WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-07T02:13:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Oklopno vozilo
|ime = Leichter Kampfwagen II
|datoteka = [[Datoteka:LKII-prototype.jpg|280px]]
|opis = LK II prototip
|namjena = laki [[tenk]]
|zemlja porijekla = [[Datoteka:Flag of Germany (1867–1919).svg|20px]] [[Njemačko Carstvo]]
|dizajn =
|razvijen na temelju =
|početak razvoja =
|proizvođač =
|proizvodnja =
|broj primjeraka =
|uveden u uporabu =
|status =
|posada = 3
|dužina = 5,1 m
|širina = 1,9 m
|visina = 2,5 m
|težina = 8,75 tona
|oklop = 8-14 mm
|primarno = 37mm Krupp/57mm Sokol
|sekundarno =
|pogon = Daimler-Benz 4-cilindrični motor
|snaga = 60 KS ( kW)
|ovjes =
|cestovna_brzina = 14-18 km/h
|omjer_snage_i_težine =
|doseg = 65 - 70 km
|opaska = ''Preuzeto sa [http://www.hrvatski-vojnik.hr/ internet izdanja Hrvatskog vojnika br. 222] 30.10.2009.''
}}

'''Leichter Kampfwagen II''' ili skraćeno '''LK II''' je [[Njemačko Carstvo|njemački]] laki [[tenk]] u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] sa istom osnovom kao i [[LK I]], samo što je dodana rotirajuća kupola. Kao i LK I nije nikada ušao u serijsku proizvodnju zbog završetka rata iako je planirana proizvodnja oko 580 primjeraka.<ref name="Forty">George Forty, "The illustrated guide to tanks of the world" , str. 82.; {{ISBN|1-84477-744-8}}</ref>

== Razvoj ==

LK II je trebao dobiti top od 57 mm. Naravno, tako veliki top nije mogao smjestiti u malu kupolu, već je odabrano da se ugradi u oklopno tijelo. Uz to je zadržana i inačica sa strojnicom u kupoli. Kako bi se povećala pokretljivost, odlučeno je da se originalne gusjenice širine 14 cm zamijene znatno širim od 25 cm. S pojačanim oklopom i gusjenicama od 25 cm masa novog tenka bez posade bila je 6,35 tona, što je bilo na rubu snage ugrađenog benzinskog motora.<ref name="HV222">[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2222009/tenk.asp Hrvatski vojnik br. 222., siječanj 2009. - Njemački tenkovi I. svjetskog rata (II. dio)] (Pristupljeno 02.11.2012.)</ref>

Njemački je glavni stožer od obavještajne službe [[26. travnja]] [[1918.]] dobio prva veća saznanja o brojnosti i mogućnostima tenka [[Renault FT-17]], koja su se temeljila na iskazu zarobljenog francuskog vojnika. Odmah je postalo jasno da njemačka vojska ozbiljno kasni u razvoju tenkova. Do tada se [[A7V]] već dokazao kao potpuni promašaj, a razvoj njegova nasljednika ozbiljno je kasnio. Odjednom je masovna proizvodnja lakih tenkova naoružanih [[top]]ovima postala vrlo primamljiva, gotovo spasonosna. Usprkos tome njemačka je vojska imala i kronični nedostatak vučnih vozila za [[topništvo]], pa je uvjetovala da se novi laki tenk mora prilagoditi i za njihovu vuču. Za tu namjenu odabrana je inačica naoružana strojnicom.<ref name="HV222"/>

Prvi prototip LK II tenka dovršen je krajem lipnja [[1918.]] u inačici naoružanoj topom od 57 mm, a 23. istog mjeseca glavni je stožer odobrio početak serijske proizvodnje. Namjera je bila da LK II naoružani topovima "pokrpaju rupu" nastalu nedostatkom teških tenkova. Zbog toga je [[17. srpnja]] [[1918.]] ministarstvo obrane odobrilo kupnju prve serije od 580 LK II. Do [[30. lipnja]] [[1919.]] trebalo je isporučiti 2000 primjeraka, a do kraja prosinca iste godine još 2000. Međutim, namjera je bila dobra, ali njezino ostvarenje baš i nije. Inačica s topom označena je kao '''LK-Wagen''', a sa strojnicom kao '''LK-Protze'''.<ref name="HV222"/>

Naime, prva testiranja s topom od 57 mm obavljena su [[29. kolovoza]] [[1918.]] i pokazala su da su masa i trzaj oružja prejaki za konstrukciju tenka. Jedno rješenje bilo je ojačati tijelo. Ali to bi dovelo do dodatnog povećanja mase i daljnjeg odgađanja početka serijske proizvodnje. Drugo rješenje je bilo ugradnja topa manjeg kalibra. Tako je [[30. rujna]] [[1918.]] odlučeno da se LK-Wagen naoružaju topovima [[Kalibar|kalibra]] 37 mm. Kako bi se donekle otklonio nedostatak kupole [[top]] je dobio mogućnost djelovanja od - 30 stupnjeva. Na bočnim vratima ugrađen je otvor za smještaj [[Strojnica|strojnice]] kalibra 7,9 mm. Da bi se dodatno olakšalo brzo napuštanje vozila pod paljbom, na stražnji dio su dodana velika treća vrata.<ref name="HV222"/>

Završna ili bolje rečeno serijska inačica dobila je tročlanu posadu (zapovjednik, ciljatelj/punitelj i vozač). Dva dodatna spremnika za gorivo, ukupne zapremine 170 (neki izvori navode 150) litara, smještena su u prostor iza vozača, točno ispod topa. Kako bi se dodatno zaštitili, dobili su zasebni [[oklop]] od osam milimetara. Iako neki izvori navode da je planirana ugradnja benzinskih motora snage 40 i 50 KS, većina navodi podatak o motoru snage 60 KS. Snaga se prenosila preko mjenjača s četiri brzine. Maksimalna brzina bila je između 14 i 16 km/h. Iako se u podacima navodi autonomija od 65 do 70 kilometara, ona je ponajviše ovisila o konfiguraciji terena i umijeću vozača da ne preoptereti slabašni motor. Zbog potrebe povećanja oklopne zaštite, [[oklop]] na prednjem dijelu vozila povećan je s osam na 14 milimetara, a masa je povećana na 8890 kg. Oklop na bočnom dijelu i dalje je bio samo osam milimetara. Debljina podnice bile je samo tri milimetra. Procijenjena cijena LK II [[1918.]] godine bila je između 65 i 70 tisuća [[Njemačka marka|maraka]].<ref name="HV222"/>

== Operativna uporaba ==

Prvi serijski LK II (u inačici LK-Wagen) dovršen je [[10. listopada]] [[1918.]] I danas se vode rasprave koliko je točno LK II dovršeno prije okončanja [[Prvi svjetski rat|I. svjetskog rata]]. Svi su ugovori za proizvodnju otkazani u studenom [[1918.]], a okupacijske su snage sustavno ili uništavale ili odvozile sve njemačko oružje. Jedan izvještaj njemačkog ministarstva obrane od [[30. rujna]] [[1919.]] navodi da je za potrebe Grenzschutz Ost (graničnih snaga na Istoku) naručeno 90 lakih tenkova na gusjenicama, 58 oklopnih vozila na kotačima i 30 oklopnih kamiona nosivosti četiri tone. Dostupni izvori ne navode jesu li ti tenkovi i isporučeni te da li su borbeno djelovali protiv novonastale [[Crvena armija|Crvene armije]]. Većina stručnih izvora navodi da je početkom [[1920.]] [[Mađarska]], za svoju novoformiranu vojsku, kupila jedan LK II (LK-Protze), pa ubrzo potom još jedan radi testiranja. Do kraja 1920. godine mađarska je vojska uspjela kupiti dvanaest jeftinih primjeraka iz zaliha njemačke vojske. Svih 14 LK II dodijeljeni su školi za obuku policije, gdje su ostali skriveni sve do [[1928.]] godine. Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća samo je sedam mađarskih LK II još uvijek bilo operativno. Međutim, u knjizi "Strana oklopna vozila u Mađarskoj od 1921. do 1441." autori su Biro Adam, Eder Miklos i Sarhidai Gyula - navode se nešto drukčiji podaci. Tvrdi se da je Mađarska kupila LK II od tvrtke Steffens & Heymann, Berlin-Charlottenburg, koji su prvobitno ponuđeni [[Švedska|Švedskoj]]. Šveđani su odustali od ove ponude jer su dobili bolju od tvrtke Uge Gmbh. [[Tenk]]ovi nisu dovršeni sve do početka tridesetih godina prošlog stoljeća, a i tada je isporučeno šest ili najviše sedam primjeraka. Autori tvrde da su zaista razmješteni u policijsku akademiju, gdje su djelovali zajedno s talijanskim lakim tenkovima [[Fiat 3000B]].<ref name="HV222"/>

[[Datoteka:Stridsvagn fm21 tank.jpg|mini|desno|250px|švedski Strv M/31]]

[[Švedska]] je [[1921.]] kupila najmanje jedan LK II (LK-Protze), također za potrebe testiranja. Neki izvori tvrde da su zapravo kupili 10 tenkova i za njih platili 100 000 [[Švedska kruna|švedskih kruna]]. U Švedsku su prebačeni [[brod]]om kao kotlovi i dijelovi za poljoprivredne strojeve. Na njihovoj su osnovi za švedsku vojsku razvijeni tenkovi označeni kao '''Stridsvagn m/21''' (Strv m/21). Dobili su kupolu sa strojnicom kalibra 6,5 mm i pojačani [[oklop]], zbog čega je masa povećana na 9,7 tona. Tijekom [[1929.]] tenkovi Strv m/21 prerađeni su u Stridsvagn m/21-29 (Strv m/21-29), naoružani ili jednim [[top]]om [[Kalibar|kalibra]] 37 mm ili s dvije [[Strojnica|strojnice]]. Ugrađen je novi, jači benzinski motor, Scania Vabis 1554 s 85 KS. Usprkos znatno jačem motoru maksimalna se brzina povećala, zbog povećanja mase, za samo dva kilometra na sat. Strv m/21-29 ostali su u operativnoj uporabi sve do [[1938.]] godine. Ubrzo potom, kako bi se izbjegle odredbe [[Versajski ugovor|Versajskog ugovora]], kojima im je branjen razvoj novih oružja, njemački je kapital kupio udio u švedskoj tvornici Landsverk, te dovelo Josepha Vollmera za glavnog konstruktora. Rezultat je bio prvi švedski [[tenk]] '''Strv m/31''' (L-10).<ref name="HV222"/>

== Vidi još ==
=== Zajednički poslužitelj ===
{{WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat = Leichter Kampfwagen II
|commonscathr = Leichter Kampfwagen II
}}

== Izvori ==
=== Bilješke ===
{{Izvori}}

=== Literatura ===
{{Hrvatski vojnik}}

* {{de}} Wolfgang Schneider & Rainer Strasheim, "Deutsche Kampfwagen im 1. Weltkrieg", Dorheim (Njemačka), Podzun-Pallas Verlag 1988., {{ISBN|3-7909-0337-X}}
** ''(Prijevod izvorne knjige: {{jezikk|en}} Wolfgang Schneider & Rainer Strasheim, "German Tanks in World War I: The A7V and Early Tank Development", Schiffer Publishing 1990., {{ISBN|0-88740-237-2}} )''

{{Tenkovi Prvog svjetskog rata}}

[[Kategorija:Laki tenkovi]]
[[Kategorija:Znanost i tehnologija u Njemačkoj]]
[[Kategorija:Njemački tenkovi u Prvom svjetskom ratu]]

LK II - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica