WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-08T05:01:35Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 05:01, 8. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ignjat Fischer'''-->~~{{Infookvir arhitekt		{{Infookvir arhitekt
	\| ime = Ignjat Fischer		\| ime = Ignjat Fischer
	\| slika = STG11341.gif		\| slika = STG11341.gif

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-06T23:02:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir arhitekt
| ime = Ignjat Fischer
| slika = STG11341.gif
| veličina = 125px
| nacionalnost = [[Hrvatska|Hrvat]]
| rođenje = [[18. lipnja]] [[1870.]]
| smrt = [[19. siječnja]] [[1948.]]
| stil =
| djela =
| nagrade =
}}
'''Ignjat Fischer''' ([[Zagreb]], [[18. lipnja]] [[1870.]] - Zagreb, [[19. siječnja]] [[1948.]]), hrvatski arhitekt, gradski zastupnik i javni djelatnik.

== Životopis ==
=== Školovanje i karijera ===
Naslijedivši sklonost arhitekturi od oca, Ignjat Fischer se nakon školovanja u [[Beč]]u i [[Prag]]u, vratio u Zagreb. Započeo je djelovati u Zagrebu [[1897.]] godine. U atelieru što ga je vodio s češkim arhitektom [[Antonin Hrubý|Antonínom Hrubýjem]] projektirao je stambene i trgovačko-stambene zgrade u Donjem gradu. Projektirao je tijekom svoja četiri desetljeća duge karijere sasvim raznorodne zgrade: stambene kuće, poslovne objekte, hotele, bolnice, kino, robnu kuću. U Zagrebu je kasnije otvorio samostalni veliki atelijer u sklopu kojeg je projektirao četrdesetak različitih objekata. Između dva svjetska rata Fischerov atelijer je bio jedan od najvećih i najaktivnijih arhitektonskih atelijera u Zagrebu. U svojoj ranoj fazi jedan je od značajnih arhitekata s prijelaza stoljeća koji su uveli [[Secesija|secesiju]] u hrvatsku arhitekturu. U tom smislu nastaju izrazito kvalitetna ostvarenja poput: privatna poliklinika Sanatorij u Klaićevoj ulici u Zagrebu (danas Dječja bolnica) izgrađen [[1908.]], poznat po V-tlocrtnoj osnovi, prvo gradsko kinokazalište Apollo u [[Ilica|Ilici]] (danas kazalište [[Satiričko kazalište Kerempuh|Kerempuh]]), zgrada slobodnozidarske lože u Nazorovoj (danas stambena zgrada), uređenje prve zagrebačke moderne robne kuće Kastner & Öhler (današnja [[NAMA|Nama]]), uređenje trga ispred Hrvatskoga narodnoga kazališta s [[Ivan Meštrović|Meštrovićevim]] [[Zdenac života|Zdencem života]], te nerealizirani kompleks opće javne bolnice na Šalati i kuća Rado na Strossmayerovu trgu 7 (1897.).<ref name="ipu">Institut za povijest i umjetnost; Marina Bagarić; ''Arhitekt Ignjat Fischer i njegov atelier''; stranica 87; 14. rujna 2010., Preuzeto 12. siječnja 2014.</ref> Između dva svjetska rata projektirao u duhu kasnog [[Historicizam|historicizma]] i umjerenog modernizma.<ref name="muo">{{Citiranje www|naslov=Arhitekt Ignjat Fischer|url=http://www.muo.hr/hr/aktualno/izlozbe/arhitekt-ignjat-fischer,4.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=[[Muzej za umjetnost i obrt]]|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. kolovoza 2012.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Fischerovi su međuratni projekti snažno utjecali na oblikovanje velegradskoga lica Zagreba. Zgrada Šumarske akademije na Mažuranićevu trgu 5 izgrađena je oko [[1920.]], na istočnoj strani Jelačićeva trga prema njegovu je projektu izgrađena monumentalna palača Gradske štedionice ([[1922.]] – [[1925.]], nadograđena [[1931.]]), na uglu Jelačićeva trga i Praške ulice poslovna zgrada Jugoslavenske banke (danas Croatia osiguranje), na istočnoj strani Dolca kuća Arko – Hercog ([[1929.]]), dvije uglovnice na Trgu žrtava fašizma. Fischerovim je projektom glavni gradski trg spojen 1931. prolazom Harmica s novom tržnicom na Dolcu.<ref name="ipu"/> Ignjat Fischer je jedan od arhitekata koji je sudjelovao u arhitekturi i gradnji zgrade Unutarnjeg odjela Zemaljske vlade na Markovu trgu (danas [[Hrvatski sabor]]). Fischer je bio član [[Slobodno zidarstvo|slobodnih zidara]]. To što je bio član lože, nije mu odmoglo u narudžbama. Od njega su, naime, bilo kuće, bilo tvornice, banke, bolnice, naručivali vodeći ljudi Hrvatske počevši od odvjetnika Sudbenog stola [[Bogdan Medaković|Bogdana Medakovića]], tadašnjega pomoćnika ministra prosvjete [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]], doktora [[Nikola Andrić|Nikole Andrića]], predsjednika Hrvatsko-slavonskog ljekarničkog zbora [[Antun Kogl|Antuna Kogla]], doktora sveukupnog lječništva [[Eugen Rado|Eugena Rade]], doktora [[Dušan Plavšić|Dušana Plavšića]], veleindustrijalca i mecene [[Vladimir Arko|Vladimira Arka]], i drugih.<ref name="jl">{{Citiranje www|naslov=Ignjat Fischer: Projektirao je i Hrvatski sabor, ali i javne kuće u Kožarskoj ulici|url=http://www.jutarnji.hr/ignjat-fischer--projektirao-je-i-hrvatski-sabor--ali-i-javne-kuce-u--kozarskoj-ulici/973169/|autor=Patricia Kiš|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=[[Jutarnji list]]|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=11. rujna 2011.|preuzeto=12. siječnja 2014.|arhivurl=http://archive.is/bZKst|arhivdatum=12. siječnja 2014.|citat=}}</ref>

=== Podrijetlo i obitelj ===
Ignjat (''rođen:'' Nathan) Fischer rođen je 18. lipnja 1870., u zagrebačkoj [[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj]] obitelji građevinskoga poduzetnika Samuela Fischera.<ref>Ivo Goldstein, 2005, str. 287</ref><ref>Snješka Knežević, 2011, str. 177</ref> 1897. godine s prelaskom na [[katoličanstvo]], promijenio je ime Nathan u Ignjat.<ref name="mh">{{Citiranje www|naslov=Veliki opus napokon valoriziran|url=http://www.matica.hr/vijenac/458/Veliki%20opus%20napokon%20valoriziran/|autor=Saša Pavković|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=[[Matica hrvatska]]|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. siječnja 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Oženio se plemkinjom Helenom Egersrodfer, kćerkom vijećnika [[Stol sedmorice|Kraljevskog stola Sedmorice]]. Sa suprugom je imao dvije kćeri, [[Ivana Fišer|Ivanu]] i Mariju Magdalenu. Događaji prije i tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] utjecali su na Fischerovo zdravlje, nakon čega je teško obolio. Njegova kći Ivana kasnije se sjećala: “Otac mi je bio židovskog podrijetla, te je bio zatvaran iako star preko 70 godina. Na posljedicama tih progona teško je obolio te je umro 1948.”<ref name="jl"/>

== Galerija radova ==
<center><gallery>
Datoteka:Hrvatski sabor.jpg|Zgrada Hrvatskog sabora.
Datoteka:Trg bana Jelacica 01052012 roberta f.jpg|Palača Gradske štedionice na Trgu bana Jelačića.
Datoteka:Kerempuh 0707.JPG|Satiričko kazalište Kerempuh.
Datoteka:STG44909.gif|Gradska kavana, Zagreb, snimljeno oko 1933.
Datoteka:STG25271.gif|Robna kuća Kastner & Oehler (Nama), oko 1920.
</gallery></center>

== Izvori ==
{{Izvori}}

==Literatura==
* Marina Bagarić, [http://www.hart.hr/hr/izdanja/ripu/R30/pdf/Radovi%20IPU-30-265-280-Bagaric.pdf Sanatorij u Klaićevoj ulici u Zagrebu - djelo arhitekta Ignjata Fischera], ''Radovi Instituta za povijest umjetnosti'' br. 30, 2006. elektroničko izdanje {{ISSN|1845-4534}}
* {{Citiranje knjige||last=Goldstein|first=Ivo|title=Židovi u Zagrebu 1918 - 1941.|year=2005|publisher=Novi Liber|location=Zagreb|isbn=953-6045-23-0|ref=harv}}
* {{Citiranje knjige||last=Snješka Knežević|first=Aleksander Laslo|title=Židovski Zagreb|year=2011|publisher=AGM, Židovska općina Zagreb|location=Zagreb|isbn=978-953-174-393-8|ref=harv}}

{{GLAVNIRASPORED:Fischer, Ignjat}}
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Židovi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Arhitekti i graditelji u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatski masoni]]
[[Kategorija:Hrvatski arhitekti]]

Ignjat Fischer - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica