Klement IX. - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-29T21:13:19Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 21:13, 29. travnja 2022.
Redak 29:		Redak 29:

	== Pontifikat ==		== Pontifikat ==
	[[~~File~~:Clemente IX.jpg\|mini\|250px\|left\|Papa Klement IX.]]		[[Datoteka:Clemente IX.jpg\|mini\|250px\|left\|Papa Klement IX.]]
	Njegov izbor pozdravila je Rimska kurija i cijeli grad, koji je u njemu vidio pravednog i uravnoteženog čovjeka. Zbog njegovog narušenog zdravlja koje ga je zadesilo krajem [[1666.]] godine i prisililo na nekoliko mjeseci bolovanja, nije bilo za očekivati da će to biti pontifikat dugog vijeka, i možda upravo iz tog razloga Klement IX. nije unio mnogo promjena u Kuriji i u realizaciji svojih projekata. Bio je protiv nepotizma i otvoren prema svima. Svojoj obitelji nije omogućio pribavljanje materijalnih dobara, a bratu Camillu i nećacima omogućio je boravak u Rimu samo dok je on na Petrovoj stolici. Primao je u posjete svakoga, bez obzira na intelektualni ili imovinski status. Svakog dana je ugošćavao desetak siromaha, koje je osobno posluživao za objedom. U vanjskoj politici je bio pacifist. Očuvanje mira bilo mu je najvažnije. Sudjelovao je u uspostavi mira između Španjolske i [[Francuska\|Francuske]]. Mirom u [[Aachen\|Aachenu]] ([[2. svibnja]] [[1668.]]) prepušta Francuzima zauzete posjede. Pomagao je [[Mletačka Republika\|Veneciju]] u uzaludnim pokušajima obrane [[Kreta\|Krete]], smatrajući to svetom borbom protiv [[Islam\|Islama]]. Uz pomoć Francuske i Španjolske organizirao je dva pohoda protiv [[Otomansko Carstvo\|Turske]] ([[1668.]], [[1669.]]), ali zbog međusobnih neslaganja i odustajanja Francuske pothvat nije uspio. Kada je Kreta [[6. rujna]] 1669. godine pala pod tursku vlast, [[Sveta Stolica]] je ostala opterećena dugovima prema sudionicima u neuspjelom ratu. Konstitucijom '''''Iniuncti''''' od [[11. travnja]] 1668. godine predviđao je reorganizaciju Kongregacije za redovnike koja bi imala zadatak nadgledati život samostana, kako u pogledu discipline, tako i u gospodarskoj organizaciji. U motupropriju (latinski: ''motu proprio'', što znači „vlastita inicijativa“ – dokument kojeg donosi papa) od [[6. srpnja]] 1669. konstituirao je novi dikasterij, Kongregaciju za oproste i relikvije, koja je imala zadatak ispitati sva oproštenja koja je donijela Apostolska stolica i relikvije sačuvane na mjestima bogoštovlja, te preispitati i prosuditi ispravnost istih, kao i ispitati nove zahtjeve koji su dolazili iz cijelog svijeta.		Njegov izbor pozdravila je Rimska kurija i cijeli grad, koji je u njemu vidio pravednog i uravnoteženog čovjeka. Zbog njegovog narušenog zdravlja koje ga je zadesilo krajem [[1666.]] godine i prisililo na nekoliko mjeseci bolovanja, nije bilo za očekivati da će to biti pontifikat dugog vijeka, i možda upravo iz tog razloga Klement IX. nije unio mnogo promjena u Kuriji i u realizaciji svojih projekata. Bio je protiv nepotizma i otvoren prema svima. Svojoj obitelji nije omogućio pribavljanje materijalnih dobara, a bratu Camillu i nećacima omogućio je boravak u Rimu samo dok je on na Petrovoj stolici. Primao je u posjete svakoga, bez obzira na intelektualni ili imovinski status. Svakog dana je ugošćavao desetak siromaha, koje je osobno posluživao za objedom. U vanjskoj politici je bio pacifist. Očuvanje mira bilo mu je najvažnije. Sudjelovao je u uspostavi mira između Španjolske i [[Francuska\|Francuske]]. Mirom u [[Aachen\|Aachenu]] ([[2. svibnja]] [[1668.]]) prepušta Francuzima zauzete posjede. Pomagao je [[Mletačka Republika\|Veneciju]] u uzaludnim pokušajima obrane [[Kreta\|Krete]], smatrajući to svetom borbom protiv [[Islam\|Islama]]. Uz pomoć Francuske i Španjolske organizirao je dva pohoda protiv [[Otomansko Carstvo\|Turske]] ([[1668.]], [[1669.]]), ali zbog međusobnih neslaganja i odustajanja Francuske pothvat nije uspio. Kada je Kreta [[6. rujna]] 1669. godine pala pod tursku vlast, [[Sveta Stolica]] je ostala opterećena dugovima prema sudionicima u neuspjelom ratu. Konstitucijom '''''Iniuncti''''' od [[11. travnja]] 1668. godine predviđao je reorganizaciju Kongregacije za redovnike koja bi imala zadatak nadgledati život samostana, kako u pogledu discipline, tako i u gospodarskoj organizaciji. U motupropriju (latinski: ''motu proprio'', što znači „vlastita inicijativa“ – dokument kojeg donosi papa) od [[6. srpnja]] 1669. konstituirao je novi dikasterij, Kongregaciju za oproste i relikvije, koja je imala zadatak ispitati sva oproštenja koja je donijela Apostolska stolica i relikvije sačuvane na mjestima bogoštovlja, te preispitati i prosuditi ispravnost istih, kao i ispitati nove zahtjeve koji su dolazili iz cijelog svijeta.

Redak 37:		Redak 37:

	==Izvori==		==Izvori==
	[[~~File~~:Carlo rainaldi, monum. a clemente IX (1671), con papa di domenico guidi, fede di cosimo fancelli e carità ercole ferrata 1.JPG\|mini\|250px\|right\|Grobnica pape Klementa IX.]]		[[Datoteka:Carlo rainaldi, monum. a clemente IX (1671), con papa di domenico guidi, fede di cosimo fancelli e carità ercole ferrata 1.JPG\|mini\|250px\|right\|Grobnica pape Klementa IX.]]
	* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,		* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
	* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,		* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-05T17:42:42Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa
| hrvatsko_ime = Klement IX.
| latinsko_ime = Clemens PP. IX.
| pravo_ime = Giulio Rospigliosi
| grb = [[Datoteka:C o a Clemente IX.svg|130px]]
| slika = Pope Clement IX.jpg
| slika_širina = 250px
| slika_opis =
| papa_od = [[20. lipnja]] [[1667.]]
| papa_do = [[9. prosinca]] [[1669.]]
| prethodnik = [[Aleksandar VII.]]
| nasljednik = [[Klement X.]]
| datum_rođenja = [[28. siječnja]] [[1600.]]
| mjesto_rođenja = [[Pistoia]], [[Italija]]
| datum_smrti = [[9. prosinca]] [[1669.]]
| mjesto_smrti = [[Rim]]
| imenjaci = Klement
| fusnota =
}}
'''Klement IX'''., [[latinski|lat.]] ''Clemens PP. IX.'' ([[Pistoia]], [[28. siječnja]] [[1600.]] – [[Rim]], [[9. prosinca]] [[1669.]]), rođen kao '''Giulio Rospigliosi''', 238. poglavar [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], papa od [[20. lipnja]] [[1667.]] do smrti [[1669.]] godine.

== Raniji život ==

Giulio Rospigliosi rodio se u Pistoii [[28. siječnja]] [[1600.]] godine u plemićkoj obitelji kao prvi od četvorice sinova Giacoma Rospigliosija i Caterine rođene Rospigliosi. Rospigliosi izvorno potječu iz [[Milano|Milana]] odakle su se u [[12. stoljeće|12. stoljeću]] preselili u [[Toskana|Toskanu]] u okolicu Pistoie i [[Empoli|Empolia]] na padinama brda Montalbano, gdje su kupili farme i šume. Početkom [[14. stoljeće|14. stoljeća]] obitelj se preselila u Pistoiu kada su postali vlasnici kuća i radionica što im je pribavilo ugled i bogatstvo. Giulio je osnovno obrazovanje stekao u Pistoii a potom, [[1617.]] godine odlazi kod [[Družba Isusova|isusovaca]] u Rim u papinsko sjemenište Pontificio Seminario Romano Maggiore. Godinu dana kasnije seli u [[Pisa|Pisu]] na studij filozofije i teologije, gdje [[1623.]] stječe doktorate iz filozofije, teologije, te kanonskog i građanskog prava. Iste godine imenovan je izvanrednim profesorom filozofije. Ponovno se vraća u Rim kako bi ostvario crkvenu karijeru. Kada je zaređen za svećenika nema pouzdanih zapisa. U [[Rimska kurija|Kuriju]] ga uvodi kardinal Antonio Barberini ([[1569.]] – [[1646.]]), brat pape [[Urban VIII.|Urbana VIII.]] Ubrzo je mladi Giulio pridobio povjerenje cijele obitelji Barberini pa blisko surađuje i s papom Urbanom VIII. koji je cijenio njegovu umjetničku stranu i pjesme koje je pisao. U Kuriji je obnašao razne dužnosti: referendar suda Apostolske signature za pravdu i milost ([[1632.]]), tajnik kongregacije za obrede ([[1635.]]), kanonski savjetnik na Visokom Apostolskom kaznenom sudu (Paenitentiaria Apostolica) ([[1643.]]). U tom periodu napisao je nekoliko melodrama, kao i poezija koje su postigle uspjeh u Rimu. U dvorcu Barberini je [[27. veljače]] [[1639.]] godine prvi put izvedena komična opera ''Tko trpi, taj se nada'', a prema zamisli Giulia Rospigliosia. Kao kruna njegove odanosti papi Urbanu VIII. bilo je imenovanje naslovnim nadbiskupom Tarsa [[14. ožujka]] [[1644.]] i nuncijem u [[Madrid|Madridu]]. Iz pisama koje je prije toga pisao svojoj obitelji vidi se kako je Giulio bio skeptičan glede toga imenovanja, jer se nije smatrao sposobnim obavljati tu službu. Nakon burnih devet godina provedenih u [[Španjolska|Španjolskoj]] (bilo je to vrijeme [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjeg rata]]), gdje je morao neprestano balansirati između španjolskih i francuskih interesa, povlači se s mjesta nuncija i odlazi u Toskanu kod obitelji. U proljeće [[1653.]] vraća se u Rim gdje obavlja prijašnje poslove u Kaznenom sudu i u [[Bazilika sv. Marije Velike|bazilici Svete Marije Velike]] (Santa Maria Maggiore ). Kako ga papa [[Inocent X.]] nije volio, kao ni ostale suradnike svoga prethodnika Urbana VIII., Giulio nije vidio mogućnost ponovnog zaposlenja u Kuriji pa je razmišljao o odlasku iz Rima u rodnu Pistoiu. Međutim, Papa se ubrzo razbolio i nakon nekoliko mjeseci [[1. siječnja]] [[1655.]] preminuo. Dan nakon Inocentove smrti kardinali su ga postavili za guvernera u Rimu. Na konklavi u travnju iste godine kardinal Fabio Chigi izabran je za papu kao [[Aleksandar VII.]] Taj događaj je označio novu prekretnicu u životu Giulija Rospigliosija, koji se s novim papom poznavao više od dvadeset godina i čiji je dotadašnji rad, posebno kao nuncija u Madridu, iznimno cijenio. Aleksandar VII. ga je odmah po izboru u travnju [[1655.]] godine imenovao Državnim tajnikom, a dvije godine kasnije [[1657.]] i kardinalom.

== Izbor za papu ==

Giulio će ostati na tom položaju sve do Papine smrti [[22. svibnja]] [[1667.]] godine. Konklave za izbor novog pape započele su [[2. lipnja]]. Od samog početka kardinal Rospigliosi je bio najizgledniji kandidat, jer osim što u konklavi nije imao ozbiljnijeg protukandidata, na ruku su mu išli i glasovi španjolskih i francuskih kardinala čije je simpatije zadobio još dok je bio nuncij u Madridu. Osamnaestog dana od početka konklava [[20. lipnja]] [[1667.]] u večernjim satima kardinal Rospigliosi je izabran za papu kao Klement IX. Kako je obrazložio, ime Klement (latinski: ''clemens'', što znači: milostiv, blag) odabrao je kako bi istaknuo njegovo opredjeljenje za mir u Crkvi i mir među narodima.

== Pontifikat ==
[[File:Clemente IX.jpg|mini|250px|left|Papa Klement IX.]]
Njegov izbor pozdravila je Rimska kurija i cijeli grad, koji je u njemu vidio pravednog i uravnoteženog čovjeka. Zbog njegovog narušenog zdravlja koje ga je zadesilo krajem [[1666.]] godine i prisililo na nekoliko mjeseci bolovanja, nije bilo za očekivati da će to biti pontifikat dugog vijeka, i možda upravo iz tog razloga Klement IX. nije unio mnogo promjena u Kuriji i u realizaciji svojih projekata. Bio je protiv nepotizma i otvoren prema svima. Svojoj obitelji nije omogućio pribavljanje materijalnih dobara, a bratu Camillu i nećacima omogućio je boravak u Rimu samo dok je on na Petrovoj stolici. Primao je u posjete svakoga, bez obzira na intelektualni ili imovinski status. Svakog dana je ugošćavao desetak siromaha, koje je osobno posluživao za objedom. U vanjskoj politici je bio pacifist. Očuvanje mira bilo mu je najvažnije. Sudjelovao je u uspostavi mira između Španjolske i [[Francuska|Francuske]]. Mirom u [[Aachen|Aachenu]] ([[2. svibnja]] [[1668.]]) prepušta Francuzima zauzete posjede. Pomagao je [[Mletačka Republika|Veneciju]] u uzaludnim pokušajima obrane [[Kreta|Krete]], smatrajući to svetom borbom protiv [[Islam|Islama]]. Uz pomoć Francuske i Španjolske organizirao je dva pohoda protiv [[Otomansko Carstvo|Turske]] ([[1668.]], [[1669.]]), ali zbog međusobnih neslaganja i odustajanja Francuske pothvat nije uspio. Kada je Kreta [[6. rujna]] 1669. godine pala pod tursku vlast, [[Sveta Stolica]] je ostala opterećena dugovima prema sudionicima u neuspjelom ratu. Konstitucijom '''''Iniuncti''''' od [[11. travnja]] 1668. godine predviđao je reorganizaciju Kongregacije za redovnike koja bi imala zadatak nadgledati život samostana, kako u pogledu discipline, tako i u gospodarskoj organizaciji. U motupropriju (latinski: ''motu proprio'', što znači „vlastita inicijativa“ – dokument kojeg donosi papa) od [[6. srpnja]] 1669. konstituirao je novi dikasterij, Kongregaciju za oproste i relikvije, koja je imala zadatak ispitati sva oproštenja koja je donijela Apostolska stolica i relikvije sačuvane na mjestima bogoštovlja, te preispitati i prosuditi ispravnost istih, kao i ispitati nove zahtjeve koji su dolazili iz cijelog svijeta.

== Papina smrt ==

U jesen 1669. godine zdravstveno stanje pape Klementa IX. iznenada se pogoršalo. U noći između [[25.]] i [[26. listopada]] Papa je pretrpio moždani udar od kojeg se vrlo brzo oporavio. Drugi, ozbiljniji udar dogodio se u noći između [[28.]] i [[29. studenog]], od kojeg se sporije oporavljao. Papa je uspio [[29. studenog]] održati treći konzistorij na kojem je imenovao sedam novih kardinala, da bi konačno [[9. prosinca]] [[1669.]] godine umro od posljedica trećeg moždanog udara. Pokopan je u [[Bazilika sv. Petra|bazilici sv. Petra]], a njegov nasljednik papa [[Klement X.]] prebacuje ga u baziliku svete Marije Velike.

==Izvori==
[[File:Carlo rainaldi, monum. a clemente IX (1671), con papa di domenico guidi, fede di cosimo fancelli e carità ercole ferrata 1.JPG|mini|250px|right|Grobnica pape Klementa IX.]]
* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].

{{pape}}

[[Kategorija:Pape]]