WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-24T16:04:17Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{naslov u kurzivu}}
{{Infookvir novine
| ime = L'Express
| slika = [[Datoteka:Photograph of "L'Express" Magazine Cover - NARA - 187022.tif|250px]]
| opis slike = Naslovnica tjednika [[19. kolovoza]] [[1974.]]
| tip = tjednik
| format = 20,2 x 26,7 cm
| vlasnik = {{ZD|B|BEL}} Roularta Media Group
| izdavač =
| glavni urednik =
| odgovorni urednik =
| izvršni urednik =
| novinari =
| utemeljen = [[16. svibnja]] [[1953.]]
| politička orijentacija = [[politički centar|centar]]
| jezik = [[francuski]]
| prestao izlaziti =
| sjedište = {{ZD|F|FRA}} [[Pariz]], [[Francuska]]
| naklada = 379.717 ([[2016.]])
| ISSN =
| oclc =
| stranice =
}}
'''''L'Express''''' je francuski politički tjednik koji redovito izlazi od [[16. svibnja]] [[1953.]], kada je izdan njegov prvi broj.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.mheducation.co.uk/openup/chapters/9780335236220.pdf McGraw-Hill Education], nepotpisano: ''Povijesni razvoj tiskovina u Francuskoj'', 24. veljače 2015. (pristupljeno 9. studenog 2016.)</ref> Sjedište tjednika nalazi se u [[Pariz]]u. Prema uređivačkoj politici orijentiran je prema [[lijevi centar|lijevom političkom centru]], iako su ga osnovali [[krajnja ljevica|krajnji ljevičari]].<ref name=eurotopics>{{eng oznaka}} [http://www.eurotopics.net/en/148693/l-express Eurotopics.net], nepotpisano: ''Rezultati retraživanja: L'Express, francuski tjednik'' (pristupljeno 9. studenog 2016.)</ref>

== Povijest ==

Osnovali su ga [[Jean-Jacques Servan-Schreiber]]<ref name=novine>{{eng oznaka}} Christopher H. Sterling, [https://books.google.hr/books?id=pLV1AwAAQBAJ&pg=PA1007&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false ''Enciklopedija novinarstva''], 25. rujna 2009., dostupno na [[Google knjige]], SAGE Publications, str. 1009, {{ISBN|978-1-4522-6152-2}}. (pristpljeno 4. ožujka 2015.)</ref> njegov idejni začetnik, kasnije i predsjednik [[Radikalna stranka (Francuska)|Radikalne stranke]]<ref>{{eng oznaka}} Richard Aplin; Joseph Montchamp, [https://books.google.hr/books?id=DGS2AgAAQBAJ&pg=PT454&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false ''Rječnik suvremene Francuske''], 14. studenog 2014., dostupno na Google knjige, Routledge, str. 202. {{ISBN|978-1-135-93646-4}}. (pristupljeno 22. studenog 2014.)</ref>, i [[Françoise Giroud]], centristički orijentirana književnica, kasnije i [[Ministarstvo kulture Francuske|francuska ministrica kulture]].<ref>{{eng oznaka}} Michael Mould, [https://books.google.hr/books?id=x-FNTmUwfpEC&pg=PA515&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false ''Routledgeov rječnik kulturnih izvora u suvremenoj Fracunskoj''], 27. travnja 2012., dostupno na Google knjige, Taylor & Francis, str. 513. {{ISBN|978-1-136-82573-6}} (pristupljeno 31. prosinca 2014.)</ref>

U vrijeme [[Prvi indokineski rat|Prvog indokineskog rata]], odigrao je važnu propagandnu ulogu kao američki ''[[Time (časopis)|Time]]'' za [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog]] ili [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]]<ref name=novine/>, dok je nakon rata uživao naslov utjecajnih nacionalnih novina poput njemačkog ''[[Der Spiegel]]a''.<ref name=novine/>

U svojim prvim godinama bio je predan uglavnom politički temama te je snažno podupirao predsjednika vlade [[Pierre Mendès France|Pierra Mendèsa Francea]] i njegovu politiku pomirenja i napuštanja kolonija.<ref>{{eng oznaka}} [https://www.theguardian.com/media/2006/nov/09/pressandpublishing.guardianobituaries The Guardian <small>(mrežno izdanje)</small>], Douglas Johnson: ''Jean-Jacques Servan-Schreiber'', 9. studenog 2006. (pristupljeno 9. studenog 2016.)</ref> Tako se protvio i [[Alžirski rat za nezavisnost|Alžirskom ratu za neovisnost]] i francuskom imperijalizmu prema zemljama [[Sjeverna Afrika|Sjeverne Afrike]].

Početkom [[1964.]] iz uredništva tjednika odlaze istaknuti novinari André Gorz i Jean Daniel i osnivaju ''Le Nouvelle Observateur''.<ref>{{eng oznaka}} Philip Thody, [https://books.google.hr/books?id=W56vAwAAQBAJ&pg=PA290&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false ''Le Franglais: Zaboravljeni engleski, zaboravljeni američki: studija o zakonu, pravu, politici i jeziku u suvremenoj Francuskoj], 1. prosinca 2000., dostupno na Google knjige, A&C Black, str. 290, {{ISBN|978-1-4411-7760-5}}, pristupljeno 20. travnja 2015.</ref> Do raskola je došlo zbog neslaganja u uređivačkoj politici i općenito preizraženoj krajnje lijevoj političkoj orijentaciji i [[egzistencijalizam|egzistencijalizmu]]. Zbog toga Servan-Schreiber smanjuje opseg političkih tema što je uzrokovalo utrostručenje naklade sa 150 na 500 tisuća primjeraka u naredne tri godine.

[[1971.]] godine, kao posljedica političke aktivnosti glavnog urednika Servana-Schreibera, koji je postao predsjednikom Radikalne stranke, još devet utjecajnih novinara je napustilo tjednik i osnovali ''Le Point'', glasilo francuskih intelektualaca i [[konzervativizam|konzervativaca]].<ref>{{eng oznaka}} Alexandra Hughes; Keith A Reader, [https://books.google.hr/books?id=BKCFAgAAQBAJ&pg=PA357&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false ''Enciklopedija suvremene francuske kulture''], 11. ožujka 2002., Routledge, str. 432, {{ISBN|978-1-134-78866-8}} (pristupljeno 22. studenog 2014.)</ref>

Britanski tajkun i bankar [[James Goldsmith]] kupio je tjednik [[1977.]] Godinu kasnije, glavnim urednikom postaje [[Jean-François Revel]]. akademik [[Francuska akademija|Fancuske akademije]], koji je na toj funkciji ostao do [[1981.]] kada ga zamijenjuje Yves Cuau. Te godine tjednik je imao nakladu od 507.000 primjeraka tjedno.<ref name=mediji>{{eng oznaka}} Raymond Kuhn, [https://books.google.hr/books?id=3t-KAgAAQBAJ&pg=PA68&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false ''Mediji u Francuskoj''], 7. travnja 2006., dostupno na Google knjige, Routledge, str. 68, {{ISBN|978-1-134-98053-6}} (pistupljeno 15. studeno 2016.)</ref> Šest godina kasnije, [[1986.]], naklada je dosegla rekordnih 555.000 primjeraka, a godinu kasnije zadržala se na 554.000<ref name=mediji/>

Tijekom [[1990-ih]] dužnost glavnog urednika obnašali su televizijska voditeljica [[Christine Ockrent]] (do [[1994.]]) i Denis Jeambar, prijašnji dopisnik ''Le Pointa''.

[[2002.]] tjednik kupuje [[Socpresse]], tadašnji vlasnik više utjecajnih francuskih političkih tjednika i dnevnih novina. Tada naklada pada na 424.000 primjeraka<ref>{{eng oznaka}} [http://www.magazine.org.tw/events/school/report/wmt/top50finance.pdf Magaine.org], nepotpisano: ''50 najvećihsvjetskih političkih/financijskih tjednika i novina'', godišnji izvještaj za 2001. i 2002. godinu (pristupljeno 13. prosinca 2014.)</ref>
[[Datoteka:Logo L'Express.svg|mini|desno|250px|Službeni logotip tjednika do [[lipanj|lipnja]] [[2013.]]]]
Belgijska Roularta Media Group kupuje sve dionice tjednika i postaje jedini vlasnik lista [[2006.]]<ref name=novine/> Unatoč [[oglašavanje|oglašavanju]] naklada nastaje padati i [[2010-ih]], a [[2016.]] pala je najniže u povijesti lista - na 379.717 primjeraka.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.acpm.fr/Support/l-express L'Express <small>(mrežno izdanje)</small>], nepotpisano: ''Kretanje naklade L'Expressa 2012.-2016.'' (pristupljeno 9. studenog 2016.)</ref>

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.lexpress.fr/ Mrežno izdanje] {{fra oznaka}}

[[Kategorija:Tjedne novine]]
[[Kategorija:Francuski tiskani mediji]]

L'Express - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica