https://croatianschoolsydney.com/index.php?action=history&feed=atom&title=Ivan_LozoIvan Lozo - Povijest promjena2026-06-22T23:02:34ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.36.2https://croatianschoolsydney.com/index.php?title=Ivan_Lozo&diff=351799&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-11-28T02:06:34Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Ivan Lozo'''-->'''Ivan Lozo''' ([[Poljica (Podbablje)|Poljica]], Imotski, [[23. svibnja|23. listopada]] [[1955.]]), pravaš i čelnik nekadašnje hrvatske političke emigrancije, po struci pravni referent, sudski prevoditelj. Živio veliki dio života u Njemačkoj. Oženjen sa Zdenkom rođenom Križić (Roško Polje, Duvno). Otac je troje fakultetski obrazovane djece. U slobodno vrijeme intenzivno se već od studentskih dana bavi istraživanjem srednjovjekovne hrvatske povijesti.<ref name=hčsp>(): [http://hcsp.hr/ivan-lozo-imenovan-medunarodnim-tajnikom-hcsp-a/ ''Ivan Lozo, imenovan međunarodnim tajnikom HČSP-a''] HČSP. 25. veljače 2010. Pristupljeno 14. siječnja 2020.</ref><br />
<br />
== Životopis ==<br />
Rodio se je 1955. u imotskim Poljicima kao sin Jure i Darinke-Jele rođene Biloš. Otac Jure je 1957. emigrirao iz političkih razloga preko Italije u Njemačku. Iste godine je Ivan Lozo kao dječak s majkom uhićen pri pokušaju ilegalnog prelaska granice te bio zatočen u riječkom pa u imotskom zatvoru. Godine 1962. dolaze u Njemačku. Još kao student aktivirao se je u hrvatskoj političkoj emigraciji (HNV - Hrvatsko Narodno Vijeće) ali i u Paneuropskoj Uniji (Međunarodna Paneuropska unija). Surađivao je (na početku pod pseudonimom Ivica Vitić) u uglednom hrvatskom emigrantskom časopisu na njemačkom jeziku [[Kroatische Berichte]] i postao (pod svojim imenom) član uredništva. Godine 1980. učlanio se u hrvatsku državotvornu političku emigrantsku organizaciju [[Ujedinjeni Hrvati Europe|Ujedinjenih Hrvata Europe]] (UHE), čiji je prvi predsjednik bila žrtve UDB-e, [[Nikola Miličević|Nikole Miličevića]], ubijen te godine u Frankfurtu. Povodom Titove smrti 1980 Lozo je bio moderator međunarodne tiskovne konferencije u Bonnu. Godine 1981. postaje glasnogovornik a početkom 1982. glavni tajnik te organizacije. <br />
<br />
Kao glavni tajnik UHE priprema i predvodi prvu hrvatsku delegaciju na razgovoru u njemačkom parlamentu (Bundestag) u Bonnu (1982.) i prvu hrvatsku delegaciju u Europskom Parlamentu u Strassburgu (1985.). Sudjeluje na konfereniciji njemačke vladajuće stranke CDU-a "Stranci u Njemačkoj – za zajedničku budućnost" u Bonnu (1982), kongresu Paneuropske Unije u Goslaru (1986.) te sličnim skupovima. Tako se susreće sa značajnim njemačkim i europskim političarima. Bio je govornik na nizu antijugolsavenskih demonstracija. Organizator je demostracije na sveučilištu u Freiburgu 1988. povodom promocija knjige Vladimira Dedijera na njemačkom jeziku o Jasenovcu. Autor je političkih načela UHE, objavljenih 1989. Preveo je hrvatsku himnu na njemački jezik. Bio je meta ne samo jugoslavenske tajne službe (UDB-e), već i četničke emigracije. <br />
<br />
Političke veze koje je Lozo svojim radom ostvario u SR Njemačkoj i Europi znatno su utjecale na međunarodno priznanje Hrvatske od strane SR Njemačke, kako je to isticalo veleposlanstvo RH u Bonnu u dopisu Ministarstvu vanjskih poslova RH. <br />
<br />
Već 28. veljače 1990. Lozo se stavio na raspolaganje tek tri dana prije obnovljenoj HSP-u (Hrvatska stranka prava). Postaje povjerenikom HSP za Njemačku i 1990. organizira prvi javni skup HSP-a u Bosni i Hercegovini. Poradi neslaganja sa Dobroslavom Paragom, kasnije i Antom Đapićem, napušta stranku te neko vrijeme obnaša dužnost međunarodnog tajnika HČSP-a (Hrvatska čista stranka prava). Autor je uspješnje peticije Europskom Parlamentu glede izručenja Josipa Perkovića. Godine 2015 ponovo se reaktivira u HSP-a. <br />
<br />
Od kolovoza 1991. do svibnja 1992. je dragovoljac domovinsko oslobodilačko obrambenog rata. (Prva bojna Tomislav; HVO-a). <br />
<br />
Ivan Lozo je gotovo dva desetljeća radio na ujedinjenju pravaša i redefiniciji pravaštva. Ističući da se mirnodopsko pravaštvo temelji ne samo na demokraciji, nego na ideji slobode i prava pojedinca, sva prava koja traži za hrvatski narod, pravaštvo jamči i svakomu drugom i promiče slobodu, jednakost i snošljivost. Samtra a skupinama i pojedincima koje su bliske fašističko-rasističkoj ili bilo kojoj drugoj totalitarnoj ideologiji ne može biti mjesta među pravašima.<br />
<br />
Autor je nekoliko publikacija i niza političkih i povijesnih članaka. Ima svoj blog "Principes chroatorum". <br />
<br />
<br />
<br />
.<ref name=hčsp/><br />
<br />
== Izvori ==<br />
{{izvori}}<br />
<br />
{{GLAVNIRASPORED:Lozo, Ivan}}<br />
[[Kategorija:Životopisi, Imotski]]<br />
[[Kategorija:Hrvati u Njemačkoj]]<br />
[[Kategorija:Hrvatski pravaški političari]]<br />
[[Kategorija:Hrvatska politička emigracija (1945.-1989.)]]<br />
[[Kategorija:Podbablje]]</div>WikiSysop