WikiSysop: file->datoteka

2022-04-28T19:28:57Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 19:28, 28. travnja 2022.
Redak 26:		Redak 26:

	==Upravljanje Carstvom ==		==Upravljanje Carstvom ==
	[[~~File~~:Manqu Qhapaqwan Mama Uqllu.gif\|mini\|desno\|Manco Cápac i Mama Ocllo]]		[[Datoteka:Manqu Qhapaqwan Mama Uqllu.gif\|mini\|desno\|Manco Cápac i Mama Ocllo]]

	=== Vladar ===		=== Vladar ===

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-08T11:47:36Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 11:47, 8. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Inke'''-->~~[[Datoteka:80 - Machu Picchu - Juin 2009 - edit.jpg\|thumb\|upright=1.6\|desno\|Stara tvrđava Inka, [[Machu Picchu]] ''(Machu Pikchu)'']]		[[Datoteka:80 - Machu Picchu - Juin 2009 - edit.jpg\|thumb\|upright=1.6\|desno\|Stara tvrđava Inka, [[Machu Picchu]] ''(Machu Pikchu)'']]
	[[Datoteka:Inca-expansion.png\|thumb\|desno\|Širenje carstva Inka (1438.–1533.)]]		[[Datoteka:Inca-expansion.png\|thumb\|desno\|Širenje carstva Inka (1438.–1533.)]]
	'''Inka''' ([[Španjolski jezik\|špan.]] ''Inca'').- Veliko [[car]]stvo Inka rođeno je u srcu [[Ande\|andskih]] Kordiljera, sa središtem u današnjem [[Peru]]u. Tamošnje stanovništvo naziva ga Tahuantinsuyu (''Tawantinsuyu'') 4 smjera, i sastoji se od 4 dijela: [[Chinchaysuyu]], Cuntisuyu (po reformiranom [[kečuanski jezik\|quechua]] [[Quntisuyu]]), [[Antisuyu]] i [[Collasuyu]] (po ajmarskom plemenu Colla, u najnovije vrijeme reformirano u [[Qullasuyu]]).<ref>Najveće kulture svijeta, str. 122.</ref> Samo središte države, Qusqu (danas špan. [[Cusco]]) podijeljen je na Urin Qusqu (Donji Cusco) i Hanan Qusqu (Gornji Cusco).		'''Inka''' ([[Španjolski jezik\|špan.]] ''Inca'').- Veliko [[car]]stvo Inka rođeno je u srcu [[Ande\|andskih]] Kordiljera, sa središtem u današnjem [[Peru]]u. Tamošnje stanovništvo naziva ga Tahuantinsuyu (''Tawantinsuyu'') 4 smjera, i sastoji se od 4 dijela: [[Chinchaysuyu]], Cuntisuyu (po reformiranom [[kečuanski jezik\|quechua]] [[Quntisuyu]]), [[Antisuyu]] i [[Collasuyu]] (po ajmarskom plemenu Colla, u najnovije vrijeme reformirano u [[Qullasuyu]]).<ref>Najveće kulture svijeta, str. 122.</ref> Samo središte države, Qusqu (danas špan. [[Cusco]]) podijeljen je na Urin Qusqu (Donji Cusco) i Hanan Qusqu (Gornji Cusco).
Redak 122:		Redak 122:

	U razdoblju procvata grad je brojio više od 50.000 stanovnika. Grad je sagrađen na izduženoj osi u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Gornji grad (''Hanan Cuzco'') zauzima sjeverozapadno područje, a donji grad (''Hurin Cuzco'') jugoistočno područje. Okomito na prvu os nalazila se popločana ulica koja je dijelila grad na četiri područja koja simboliziraju četiri carske pokrajine. U središtu nalazio se obredni trg ''huacapata''.<ref>Najveće kulture svijeta, str. 137.</ref>		U razdoblju procvata grad je brojio više od 50.000 stanovnika. Grad je sagrađen na izduženoj osi u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Gornji grad (''Hanan Cuzco'') zauzima sjeverozapadno područje, a donji grad (''Hurin Cuzco'') jugoistočno područje. Okomito na prvu os nalazila se popločana ulica koja je dijelila grad na četiri područja koja simboliziraju četiri carske pokrajine. U središtu nalazio se obredni trg ''huacapata''.<ref>Najveće kulture svijeta, str. 137.</ref>
	~~<!-- treba i pokoja država? -->~~

	==Gospodarstvo Inka==		==Gospodarstvo Inka==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-05T11:56:15Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:80 - Machu Picchu - Juin 2009 - edit.jpg|thumb|upright=1.6|desno|Stara tvrđava Inka, [[Machu Picchu]] ''(Machu Pikchu)'']]
[[Datoteka:Inca-expansion.png|thumb|desno|Širenje carstva Inka (1438.–1533.)]]
'''Inka''' ([[Španjolski jezik|špan.]] ''Inca'').- Veliko [[car]]stvo Inka rođeno je u srcu [[Ande|andskih]] Kordiljera, sa središtem u današnjem [[Peru]]u. Tamošnje stanovništvo naziva ga Tahuantinsuyu (''Tawantinsuyu'') 4 smjera, i sastoji se od 4 dijela: [[Chinchaysuyu]], Cuntisuyu (po reformiranom [[kečuanski jezik|quechua]] [[Quntisuyu]]), [[Antisuyu]] i [[Collasuyu]] (po ajmarskom plemenu Colla, u najnovije vrijeme reformirano u [[Qullasuyu]]).<ref>Najveće kulture svijeta, str. 122.</ref> Samo središte države, Qusqu (danas špan. [[Cusco]]) podijeljen je na Urin Qusqu (Donji Cusco) i Hanan Qusqu (Gornji Cusco).

Inke nisu imale pismo i nisu poznavali željezo, ali su zato bili izvrsni stručnjaci u upravljanju svojim teritorijem i vladanjem nad pobijeđenima. Sredstvo sporazumijevanja bili su konopčići sa čvorovima poznati kao quipu (''khipu'') sa čijim su odgonetavanjem bili osposobljeni jedino [[quipucamayoc]] (''khipukamayuq''). Govorili su [[kečuanski jezik]].

== Povijest ==

=== Legendarno podrijetlo Inka ===

Prema legendi, iz spilje južno od Cuzca izašla su četiri brata, prvi Inke. Jedan od njih zvao se [[Manco Cápac|Manco Capac]], utemeljitelj dinastije Inka.

Poslije duga lutanja Manco Capac je zabio zlatni štap u zemlju Waynapate i time obilježio mjesto Cuzco. Tu je oženio svoju sestru [[Mama Ocllo]] i osnovao veliko carstvo koje je okupilo brojna raštrkana plemena u moćnu državu.

=== Uspon Inka ===

Oko [[1200.]] godine, u dolini [[Cusco]], maleno polunomadsko pleme [[Quechua]] nameće svoj zakon susjednim narodima. Slabo se zna o tom malom brdovitom kraljevstvu sve do [[1438.]] godine kada na vlast dolazi [[Pachacuti]] koji je reorganizirao državu i poveo prva velika teritorijalna osvajanja. Oko [[1463.]] pada kraljevstvo [[Chimu]], a oko [[1470.]] počinje gradnja velikog sustava prometnica koje će Inkama olakšati osvajanja i kontrolu nad osvojenim teritorijima.

Deseti vladar dinastije [[Tupac Yupanqui]], Pachacutijev sin i nasljednik, nastavlja očeva osvajanja te unatoč ustancima u rubnim dijelovima države, šalje dvije vojne ekspedicije; jednu prema '''Tucumanu''' ([[Argentina]]) i drugu prema '''Bio-Biju''' ([[Čile]]).<ref>Najveće kulture svijeta, str. 121.</ref> Međutim, pobune divljih [[Araukanci|Araukanaca]] i Mapuchea na sjeveru spriječavaju daljnji prodor prema jugu.

Rat na sjeveru nastavio se i za njegova nasljednika [[Huayna Capac]]a ([[1493.]] – [[1527.]]) i traje do [[1511.]] godine kada je uspostavljen mir, krhki tzv. ''pax Incaica''.
Za vladavine cara Huayna Capaca, carstvo se prostire na 4500 km od sjevera do juga, što je otežavalo upravljanje nad tako velikim teritorijem. Zbog toga je car ograničio svoje djelovanje na jačanje granice [[ekvador]]ske pokrajine prema sjeveru, gdje je u [[Quito|Quitu]] napravio drugu carsku rezidenciju.<ref>Povijest, sv. VIII, str. 282.</ref>

=== Građanski rat i pad Inka ===
Godine [[1527.]] umro je [[Huayna Capac]] kao žrtva epidemije koja je u [[Peru]] stigla s [[Europa|Europljanima]], a da nije stigao odabrati nasljednika. Iza sebe ostavio je dva sina, [[Huascar]]a, koji je bio čistokrvni Inka i [[Atahualpa|Atahualpu]], koji je bio sin jedne ekvadorske princeze. Između njih dvojice nastao je sukob oko nasljeđivanja prijestolja koji se prometnuo u krvavi građanski rat. Unutrašnji sukob u Carstvu Inka olakšao je [[Španjolska|Španjolcima]] predvođenima [[Francisco Pizarro|Franciscom Pizarrom]], koji su se iskracali na obale [[1532.]], osvajanje njihova carstva.<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/12140a.htm Francisco Pizarro], ''[[Catholic Encyclopedia]]''.</ref>

==Upravljanje Carstvom ==
[[File:Manqu Qhapaqwan Mama Uqllu.gif|mini|desno|Manco Cápac i Mama Ocllo]]

=== Vladar ===

Na čelu carstva nalazio se vladar ([[Sapa Inka]]<ref>Asteci i Inke, str. 140.</ref>) iz dinastije Inka. Do dolaska Španjolaca smjenjuje se trinaest careva koji nose titulu 'Inka', po kojima se stoga vrlo često cijeli narod naziva Inkama, a carstvo prelazi s oca na sina. Prema legendi dinastiju je u [[13. stoljeće|13. stoljeću]] osnovao Manco Capac. Car, zvan Inka za svoj je narod polubog. Njegov je otac ''Inti'', bog sunca.

=== Organizacija države ===

Carstvo Inka bilo je organizirano prema strogom vertikalnom sustavu. ''Ayllu'', zajednice temeljene na ratarstvu i stočarstvu udružene su u plemena na čelu s poglavicom (''curac''). Plemena su se udruživala u kneževine i na kraju u pokrajini.<ref>Najveće kulture svijeta, str. 124.</ref>

Upravitelje pokorenih pokrajina tretiralo se na različite načine, ovisno jesu li se pristali podložiti ili su osvojeni uporabom voje sile. Dio osvojene zemlje ostajao bi u vlasništvu seljaka, ali morali su obrađivati i drugi dio zemljišta čiji je prinos pripadao državi, ali i treći dio čiji je urod namijenjen bogu [[sunce|sunca]]. Car je čas pomirljiv, a čas neumoljiv. Događa se da narode koji nisu prijateljski raspoloženi jednostavno protjera tisuće kilometara od njihova kraja. Odsječeni tako od svog rodnog mjesta, prisiljeni su se predati na milost i nemilost Inkama. Car daje izgraditi tisuće kilometara popločenih cesta kako bi njegove odluke doprle do svih predjela carstva. Na njima se smjenjuju brzi glasnici. Na taj način poruka može u 4 dana prijeći 700 kilometara.

Stara plemena područja Cuzca, oni što su dali jezgru budučem narodu Inka govorila su quechua. Inke su se dijelile na Inke "po krvi", odnosno prave Inke kojima su pripadali članovi dinastije i sa njima rodbinski povezano visoko plemstvo, i na Inke "po privilegijama" (Pachacuti, 1879, p. 318; Poma, 1936, pp. 84–85, 337, 347; Garcilaso, 1723, pt. 1, bk. 1. chs. 20, 23; Morales, 1866; Toledo, 1940; Sarmiento, 1906, chs. 13-35.)
*[[Ayamarca]] (Ayarmaca),
*[[Huayllacan]] (Guayllacan),
*[[Hualla]] (Gualla),
*Inca (Inga),
*[[Quehuar]] (Quiguar, Queuar),
*[[Huaroc]] (Huaruc, Haroc), i
*[[Quispicanchi]], sva u dolini Cuzca.
*[[Anta]],
*[[Mayo (Peru)|Mayo]]{{newdsm}},
*[[Tampo]] (Tambo),
*[[Sanco]] (Tanco, Canto),

U i oko doline živjela su i plemena [[Quilliscachi]] i [[Equeco]] (Equequo), [[Mara]], [[Poque]], i možda još neki.

==Društvo Inka==
[[Datoteka:Pisac Terrassen medium.jpg|mini|desno|[[Terasa|Terase]] pri gradu ''([[Písac]])'']]
[[Datoteka:Poma_de_Ayala.gif|mini|desno|Tkanje u Inka]]

Na vrhu društvene ljestvice bili su vladari Inka i njihova rodbina. Moglo se ih prepoznati jer im je bilo dozvoljeno da svoje uši povećaju golemim ukrasima. Jedan dio plemstva napustio je svoje palače u [[Cuzco|Cuzcu]] da bi vladali vanjskim dijelovima carstva. Obični ljudi bili su organizirani u skupine seljaka, takozvane ''ayllue'' . Svakim ''aylluom'' vladalo je izabrano vijeće staraca. Ponekad su carevi raseljavali skupine ljudi po carstvu kako bi se u područjima kojima se teško vladalo namjestili odane ljude.

=== Djeca Inka ===

Inke su svoju djecu dosta grubo odgajali, bojeći se da neće biti spremni za naporan i težak seljački rad na [[Ande|Andama]].
Kada bogovi nisu bili zadovoljni, tada su žrtvovali djecu na brdima radi zadovoljstva Inka bogova.

=== Inkaički seljaci u Andama===

Život u Andama nije lak, ali seljaci, koji smatraju da svi potječu od istoga pretka, svakodnevno si međusobno pomažu, posebno pri obradi zemlje. Seljaci sade i obavljaju poljodjelske poslove, dok žene kraj ognjišta pripremaju ručak.

== Religija ==

===Sinovi Sunca===

Carstvo Inka bila je [[Teokracija|teokratska]] država u kojoj je vladar bio personifikacija božanstva - sin Sunca.

U trenutku kad će Sunce uzaći u liku čovjeka u svoj svojoj svjetlosti i sjaju, stvoritelj se obratio Inkama i [[Manco Cápac|Manco Capacu]] i rekao:
«Ti i tvoji potomci bit ćete gospodari i pokorit ćete mnoge narode. Smatrajte me svojim ocem, a sebe mojom djecom i štujte me kao svog oca.» I zato, kad bi mu se približio trenutak smrti, car bi govorio: «Moj otac Sunce zove me k sebi!»

Božanstvo Sunca, [[Inti]], imalo je stoga središnji položaj u službenoj religiji carstva. Njemu je bila posvećena svetkovina [[intiraymi]]. Svetkovina se odvijala u lipnju, što na južnoj hemisferi odgovara zimskom [[solsticij]]u. Car i cijeli narod čekali su izlazak novog Sunca, a onda bi sam Inka ili villac huma, veliki svećenik, u hramu, pomoću udubljenog zrcala, sunčevim zrakama upalio novu vatru. Coricancha, Zlatna kuća, je hram Sunca u Cuscu, sagrađen je na mjestu gdje je prema legendi u zemlju potonuo zlatni štap Manca Capaca.

Uz Sunce je vezan i jedan zagonetni objekt - [[Kamen Sunca]]. Jedan jedini takav kamen sačuvan je na brežuljku Intihuatana u gradu [[Machu Picchu]]. Ta neobično oblikovana stijena je, osim astronomske funkcije, praćenja dnevnog i godišnjeg gibanja Sunca, za Inke vjerojatno imala izuzetno važnu ulogu, jer su ih konkvistadori razbijali gdje god su na njih nailazili. Ovaj jedini primjerak sačuvan je samo zato što [[konkvistadori]] nisu nikad pronašli grad [[Machu Picchu]].

Inke su dijelile ljudsku andsku povijest na četiri razdoblja. Razdoblje ''Wari Wiraqucha Runa'' karakterizira pretvaranja svijeta u vodu (''Uno Yaku Pachakuti''). Ljudi su bili bogovi, razmnožili su se i podijelili po parovima, [[smrt]] je bila nepoznata, imali su rudimentarnu kulturu, jednostavno su bili odjeveni i živjeli su od skromne [[poljoprivreda|poljoprivredne]] proizvodnje i sakupljanja plodova. Oblik obitelji bio je monogaman i nije bilo [[rat]]a. Razdoblje ''Wari Runa'' predstavlja napredniju kulturu, složeniji tehnološki uspon u poljoprivrednoj proizvodnji i posebno značajnu proizvodnju irigacionih kanala (sustava za navodnjavanje). Rabi se [[odjeća]] od životinjskih [[koža]], dolazi do napretka u spoznaji kozmovizije, a svijet se dijeli na ''Hanan Pachu'' i ''Urin Pachu'' te se stvara kult Wiracoche i Illape. Razdoblje ''Purun Rune'' obilježeno je velikim napretkom u odnosu na kulturni razvoj materijalne kulture, posebice u poljoprivrednoj proizvodnji, uzgoju stoke, uporabi stoke za prijenos tereta, u poboljšanju izrade odjevnih predmeta (tkanje), izgradnji kamenih kuća sa slamnatim krovovima, uređenju ulica i organizaciji života u gradovima. Ovo razdoblje također bilježi otvaranje rudnika i preradu rudače u kovine, izradu i uporabu kovanih predmeta. Političkom organizacijom društva rukovodio je moćni Qapaq Apu, a veliku pažnju je posvetio pravnom sustavu i [[moral]]nim normama života te službenom sklapanju [[brak]]ova. Organizacija vojnih struktura dobila je veliki poticaj kao i općenito društvena organizacija kroz lokalnu zajednicu ''ayllu''. Društvo je snažno poticalo divljenje i štivanje ''Pacha Kamaqa'' (tvorca svijeta) i spoznaju njegova podrijetla, a svetim je učinjeno gotovo sve značajno u prirodi: od kamena, jezera, špilja do brda. Posljednje razdoblje ''Awka Runa'' karakterizira golemi tehnički uspon u području poljoprivrede izgradnjom vodenih [[kanal]]a, sustavom navodnjavanja, odomaćivanjem raznih vrsta [[krumpir]]a te posebno uzgojem [[kukuruz]]a. Pažnja se posvećuje izgradnji vojnih utvrda, oružju te općenito vojnim vještinama i pripremi stanovništva za potrebe rata. Također, unutar ''ayllua'' vrše se brojna poboljšanja društvenoga, a preko ''suyusa'' i teritorijalnog ustroja. Uvodi se [[smrtna kazna]]. Društvo posvećuje sve veću pažnju umjetnosti i znanosti, osobito [[medicina|medicini]] i [[astrologija|astrologiji]]. Razvija se teorija i potiče kult ''Runa Kamaqa'' (tvorca čovjeka), a mrtvi se pokapaju na posebnim mjestima (grobljima nazvanim ''suquyu'') s odjećom, hranom i uz pogrebne obrede. Vrijeme se mjeri tako da svaka godina ima 12 mjeseci, a mjesec 30 dana s trima "tjednima" od po 10 dana.

''Qoa'' je natprirodna životinja iz roda mačaka, leti zrakom između oblaka i magli zaustavljajući se nad izvorima vode i zrcaleći zrake koje stvaraju buku. Njena snaga proizvodi [[duga|dugu]] i njena božanska mokraća pretvara se u [[kiša|kišu]]. Ta životinja ima oblik [[jaguar]]a koji je zajednički simbol imaginarnog u kulturi andskih naroda. Qoa živi u dualizmu unutar sebe kao dobro i zlo. Jedino ona može stvoriti kišu i tako omogućiti život i plodnost. Ona regulira učestalost kiša tako da može proizvesti obilne kiše koje mogu usmrtiti ljude i uništiti njihove poljoprivredne proizvode uzrokujući bijedu i siromaštvo. Tako je Qoa presuditelj života i smrti. Božanstvo ''Illapa'' ima nadzor nad [[Sunce|Sunčevim]] zrakama (''cayaca'') i [[grom]]ovima (''curi''), tako da i ona može stvoriti kišu te [[oluja|oluje]]. Na slici koju je naslikao Santacruz Pachacuti u korićanskoj crkvi oslikana je zraka Illape i Chuqqlija. Ta slika predstavlja kose i usporedne crte slične zrakama koje se pokazuju u prirodi, što je element svetoga. Illapa je kombinacija atmosferskih pojava u njihovu jedinstvu, tj. zraka Sunca, gromova i munja, trijade svetoga kečuanskog prostora.

U istočnoj regiji Kordiljera, na sjeveru današnjeg Ekvadora, žive kečuanska plemena Otavalosi i Salasacasi. Tamo je najbolje očuvana pretkolumbovska tradicija i govor. Otavalosi imaju razvijenu trgovinu umjetnina, a veći dio njih aktivno sudjeluje unutar političkih stranaka i imaju svog predstavnika u zastupničkom domu. Salasacasi su znatno siromašniji i mahom žive od poljoprivredne proizvodnje. Istraživanja ovih područja pokazuju visok stupanj očuvanja oblika mitske svijesti i njihova imaginarnog svijeta, što se najbolje vidi u njihovim obredima, slavljima i usmenim predajama, obredima smrti (oblačenje u potpuno crno), kad se plačem iskazuje nestanak njihova boga-kralja i obrednim obraćanjem očekuje njegov povratak što se posebno iskazuje u žalu za Atahualpom, Huayanom Capacom itd. Obredi posvećeni Mami Oceli, Pachacamacu, Huadscaru također dokazuju duboku ukorijenjenost prošlosti i prikrivenu želju da se njihova božanstva njima vrate, bez obzira na prisutnost i prevlast Katoličke crkve. Na piramidi ''Pucara de Rumquci'' u Quitu, na kutnom dijelu stijene, blizu područja nazvanog ''Polovina svijeta'', svake godine između [[20. ožujka|20.]] i [[25. ožujka|25.]] ožujka sastaju se potomci Inka iz svih krajeva na lokalitetu starog oltara-žrtvenika i obnavljaju isti obred kupanja i žrtvovanja životinja.<ref>Maria Teresa Toribio Brittes Lemos - Asteci i Inke (civilizacije koje su preživjele u šutljivom biću), Euroknjiga, Zagreb 2004., str. 83.-129.</ref>

===Viracocha===

Božanstvo čije podrijetlo seže duboko u prošlost, vezan je uz prastare andske civilizacije. On je stvoritelj svijeta, Sunca, Mjeseca, zvijezda, ljudi i svega ostalog. Biće je bez početka i kraja, neshvatljivi bog. Prikazivan je kao bradati bijelac obučen u dugu tuniku.

=== Svećenstvo ===

Svećenici su se, kao i u ostalim pretkolumbovskim kulturama, dijelili prema rangu i zaduženjima. Na čelu je bio veliki svećenik, podrijetlom iz vladajuće dinastije.<ref>Povijest svijeta, sv. I, str. 168.</ref>

Svećenstvo se bavilo obrednim žrtvovanjima, kultnim svečanostima i proricanjem.

==Kultura==
[[Datoteka:Quipu.png|mini|desno|''[[Khipu]]'' (quipu)]]

Inke nisu imali svoje pismo no zapise su vodili vezujući različito obojenu užad na štap ili konopac, takozvani ''[[quipu]]''. Na taj način su mogli bilježiti podatke kao što je broj bala vune ili broj rođenih u jednoj godini.

Inke su imale razvijenu [[keramika|keramičku tradiciju]]. Karakterističan primjer keramike bio je vrč s uskim grlom i donjim dijelom poput krnjeg stošca, poznat kao ''aryballo''.

Ukrašavanje keramike ograničavalo se većinom na crtanje geometrijskih uzoraka crne i bijele boje po crvenoj podlozi.<ref>Najveće kulture svijeta, str. 127.</ref>

===Arhitektura===
[[Datoteka:Inka_mauern_cuzco.jpg|mini|Detalj zida Inka u gradu [[Cusco]] ''(Qusqu)'', [[Peru]]]]

I danas nas impresionira njihovo umijeće obrade kamena. Najbolji primjeri za to su geometrijska finoća zidova tvrđave Ollantaytambo i oblikovanje živih stijena u Sayvisteu. Tu su i kiklopske zidine tvrđave Sacsahuaman iznad Cusca, ali pitanje je tko su bili njeni graditelji. Golemi, neobično oblikovani kameni blokovi savršeno naliježu jedni na druge. Opći dojam koji se stječe pri pogledu na ove građevine je da su ljudi ovog dijela svijeta poznavali posebnu tehniku savršene obrade i transporta kamena.

Jedna izreka kaže da su Inke gradili, dok su [[Maye]] sanjarili a [[Asteci]] štovali božanstva. Maye i Asteci dosegli su viši intelektualni stupanj. Inke, s druge strane, više su se bavili izgradnjom kuća, palača, gradova, putova, mostova, sustava za navodnjavanje i poljodjelskih terasa, što su sve dokazi ovozemaljske nazočnosti i poduzetništva. Iako je religija bila dijelom njihova svakodnevna života, ipak ga nije nadzirala. A žrtvovanje tisuća ljudskih života radi umiljavanja bogovima činilo im se potpuno poraznim. Inke su nesumnjivo bili majstorski graditelji Novog svijeta. Osebujnost njihovih građevina bila je masivna jednostavnost u okviru divnih proporcija. Njihovo jedino vanjsko ukrašavanje bila bi po koja zlatna ili srebrna ploča, ili zidni ukras od pernatog mozaika. Arhitekti su projektirali građevine u kojima su zidovi često bili nagnuti ukoso prema unutra, udaljavajući se od pravca viska. Ravne bi površine bile razbijene malim trapezoidnim otvorima i nišama koji su bili suženi prema vrhu. Pažljivo priljubljivanje divovskih stijena davalo je kontrastno svjetlo i efekt sjene, što se postizalo poput vlasi tankim spojevima i posebnom strukturom kamena. Rezultat nije bio samo dekorativan, već i praktičan. Međuspojevi, precizno priljubljeni komadi bez žbuke, mogli su izdržati izuzetan pritisak i naprezanje. Njihove su građevine odoljevale zemljotresima koji bi razorili suvremenije zidne konstrukcije.

===Machu Picchu===

Inke su podizali svoje gradove od velikih kamenih blokova tako precizno isklesanih da su mađusobno prijanjali bez veziva. [[Machu Picchu]] je smješten visoko u planinskim [[Ande|Andama]] i najveličanstveniji je primjer arhitekture Inka. U njegova velika kamena zdanja pripijena uz planinu može stati tisuću ljudi.

===Cuzco===

Glavni grad Inka zvao se [[Cuzco]], prema riječi Inka koja znači "središte". Smješten je u planini na visini od 3400m. Cuzco je bio grad koji je izazivao strahopoštovanje, a najveći dio je izgradio car [[Pachachuti Inca]]. U središtu grada je bio [[Coricancha|Hram Sunca]]. Mnogi ostaci Inka sačuvani su i u današnjem gradu.

U razdoblju procvata grad je brojio više od 50.000 stanovnika. Grad je sagrađen na izduženoj osi u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Gornji grad (''Hanan Cuzco'') zauzima sjeverozapadno područje, a donji grad (''Hurin Cuzco'') jugoistočno područje. Okomito na prvu os nalazila se popločana ulica koja je dijelila grad na četiri područja koja simboliziraju četiri carske pokrajine. U središtu nalazio se obredni trg ''huacapata''.<ref>Najveće kulture svijeta, str. 137.</ref>


==Gospodarstvo Inka==
[[Država]] je sakupljala proizvedenu robu, kao što su hrana, vuna i odjeća koja se spremala u skladišta. Svaki grad je imao najmanje dva skladišta: jedno za vladara, jedno za ostale stanovnike. Robu su prenosile [[ljama|ljame]] golemom mrežom popločanih cesta.

*Poljopriveda - Inke su uveli terasastu poljoprivedu što je omogućavalo uzgoj usjeva na strmim padinama. Kao gnojivo koristili su ptičji izmet i riblje glave. Najveći dio obavljao se kolektivno i najveći dio zemljišta bio je u kolektivnom vlasništvu lokalne zajednice.
*Radnici Inka proizvodili su dio robe za sebe, a dio za cara i plemstvo. Državi su bili siguran izvor radne snage za javne radove i ostale kraljevske pothvate.

==Vidi još==
*[[Peru]]
*[[Kečua]]
*[[Konkvistadori]]

== Bilješke ==
{{izvori}}

== Izvori ==
*''Brittes Lemos, Maria Teresa Toribio, Asteci i Inke, Zagreb, 2004.'' {{ISBN|953-7099-09-1}}
*''Najveće kulture svijeta, Stara Amerika, Rijeka, 2005.'' {{ISBN|953-240-007-9}}
*''Povijest, sv. VIII, Zagreb, 2008.'' {{ISBN|978-953-300-042-8}}
*''Povijest svijeta, sv. I, Split, 2005. ''{{ISBN|953-214-235-5}}

[[Kategorija:Inke| ]]
[[Kategorija:Povijest Perua]]
[[Kategorija:Povijest Južne Amerike]]
[[Kategorija:Stari narodi i civilizacije]]
[[Kategorija:Indijanska plemena]]
[[Kategorija:Indijanske kulture]]

Inke - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica