Lockheed L-1011 TriStar - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

2021-12-06T03:39:59Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

←Starija inačica		Inačica od 03:39, 6. prosinca 2021.
Redak 20:		Redak 20:
	}}		}}

	'''Lockheed L-1011 TriStar''', obično nazivan samo '''TriStar''', [[širokotrupni avion\|širokotrupni je putnički avion]] srednjeg do dugog doleta, [[SAD\|američkog]] proizvođača [[Lockheed]]a. Bio je treći [[avion]] ove vrste (nakon [[Boeing 747\|Boeinga 747]] i [[McDonnell Douglas DC-10\|DC-10]]) koji je ušao u redovni [[promet]]. Kao i DC-10, TriStar pokreću tri [[Mlazni motor\|mlazna motora]]. Između [[1968.]] i [[1984.]] u Lockheedu je proizvedeno ukupno 250 aviona. Nakon što je završila proizvodnja, Lockheed se radi neuspjeha u željenoj prodaji povukao iz poslovanja s komercijalnim putničkim avionima.<ref name="withdraw_from_civil_aviation">{{~~cite news~~ \| title = Catch a Falling TriStar \| publisher = [[Time (časopis)\|Time]] \| date = 21 December 1981 \| url = http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,925159,00.html \| accessdate = 2007-01-06}}</ref>		'''Lockheed L-1011 TriStar''', obično nazivan samo '''TriStar''', [[širokotrupni avion\|širokotrupni je putnički avion]] srednjeg do dugog doleta, [[SAD\|američkog]] proizvođača [[Lockheed]]a. Bio je treći [[avion]] ove vrste (nakon [[Boeing 747\|Boeinga 747]] i [[McDonnell Douglas DC-10\|DC-10]]) koji je ušao u redovni [[promet]]. Kao i DC-10, TriStar pokreću tri [[Mlazni motor\|mlazna motora]]. Između [[1968.]] i [[1984.]] u Lockheedu je proizvedeno ukupno 250 aviona. Nakon što je završila proizvodnja, Lockheed se radi neuspjeha u željenoj prodaji povukao iz poslovanja s komercijalnim putničkim avionima.<ref name="withdraw_from_civil_aviation">{{Citiranje novina \| title = Catch a Falling TriStar \| publisher = [[Time (časopis)\|Time]] \| date = 21 December 1981 \| url = http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,925159,00.html \| accessdate = 2007-01-06}}</ref>

	==Dizajn i razvoj ==		==Dizajn i razvoj ==
Redak 29:		Redak 29:
	Vidljiva razlika između TriStara i DC-10 koji je izradio Douglas je u srednjem, repnom motoru; na DC-10 motor je postavljen iznad [[Trup zrakoplova\|trupa aviona]] u korijenu [[Repne površine zrakoplova#Vertikalni stabilizator\|vertikalnog stabilizatora]] i ima više snage, dok je motor TriStara integriran u [[Repne površine zrakoplova\|rep]] sa S –uvodnikom zraka sličan onom na Boeingu 727, što je smanjilo buku i poboljšalo stabilnost. Glavna razlika između ova dva aviona je izbor Lockheeda za [[Rolls-Royce]] [[RB211]] motore za L-1011. U originalnom dizajnu, RB211 turbofan bio je tada napredan tro-osovinski motor s fenom od karbonskih vlakana, s boljom efikasnošću i većom [[Specifična snaga\|specifičnom snagom]] nego bilo koji konkurentski motor, što je TriStaru bila glavna prodajna točka.		Vidljiva razlika između TriStara i DC-10 koji je izradio Douglas je u srednjem, repnom motoru; na DC-10 motor je postavljen iznad [[Trup zrakoplova\|trupa aviona]] u korijenu [[Repne površine zrakoplova#Vertikalni stabilizator\|vertikalnog stabilizatora]] i ima više snage, dok je motor TriStara integriran u [[Repne površine zrakoplova\|rep]] sa S –uvodnikom zraka sličan onom na Boeingu 727, što je smanjilo buku i poboljšalo stabilnost. Glavna razlika između ova dva aviona je izbor Lockheeda za [[Rolls-Royce]] [[RB211]] motore za L-1011. U originalnom dizajnu, RB211 turbofan bio je tada napredan tro-osovinski motor s fenom od karbonskih vlakana, s boljom efikasnošću i većom [[Specifična snaga\|specifičnom snagom]] nego bilo koji konkurentski motor, što je TriStaru bila glavna prodajna točka.

	[[American Airlines]] se ipak odlučio za Douglas DC-10, iako je pokazao znatan interes za L-1011. Tvrtka je računala na nižu cijenu DC-10, koju je Douglas naposljetku i ponudio.<ref>Boyne, Walter J., ''Beyond the Horizons: The Lockheed Story''. St. Martin's Press: New York, 1998, p. 354.</ref> Proizvodnja je TriStara ipak pokrenuta narudžbama [[TWA]] i [[Eastern Air Lines]]a. Iako je projekt TriStara pomno pratio razvoj svojih konkurenata, Douglasov je avion na tržištu potukao Lockheed radi kašnjenja u razvoju pogonske grupe ovoga potonjega. U veljači [[1971.]] godine, nakon masivnog povećanja troškova povezanih s RB211, Rolls-Royce je otišao u stečaj. Taj je događaj zaustavio završnu montažu L-1011, a u toj fazi razvoja bilo je prekasno za promjenu dobavljača motora (bilo na [[General Electric]] ili [[Pratt & Whitney]]). Britanska vlada pristala je odobriti veliku državnu subvenciju za ponovno pokretanje Rolls-Royce proizvodnje s uvjetom [[Kredit\|bankovnih zajmova]] koje je jamčila vlada [[SAD]]-a, kako bi se projekt L-1011 mogao završiti. Unatoč nekim suprotnim stajalištima, vlada SAD-a osigurala je ta jamstava.<ref name="loan_guarantee">{{~~cite news~~ \| title = New Life for TriStar \| publisher = [[Time (časopis)\|Time]] \| date = 17 May 1971 \| url = http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,944387,00.html \| accessdate = 2007-01-06}}</ref>		[[American Airlines]] se ipak odlučio za Douglas DC-10, iako je pokazao znatan interes za L-1011. Tvrtka je računala na nižu cijenu DC-10, koju je Douglas naposljetku i ponudio.<ref>Boyne, Walter J., ''Beyond the Horizons: The Lockheed Story''. St. Martin's Press: New York, 1998, p. 354.</ref> Proizvodnja je TriStara ipak pokrenuta narudžbama [[TWA]] i [[Eastern Air Lines]]a. Iako je projekt TriStara pomno pratio razvoj svojih konkurenata, Douglasov je avion na tržištu potukao Lockheed radi kašnjenja u razvoju pogonske grupe ovoga potonjega. U veljači [[1971.]] godine, nakon masivnog povećanja troškova povezanih s RB211, Rolls-Royce je otišao u stečaj. Taj je događaj zaustavio završnu montažu L-1011, a u toj fazi razvoja bilo je prekasno za promjenu dobavljača motora (bilo na [[General Electric]] ili [[Pratt & Whitney]]). Britanska vlada pristala je odobriti veliku državnu subvenciju za ponovno pokretanje Rolls-Royce proizvodnje s uvjetom [[Kredit\|bankovnih zajmova]] koje je jamčila vlada [[SAD]]-a, kako bi se projekt L-1011 mogao završiti. Unatoč nekim suprotnim stajalištima, vlada SAD-a osigurala je ta jamstava.<ref name="loan_guarantee">{{Citiranje novina \| title = New Life for TriStar \| publisher = [[Time (časopis)\|Time]] \| date = 17 May 1971 \| url = http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,944387,00.html \| accessdate = 2007-01-06}}</ref>
	[[Slika:Lockheed.tristar.flying.arp.jpg\|minijatura\|desno\|200px\|RAF-ov TriStar]]		[[Slika:Lockheed.tristar.flying.arp.jpg\|minijatura\|desno\|200px\|RAF-ov TriStar]]
	Prvi prototip TriStara poletio je [[17. studenog]] [[1970.]] godine.<ref name="David_Encyclo">Donald, David ed. "Lockheed L-1011 TriStar", ''The Complete Encyclopedia of World Aircraft''. Barnes & Nobel Books, 1997. {{ISBN\|0-7607-0592-5}}.</ref> Plovidbenu dozvolu dobio je [[14. travnja]] [[1972.]], a prvi linijski putnički avion isporučen je [[Eastern Air Lines]]u [[26. travnja]] 1972. U nastojanju da se dodatno promovira novi avion, jedan L-1011 poslan je tijekom 1972. na svjetsku turneju. Ranije inačice L-1011, kao što su -1, -100, -150 mogu se prepoznati po izradi oplate srednjeg motora koji ima okrugli uvodnik zraka, dok su kasniji modeli između dna usisnika i trupa imali malu peraju. L-1011 bio je prvi širokotrupni avion koji je dobio [[FAA]] certifikat za ''Cat-IIIc'' automatsko slijetanje (slijetanje u uvjetima bez vanjske vidljivosti). TriStar ima i jedinstveni sustav neposredne kontrole [[uzgon]]a (eng. ''Direct Lift Control (DLC)''), čime je omogućen ujednačeni prilaz pri slijetanju. DLC pomaže kontroli ravnine poniranja u završnom prilazu s automatskim izvlačenjem [[Krilo zrakoplova#Zračne kočnice\|spojler]]a na krilu.		Prvi prototip TriStara poletio je [[17. studenog]] [[1970.]] godine.<ref name="David_Encyclo">Donald, David ed. "Lockheed L-1011 TriStar", ''The Complete Encyclopedia of World Aircraft''. Barnes & Nobel Books, 1997. {{ISBN\|0-7607-0592-5}}.</ref> Plovidbenu dozvolu dobio je [[14. travnja]] [[1972.]], a prvi linijski putnički avion isporučen je [[Eastern Air Lines]]u [[26. travnja]] 1972. U nastojanju da se dodatno promovira novi avion, jedan L-1011 poslan je tijekom 1972. na svjetsku turneju. Ranije inačice L-1011, kao što su -1, -100, -150 mogu se prepoznati po izradi oplate srednjeg motora koji ima okrugli uvodnik zraka, dok su kasniji modeli između dna usisnika i trupa imali malu peraju. L-1011 bio je prvi širokotrupni avion koji je dobio [[FAA]] certifikat za ''Cat-IIIc'' automatsko slijetanje (slijetanje u uvjetima bez vanjske vidljivosti). TriStar ima i jedinstveni sustav neposredne kontrole [[uzgon]]a (eng. ''Direct Lift Control (DLC)''), čime je omogućen ujednačeni prilaz pri slijetanju. DLC pomaže kontroli ravnine poniranja u završnom prilazu s automatskim izvlačenjem [[Krilo zrakoplova#Zračne kočnice\|spojler]]a na krilu.

WikiSysop: no summary specified

2021-11-02T08:34:40Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 08:34, 2. studenoga 2021.
Redak 181:		Redak 181:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{commonscat\|Lockheed TriStar}}~~
	* [http://www.airliners.net/aircraft-data/stats.main?id=271 airliners.net ]		* [http://www.airliners.net/aircraft-data/stats.main?id=271 airliners.net ]
	* [http://www.airfleets.net/listing/l10-1.htm airfleets.net/listing Production list ]		* [http://www.airfleets.net/listing/l10-1.htm airfleets.net/listing Production list ]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-06T04:38:38Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Jubilarni članak|60.000}}
{{Infokvir zrakoplov
|subtemplate =
|ime = L-1011 TriStar
|tip = [[linijski putnički avion]]
|proizvođač = [[Lockheed]]
|slika = Slika:AterrizajeL-1011.jpg
|opis slike =
|dizajn =
|razvijen na temelju=
|probni let = [[16. studenog]] [[1970.]]
|uveden u uporabu = [[26. travnja]] [[1972.]]
|proizveden = [[1968.]] – [[1984.]]
|povučen =
|status = U uporabi
|prvotni korisnik = [[British Airways]]
|više korisnika = [[Trans World Airlines]] [[Delta Air Lines]] [[Eastern Air Lines]]
|broj primjeraka = 250
|pojedinačna cijena =
}}

'''Lockheed L-1011 TriStar''', obično nazivan samo '''TriStar''', [[širokotrupni avion|širokotrupni je putnički avion]] srednjeg do dugog doleta, [[SAD|američkog]] proizvođača [[Lockheed]]a. Bio je treći [[avion]] ove vrste (nakon [[Boeing 747|Boeinga 747]] i [[McDonnell Douglas DC-10|DC-10]]) koji je ušao u redovni [[promet]]. Kao i DC-10, TriStar pokreću tri [[Mlazni motor|mlazna motora]]. Između [[1968.]] i [[1984.]] u Lockheedu je proizvedeno ukupno 250 aviona. Nakon što je završila proizvodnja, Lockheed se radi neuspjeha u željenoj prodaji povukao iz poslovanja s komercijalnim putničkim avionima.<ref name="withdraw_from_civil_aviation">{{cite news | title = Catch a Falling TriStar | publisher = [[Time (časopis)|Time]] | date = 21 December 1981 | url = http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,925159,00.html | accessdate = 2007-01-06}}</ref>

==Dizajn i razvoj ==

[[1960-ih|Šezdesetih godina]] [[20. stoljeće|20. stoljeća]] [[American Airlines]] šalje zahtjev Lockheedu i Douglasu (kasnije [[McDonnell Douglas]]) za linijski putnički avion manji od B-747, koji bi još uvijek bio u stanju prevesti veći broj putnika na udaljene destinacije kao što su [[Europa]] i [[Latinska Amerika]] iz tvrtkinih prometnih čvorišta u [[Dallas]]u i [[New York]]u. Lockheed je bio uvelike odsutan s tržišta civilnih putničkih aviona još od kraja [[1950-ih]] i problema s avionom [[L-188 Electra]], koji je zbog vibracija [[Krilo zrakoplova|krila]] pretrpio u svojim početcima niz udesa. Nakon što je doživio poteškoće s nekim od svojih vojnih projekata, Lockheed je ponovno težio ulasku na civilno tržište te je njegova reakcija bila L-1011 TriStar. [[Zrakoplov]] je prvobitno zamišljen kao "dvomotorni jumbo", ali je proizvođač ipak odlučio ugraditi i treći motor kako bi se postigao dovoljni potisak za uzlijetanje s postojećih [[Zračna luka#Uzletno-sletna staza|uzletno sletnih staza]].<ref>[http://www.pbs.org/kcet/chasingthesun/planes/l1011.html PBS - Chasing the Sun - Lockheed L-1011]</ref>

Projekt je uključivao [[Putnička kabina aviona|putničku kabinu]] s maksimalno 400 sjedala i dva prolaza između njih, tri [[Mlazni motor#Turbo-fen motor|turbo-fen motora]], nisku emisiju buke (u ranim [[1970-ih|1970-im]], [[Eastern Air Lines]] nazvao je L-1011 " Tihi linijski prevozitelj" ([[Engleski jezik|eng.]] ''The WhisperLiner'')), poboljšanu pouzdanost i efikasno korištenje.
Vidljiva razlika između TriStara i DC-10 koji je izradio Douglas je u srednjem, repnom motoru; na DC-10 motor je postavljen iznad [[Trup zrakoplova|trupa aviona]] u korijenu [[Repne površine zrakoplova#Vertikalni stabilizator|vertikalnog stabilizatora]] i ima više snage, dok je motor TriStara integriran u [[Repne površine zrakoplova|rep]] sa S –uvodnikom zraka sličan onom na Boeingu 727, što je smanjilo buku i poboljšalo stabilnost. Glavna razlika između ova dva aviona je izbor Lockheeda za [[Rolls-Royce]] [[RB211]] motore za L-1011. U originalnom dizajnu, RB211 turbofan bio je tada napredan tro-osovinski motor s fenom od karbonskih vlakana, s boljom efikasnošću i većom [[Specifična snaga|specifičnom snagom]] nego bilo koji konkurentski motor, što je TriStaru bila glavna prodajna točka.

[[American Airlines]] se ipak odlučio za Douglas DC-10, iako je pokazao znatan interes za L-1011. Tvrtka je računala na nižu cijenu DC-10, koju je Douglas naposljetku i ponudio.<ref>Boyne, Walter J., ''Beyond the Horizons: The Lockheed Story''. St. Martin's Press: New York, 1998, p. 354.</ref> Proizvodnja je TriStara ipak pokrenuta narudžbama [[TWA]] i [[Eastern Air Lines]]a. Iako je projekt TriStara pomno pratio razvoj svojih konkurenata, Douglasov je avion na tržištu potukao Lockheed radi kašnjenja u razvoju pogonske grupe ovoga potonjega. U veljači [[1971.]] godine, nakon masivnog povećanja troškova povezanih s RB211, Rolls-Royce je otišao u stečaj. Taj je događaj zaustavio završnu montažu L-1011, a u toj fazi razvoja bilo je prekasno za promjenu dobavljača motora (bilo na [[General Electric]] ili [[Pratt & Whitney]]). Britanska vlada pristala je odobriti veliku državnu subvenciju za ponovno pokretanje Rolls-Royce proizvodnje s uvjetom [[Kredit|bankovnih zajmova]] koje je jamčila vlada [[SAD]]-a, kako bi se projekt L-1011 mogao završiti. Unatoč nekim suprotnim stajalištima, vlada SAD-a osigurala je ta jamstava.<ref name="loan_guarantee">{{cite news | title = New Life for TriStar | publisher = [[Time (časopis)|Time]] | date = 17 May 1971 | url = http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,944387,00.html | accessdate = 2007-01-06}}</ref>
[[Slika:Lockheed.tristar.flying.arp.jpg|minijatura|desno|200px|RAF-ov TriStar]]
Prvi prototip TriStara poletio je [[17. studenog]] [[1970.]] godine.<ref name="David_Encyclo">Donald, David ed. "Lockheed L-1011 TriStar", ''The Complete Encyclopedia of World Aircraft''. Barnes & Nobel Books, 1997. {{ISBN|0-7607-0592-5}}.</ref> Plovidbenu dozvolu dobio je [[14. travnja]] [[1972.]], a prvi linijski putnički avion isporučen je [[Eastern Air Lines]]u [[26. travnja]] 1972. U nastojanju da se dodatno promovira novi avion, jedan L-1011 poslan je tijekom 1972. na svjetsku turneju. Ranije inačice L-1011, kao što su -1, -100, -150 mogu se prepoznati po izradi oplate srednjeg motora koji ima okrugli uvodnik zraka, dok su kasniji modeli između dna usisnika i trupa imali malu peraju. L-1011 bio je prvi širokotrupni avion koji je dobio [[FAA]] certifikat za ''Cat-IIIc'' automatsko slijetanje (slijetanje u uvjetima bez vanjske vidljivosti). TriStar ima i jedinstveni sustav neposredne kontrole [[uzgon]]a (eng. ''Direct Lift Control (DLC)''), čime je omogućen ujednačeni prilaz pri slijetanju. DLC pomaže kontroli ravnine poniranja u završnom prilazu s automatskim izvlačenjem [[Krilo zrakoplova#Zračne kočnice|spojler]]a na krilu.

Lockheed je pokušao podmititi članove [[japan]]ske vlade za subvencioniranje [[All Nippon Airways]]-a radi kupnje L-1011. Nastao je politički skandal koji je doveo i do uhićenja tadašnjeg premijera Japana, [[Kakuei Tanaka|Kakueija Tanake]]. Unutar Lockheeda, predsjednik odbora Daniel Haughton te potpredsjednik i direktor Carl Kotchian dali su ostavke na svoje položaje [[13. veljače]] [[1976.]]<ref>[http://www.latimes.com/news/obituaries/la-me-kotchian21-2008dec21,0,450818.story A. Carl Kotchian dies at 94; ex-Lockheed chief admitted paying bribes to foreign officials]</ref>

[[Sovjetski Savez]] u to vrijeme nije imao širokotrupni linijski putnički avion. Razvoj [[Iljušin Il-86|Iljušina Il-86]] kasnio je tako da su sredinom [[1970-ih]] i Sovjeti počeli pregovore za kupovinu 30 TriStar aviona, kao i licenci za proizvodnju još 100 aviona godišnje.<ref>''Lockheed TriStar'', Birtles P, Modern Civil Aircraft No 8, Ian Allan, London, 1989</ref> Pregovori su propali kada je američki predsjednik [[Jimmy Carter]] proglasio stanje ljudskih prava u zemljama trgovinskim partnerima političkim čimbenikom. TriStar je također bio na popisu "''Koordinacijskog odbora izvozne kontrole SAD-a''" kao dio napredne tehnologije zabranjen za potencijalne neprijatelje.

Lockheed je bio sklapan u objektima u [[Palmdale, Kalifornija|Palmdaleu]] i [[Burbank, Kalifornija|Burbanku]], [[Kalifornija]]. Avion se suočavao s oštrom konkurencijom: Boeingom 747 i još više, izravno s DC-10, kojem je bio gotovo identičan. Prodano je 250 TriStara, u usporedbi s 446 DC-10, dijelom zato što je TriStar kasnio s predstavljanjem svog zrakoplova, ali i zato što u prvobitnoj ponudi nije bilo težeg zrakoplova s većim doletom. Pod državnom kontrolom, troškovi u Rolls-Royceu bili su strogo ograničeni, a sav napor je usmjeren na izvorne TriStar motore na kojima su, između prvog leta L-1011 i njegovog ulaska u redovni promet, bile potrebne znatne preinake. Konkurencija je, posebice zahvaljujući General Electricu koji je bio vrlo brz u razvoju svojeg CF6 motora s većim potiskom, na tržište ubrzo plasirala teži interkontinentalni DC-10-30. Ponuda DC-10 velikog doleta potencijalnim kupcima brzo je stavila L-1011 u neugodni položaj na tržištu. Rolls-Royce je tek počeo razvoj [[RB211-524]] motora visokog potiska za L-1011-200 i -500, ali je to trajalo više godina.

Lockheedu je za ostvarenje plana bilo potrebno prodati 500 zrakoplova, ali je [[1981.]] godine najavljen kraj proizvodnje nakon što se isporuči 250. avion (isporučen [[1984.]]). TriStarov neuspjeh postizanja profitabilnosti prouzročio je Lockheedovo povlačenje iz poslovanja u civilnom zrakoplovstvu.<ref name="withdraw_from_civil_aviation"/>

===Civilno zrakoplovstvo ===
[[Datoteka:DeltaL-1011.jpg|thumb|left|200px|Tristar Delta Air Linesa]]
[[Delta Air Lines]] je bio najveći kupac TriStara, dok je [[Cathay Pacific]] postao njegov najveći ne-američki korisnik nakon što je preuzeo više aviona ovog tipa od Eastern Air Linesa nakon njegovog stečaja, te je u svojoj floti imao ukupno 21 TriStar.

Većina velikih tvrtki prizemljila je svoje TriStar avione. Cathay Pacific je to učinio u [[listopad]]u [[1996.]], zamijenivši flotu s [[Airbus A330|Airbusom A330-300]]. [[TWA]] je povukao svoj posljednji TriStar u [[1997.]], a Deltin je otišao u povijest [[2001.]] godine, kada ga je zamijenio [[Boeing 767]]-400ER. L-1011 i dalje koriste manje tvrtke, posebice u [[Afrika|Africi]] i [[Azija|Aziji]]. Ovi operateri uglavnom svoje poslovanje zasnivaju na iznenadnim čarterima ili iznajmljivanju aviona. Flota ATA Airlinesa (ranije poznata kao American Trans Air) uključivala je preko 19 TriStara, ali su se neposredno prije gašenja tvrtke u [[Travanj|travnju]] [[2008.]] koristila samo tri L1011-500.

Dva L-1011 zrakoplova isporučena [[Pacific Southwest Airlines]]u imala su ugrađena vrata sa stepenicama koja su vodila u ulazno predvorje, koje se nalazilo na mjestu gdje je uobičajeno bio prednji teretni odjeljak. To je omogućilo letove iz [[Zračna luka|zračnih luka]] u [[Latinska Amerika|Latinskoj Americi]] koje nisu imale zgrade s avio-mostovima. Ova su dva zrakoplova kasnije koristili Aeroperú i Worldways Canada.

===Komercijalni svemirski program===
[[Datoteka:Lockheed_TriStar_launches_Pegasus_with_Space_Technology_5.jpg|thumb|right|200px|TriStar lansira Pegasus]]
[[Datoteka:RAF Tristar USN F-18C Afghanistan Oct2008.jpeg|thumb|right|200px|RAF-ova avio-cisterna]]
[[Datoteka:Lockheed_L1011-500_ATA_N163AT.jpg|thumb|right|200px|L1011-500]]
Ranih [[1990-ih]] američki ''Orbital Sciences Corporation'' počeo je, pod nazivom ''Stargazer'', koristiti prilagođeni L-1011-100 za lansiranje rakete [[Pegasus (raketa)|Pegasus]] u [[Orbita|orbitu]] oko [[Zemlja|Zemlje]].

Zrakoplov je također korišten u [[X-34]] i [[X-43]] projektima, a [[NASA]] je L-1011 koristila za aerodinamička istraživanja u dijelu orbitalnih znanosti [[1995.]] godine.<ref>[http://www.dfrc.nasa.gov/Gallery/Photo/L-1011/index.html#APO NASA Dryden L-1011 Tristar Photo Collection]</ref>

===Vojno zrakoplovstvo ===
TriStar je također bio korišten kao vojna avio-cisterna i putničko-teretni zrakoplov. [[RAF|Royal Air Force]] ima devet aviona koji se nalaze u bazi ''Brize Norton'', 50 milja zapadno od [[London]]a. Avioni L-1011-500 pripadali su [[British Airways]]u i [[Pan Am]]u. Planira se korištenje ovih TriStar aviona još desetak godina, kada bi ih trebali zamijeniti [[Airbus A330|Airbus A330 MRTT]].

===Inačice===
====L-1011-1 ====

'''L-1011-1''' je bio prvi proizvodni model L-1011, osmišljen za kratke i srednje letove. Ovaj tip su kupile: [[Air Canada]], [[All Nippon Airways|ANA]], [[Cathay Pacific]], [[Eastern]] i drugi operateri na regionalnim međumjesnm rutama koje su zahtijevale širokotrupni zrakoplov. Pacific Southwest Airlines kupio je dva L-1011 -1<ref>[http://www.usairways.com/awa/content/aboutus/pressroom/history/psa.aspx US Airways History]</ref> sa sjedalima i na donjoj palubi. U opciji su bila i ugrađena vrata sa stepeništem.

====L-1011-50 ====
'''L-1011-50''' je bila nadograđena inačica L-1011-1 s povećanom [[MTOW|maksimalnom težinom uzlijetanja]]. Kapacitet [[goriva]] nije povećavan. Inačica -50 bila je dostupna samo kao pretvorba L-1011-1 i nikada nije bio izgrađen novi avion.

====L-1011-100====
'''L-1011-100''' je prvi puta poletio [[1975.]] godine. Na avion je ugrađen novi centralni spremnik goriva s kojim se dolet povećao za približno 1.500 km. Kupilo ga je nekoliko tvrtki, kao što su TWA, Air Canada i BEA.

====L-1011-150====
'''L-1011-150''' bio je razvijen iz L-1011-1, a imao je maksimalnu težinu uzlijetanja od 210.000 kg. I ovaj je avion bio dostupan samo kao pretvorba L-1011-1.

====L-1011-200====
'''L-1011-200''' uveden je [[1976.]] godine. Iako je inačica slična -100, -200 modelima, ugrađivani su Rolls-Royce RB.211-524B motori kako bi se avioni mogli koristiti na većim nadmorskim visinama i u vrućim predjelima. [[Gulf Air]] se ovim modelom koristio za zamjenu svoje [[Vickers VC-10]] flote.

====L-1011-250====
'''L-1011-250''' je model nastao na iskustvima prijašnjih inačica. MTOW je povećan na 230.000 kg, a kapacitet goriva s 89.335 l porastao je na 119.735 l. Na ovu inačicu ugrađivani su [[RB211-524B 4I]] motori, na koje su postojeći RB211-524B ugrađivani na L-1011-200 mogli lako biti modificirani, ali je one na L-1011-1 i L-1011-100 trebalo zamijeniti. Ova je nadogradnja izjednačila osobine TriStara s onima koje ima McDonnell Douglas DC-10-30. Iako je modifikacija bila primjenjiva za sve L-1011 modele, koristio ju je jedino Delta Air Lines na šest svojih L-1011-1 aviona.

====L-1011-500 ====
'''L-1011-500''', inačica velikog doleta, prvi puta je poletjela [[1978.]] godine. Trup aviona je skraćen za 4,3 m, a ugrađivani su jači motori nego oni na -200 seriji. Inačica -500 bila je popularna među međunarodnim operaterima i činila je značajan dio L-1011 flote Delte i [[British Airways]]a.

==Usporedba==
[[Datoteka:L-1011 3view.png|thumb|right|250px|3-D prikaz]]
{| style="text-align: center; font-size:100%; color:black"
|- bgcolor="#87CEEB"
!
!L-1011-1
!L-1011-200
!L-1011-500
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Posada pilotske kabine
| colspan=3 | Tri
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Kapacitet sjedala
| 253 (3-klase) || 263 || 234 (3- klase)
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Širina putničke kabine
| colspan=3 | 5,7 m
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Dužina
| 54,2 m|| 54,2 || 50 m
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Raspon krila
| 47,3 m || 47,3 m || 50,1 m
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Raspon repa
| colspan=3 | 21,8 m
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Visina
| colspan=3 | 16,9 m
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Površina krila
| 321,1 m2 || 321,1 m2 || 329 m2
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Težina praznog aviona
| 101.867 kg || 105.100 kg|| 105.573 kg
|-bgcolor="#EEEEEE"
!MTOW
| 200.000 kg|| 211.000 kg || 231.000 <ref name="home2.swipnet.se">http://home2.swipnet.se/~w-26408/1011spec.htm</ref>
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Maksimalna težina slijetanja
| 167.000 kg || 167.000 kg || 167.000 kg<ref name="home2.swipnet.se"/>
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Najveća brzina
| colspan=3 | 0,90 M
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Brzina krstarenja
| colspan=3 | 0,86 M / 0,84 M na dužim letovima
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Dolet pod punim teretom
| 7.420 km || 7.420 km || 10.200 km
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Visina leta
| 11.000 m || 11.000 m || 13.000 m
|-bgcolor="#EEEEEE"
!Motori (3x)
| Rolls-Royce RB.211-22 || colspan=2 | Rolls-Royce RB.211-524B
|}
===Isporuka===
{| style="margin: 1em 1em 1em 0; border: 1px #aaa solid; border-collapse: collapse; font-size: 100%;" border="2" cellpadding="4" cellspacing="0"
|-
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1972.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1973.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1974.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1975.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1976.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1977.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1978.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1979.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1980.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1981.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1982.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1983.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1984.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">1985.
<th style="color:#fff;font-weight:bold;background-color:#069;padding:0.3em">Ukupno
|-
|17
|39
|41
|24
|16
|12
|8
|14
|24
|28
|13
|5
|5
|3
|250
|-
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Lockheed TriStar}}
* [http://www.airliners.net/aircraft-data/stats.main?id=271 airliners.net ]
* [http://www.airfleets.net/listing/l10-1.htm airfleets.net/listing Production list ]
* [http://home.swipnet.se/~w-26408/ home.swipnet.se ]
* [http://www.aviationexplorer.com/l-1011_facts.htm aviationexplorer.com ]
* [http://www.aviastar.org/air/usa/lok_tristar.php aviastar.org ]

[[Kategorija:Širokotrupni zrakoplovi]]