WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-29T06:58:10Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = John Cockcroft
| slika =
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[27. svibnja]] [[1897.]]
| mjesto_rođenja = [[Todmorden]], [[West Yorkshire]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
| datum_smrti = [[18. rujna]] [[1967.]]
| mjesto_smrti = [[Cambridge]], [[Cambridgeshire]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
| prebivalište =
| državljanstvo =
| narodnost = [[Englezi|Englez]]
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = Atomski centar u Harwelu (AERE)
| alma_mater = Sveučilište u Manchesteru <br /> [[Sveučilište u Cambridgeu]]
| doktorski_mentor = [[Ernest Rutherford]]
| doktorski_studenti =
| poznat_po = Prvi izazvao raspadanje [[atomska jezgra|atomske jezgre]] ili „cijepanje” [[atom]]a ([[nuklearna reakcija]])
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (1951.)
| religija =
| fusnote =
}}

[[Datoteka:Cockcroft–Walton generator.jpg|mini|desno|300px|Cockroft-Waltonovog [[akcelerator čestica]].]]

'''John Cockcroft''' ili punim imenom '''John Douglas Cockcroft''' ([[Todmorden]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], 27. maja 1897. – [[Cambridge]], 18. rujna 1967.), engleski nuklearni [[fizičar]]. [[Profesor]] u [[Sveučilište u Cambridgeu|Cambridgeu]]. Isprva radio s [[Ernest Rutherford|E. Rutherfordom]] i [[Pjotr Leonidovič Kapica|P. L. Kapicom]]. S [[Ernest Walton|E. T. S. Waltonom]] prvi (1932.) izazvao raspadanje [[atomska jezgra|atomske jezgre]] s pomoću umjetno ubrzanih [[čestica]]. Za Drugog svjetskog rata radio na istraživanjima [[radar]]a i na proizvodnji [[Nuklearno oružje|atomske bombe]] u Kanadi. Po povratku u Englesku (1946.) direktor atomskoga centra u Harwelu ([[Engleski jezik|eng]]. ''Atomic Energy Research Establishment'' ili AERE). S [[Ernest Walton|Ernestom Waltonom]] podijelio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 1951. <ref> '''Cockcroft, John Douglas''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=12159] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> Ipak je najpoznatiji po suradnji s [[Irci|irskim]] fizičarem [[Ernest Walton|Ernestom Waltonom]], kada su 1932. prvi izveli „cijepanje” [[atom]]a [[litij]]a [[nuklearna reakcija|nuklearnom reakcijom]] koristeći ubrzane [[Elementarna čestica|čestice]], odnosno [[proton]]e. Zajedno su sagradili i '''Cockroft-Waltonovog''' [[akcelerator čestica]]. <ref>[http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/20_atomska2.htm] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111230175058/http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/20_atomska2.htm |date=30. prosinca 2011. }} "Povijest fizike", Ivan Supek, 2011.</ref>

==Životopis==
John Cockcroft se školovao u rodnom Todmordenu, a kasnije je studirao [[matematika|matematiku]] u [[Manchester]]u. Od 1915. do 1918. je sudjelovao u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] u [[Topništvo|topništvu]]. Poslije rata je nastavio školovanje u [[Cambridge]]u. 1924. je počeo značajnu saradnju s [[Ernest Rutherford|Ernestom Rutherfordom]].

John Cockcroft se oženio 1925. s Eunice Elizabeth Crabtree, a imali su jednog sina i četiri kćeri. <ref> Allibone T. E.: "Sir John Cockcroft, O.M., F.R.S", British Journal of Radiology, 1967.</ref>

===Istraživački rad===
John Cockcroft i Ernest Walton su došli na ideju da se [[proton]]i, koji se mogu dobiti [[ionizacija|ionizacijom]] [[vodik]]a pri električnom pražnjenju u [[vakuum]]skoj cijevi, mogu pod utjecajem [[električno polje|električnog polja]] visokog [[Napon|napona]], ubrzavati i vidu usmjerenih zraka usmjeriti k elementima, da bi se dobila [[nuklearna reakcija]] i pretvorba u nove kemijske elemente. 1932. su izveli poznati pokus, kada su bombardiranjem atoma litija s protonima, uspjeli ih razdvojiti u dvije [[alfa-čestica|alfa-čestice]], s akceleratorom čestica, koji je konstruirao [[Leo Szilard]]. Brzi protoni su ubrzani pod naponom od 125 000 [[volt|V]], a alfa-čestice su uočene [[scintilacija|scintilacijom]] na zaslonu od cinkovog sulfida (ZnS). To je bio prvi eksperimentalni dokaz pretvorbe [[kemijska tvar|kemijske tvari]] u [[energija|energiju]] i tada je prvi puta uočen '''gubitak''' ili '''defekt mase'''. Taj pokus je popularno nazvan '''„cijepanje” atoma'''.

Nakon tog pokusa, Cockcroft i Walton su nastavili zajedničku suradnju na usavršavanju [[akcelerator čestica|akceleratora čestica]], pa je nastao '''Cockroft-Waltonovog akcelerator čestica'''. Na njemu su se mogle dobiti nuklearne čestice velike energije, a sastojao se od niza [[Električni kondenzator|kondenzator]]a jednakog [[Električni kapacitet|kapaciteta]] i ispravljačkih [[Elektronska cijev|elektronskih cijevi]], koje se povezuju paralelno ili serijski, a služile su kao ventili jer su propuštali [[električna struja|električnu struju]] samo u jednom smjeru.. Ovaj uređaj se naziva još kaskadni generator ili naponski multiplikator. Mogao je stvarati napon i do 800 000 V. Jedan uređaj se nalazi i u [[Institut Ruđer Bošković|Institutu Ruđer Bošković]].

==Windscalska nesreća==
Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], John Cockcroft je radio na razvoju [[radar]]a. Nakon Drugog svjetskog rata bio je na čelu britanske organizacije za istraživanje atomske energije (engl. ''Atomic Energy Research Establishment - AERE''). U to vrijeme je izgraden prvi britanski [[nuklearni reaktor]] Windscale.

1957. izbio je [[požar]] u nuklearno reaktoru Windscale. [[Vatra]] je nastala zbog propusta u kontroli [[temperatura|temperature]] grafitnog [[usporivač neutrona|usporivaču neutrona]] ili moderatoru. Došlo je do radioaktivnog zagađenja atmosfere koje je moglo postati još gore. Najgore je bilo što se rješenje krize nije naziralo. Ugasi li se požar vodom, postoji još veći rizik, jer bi reaktor mogao postati [[Nuklearno oružje|nuklearna bomba]]. S druge strane jednako loše rješenje je bilo pustiti reaktor da izgori do kraja. Odabrana je prva mogućnost. Nakon brojnih pokušaja vatra je ugašena, ali oblak otrovnih čestica već se proširio. <ref> Oliphant M. L. E., Penney L.: "John Douglas Cockcroft. 1897-1967". Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 1968.</ref>

Windscalska nesreća je dugo bila obavijena velom tajne. Tek je nedavno otkriveno kakve je moguće posljedice mogao imati. Prema najnovijem istraživanju, koje je [[BBC]] objavio, u toku Windscalkog požara proizvedeno je dvostruko više [[radioaktivnost|radioaktivnog]] materijala nego što se ispočetka mislilo. Broj slučajeva [[Rak (bolest)|raka]] uzrokovanih ovom nesrećom ispočetka se procjenjivao na 200, no prema najnovijem istraživanju smatra se da je 240 osoba oboljelo zbog toga. Nitko nije evakuiran s tog područja, ali zbog brige da bi [[mlijeko]] od lokalnih krava moglo biti zagađeno u narednih mjesec dana je uništavano mlijeko s područja 500 [[Četvorni kilometar|kilometara kvadratnih]] u krugu mjesta nesreće.

Panike u javnosti nije bilo, vjerojatno zato što nitko nije bio svjestan kakve su mogle biti posljedice. Stručnjaci su upozoravali na mogućnost nesreće i prije katastrofe. Zbog želje za posjedovanjem [[Nuklearno oružje|atomske bombe]], vladajući su političari i vojska ignorirali ta upozorenja. Britanija je silno željela držati korak sa svjetskim silama u naoružanju, a to je bilo otežano nakon što je američka vlada zakonom zabranila odavanje informacija o svojem nuklearnom programu ostalim zemljama. Britanski političari dugo su tajili prave razloge incidenta od američkih saveznika. Dugih 50 godina u službenom izvještaju stajalo je da su glavni krivci za nesreću upravo oni ljudi koji su riskirali živote kako bi ugasili vatru.

Prema procjenama to je bila četvrta najteža [[Nuklearna nesreća|nuklearna nesreća]] u povijesti.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Cockcroft, John}}
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]
[[Kategorija:Britanski fizičari]]

John Cockcroft - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica