WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-09T04:36:29Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Likovni umjetnik
|ime = Ivan Rein
|slika = Ivan Rein Osjecki-spomendan-12.-prosinca image galleria.jpg
|veličina =
|opis =
|rođenje = [[9. rujna]] [[1905.]]
|smrt = [[12. prosinca]] [[1943.]]
|nacionalnost = [[Hrvat]]
|period =
|vrsta =
|praksa =
|utjecao =
|utjecali =
|djela =
|nagrade =
|potpis =
}}

'''Ivan Rein''' ([[Osijek]], [[9. rujna]] [[1905.]] – [[Sisak]], [[12. prosinca]] [[1943.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] slikar.

== Životopis ==
Ivan Rein dolazi iz bogate i intelektualne [[Osijek|osječke]] obitelji Rein. Otac Mavro mu je bio poznati i priznati pravnik i odvjetnik. Iako su na mladog Reina utjecali profesori Petar Orlić i Rudolf Turković, sustavniju je [[Slikarstvo|slikarsku]] poduku stekao u privatnoj umjetničkoj školi Josipa Leovića. U [[Osijek|Osijeku]] su za vrijeme Reinovih srednjoškolskih dana djelovali slikari Vladimir Filakovac, Petar Orlić, Rudolf Turković, Josip Leović, Kornelije Tomljenović, Slavko Tomerlin, Elza Recnitz i drugi.

Kao zanimljivu činjenicu iz Reinova života, Jelica Ambruš spominje kako je Rein za vrijeme gimnazijskih dana sjedio u klupi s [[Oscar Nemon|Oskarom Neumannom]] (Nemonom), kasnije važnim [[Europa|europskim]] [[Kiparstvo|kiparom]] koji se posvetio portretističkoj plastici: „Obojica [[Židovi|Židovi,]] izuzetno talentirani, pokazuju već u vrijeme gimnazijskog školovanja likovne sklonosti: Rein za [[slikarstvo]], a Neuman za kiparstvo.“<ref>[[#refAmbrus2013|Ambruš]], str. 15, 18, 31, 35</ref> Rein se prvi puta [[Osijek|osječkoj]] publici predstavio [[1923.]] godine izložbom koju je održao zajedno s učiteljem Leovićem. Likovna je kritika na Reinove radove gledala vrlo blagonaklono. Njegova djela iz ovog razdoblja nisu ostala sačuvana, a slična je sudbina zadesila i ostatak njegova opusa koji je nastajao sve do slikarove smrti. Rein se nakon mature zajedno s obitelji seli u [[Zagreb]], a [[1924.]] godine odlazi u [[Beč]] na studij [[Arhitektura|arhitekture]]. Ubrzo prekida započeti studij, vraća se u [[Zagreb]] te već [[1925.]] godine upisuje [[slikarstvo]] na [[Zagreb|zagrebačkoj]] [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji likovnih umjetnosti]] u klasi [[Vladimir Becić|Vladimira Becića.]] U velikoj će se mjeri osjetiti Becićev utjecaj na mladoga studenta, premda je Rein vrlo maljivo pratio i aktualna umjetnička kretanja na [[Europa|europskoj]] sceni. Reinovo oslanjanje na umjetnička kretanja vlastite sredine Ambruš objašnjava sljedećim riječima: „Likovne prilike u [[Zagreb|Zagrebu]] sredinom trećeg desetljeća bile su u snažnom znaku [[Slikarstvo|slikarstva]] [[Hrvatska|hrvatske]] škole, što je trajno obilježilo i Reinovo rano slikarsko formiranje i poimanje slikarstva. Te dojmove ponio je kasnije po završetku Akademije u [[Pariz]] i teško ih se oslobađao i u izravnim doticajima s [[Europa|europskom]] umjetnošću.“<ref name=Ambruš">[[#refAmbrus2013|Ambruš]]</ref>

== Pariz (1929. - 1940.) ==
Rein zbog intelektualne potrebe i želje za boravkom i djelovanjem u samome središtu svjetskih umjetničkih zbivanja toga doba, [[1929.]] godine odlazi u [[Pariz]]. Na početku pariškog razdoblja još se uvijek osjeća snažan utjecaj [[Vladimir Becić|Becića]] i [[Ljubo Babić|Babića]]. Kratak boravak kod Andréa Lhotea nije na njega ostavio gotovo nikakvoga traga. Rein je tek u [[Pariz|Parizu]] sustavnije počeo raditi na oblikovanju vlastitog slikarskog rukopisa. U početku je, strogo se opredijelivši za figuraciju, intenzivno proučavao [[Impresionizam|impresioniste]] kako bi ih u narednim godinama tek djelomično slijedio. Osobito velik utjecaj na njegovo shvaćanje slikarstva ostavljaju djela Éduarda Maneta. Reinovo je slikarstvo tonsko i u velikoj mjeri odiše duhom intimizma. Vlastito je uporište tražio i u starijoj slikarskoj tradiciji te je sa zanimanjem proučavao djela Diega Velázqueza, Francisca Goye, Eugèna Delacroixa, El Greca, Gustavea Courbeta i drugih. O tome doznajemo i u pismu upućenom [[Srbija|srpskoj]] slikarici Ljubici Sokić [[1938.]] godine: „Svršio sam dvije kopije po Grecu. Vrlo sam zadovoljan. Početi ću jednu glavu od Courbeta, žene u njegovom ateljeu, žena sa šalom punim cvijeća. Živio Courbet. Bonjour monsieur Courbet.“<ref>[[#refAmbrus2013|Ambruš]], str 12</ref>

Djela nastala u prvom razdoblju njegova boravka u [[Francuska|francuskoj]] prijestolnici kvalitativno su bila vrlo neujednačena: „to plodno i uspješno slikarsko razdoblje obilježuje veliki kvalitativni raspon, iz kojeg nam se nameće nekoliko vrijednih i uvjerljivih ostvarenja s karakteristikama neorealizma, intimizma i naznaka [[Ekspresionizam|ekspresionizma.]]“<ref name=Ambruš"/> O ekspresionističkoj je komponenti Reinovih djela pisao i [[Grgo Gamulin]]<ref name="Gamulin"> Gamulin, G., "Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća. Svezak I.", Zagreb, Naprijed, 1987., str. 300</ref> potkrepljujući, između ostalog, svoju tvrdnju i s činjenicom da je Vladimir Maleković Reinovo djelo ''Éliane ''uključio u izložbu „[[Ekspresionizam]] i hrvatsko slikarstvo“ održanu [[1980.]] godine u [[Zagreb|zagrebačkom]] Umjetničkom paviljonu. Među najranije danas sačuvane slike iz toga razdoblja ubrajaju se ''Djevojka s bijelom maramom, Muškarac sa šeširom, Na stolici i Mrtvi mačevalac''. Do većeg zamaha u njegovu radu dolazi oko [[1932.]] godine. Kao rezultat toga uzleta nastaju dvije vrlo važne slike u Reinovoj umjetničkoj biografiji – ''Le Clochard'' i ''Djevojka u vrtu''. Naredne dvije ili tri godine obilježene su određenom stagnacijom. Do novoga je umjetničkog zamaha u slikarevu radu došlo između [[1936.]] i [[1938.]] godine. Tada nastaju dvije njegove najzrelije slike, ''Éliane ''i ''Most'', obje datirane oko [[1936.]] godine. Rein u čitavom četvrtom desetljeću nije odustajao od neorealizma – koji je u [[Pariz|Parizu]] toga doba bio vrlo raširen slikarski pravac – intimizma i [[Ekspresionizam|ekspresionizma]]. Tematski je najčvršće bio vezan za prikaz ljudske figure, premda se nerijetko odlučivao na slikanje veduta, pejzaža, mrtve prirode te scena i motiva iz gradske svakodnevnice u kojoj je veliki naglasak stavljao na dočaravanje ambijenta. Temelj su Reinova umjetničkog rada bili crteži na što ukazuje i njihova brojnost. Naglašavajući važnost crteža za cjelokupni Reinov opus, Ambruš ga naziva i „primarnim elementom Reinova slikarstva“<ref name=Ambruš"/>

U Reinovu se radu za vrijeme čitavog [[Pariz|pariškog]] razdoblja može zabilježiti kontinuitet bez naglašenijih evolutivnih mijena. Dosljedno se odupirao usvajanju [[Avangarda|avangardnih]] utjecaja s kojima je bio u neprestanom doticaju. Ipak, oko [[1938.]] godine na trenutak je zakoračio i u domenu [[Avangarda|avangardne]] umjetnosti. Vidljivo je to na slikama ''Bal'' i ''Na stolu'' u kojima na slikarsko platno uvodi elemente [[Kubizam|kubizma]]. Od takvih je umjetničkih eksperimenata vrlo brzo odustao, vrativši se njegovanju ranijih stilskih koordinata. Iste se godine počeo intenzivno zanimati za rad Pierrea Bonnarda. Društvena situacija toga doba u velikoj je mjeri utjecala na samog umjetnika. Nakon iskustva [[Španjolski građanski rat|španjolskog građanskog rata]] [[1936.]] godine, Rein na svojim platnima i crtežima sve češće počinje tematizirati smrt. Ova je tema ostala gotovo egzistencijalno vezana za Reinova djela sve do njegove skore smrti.

== Zagreb i okolnosti Drugog svjetskog rata (1940. - 1943.) ==
Vrativši se u [[Zagreb]] u travnju [[1940.]] godine, Reinu je trebalo nešto vremena da se prilagodi novoj sredini i nastavi s radom. Najveći je dio ranije nastaloga opusa ostavio u [[Pariz|Parizu]] kod poznanika Luciena Lafebvrea Foineta. Tek je vrlo mali broj djela dopremljen u [[Zagreb]] gdje ih je već iste godine izlagao na „I. godišnjoj izložbi hrvatskih umjetnika“. Veći je broj radova vraćen tek [[1952.]] godine u [[Zagreb|zagrebačku]] Modernu galeriju, dok su crteži svoje mjesto našli u Grafičkome kabinetu. Rein je posljednjih godina života nastavio slikati, iako je iz tog razdoblja do danas ostao sačuvan samo mali broj radova, većinom crteža i akvarela. Neko je vrijeme boravio u [[Židovi|židovskim]] logorima u [[Kraljevica|Kraljevici]] i [[Rab|Rabu]]. Rapski je logor nakon kapitulacije [[Italija|Italije]] ukinut. Rein je tada bio oslobođen, ali se ubrzo nakon toga pridružio [[Narodnooslobodilački pokret|narodnooslobodilačkom pokretu.]] Umro je 12. prosinca [[1943.]] godine u [[Sisak|Sisku]] od posljedica teškoga ranjavanja. Cjelokupni opus Ivana Reina dugo vremena ostao je neobrađen te nije bila provedena njegova stručna valorizacija. Detaljnu je umjetničku obradu Reinova opusa napravila kustosica Jelica Ambruš iz [[Osijek|osječke]] Galerije likovnih umjetnosti. Godine [[1982.]] priređena je velika umjetnikova monografska izložba predstavljena u [[Zagreb|Zagrebu]], [[Osijek|Osijeku]] i [[Beograd|Beogradu.]]

== Izdvojena djela ==
* ''Djevojka s bijelom maramom'', oko 1932., ulje na platnu, 65x50 cm

* ''Na stolici'', oko 1932., ulje na platnu, 81x60 cm

* ''Mrtvi mačevalac'', oko 1932., ulje na platnu, 89,5x130,5 cm

* ''Djevojka s lepezom'', oko 1932., ulje na platnu, 81x160,5 cm; Moderna galerija, Zagreb
* ''Ženski akt'', oko 1932., ulje na platnu, 70,5x99,5 cm
* ''Le Clochard'', 1933., ulje na platnu, 193x129 cm; Zbirka Bauer i Galerije umjetnina, Vukovar
* ''Éliane'', 1936, ulje na platnu, 55,5x46 cm
* ''Pejzaž s tvornicom'', oko 1937., ulje na platnu, 61x50 cm
* ''Crveni zid'', oko 1936., kombinirana tehnika, 66x51 cm
* ''Bal'', 1938., ulje na platnu, 46x33 cm

== Galerija djela ==
<center><gallery>
Datoteka:Bal,_1938.jpg|Bal, 1938., ulje na platnu, 46x33 cm
Datoteka:Crveni_zid,_oko_1936.jpg|Crveni zid, oko 1936., kombinirana tehnika, 66x51 cm
Datoteka:Djevojka_s_bijelom_maramom,_oko_1932..jpg|Djevojka s bijelom maramom, oko 1932., ulje na platnu, 65x50 cm
Datoteka:Djevojka_s_lepezom,_oko_1932.jpg‎|Djevojka s lepezom, oko 1932., ulje na platnu, 81x160,5 cm
Datoteka:Éliane,_1936.jpg|Éliane, 1936, ulje na platnu, 55,5x46 cm
Datoteka:Le_Clochard,_1933.jpg|Le Clochard, 1933., ulje na platnu, 193x129 cm
Datoteka:Mrtvi_mačevalac,_oko_1932.jpg|Mrtvi mačevalac, oko 1932., ulje na platnu, 89,5x130,5 cm
Datoteka:Na_stolici,_oko_1932.jpg|Na stolici, oko 1932., ulje na platnu, 81x60 cm
Datoteka:‎Pejzaž_s_tvornicom,_oko_1937.jpg|Pejzaž s tvornicom, oko 1937., ulje na platnu, 61x50 cm
Datoteka:Ženski_akt,_oko_1932.jpg|Ženski akt, oko 1932., ulje na platnu, 70,5x99,5 cm
</gallery></center>

== Značajnije izložbe ==
* ''Izložba Leović – Rein'', Županijska dvorana, prosinac 1923., Osijek (samostalna)
* ''Izložba jugoslavenskih umjetnika koji žive u Parizu'', listopad 1932., Pariz
* ''I. izložba zagrebačkih umjetnika'', Umjetnički paviljon, lipanj 1934., Zagreb
* ''Pola vijeka hrvatske umjetnosti'', Umjetnički paviljon, prosinac/siječanj 1938./39., Zagreb
* ''Izložba jugoslavenskih slikara i kipara'', Galerija Bernheim Jeune, ožujak/travanj 1939., Pariz
* ''Prva godišnja izložba hrvatskih umjetnika'', Dom likovnih umjetnosti, svibanj/lipanj 1940., Zagreb
* ''Umjetnost u revoluciji'', Moderna galerija, prosinac/siječanj 1950./60., Zagreb
* ''Erotika u hrvatskom slikarstvu'', crtežu i grafici, Umjetnički paviljon, listopad-studeni 1977., Zagreb
* ''Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo'', Umjetnički paviljon, travanj/svibanj 1980., Zagreb
* ''Lik-figura u novijem hrvatskom slikarstvu'', Galerija likovnih umjetnosti, prosinac/siječanj 1981./82., Osijek
* ''Monografska izložba'', Galerija likovnih umjetnosti, siječanj/veljača 1982., Osijek (samostalna)
* ''Ivan Rein: Pariška paleta (1929.-1940.)'', Galerija likovnih umjetnosti, lipanj/srpanj 2013., Osijek

== Izvori ==
* {{Citiranje knjige
| first=J.
| last=Ambruš
| title="Ivan Rein – Pariška paleta 1929. – 1940", Osijek: Galerija likovnih umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti
| year=2013
| ref=refAmbrus2013
}}
{{izvori}}

== Literatura ==
# Ambruš, Jelica; Balen, Branka; Švajcer, Oto. ''Vodič stalnog postava'', Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, 1977.
# Ambruš, Jelica. ''Ivan Rein''. Osijek – Zagreb: Galerija likovnih umjetnosti – Institut za povijest umjetnosti, 1993.
# Ambruš, Jelica. ''Ivan Rein – Pariška paleta 1929. – 1940''. Osijek: Galerija likovnih umjetnosti, 2013. (katalog izložbe)
# Ambruš, Jelica. ''Monografska izložba Ivana Reina, 1982. godine. Monografije – zbornik''. Osijek: Galerija likovnih umjetnosti, 1987.
# Gamulin, Grgo. ''Hrvatsko slikarstvo XX stoljeća ''(svezak I). Zagreb: Naprijed, 1987.
# Jeny, Gvido. ''Die Austellung Leović-Rein, ''Die Drau, Osijek, 20. 12. 1923.
# Reberski, Ivanka. ''Nove spoznaje o slikarstvu Ivana Reina'', Život umjetnosti'','' br. 35, Zagreb, 1983.
# Šrepel, Ivo. ''Prva izložba zagrebačkih umjetnika'', Jutarnji list, Zagreb, 20. 5. 1934.
# Švajcer, Oto.'' Ivan Rein i likovne prilike u Osijeku za njegova srednjeg obrazovanja,'' Život umjetnosti'','' br. 35, Zagreb, 1983.
# Švajcer, Oto.'' Likovni život Osijeka u razdoblju od 1920-1930.'' Osječki zbornik'','' br. 13, Osijek: Muzej slavonije, 1971.
# Švajcer, Oto. ''Nastavnici i učenici gimnazije u Osijeku'', Glas slavonije, Osijek, 5.6. 1966.
# Švajcer, Oto. ''Zaboravljeni osječki slikar'', Glas slavonije, Osijek, 11. 6. 1970.

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.osijek.hr/index.php/cro/Osijek/Osjecki-spomendan/Osjecki-spomendan-12.-prosinca2 Osječki spomendan 12. prosinca]
* [http://essekeri.hr/bio/46-ivan-rein Ivan Rein: biografija]
* [https://web.archive.org/web/20140201133422/http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=252004 Jutarnji list: Pariška paleta Ivana Reina]

{{GLAVNIRASPORED:Rein, Ivan}}
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Životopisi, Osijek]]
[[Kategorija:Židovi u Hrvatskoj]]

Ivan Rein - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica