WikiSysop: infookvir književnik

2022-04-15T05:08:39Z

infookvir književnik

←Starija inačica		Inačica od 05:08, 15. travnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Janko Matko'''-->{{~~Književnik~~		<!--'''Janko Matko'''-->{{Infookvir književnik
	\|Ime = Janko Matko		\|Ime = Janko Matko
	\|boja = #B0C4DE		\|boja = #B0C4DE

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-24T00:27:10Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Književnik
|Ime = Janko Matko
|boja = #B0C4DE
|slika = JankoMatko.png
|veličina=
|opis slike =
|puno ime =
|pseudonim =
|rođenje = [[20. svibnja]] [[1898.]] [[Brlenić]], [[Hrvatska]]
|smrt = [[3. kolovoza]] [[1979.]] [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|zanimanje =
|nacionalnost = [[Hrvat]]
|period pisanja =
|vrsta = [[roman]], [[esej]], [[novela]]
|teme = pučka književnost
|djela = ''[[Moć zemlje]]'' ''[[Tajna]]'' ''[[Žrtva]]'' ''[[Kardinalova ljubav]]'' ''[[Hrvatske priče i legende]]
}}
'''Janko Matko''' ([[Brlenić]], [[20. svibnja]] [[1898.]] – [[Zagreb]], [[3. kolovoza]] [[1979.]]) bio je [[hrvat]]ski [[književnik]], najznačajniji predstavnik tzv. [[pučka književnost|pučke književnosti]].

== Životopis ==
Janko Matko rođen je u [[Brlenić|Brleniću]] pokraj [[Krašić|Krašića]]. Polazio je franjevačku gimnaziju u [[Vukovar|Vukovaru]]. Zbog slomljene noge i neprilika [[I. svjetski rat|I. svjetskog rata]] prekinuo je školovanje, izučio urarski, optičarski i draguljarski obrt u [[Vukovar|Vukovaru]], potom živio u [[Rijeka|Rijeci]], a od 1923. u [[Zagreb|Zagrebu]]. Tu počinje obnašati različite dužnosti u kulturnom društvu "Hrvatski radiša" te vodi vlastitu urarsku radionicu. Godine 1932. postao je predsjednik pjevačkog društva "Zvonimir". Prvu pripovjest ''Doći ću kući, majko, za Božić'' objavio je još 1917. u vukovarskim "Sriemskim novinama", a 1938. prvi (''Žrtva'') od dvadesetak romana (tri su izašla posmrtno) kojima je tematikom iz nacionalne povijesti, domoljubljem i duhovnom religioznošću privukao naraštaje hrvatskih čitatelja. Sam je napisao dramatizacije svojih romana ''Moć zemlje'', ''Tajna'' i ''Pokajnik'', a Fotezova dramatizacija ''Žrtve'' izvođena je na više pozornica.

Matko se ubraja među rijetke pisce koji su znali naći put do široke čitateljske publike. Ponajprije ga je zanimala priča vezana za hrvatski narod i svaki je njegov roman fabulativno zasnovan na istinitom događaju, no oblikovan tipičnim karakteristikama trivijalnoga sentimentalnog ili pustolovnog romana. Teme su njegovih djela klasne razlike među ljubavnicima (''Žrtva'', 1944; ''Moć zemlje'', 1944; ''Dragulji i strasti'', 1970), neugasiva ljubav spojena s osjećajem dužnosti (''Dva života jedne žene'', 1971; ''Ribar i more'', 1971), povijest hrvatskih plemenitaša (''Plač šume'', 1971; ''Krv nije voda'', 1978), nesretna povijest izrabljivanih žena i nezakonite djece (''Služavka'', 1974), tragična ljubav dvoje mladih rodbinski vezanih (''Bez krivnje krvi'', 1978), mlade godine [[Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]] (''Kardinalova ljubav'', 1993) itd. Svi ti romani uključuju snažne emocije, zamršene i neočekivane zaplete, mnoštvo zapreka na životnom putu pozitivnih junaka, koje oni svladavaju uz mnoge žrtve, ali uvijek uz pretpostavku da istina i pravda moraju pobijediti. Likovi su karakterizirani crno-bijelom tehnikom, a za pozitivne junake i poantu romana usko veže glorificiranje rodoljublja i duboku religioznost. Kritika je njegova djela najčešće prešućivala jer su bez umjetničke vrijednosti, ali s dubokim pučkim shvaćanjem socijalne ravnopravnosti. Ta su djela lako nalazila put do čitatelja postajući nezaobilazan dio masovne kulture našega vremena. Janko Matko umro je u [[Zagreb|Zagrebu]] 1979. godine.

[[datoteka:JankoMatkoZlatarnaZagreb.png|thumb|right|Zlatarska radnja Janka Matka (treći slijeva)]]

== Djela ==

* ''Žrtva'' (1934.)
* ''Moć zemlje'' (1944.)
* ''Tužim'' (1945.)
* ''Dragulji i strasti'' (1970)
* ''Svjetlo ugaslih očiju'' (1970)
* ''Plač šume'' (1971)
* ''Pokajnik'' (1971)
* ''Ribar i more'' (1971)
* ''Dva života jedne žene'' (1971)
* ''Majka'' (1974)
* ''Maćeha'' (1974)
* ''Služavka'' (1974)
* ''Bez krivnje krvi'' (1978)
* ''Krv nije voda'' (1978)
* ''Sudbine'' (1978)
* ''Tajna'' (1981)
* ''Kardinalova ljubav'' (1993)
* ''Hrvatske priče i legende'' (1996)
* ''Izgubljeni biser'' (1996)

== Izvori ==
* 1. I. Mandić, ''101 kratka kritika'', Zagreb, 1977.
* 2. HN, broj 33, 24. VIII 1979.

== Vanjske poveznice ==
*[http://hebeta.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=39471 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Matko, Janko]
*[http://proleksis.lzmk.hr/55570/ LZMK / Proleksis enciklopedija: Matko, Janko]

{{GLAVNIRASPORED:Matko, Janko}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]

Janko Matko - Povijest promjena

WikiSysop: infookvir književnik

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica