Inocent XI. - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-28T19:30:28Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 19:30, 28. travnja 2022.
Redak 30:		Redak 30:

	== Raniji život ==		== Raniji život ==
	[[~~File~~:BErbaO2.JPG\|mini\|250px\|left\|Kardinal Benedetto Odescalchi]]		[[Datoteka:BErbaO2.JPG\|mini\|250px\|left\|Kardinal Benedetto Odescalchi]]
	Inocent XI. rodio se u Comu u [[Lombardija\|Lombardiji]] u obitelji nižeg plemstva. Otac mu je bio Livio Odescalchi, patricij iz Coma i bankar u [[Venecija\|Venecijni]], a majka Paola rođena di Castelli iz [[Bergamo\|Bergama]]. Dio mladosti je proveo kao pripravnik kod svojega brata, koji je u [[Genova\|Genovi]] vodio banku. Osnovno obrazovanje je završio kod isusovaca u Comu. Godine [[1630.]] jedva je preživio epidemiju kuge od koje je umrla njegova majka. Poslije studira pravo u Rimu i [[Napulj\|Napulju]] gdje [[1639.]] godine i doktorirao. O tome kada je postao svećenik nema pouzdanih podataka. Od [[1640.]] papa [[Urban VIII.]] imenuje ga apostolskim protonarom (lat. ''protonotarius apostolicus''), a dvije godine kasnije radi pri Vrhovnom sudu Apostolske signature za pravdu i milost. U narednim godinama bio je predsjednik Apostolske komore, povjerenik u [[Ancona\|Anconi]], guverner [[Macerata\|Macerate]] i [[Ascoli Piceno\|Picena]], te financijski povjerenik u pokrajini [[Marche]]. Papa [[Inocent X.]] [[3. ožujka]] [[1645.]] imenuje ga kardinalom i postavlja za prefekta Vrhovnog suda Apostolske signature za pravdu i mir. Godine [[1650.]] imenovan je biskupom [[Novara\|Novare]]. Kao biskup odrekao se svojih prihoda kako bi pomogao siromašnima i bolesnima. Na njegovu zamolbu papa [[Aleksandar VII.]] razrješuje ga upraviteljem biskupije Novara i na njegovo mjesto postavlja njegovog brata Giulia, a Benedetto se vraća u Rim i obnaša razne dužnosti u Kuriji.		Inocent XI. rodio se u Comu u [[Lombardija\|Lombardiji]] u obitelji nižeg plemstva. Otac mu je bio Livio Odescalchi, patricij iz Coma i bankar u [[Venecija\|Venecijni]], a majka Paola rođena di Castelli iz [[Bergamo\|Bergama]]. Dio mladosti je proveo kao pripravnik kod svojega brata, koji je u [[Genova\|Genovi]] vodio banku. Osnovno obrazovanje je završio kod isusovaca u Comu. Godine [[1630.]] jedva je preživio epidemiju kuge od koje je umrla njegova majka. Poslije studira pravo u Rimu i [[Napulj\|Napulju]] gdje [[1639.]] godine i doktorirao. O tome kada je postao svećenik nema pouzdanih podataka. Od [[1640.]] papa [[Urban VIII.]] imenuje ga apostolskim protonarom (lat. ''protonotarius apostolicus''), a dvije godine kasnije radi pri Vrhovnom sudu Apostolske signature za pravdu i milost. U narednim godinama bio je predsjednik Apostolske komore, povjerenik u [[Ancona\|Anconi]], guverner [[Macerata\|Macerate]] i [[Ascoli Piceno\|Picena]], te financijski povjerenik u pokrajini [[Marche]]. Papa [[Inocent X.]] [[3. ožujka]] [[1645.]] imenuje ga kardinalom i postavlja za prefekta Vrhovnog suda Apostolske signature za pravdu i mir. Godine [[1650.]] imenovan je biskupom [[Novara\|Novare]]. Kao biskup odrekao se svojih prihoda kako bi pomogao siromašnima i bolesnima. Na njegovu zamolbu papa [[Aleksandar VII.]] razrješuje ga upraviteljem biskupije Novara i na njegovo mjesto postavlja njegovog brata Giulia, a Benedetto se vraća u Rim i obnaša razne dužnosti u Kuriji.

	== Izbor za papu i pontifikat ==		== Izbor za papu i pontifikat ==
	[[~~File~~:Louis-xiv-lebrunl.jpg\|mini\|250px\|left\|Francuski kralj Luj XIV.]]		[[Datoteka:Louis-xiv-lebrunl.jpg\|mini\|250px\|left\|Francuski kralj Luj XIV.]]
	Kada je [[22. srpnja]] [[1676.]] umro papa [[Klement X.]] kardinal Odescalcki je bio najizgledniji kandidat za novog papu. Njegovom izboru snažno se protivio francuski kralj [[Luj XIV., kralj Francuske\|Luj XIV.]] ali je pod pritiskom mnogih kardinala i stanovnika Rima popustio i preporučio francuskim kardinalima da glasaju za njega. Tako je Benedetto Odescalchi [[21. rujna]] [[1676.]] izabran za novog papu, odabravši si ime Inocent XI. u čast svoga prethodnika Inocenta X. koji ga je imenovao kardinalom. Kao papa poduzeo je odgovarajuće mjere da se stane na kraj pretjeranom trošenju papinskih fondova. Pritom je osobno davao primjer štedljivosti - riskirajući da ga se proziva za škrtost, obzirom na galantne mode kasnog baroka kakve su tada bile uobičajene na europskim dvorovima. Za vrijeme njegovog pontifikata odigrala se [[opsada Beča 1683.]] godine, te je Inocent XI. poduzeo uspješne diplomatske aktivnosti, najprije radi osiguravanja vojne pomoći opkoljenom [[Beč\|Beču]] od strane [[Poljska\|poljskog]] kralja [[Jan III. Sobjeski\|Jana Sobieskog]], a potom radi osnivanja [[Sveta liga (1684.)\|Svete lige]], koja je u [[Veliki turski rat\|Velikom turskom ratu]] u razdoblju od [[1683.]] – [[1689.]] godine bila potisnula granice [[Osmansko Carstvo\|Otomanskog Carstva]] daleko na istok. Tim je oslobađanjem europskih područja od turske vlasti uključen u teritorij [[Hrvatska\|Hrvatske]] i [[Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću\|mletačke Dalmacije]] pretežni dio današnjeg ozemlja Republike Hrvatske. Čitav pontifikat Inocenta XI. bio je obilježen sukobom sa [[Francuska\|francuskim]] kraljem Lujem XIV., koji je vrlo dugo ([[1643.]] – [[1715.]]) vladao, u to doba ekonomski, kulturalno i vojno najsnažnijom kršćanskom zemljom. Luj XIV. se uporno miješao u vjerske poslove. Tražio je pravo na imenovanje svih biskupa i upravljanje svim ckrvenim dobrima. Stavovi kralja Luja XIV. i njemu sklonih teologa poznati su pod nazivom [[Galikanizam]]. Neki su biskupi zbog toga prosvjedovali kod pape, pa je Inocent XI. odlučio intervenirati. Papa je Kralju slao pisma jedno za drugim, služeći se sve oštrijim riječima, tražeći od njega da opozove svoj edikt iz [[1673.]] godine o pravu religija. Međutim, Luj XIV. nije bio čovjek koji je lako mijenjao odluke, pa je sazvao opću skupštinu klera (okupljala je 34 predstavnika visokog svećenstva, tj. biskupa i 38 pripadnika nižeg svećenstva) početkom [[1682.]] godine. Dana [[3. veljače]] skupština je usvojila prijedlog koji je kralja zadovoljio u onom što mu je bilo bitno, potvrdivši njegov edikt iz [[1673.]] kao potpuno valjan, a papi nudeći moralnu zadovoljštinu jer je obvezao kralja da prepusti biskupska imenovanja papinskoj vlasti. Inocent XI. bio je ogorčen. Odbacio je prijedlog i nazvao ga uvredljivim za papinski autoritet. Za to vrijeme skupština klera je nastavila s radom i [[19. ožujka]] jednoglasno je usvojila ''Deklaraciju'' u četiri članka. Papa je bio užasnut kada je saznao sadržaj tih članaka. Drugi članak sadržavao je zaključak koji je donio [[Basel\|Baselski]] koncil dva i pol stoljeća ranije, po kojemu je koncil u pitanjima odlučivanja nadređen papi. Treći je govorio o posebnom položaju Francuske crkve koja u univerzalnoj Crkvi uživa tradicionalne povlastice koje proizlaze iz općeg prava. Četvrti članak u rimskom biskupu uvažava autoritet u pitanjima doktrine, ali dovodi u sumnju njegovu kompetenciju na administrativnom i disciplinskom planu. Za Papu je ''Deklaracija'' bila neprihvatljiva. Između Rima i [[Pariz\|Pariza]] započeo je tihi rat. Uslijedili su učestali incidenti s Francuskom, a vrhunac krize bilo je francusko zauzimanje [[Avignon\|Avignona]]. Papa je tada tajnim kanalima poručio Luju XIV. da ga čeka izopćenje. Ta prijetnja natjerala je Kralja na umjerenost, ali do izmirenja još neće doći. Zbog svoje strogosti papa Inocent XI. nije bio omiljen u narodu, ali su ga ubrzo nakon smrti počeli štovati. Prije nego je postao papom uživao je ugled svećenika svetačkog života, gorljivog i nemilosrdnog prema samom sebi. Pošten i neumoran borac protiv siromaštva. Kao papa bio je čovjek koji ni za pedalj ne bi popustio kad je u pitanju bila dogma, moral, crkvena disciplina, autoritet i nezavisnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]], te prava Crkve. Danas prevladava mišljenje da je bio jedan od najznačajnijih papa [[17. stoljeće\|17. stoljeća]].		Kada je [[22. srpnja]] [[1676.]] umro papa [[Klement X.]] kardinal Odescalcki je bio najizgledniji kandidat za novog papu. Njegovom izboru snažno se protivio francuski kralj [[Luj XIV., kralj Francuske\|Luj XIV.]] ali je pod pritiskom mnogih kardinala i stanovnika Rima popustio i preporučio francuskim kardinalima da glasaju za njega. Tako je Benedetto Odescalchi [[21. rujna]] [[1676.]] izabran za novog papu, odabravši si ime Inocent XI. u čast svoga prethodnika Inocenta X. koji ga je imenovao kardinalom. Kao papa poduzeo je odgovarajuće mjere da se stane na kraj pretjeranom trošenju papinskih fondova. Pritom je osobno davao primjer štedljivosti - riskirajući da ga se proziva za škrtost, obzirom na galantne mode kasnog baroka kakve su tada bile uobičajene na europskim dvorovima. Za vrijeme njegovog pontifikata odigrala se [[opsada Beča 1683.]] godine, te je Inocent XI. poduzeo uspješne diplomatske aktivnosti, najprije radi osiguravanja vojne pomoći opkoljenom [[Beč\|Beču]] od strane [[Poljska\|poljskog]] kralja [[Jan III. Sobjeski\|Jana Sobieskog]], a potom radi osnivanja [[Sveta liga (1684.)\|Svete lige]], koja je u [[Veliki turski rat\|Velikom turskom ratu]] u razdoblju od [[1683.]] – [[1689.]] godine bila potisnula granice [[Osmansko Carstvo\|Otomanskog Carstva]] daleko na istok. Tim je oslobađanjem europskih područja od turske vlasti uključen u teritorij [[Hrvatska\|Hrvatske]] i [[Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću\|mletačke Dalmacije]] pretežni dio današnjeg ozemlja Republike Hrvatske. Čitav pontifikat Inocenta XI. bio je obilježen sukobom sa [[Francuska\|francuskim]] kraljem Lujem XIV., koji je vrlo dugo ([[1643.]] – [[1715.]]) vladao, u to doba ekonomski, kulturalno i vojno najsnažnijom kršćanskom zemljom. Luj XIV. se uporno miješao u vjerske poslove. Tražio je pravo na imenovanje svih biskupa i upravljanje svim ckrvenim dobrima. Stavovi kralja Luja XIV. i njemu sklonih teologa poznati su pod nazivom [[Galikanizam]]. Neki su biskupi zbog toga prosvjedovali kod pape, pa je Inocent XI. odlučio intervenirati. Papa je Kralju slao pisma jedno za drugim, služeći se sve oštrijim riječima, tražeći od njega da opozove svoj edikt iz [[1673.]] godine o pravu religija. Međutim, Luj XIV. nije bio čovjek koji je lako mijenjao odluke, pa je sazvao opću skupštinu klera (okupljala je 34 predstavnika visokog svećenstva, tj. biskupa i 38 pripadnika nižeg svećenstva) početkom [[1682.]] godine. Dana [[3. veljače]] skupština je usvojila prijedlog koji je kralja zadovoljio u onom što mu je bilo bitno, potvrdivši njegov edikt iz [[1673.]] kao potpuno valjan, a papi nudeći moralnu zadovoljštinu jer je obvezao kralja da prepusti biskupska imenovanja papinskoj vlasti. Inocent XI. bio je ogorčen. Odbacio je prijedlog i nazvao ga uvredljivim za papinski autoritet. Za to vrijeme skupština klera je nastavila s radom i [[19. ožujka]] jednoglasno je usvojila ''Deklaraciju'' u četiri članka. Papa je bio užasnut kada je saznao sadržaj tih članaka. Drugi članak sadržavao je zaključak koji je donio [[Basel\|Baselski]] koncil dva i pol stoljeća ranije, po kojemu je koncil u pitanjima odlučivanja nadređen papi. Treći je govorio o posebnom položaju Francuske crkve koja u univerzalnoj Crkvi uživa tradicionalne povlastice koje proizlaze iz općeg prava. Četvrti članak u rimskom biskupu uvažava autoritet u pitanjima doktrine, ali dovodi u sumnju njegovu kompetenciju na administrativnom i disciplinskom planu. Za Papu je ''Deklaracija'' bila neprihvatljiva. Između Rima i [[Pariz\|Pariza]] započeo je tihi rat. Uslijedili su učestali incidenti s Francuskom, a vrhunac krize bilo je francusko zauzimanje [[Avignon\|Avignona]]. Papa je tada tajnim kanalima poručio Luju XIV. da ga čeka izopćenje. Ta prijetnja natjerala je Kralja na umjerenost, ali do izmirenja još neće doći. Zbog svoje strogosti papa Inocent XI. nije bio omiljen u narodu, ali su ga ubrzo nakon smrti počeli štovati. Prije nego je postao papom uživao je ugled svećenika svetačkog života, gorljivog i nemilosrdnog prema samom sebi. Pošten i neumoran borac protiv siromaštva. Kao papa bio je čovjek koji ni za pedalj ne bi popustio kad je u pitanju bila dogma, moral, crkvena disciplina, autoritet i nezavisnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]], te prava Crkve. Danas prevladava mišljenje da je bio jedan od najznačajnijih papa [[17. stoljeće\|17. stoljeća]].

	== Papina smrt ==		== Papina smrt ==
	[[~~File~~:Innocent XI monument Saint Peter's Basilica Vatican City.jpg\|mini\|300px\|right\|Grobnica blaženog pape Inocenta XI. u bazilici sv. Petra]]		[[Datoteka:Innocent XI monument Saint Peter's Basilica Vatican City.jpg\|mini\|300px\|right\|Grobnica blaženog pape Inocenta XI. u bazilici sv. Petra]]
	Sredinom [[1689.]] godine zdravlje pape Inocenta XI. se naglo pogoršalo kada je papa pao u krevet. Dana [[19. lipnja]] otkazao je predviđeni konzistorij za imenovanje novih kardinala. Iz kreveta više nije ustajao, te je [[11. kolovoza]] na inzistiranje nekih kardinala odbio imenovati desetoricu novih kardinala. Ujutro [[12. kolovoza]] više nije mogao govoriti i teško je disao. Papa Inocent XI. umro je istoga dana u 22:00 sata nakon duge i teške bolesti od bubrežnih kamenaca. Sahranjen je u velebnoj grobnicu u [[Bazilika sv. Petra\|bazilici sv. Petra]] u Rimu. Papa [[Pio XII.]] proglasio je Inocenta XI. [[1956.]] godine blaženim.		Sredinom [[1689.]] godine zdravlje pape Inocenta XI. se naglo pogoršalo kada je papa pao u krevet. Dana [[19. lipnja]] otkazao je predviđeni konzistorij za imenovanje novih kardinala. Iz kreveta više nije ustajao, te je [[11. kolovoza]] na inzistiranje nekih kardinala odbio imenovati desetoricu novih kardinala. Ujutro [[12. kolovoza]] više nije mogao govoriti i teško je disao. Papa Inocent XI. umro je istoga dana u 22:00 sata nakon duge i teške bolesti od bubrežnih kamenaca. Sahranjen je u velebnoj grobnicu u [[Bazilika sv. Petra\|bazilici sv. Petra]] u Rimu. Papa [[Pio XII.]] proglasio je Inocenta XI. [[1956.]] godine blaženim.

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-08T12:01:10Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 12:01, 8. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Inocent XI.'''-->~~{{Infookvir papa		{{Infookvir papa
	\| hrvatsko_ime = Bl. Inocent XI.		\| hrvatsko_ime = Bl. Inocent XI.
	\| latinsko_ime = Beatus Innocentius PP. XI.		\| latinsko_ime = Beatus Innocentius PP. XI.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-05T17:43:02Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa
| hrvatsko_ime = Bl. Inocent XI.
| latinsko_ime = Beatus Innocentius PP. XI.
| pravo_ime = Benedetto Odescalchi
| grb = [[Datoteka:C o a Innocenzo XI.svg|130px]]
| slika = Jacob Ferdinand Voet - Portrait of Innocenzo XI Odescalchi (cropped).jpeg
| slika_širina = 250px
| slika_opis =
| papa_od = [[21. rujna]] [[1676.]]
| papa_do = [[12. kolovoza]] [[1689.]]
| prethodnik = [[Klement X.]]
| nasljednik = [[Aleksandar VIII.]]
| datum_rođenja = [[16. svibnja]] [[1611.]]
| mjesto_rođenja = [[Como]], [[Italija]]
| datum_smrti = [[12. kolovoza]] [[1689.]]
| mjesto_smrti = [[Rim]]
| imenjaci = Inocent
| fusnota =
|svetac = Blaženik
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[7. listopada]] [[1956.]]
| nadnevak proglašenja svetim =
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana =[[12. kolovoza]]
| simboli na slikama toga svetca = Papinska odora, tijara i [[camauro]]
| zaštitnik =
| glavna svetišta =
|}}
'''Blaženi Inocent XI.''', [[latinski|lat.]] ''Beatus Innocentius PP. XI.'' ([[Como]], [[19. svibnja]] [[1611.]] – [[Rim]], [[12. kolovoza]] [[1689.]]), rođen kao '''Benedetto Odescalchi''', 240. poglavar [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], papa od [[21. rujna]] [[1676.]] do smrti [[1689.]] godine.

== Raniji život ==
[[File:BErbaO2.JPG|mini|250px|left|Kardinal Benedetto Odescalchi]]
Inocent XI. rodio se u Comu u [[Lombardija|Lombardiji]] u obitelji nižeg plemstva. Otac mu je bio Livio Odescalchi, patricij iz Coma i bankar u [[Venecija|Venecijni]], a majka Paola rođena di Castelli iz [[Bergamo|Bergama]]. Dio mladosti je proveo kao pripravnik kod svojega brata, koji je u [[Genova|Genovi]] vodio banku. Osnovno obrazovanje je završio kod isusovaca u Comu. Godine [[1630.]] jedva je preživio epidemiju kuge od koje je umrla njegova majka. Poslije studira pravo u Rimu i [[Napulj|Napulju]] gdje [[1639.]] godine i doktorirao. O tome kada je postao svećenik nema pouzdanih podataka. Od [[1640.]] papa [[Urban VIII.]] imenuje ga apostolskim protonarom (lat. ''protonotarius apostolicus''), a dvije godine kasnije radi pri Vrhovnom sudu Apostolske signature za pravdu i milost. U narednim godinama bio je predsjednik Apostolske komore, povjerenik u [[Ancona|Anconi]], guverner [[Macerata|Macerate]] i [[Ascoli Piceno|Picena]], te financijski povjerenik u pokrajini [[Marche]]. Papa [[Inocent X.]] [[3. ožujka]] [[1645.]] imenuje ga kardinalom i postavlja za prefekta Vrhovnog suda Apostolske signature za pravdu i mir. Godine [[1650.]] imenovan je biskupom [[Novara|Novare]]. Kao biskup odrekao se svojih prihoda kako bi pomogao siromašnima i bolesnima. Na njegovu zamolbu papa [[Aleksandar VII.]] razrješuje ga upraviteljem biskupije Novara i na njegovo mjesto postavlja njegovog brata Giulia, a Benedetto se vraća u Rim i obnaša razne dužnosti u Kuriji.

== Izbor za papu i pontifikat ==
[[File:Louis-xiv-lebrunl.jpg|mini|250px|left|Francuski kralj Luj XIV.]]
Kada je [[22. srpnja]] [[1676.]] umro papa [[Klement X.]] kardinal Odescalcki je bio najizgledniji kandidat za novog papu. Njegovom izboru snažno se protivio francuski kralj [[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV.]] ali je pod pritiskom mnogih kardinala i stanovnika Rima popustio i preporučio francuskim kardinalima da glasaju za njega. Tako je Benedetto Odescalchi [[21. rujna]] [[1676.]] izabran za novog papu, odabravši si ime Inocent XI. u čast svoga prethodnika Inocenta X. koji ga je imenovao kardinalom. Kao papa poduzeo je odgovarajuće mjere da se stane na kraj pretjeranom trošenju papinskih fondova. Pritom je osobno davao primjer štedljivosti - riskirajući da ga se proziva za škrtost, obzirom na galantne mode kasnog baroka kakve su tada bile uobičajene na europskim dvorovima. Za vrijeme njegovog pontifikata odigrala se [[opsada Beča 1683.]] godine, te je Inocent XI. poduzeo uspješne diplomatske aktivnosti, najprije radi osiguravanja vojne pomoći opkoljenom [[Beč|Beču]] od strane [[Poljska|poljskog]] kralja [[Jan III. Sobjeski|Jana Sobieskog]], a potom radi osnivanja [[Sveta liga (1684.)|Svete lige]], koja je u [[Veliki turski rat|Velikom turskom ratu]] u razdoblju od [[1683.]] – [[1689.]] godine bila potisnula granice [[Osmansko Carstvo|Otomanskog Carstva]] daleko na istok. Tim je oslobađanjem europskih područja od turske vlasti uključen u teritorij [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću|mletačke Dalmacije]] pretežni dio današnjeg ozemlja Republike Hrvatske. Čitav pontifikat Inocenta XI. bio je obilježen sukobom sa [[Francuska|francuskim]] kraljem Lujem XIV., koji je vrlo dugo ([[1643.]] – [[1715.]]) vladao, u to doba ekonomski, kulturalno i vojno najsnažnijom kršćanskom zemljom. Luj XIV. se uporno miješao u vjerske poslove. Tražio je pravo na imenovanje svih biskupa i upravljanje svim ckrvenim dobrima. Stavovi kralja Luja XIV. i njemu sklonih teologa poznati su pod nazivom [[Galikanizam]]. Neki su biskupi zbog toga prosvjedovali kod pape, pa je Inocent XI. odlučio intervenirati. Papa je Kralju slao pisma jedno za drugim, služeći se sve oštrijim riječima, tražeći od njega da opozove svoj edikt iz [[1673.]] godine o pravu religija. Međutim, Luj XIV. nije bio čovjek koji je lako mijenjao odluke, pa je sazvao opću skupštinu klera (okupljala je 34 predstavnika visokog svećenstva, tj. biskupa i 38 pripadnika nižeg svećenstva) početkom [[1682.]] godine. Dana [[3. veljače]] skupština je usvojila prijedlog koji je kralja zadovoljio u onom što mu je bilo bitno, potvrdivši njegov edikt iz [[1673.]] kao potpuno valjan, a papi nudeći moralnu zadovoljštinu jer je obvezao kralja da prepusti biskupska imenovanja papinskoj vlasti. Inocent XI. bio je ogorčen. Odbacio je prijedlog i nazvao ga uvredljivim za papinski autoritet. Za to vrijeme skupština klera je nastavila s radom i [[19. ožujka]] jednoglasno je usvojila ''Deklaraciju'' u četiri članka. Papa je bio užasnut kada je saznao sadržaj tih članaka. Drugi članak sadržavao je zaključak koji je donio [[Basel|Baselski]] koncil dva i pol stoljeća ranije, po kojemu je koncil u pitanjima odlučivanja nadređen papi. Treći je govorio o posebnom položaju Francuske crkve koja u univerzalnoj Crkvi uživa tradicionalne povlastice koje proizlaze iz općeg prava. Četvrti članak u rimskom biskupu uvažava autoritet u pitanjima doktrine, ali dovodi u sumnju njegovu kompetenciju na administrativnom i disciplinskom planu. Za Papu je ''Deklaracija'' bila neprihvatljiva. Između Rima i [[Pariz|Pariza]] započeo je tihi rat. Uslijedili su učestali incidenti s Francuskom, a vrhunac krize bilo je francusko zauzimanje [[Avignon|Avignona]]. Papa je tada tajnim kanalima poručio Luju XIV. da ga čeka izopćenje. Ta prijetnja natjerala je Kralja na umjerenost, ali do izmirenja još neće doći. Zbog svoje strogosti papa Inocent XI. nije bio omiljen u narodu, ali su ga ubrzo nakon smrti počeli štovati. Prije nego je postao papom uživao je ugled svećenika svetačkog života, gorljivog i nemilosrdnog prema samom sebi. Pošten i neumoran borac protiv siromaštva. Kao papa bio je čovjek koji ni za pedalj ne bi popustio kad je u pitanju bila dogma, moral, crkvena disciplina, autoritet i nezavisnost [[Sveta Stolica|Svete Stolice]], te prava Crkve. Danas prevladava mišljenje da je bio jedan od najznačajnijih papa [[17. stoljeće|17. stoljeća]].

== Papina smrt ==
[[File:Innocent XI monument Saint Peter's Basilica Vatican City.jpg|mini|300px|right|Grobnica blaženog pape Inocenta XI. u bazilici sv. Petra]]
Sredinom [[1689.]] godine zdravlje pape Inocenta XI. se naglo pogoršalo kada je papa pao u krevet. Dana [[19. lipnja]] otkazao je predviđeni konzistorij za imenovanje novih kardinala. Iz kreveta više nije ustajao, te je [[11. kolovoza]] na inzistiranje nekih kardinala odbio imenovati desetoricu novih kardinala. Ujutro [[12. kolovoza]] više nije mogao govoriti i teško je disao. Papa Inocent XI. umro je istoga dana u 22:00 sata nakon duge i teške bolesti od bubrežnih kamenaca. Sahranjen je u velebnoj grobnicu u [[Bazilika sv. Petra|bazilici sv. Petra]] u Rimu. Papa [[Pio XII.]] proglasio je Inocenta XI. [[1956.]] godine blaženim.

==Izvori==

* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].

{{pape}}

[[Kategorija:Pape]]

[[Kategorija:Blaženici]]