

==Galerija==
<center><gallery>
Slika:A Hanibal signature.jpg|Hanibalovo pismo carici Jelizaveti Petrovni.
Slika:Kommandantboligen.jpg|Komandantski dom u Tallinu, gdje je od 1742. do 1752. živio Hanibal.
Slika:Commanders House Hanibal 1742-52.jpg|Spomen-ploča na komandantskom domu.
Slika:St Parasceve Orthodox Church in Vilnius3.jpg|Spomen-ploča na Pjatnickoj crkvi u Vilniusu.
Slika:Hannibal and Suvorov.png|Hanibal razgovara s malim Aleksandrom Suvorovim.
Slika:Monument to Pushkin and Hannibal1.JPG|Blagoslov spomenika Hanibalu i Puškinu V. Nalivajke u Vilniusu.
Slika:SignatureAbramPetrovichGannibal.jpg|Hanibalov potpis.
</gallery></center>

==Literatura==
* Arhiv Voroncova, II, 169, 177; VI, 321; VII, 319, 322
* Bartenev, I., Rod i detstvo Puškina, Oteč. zapiski, [[1853.]], № 11.
* Hanibalova biografija na njemačkom jeziku u dokumentima A.S. Puškina<ref>Pushkin.niv.ru, [http://pushkin.niv.ru/pushkin/text/arap-petra-velikogo/arap-primechaniya.htm Arapin Petra Velikog. Bilješke], preuzeto 25. ožujka 2013.</ref>
* Ruski memoari: Autobiografska svjedočanstva o podrijetlu, dolasku u Rusiju i službi: pradjeda Puškina, Ibrahima Petroviča Hanibala i posilnog Petra Velikog, Andreja Kuzmiča Drevnika / Komentari A. Barsukova, Ruski arhiv, [[1891.]], t. 2., br. 5., str. 101-104.<ref>Ruski memoari, [http://memoirs.ru/texts/Gannibal_RA91.htm Autobiografska svjedočanstva o podrijetlu, dolasku u Rusiju i službi: pradjeda Puškina, Ibrahima Petroviča Hanibala i posilnog Petra Velikog, Andreja Kuzmiča Drevnika] / Komentari A. Barsukova, Ruski arhiv, 1891., t. 2., br. 5., str. 101-104.</ref>
* Ruski memoari 18. stoljeća: Ruski izabranici / prev. V. Viljbasov, Vojennaja knjiga, Moskva, [[1999.]]<ref>Helbig, G. von, [http://mikv1.narod.ru/text/Gelbig.htm Ruski izabranici] / prev. V. Viljbasov, Vojennaja knjiga, Moskva, 1999.</ref>
* Hanibalov izvještaj Katarini // Zbornik pov., gl. X, 41.
* Zapisi ugledne dame, Ruski arhiv, [[1882.]], t. I.
* Longinov, M., Ibrahim Petrovič Hanibal, Ruski arhiv, [[1864.]], br. 2., str. 180-191.<ref>Ruski memoari, [http://www.memoirs.ru/rarhtml/1443LongAPG.htm Ibrahim Petrovič Hanibal], Ruski arhiv, 1864., br. 2., str. 180-191.</ref>
* Mihnevič, V., Puškinov djed (tragikomedija kraja prošlog stoljeća), Povijesni vjesnik, [[1886.]], t. Т. 23, № 1., str. 87-143.<ref>Ruski memoari, [http://www.memoirs.ru/rarhtml/Mih_DP_IV86_23_1.htm Puškinov djed (tragikomedija kraja prošlog stoljeća)], Povijesni vjesnik, 1886., t. Т. 23, № 1., str. 87-143.</ref>
* Opatovič, S., Jevdokija Andrejevna Hanibal, prva supruga Ibrahima Petroviča Hanibala. 1731.-1753., Ruska starina, [[1877.]], t. 18, № 1., str. 69-78.<ref>Ruski memoari, [http://memoirs.ru/texts/OpatovicGanRS1877.htm Jevdokija Andrejevna Hanibal, prva supruga Ibrahima Petroviča Hanibala. 1731-1753], Ruska starina, 1877., t. 18, № 1., str. 69-78.</ref>
* Pismo A.B. Buturlina, Ruski arhiv, [[1869.]]
* Puškin, A., Rodoslovno stablo Puškina i Hanibala, bilješka 13. uz I. glavu ''Jevgenija Onjegina'' i ''Arapin Petra Velikog''
* Hmyrov, A., A.P. Hanibal, arapin Petra Velikog, Vsemirnyj trud, [[1872.]], № 1.
* Gnammanku, D., Ibrahim Hanibal: crni predak Puškina, Molodaja gvardija, [[1999.]], {{ISBN|5-235-02335-8}}
* Pikulj, V., Riječ i djelo (roman, [[1974.]] – [[1975.]]), 1. tom: {{ISBN|978-5-17-021882-0}}, 2. tom: {{ISBN|978-5-17-021881-3}}
* Helbig, G., von, Russische Günstlinge (prijevod s njemačkog), Ruska starina, [[1886.]]

==Bilješke==
{{Izvori}}

==Vanjske poveznice==
* Enciklopedijski rječnik Brokgauza i Jefrona na Akademiku:
** [http://dic.academic.ru/dic.nsf/brokgauz_efron/26338/%D0%93%D0%B0%D0%BD%D0%BD%D0%B8%D0%B1%D0%B0%D0%BB Ibrahim Petrovič Hanibal] (na ruskom)
** [http://en.academic.ru/dic.nsf/enwiki/1207865 Ibrahim Petrovič Hanibal] (na engleskom)
* Jemeljanov-Lukjančikov, M., [http://www.vinograd.su/education/detail.php?id=43414 V Kamerun! Na rodinu Puškina], 2010., br 5 (37)

{{GLAVNIRASPORED:Hanibal, Ibrahim}}
[[Kategorija:Ruski i sovjetski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Ruska vojna povijest]]
[[Kategorija:Životopisi, Rusija]]