WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-08T05:01:45Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 05:01, 8. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ignjat Granitz'''-->~~'''Ignjat Granitz''', također: '''Vatroslav Granitz''' ([[Nemes Magasi]], Mađarska, [[1845.]] – [[Zagreb]], [[17. prosinca]] [[1908.]]), hrvatski poduzetnik, industrijalac, [[mecena]] i izdavač [[Židovi u Hrvatskoj\|židovske]] narodnosti.<ref name="žz">Snješka Knežević, 2011, str. 44</ref> Značajno je utjecao na društveni, posebno gospodarski i umjetnički život Zagreba krajem 19. i početkom 20. stoljeća.		'''Ignjat Granitz''', također: '''Vatroslav Granitz''' ([[Nemes Magasi]], Mađarska, [[1845.]] – [[Zagreb]], [[17. prosinca]] [[1908.]]), hrvatski poduzetnik, industrijalac, [[mecena]] i izdavač [[Židovi u Hrvatskoj\|židovske]] narodnosti.<ref name="žz">Snješka Knežević, 2011, str. 44</ref> Značajno je utjecao na društveni, posebno gospodarski i umjetnički život Zagreba krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

	Roditelji su mu vjerojatno bili siromašni seljaci. Godine [[1864.]] završio je učiteljsku školu u mađarskom gradu [[Đura\|Đuri]]. Čini se da je neko vrijeme polazio [[rabin]]sku školu u [[Bratislava\|Bratislavi]], ali ju je zbog svojih liberalnih nazora ubrzo morao napustiti. Radi kao učitelj u trgovištu [[Sárvár]]u, a zatim u Velikoj Kaniži blizu hrvatske granice. Tu je upoznao Paulu Deutsch, s kojom se vjenčao [[1870.]] Imali su četiri kćeri.		Roditelji su mu vjerojatno bili siromašni seljaci. Godine [[1864.]] završio je učiteljsku školu u mađarskom gradu [[Đura\|Đuri]]. Čini se da je neko vrijeme polazio [[rabin]]sku školu u [[Bratislava\|Bratislavi]], ali ju je zbog svojih liberalnih nazora ubrzo morao napustiti. Radi kao učitelj u trgovištu [[Sárvár]]u, a zatim u Velikoj Kaniži blizu hrvatske granice. Tu je upoznao Paulu Deutsch, s kojom se vjenčao [[1870.]] Imali su četiri kćeri.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-25T03:14:42Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Ignjat Granitz''', također: '''Vatroslav Granitz''' ([[Nemes Magasi]], Mađarska, [[1845.]] – [[Zagreb]], [[17. prosinca]] [[1908.]]), hrvatski poduzetnik, industrijalac, [[mecena]] i izdavač [[Židovi u Hrvatskoj|židovske]] narodnosti.<ref name="žz">Snješka Knežević, 2011, str. 44</ref> Značajno je utjecao na društveni, posebno gospodarski i umjetnički život Zagreba krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Roditelji su mu vjerojatno bili siromašni seljaci. Godine [[1864.]] završio je učiteljsku školu u mađarskom gradu [[Đura|Đuri]]. Čini se da je neko vrijeme polazio [[rabin]]sku školu u [[Bratislava|Bratislavi]], ali ju je zbog svojih liberalnih nazora ubrzo morao napustiti. Radi kao učitelj u trgovištu [[Sárvár]]u, a zatim u Velikoj Kaniži blizu hrvatske granice. Tu je upoznao Paulu Deutsch, s kojom se vjenčao [[1870.]] Imali su četiri kćeri.

==Poslovna djelatnosti: trgovina papirom i tiskara==
Upoznavši zagrebačkog tiskara [[Lavoslav Hartman|Leopolda (Lavoslava) Hartmana]], doseljava [[1869.]] u Zagreb; godine [[1876.]] dobiva zavičajno pravo. Radi u Hartmanovoj tiskari koju su zajedno vodili on, Hartman i Vilim Schwarz,<ref>Berislav Majhut: [http://bib.irb.hr/datoteka/342256.Kugli_1.doc Datiranje Kuglijevih izdanja]</ref> a zatim [[1878.]] osnivaju tvrtku ''Hartman & Granitz'' za trgovinu papirom na veliko. Nakon Hartmanove smrti, Granitz sa Vilimom Schwartzom isplaćuje njegovu udovicu, te [[1882.]] tvrtka ''Ignjat Granitz & Comp.'' stiče i vlasništvo nad tiskarom.

Osuvremenjujući proizvodnju novim strojevima i tehonologijom, te vješto korišteći društvene veze i trgovačku vještinu, brzo je proširivao poslove.

Od godine [[1883.]] njegova tiskara nabavlja papir te tiska, pohranjuje i distribuira sve školske knjige za pučke učionice u Hrvatskoj i Slavoniji; tako se hrvatska školska naklada oslobađa ovisnosti o Beču. Novcem koji je od dobiti uplaćivao u blagajnu zemaljske vlade je [[Isidor Kršnjavi]] godine [[1891.]] restaurirao zgradu ''Odjela za bogoštovlje i nastavu'' u Opatičkoj 10, te raskošno opremio dvoranu u zgradi. To je danas poznata i reprezentativna "Zlatna dvorana" [[Hrvatski institut za povijest|Hrvatskog instituta za povijest]].

Bio je među osnivačima ''[[Zagrebačka tvornica papira|Zagrebačke tvornice papira]]'' [[1895.]], član ''[[Hrvatsko-slavonska komercijalna banka|Hrvatsko-slavonske komercijalne banke]]'', pokretač osnivanja ''Saveza hrvatskih i slavonskih industrijalaca'', strukovne organizacije čiji je bio doživotni potpredsjednik.

Nakon njegove smrti, spajanjem sa tiskarom Ivana Novaka nastao je [[1920.]] ''Grafičko-nakladni zavod Tipografija d.d.'', koji je izdavao dnevnike ''[[Jutarnji list (Zagreb, 1912.)|Jutarnji list]]'', ''[[Večer (Zagreb)|Večer]]'' i ''[[Obzor]]'', te pokrenuo ilustriranu reviju ''[[Svijet (revija)|Svijet]]''. Godine [[1959.]], sjedinjenjem s ''[[Narodni list|Narodnim listom]]'' nastala je novinska kuća [[Vjesnik (novine)|Vjesnik]].

==Društveno i kulturno djelovanje==
Kako raste njegov društveni ugled, postaje član Trgovačko-obrtničke komore i [[Masoni|masonske]] lože "Ljubav bližnjemu", tada zatvorenog kruga simpatizera režima, te biva biran za gradskog zastupnika kao član [[Narodna stranka|Narodne stranke]].

Značajan je njegov rad na promicanju kulture. Godine [[1887.]] izdao je Gundulićev spjev ''Suze sina razmetnoga''. Godine [[1891.]] pokrenuo je poučno-zabavni časopis za mlade ''[[Pobratim]]'', kojeg je uređivao književnik [[Petar Marković]]. U njemu su objavljivali [[Silvije Strahimir Kranjčević]], [[Oton Kučera]], [[Jagoda Truhelka]], [[Ljubomir Maraković]], [[Zdenka Marković]] idr. Izdavao je i časopis ''Obćinar'' kojem je urednik bio [[Đuro Deželić]].

Njegova kuća na Preradovićevom trgu postala je okupljalište intelektualne elite bez obzira na socijalno podrijetlo, prkoseći tadašnjim običajima staleškog podvajanja. Publicist i povjesničar [[Josip Horvat]] navodi da je tu bio jedini zagrebački salon prije [[1914.]] Tu su se okupljali glumci, slikari, pisci i glazbenici, također i redaktori i suradnici Granitzevih listova. Obitelj je osobito voljela glazbu, pa su prijateljice njihovih kćeri bile pjavačica [[Milka Trnina]] i skladateljica [[Dora Pejačević]]. Granitzeve kćeri, zetovi i unuk, poznati filozof [[Pavao Vuk-Pavlović]], nastavili su tu tradiciju.

Povjesničarka [[Lelja Dobronić]] (koja je bila supruga Granitzovog unuka [[Pavao Vuk-Pavlović|Pavla Vuk-Pavlovića]]) piše: »Granitz je bio pravi predstavnik europskog prosvijećenog građanstva svoga doba u tada još malenom Zagrebu.« ''(Dobronić, str. 9)'' »U tom krugu više se ćutio utjecaj [[Secesija|secesijskog]] Münchena nego Beča, horizont bijaše širi. Dom Granitzov bijaše dom buržoazije zapadnog tipa, gdje je fundus imetka bio plodna potka za kulturno iživljavanje.« ''(Dobronić, str. 100)''

[[Josip Horvat]] piše o njegove četiri kćeri: »Dao im je uzoran odgoj i naobrazbu, nešablonsku agramersku, već srednjoevropsku onog vremena, prožetu duhom slobodoumlja, humanitarnosti i tolerancije. Stari je Granitz očito ozbiljno shvaćao načela [[Masoni|masonerije]], njihov je pečat nastojao dati odgoju svojih kćeri.« ''(Horvat, str. 241)''

==Sudbina obitelji u NDH==
Godine [[1941.]] režim [[NDH]] im je, kao Židovima, oduzeo svu imovinu. Većina članova porodice bila je pobijena. ''(Vidi članak [[Holokaust u NDH]].)'' Jedna kćer, Olga Schulz, ubijena je na ulici usred Zagreba. Druga, Zlata Schulz (bile su udane za dvojicu braće) izvršila je samoubojstvo kada je [[Gestapo]] došao po nju. Treća, Štefanija, preživjela je rat skrivajući se u [[Nizozemska|Nizozemskoj]]. Najstarija, Janka, iako je još [[1900.]] postala katolkinja, bila je odvedena u zatvor na Savskoj cesti, odakle su je izbavili bivši studenti njenog sina, profesora [[Filozofija|filozofije]] [[Pavao Vuk-Pavlović|Pavla Vuk-Pavlovića]]. Ubijeni su i Ignatovi zetovi, unuci i drugi članovi porodice. Nakon uspostave [[KPJ|komunističke]] vlasti [[Druga Jugoslavija|druge Jugoslavije]] imovina im nije vraćena.

==Granitzova kuća na Cvjetnom trgu u Zagrebu==
Godine [[1886.]] podigao je [[neorenesansa|neorenesansnu]] dvokatnicu (kasnije obnovljena u [[secesija|secesijskom]] stilu) u Margaretskoj br. 8 (danas je adresa Preradovićev trg 6). Arhitekt je bio [[Hermann Bollé]]. U dvorištu je bila tiskara, a u prizemlju poslovnica. Zgrada je konfiscirana [[1941.]] od strane vlasti [[NDH]]. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], sve do 1990-ih, to je [[Vjesnik (novine)|Vjesnik]]ova poslovnica, po kojoj je zgrada bila poznata među Zagrepćanima.

Zanimljivo je da se kuća našla u sjedištu jake javne kontroverze [[2007.]] godine kada je poduzetnik [[Tomo Horvatinčić]] u sklopu preuređenja bloka Preradovićev trg-Ilica-Gundulićeva-Varšavska najavio srušiti tu i susjednu zgradu. Protiv toga povela se snažna građanska kampanja ([[Pravo na grad]]), ali je kuća ipak srušena u kolovozu 2009. godine.<ref>Tomislav Mamić (2009.), [http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,8,13,,172627.jl Memorijalnim skupom ispratili rušenje Granitza], ''Jutarnji list'', 13. kolovoza 2009.</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

==Literatura==
* {{Citiranje knjige|last=Snješka Knežević|first=Aleksander Laslo|title=Židovski Zagreb|year=2011|publisher=AGM, Židovska općina Zagreb|location=Zagreb|isbn=978-953-174-393-8|ref=harv}}
*[[Lelja Dobronić]]: ''Splet sudbina'', Zagreb: vlastita naklada, 2000.
*[[Josip Horvat]]: ''Živjeti u Hrvatskoj – zapisi iz nepovrata'', Zagreb: Liber, 1984., str. 241–243.
*[[Hrvatski bibliografski leksikon]], sv. 5, 2002
*[[Milan Polić]]: ''Život i djelo Pavla Vuk-Pavlovića'', Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 2001., str. 13–20.

{{GLAVNIRASPORED:Granitz, Ignjat}}

[[Kategorija:Hrvatski poduzetnici]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Židovi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatski masoni]]

Ignjat Granitz - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica