WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T00:35:25Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Jezdimir Dangić''' ( [[Bratunac]], [[5. svibnja]] [[1897.]] - [[Sarajevo]], [[1947.]]) - [[Četnici|četnički]] major ([[bojnik]]).

== Mladost i prvi svjetski rat ==
Rođen je [[5. svibnja]] [[1897.]] u [[Bratunac|Bratuncu]] u obitelji [[pravoslavlje|pravoslavnog]] svećenika. Išao je u gimnaziju u [[Tuzla|Tuzli]] i kao pripadnik organizacije [[Mlada Bosna]] bio osuđen na tri i pol godine zatvora zbog veleizdaje [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Kaznu je odslužio u Tuzli i [[Zenica|Zenici]] tijekom [[Prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]].

== Kraljevina Jugoslavija ==
Nakon rata studirao je pravo i radio u Tuzli i okolici kao policijski činovnik i rezervni konjički potporučnik. [[3. siječnja]] [[1928.]] prešao je u aktivnu žandarmerijsku službu s činom potporučnika.

== Drugi svjetski rat ==
Drugi svjetski rat dočekuje s činom majora. U [[Travanjski rat|travanjskom ratu]] 1941. Dangić zapovjeda žandarmerijskom jedinicom koja prati kralja [[Petar II. Karađorđević|Petra Karađorđevića]] od [[Beograd]]a do [[Nikšić]]a. Izbjegava zarobljavanje od strane Nijemaca i preko braće Todorovića, aktivnih [[major]]a [[Kraljevska jugoslavenska vojska|jugoslavenske kraljevske vojske]], stupa u vezu s [[pukovnik]]om [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Dražom Mihailovićem]] na Ravnoj Gori u [[Srbija|Srbiji]]. Draža ga šalje u istočnu [[Bosna|Bosnu]] s ciljem stvaranja i širenja četničke organizacije u tim krajevima. ''(Vidi članak [[Četnici u NDH]].)''

Nakon priznavanja četnika kao ratujuće strane od strane zapadnih saveznika, general Mihailović postavlja Dangića za zapovjednika svih četničkih jedinica u istočnoj Bosni. Ondje je Dangić imao tisuću ljudi, smještenih na prostoru između [[Višegrad]]a i [[Bijeljina|Bijeljine]]. Odmah je započeo mobilizaciju srpskih seljaka u svoje odrede. [[1. listopada]] 1941. Dangić je zajedno sa [[Sergije Mihailović|Sergijem Mihailovićem]] i [[Pero Đukanović|Perom Đukanovićem]] s četničke strane, potpisao sporazum o suradnji s [[Partizani|partizanskim]] jedinicama i o uspostavi zajedničkog četničko-partizanskog stožera s ciljem zaštite srpskog stanovništva istočne Bosne od [[Ustaše|ustaša]]; s partizanske strane potpisnici su bili [[Rodoljub Čolaković]], [[Slobodan Princip]] i [[Svetozar Vukmanović]].<ref>[http://www.udbina.com/index.php?Itemid=131&catid=104:ii-svijetski-rat-&id=1459:likvidacije-hrvata-i-prije-ustanka-u-srbu&option=com_content&view=article Udbina] Ivica Karamatić: Likvidacije Hrvata i prije ustanka u Srbu</ref> Četnici se nisu namjeravali zadugo držati tog sporazuma ali nisu željeli istodobno voditi borbe s partizanima i ustašama. U to vrijeme Dangićevi odredi zauzimaju [[Bratunac]], [[Srebrenica|Srebrenicu]], [[Vlasenica|Vlasenicu]], [[Olovo (BiH)|Olovo]], [[Rogatica|Rogaticu]], [[Foča|Foču]], [[Goražde]] i [[Čajniče]] gdje se vlasti [[NDH]] još nisu dovoljno učvrstile. Tom prilikom četnici su izvršili neviđen pokolj nad [[Bošnjaci|muslimanskim]] stanovništvom, tisuće su ljudi pobijeni, a preživjeli su protjerani iz svojih domova. [[1. prosinca]] [[1941.]] Talijani su u Foči prisilili ustaše da napuste grad. [[5. prosinca]] prepustili su grad Dangićevim četnicima koji su do [[21. prosinca]] pobili 8.000 civila, među kojima i časne sestre poznate pod imenom [[Drinske mučenice]]. Suvremenici su zapisali da je tada:"''Drinom tekla krv''". Usprkos sporazumu s partizanima Dangić je još u kolovozu 1941. pregovarao s Nijemcima. Početkom veljače 1942. pregovarao je s Erichom Kewischom, načelnikom operativnog odjeljenja Opunomoćenog njemačkog zapovjednika za Srbiju, o nenapadanju između njegovih i njemačkih jedinica.

Dangić je bio spreman priznati njemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni s ciljem uništavanja partizana. Za uzvrat je tražio da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Njemački general [[Paul Bader]], opunomoćeni zapovjednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju rijeke Sava, Drina i Bosna. 2. veljače 1942. Bader je pozvao predstavnike vlasti NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Vrančić i Dragojlov su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja bilo kakve vlasti u istočnoj Bosni četnicima i pregovori su okončani bez rezultata.

U travnju 1942. Dangić odlazi u Beograd na pregovore s [[Milan Nedić|Milanom Nedićem]]. Tražio je od njega materijalnu pomoć za svoje četnike, a zazvrat nudio pripajanje 17 kotareva pod njegovim nadzorom [[Nedićeva Srbija|Nedićevoj Srbiji]]. Na povratku u Bosnu zastao je u [[Valjevo|Valjevu]] gdje je pozvao na opći ustanak Srba u NDH protiv ustaških vlasti. Kada se vratio u tijeku je bila velika ustaško-njemačka operacija i njegove jedinice su pretrpjele težak poraz od ustaške [[Crna legija|Crne legije]]. Ustaške postrojbe izbile su na Drinu i osigurale granicu NDH prema Srbiji. Kako je Nijemcima pacifikacija prostora NDH bio jedan od najvažnijh vojnih zadataka, zaključili su da je Dangić (kojega su njihovi agenti stalno pratili) prevelika smetnja tome i odlučili su ga maknuti. Zarobljen je u noći 10./11. travnja [[1942.]] u Rogatici kod Bajine Bašte od jednog odreda 714. divizije njemačkog Wehrmachta.

Poslan je u zarobljenički logor u [[Poljska|Poljskoj]]. Ondje je ostao sve do izbijanja [[Varšavski ustanak|Varšavskog ustanka]] [[1944.]] Pridružio se ustanicima pod zapovjedništvom poljskog generala [[Tadeusz Bór-Komorovski|Bór-Komorovskog]] i sudjelovao u borbama sve do gušenja ustanka. Kao i mnoge poljske časnike zarobljava ga [[Crvena armija]] te završava u zarobljeničkom logoru u [[Moskva|Moskvi]].

== Nakon rata ==
[[1947.]] Sovjeti ga izručuju vlastima [[SFRJ]]. Suđenje mu je počelo u veljači u [[Sarajevo|Sarajevu]] pred vojnim sudom 3. jugoslavenske armije. Optužen je za suradnju s Nijemcima, Talijanima, kvislinškom srbijanskom vladom, vršenje masovnih zločina i izdaju zemlje. Osuđen je na smrtnu kaznu i istog mjeseca je strijeljan.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
Kisić Kolanović, Nada: NDH i Italija-Političke veze i diplomatski odnosi

{{GLAVNIRASPORED:Dangić, Jezdimir}}
[[Kategorija:Četnički vojni zapovjednici u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Jugoslavenski vojni zapovjednici u Travanjskom ratu]]

Jezdimir Dangić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica