WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-08T11:58:52Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 11:58, 8. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Inocent IV.'''-->~~{{Infookvir papa \|		{{Infookvir papa \|
	\| hrvatsko_ime = Inocent IV.		\| hrvatsko_ime = Inocent IV.
	\| latinsko_ime = Innocentius IV.		\| latinsko_ime = Innocentius IV.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-01T05:56:14Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Inocent IV.
| latinsko_ime = Innocentius IV.
| pravo ime = Sinibaldo Fieschi
| grb = [[Datoteka:C o a Adriano V.svg|130px]]
| slika = Inocenc IV.jpg
| slika_širina = 250px
| papa_od = [[25. lipnja]] [[1243.]]
| papa_do = [[7. prosinca]] [[1254.]]
| prethodnik = [[Celestin IV.]]
| nasljednik = [[Aleksandar IV.]]
| datum_rođenja = potkraj 12. stoljeća
| mjesto_rođenja = [[Genova]], [[Italija]]
| datum_smrti = 7. prosinca 1254.
| mjesto_smrti = [[Napulj]], [[Italija]]
| imenjaci = Inocent
|}}

[[Datoteka:Pope Innocent IV sends Dominicans and Franciscans out to the Tartars.jpg|thumb|right|Inocent IV šalje dominikance i franjevce Tatarima]]
Papa '''Inocent IV''', rođen kao '''Sinibaldo Fieschi''' ([[Genova]], potkraj 12. stoljeća - [[Napulj]], 7. prosinca 1254.), jedan je od značajnih srednjovjekovnih Papa, koji je imao važnu ulogu u sukobu između carstva i papinstva.
==Rani životopis==

Sinibaldo Fieschi je rođen kao šesto od desetoro djece svog oca Huga, grofa od Lavagne. Studirao je kanonsko pravo u [[Parma|Parmi]] i [[Bologna|Bologni]] pod pokroviteljstvom jednog od svoja tri ujaka, koji su svi bili biskupi. Neko je vrijeme predavao kanonsko pravo u Bologni. Godine 1226. spominje se kao auditor [[Rimska kurija|Rimske kurije]]. Službovao je kao [[kanonik]] katedrala u Genovi i Parmi. Od 1228. je podkancelar Rimske Crkve. Posvećen je za [[biskup]]a Albenge 1235. Bio je znameniti stručnjak za kanonsko pravo.

==Uzrok sukoba carstva i papinstva==

Inocent IV jedan je od glavnih sudionika u sukobu između crkve i carstva. [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrik II]], car Svetog Rimskog Carstva, smatrao je da ima pravo nametnuti svoju carsku vlast (''imperialis potestas''), zbog čega je došao u sukob sa zahtjevom crkve za univerzalnom vlašću (''universalis potestas''). Taj su zahtjev teoretski razradili crkveni pravnici onoga vremena, među njima i Sinibaldo Fieschi. Prema toj teoriji, Papa je, kao Božji izaslanik na zemlji, u apstraktnom pravnom smislu posjedovao vrhovnu vlast, koja se protezala na sva kraljevstva, a u praktičnom smislu je zemaljsku vlast prepuštao caru i kraljevima. Kako Fridrik II nije bio voljan prihvatiti takvu koncepciju vlasti, došao je u sukob s Crkvom još za pontifikata [[Grgur IX.|Grgura IX]], koji ga je ekskomunicirao. Sukob je došao do vrhunca za pontifikata Inocenta IV.

==Pontifikat==

Nakon kratke vladavine Pape [[Celestin IV.|Celestina IV]], Sveta je Stolica bila prazna više od godinu i pol dana prije no što je za novog Papu 25. lipnja 1243. izabran kardinal Sinibaldo Fieschi. Fridrik II odmah je počeo pregovore s novim Papom, nadajući se da će on povući ekskomunikaciju [[Grgur IX.|Grgura IX]]. No, Papa nije vjerovao Fridriku, te je, osjetivši da u Rimu nije siguran, u lipnju 1244. otišao u Genovu, u listopadu u [[Burgundija|Burgundiju]], a zatim u prosincu 1244. u [[Lyon]], gdje je boravio pod zaštitom francuskog kralja [[Luj IX., kralj Francuske|Luja IX]] sljedećih 6 godina.

U siječnju 1245. sazvao je koncil koji se održao u Lyonu na ljeto sljedeće godine. Uzalud je Fridrik pokušao spriječiti održavanje koncila, držeći u zatočeništvu više od stotinu biskupa. Na koncilu su razmatrana tri problema: pitanje Cara, oslobađanje Svetog groba i obrana kršćanstva od navale [[Mongoli|Mongola]]. Car Fridrik II je osuđen, njegovi su podanici oslobođeni obveze lojalnosti prema njemu, a on je optužen za krivokletstvo, svetogrđe i herezu. Sam Papa nagovarao je njemačke prinčeve da izaberu novog cara, te su oni u svibnju 1246. za cara imenovali tirinškog grofa (landgrafa) [[Henrik Raspe|Henrika Raspea]], a nakon njegove smrti 1247, [[Vilim Holandski|Vilima Holandskog]].

Papa je bio odlučan u namjeri da uništi Fridrika. Više je puta izjavio da nikada više niti jedan [[Hohehenstaufen]] neće biti car. Fridrikov položaj u Njemačkoj ipak je ostao čvrst, ali je oslabio u sjevernoj Italiji, gdje je, nakon pobune u [[Parma|Parmi]] 1247, Fridrikova vojska poražena. Nakon smrti Fridrika II 1250,Inocent IV se vratio u Rim u listopadu 1253, nastavivši borbu s Fridrikovim sinom [[Konrad IV., rimsko-njemački kralj|Konradom IV]]. Nakon Konradove smrti, papinsku je vojsku u bici kod [[Foggia|Foggie]](2. prosinca 1254.) potukao Manfred, nezakoniti sin Fridrika II, koji je bio regent [[Konradin]]u, malodobnom sinu Konrada IV. Ubrzo nakon toga, Inocent IV umro je u Napulju.

==Povijesna procjena==
Povjesničari procjenjuju pontifikat Inocenta IV uglavnom kroz prizmu njegova sukoba s Fridrikom II, no djelovanje Inocenta IV nije bilo usmjereno samo na sukob s carstvom, već i na druge europske probleme onoga vremena. Uznemiren pozivima kršćana u [[Palestina|Palestini]], potaknuo je [[Luj IX., kralj Francuske|Luja IX]] na križarski rat koji je završio kraljevim zarobljeništvom 1250. Poslao je misiju mongolskom [[Kan]]u, nastojeći zaustaviti navale [[Mongoli|Mongola]] na istoku Europe. Uspostavio je kontakt s istočnom crkvom, radeći na ekumenskom ujedinjenju s Rusijom. Poslao je misije u Prusiju i Armeniju. Oni povjesničari koji u caru Fridriku II vide preteču borbe za svjetovnu državu, osuđuju Papine univerzalističke težnje. Crkveni povjesničari, s druge strane, ističu ga kao velikog kanonista i pobornika ljudskog dostojanstva.

{{pape}}

{{GLAVNIRASPORED:Inocent, 04}}
[[Kategorija:Pape]]
[[Kategorija:Talijanski katolički svećenici]]

Inocent IV. - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica