WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-21T05:26:45Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Lokacijska karta|BiH|label=Logor Heliodrom|lat=43.26|long=17.77|caption=Logor Heliodrom}}

'''Logor Heliodrom''' bio je [[sabirni logor]] koji je vodila [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna]] kraj [[Rodoč]]a, južno od [[Mostar]]a, od rujna [[1992.]] do travnja [[1994.]] tijekom [[Bošnjačko-hrvatski sukob|bošnjačko-hrvatskog sukoba]] u sklopu [[rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]].<ref>[http://books.google.hr/books?id=hq3XLZ9Nw68C&pg=PA315&lpg=PA315&dq=heliodrom+camp&source=bl&ots=Okznq9vwPZ&sig=2u7BRLe9k5O31Dcjb7CZCJmTR1k&hl=hr&ei=LMAMTOfeEYeWOOLE5c4P&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=6&ved=0CCwQ6AEwBTgK#v=onepage&q=heliodrom%20camp&f=false ''The past in present times: the Yugoslav saga''], {{ISBN|978-0-7618-3647-6}}, Lajčo Klajn, str. 315</ref><ref name="unhcr">[[UNHCR]]: [http://www.unhcr.org/refworld/country,,,,BIH,,4b9e530fc,0.html ''2009 Country Reports on Human Rights Watch''], 11 March 2010, paragraf „Trial procedures“</ref><ref>Farquhar, Michael [http://www.iwpr.net/report-news/herceg-bosna-trial-hears-first-witness ''Herceg-Bosna Trial Hears First Witness - Prosecution calls Bosnian army secretary who spent months in Croat-run detention centres.''], Institute for War and Peace Reporting, 5 May 2006</ref>

==Logor==

[[Logor]] se nalazio kraj Rodoča, u [[Hercegovina|Hercegovini]], na mjestu gdje je inače bio heliodrom HVO-a, čija su [[helikopter]]ska skladišta i garaže prenamijenjena u zatvoreničke ćelije.<ref>[http://www.camo.ch/mostar_LS.htm ''LOGORI SMRTI MOSTAR'']</ref> Prema optužnici [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY)]], pripadnici [[HVO]]-a držali su muškarce [[Bošnjaci|bošnjačke]] nacionalnosti u logoru od 1992. do travnja 1994. Broj zarobljenika bio je otprilike oko 1.800 u svibnju 1993., da bi u lipnju spao na oko 500. Broj je bio najveći između srpnja i prosinca 1993., kada je HVO u zatvoru držao oko 6.000 Bošnjaka. Nakon toga, prosječan je broj zatvorenika znatno smanjen.<ref name="icty">[http://www.icty.org/x/cases/prlic/ind/en/prl-ii040304e.htm ''THE INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNAL FOR THE FORMER YUGOSLAVIA; THE PROSECUTOR OF THE TRIBUNAL AGAINST JADRANKO PRLIC, BRUNO STOJIC, SLOBODAN PRALJAK, MILIVOJ PETKOVIC, VALENTIN CORIC and BERISLAV PUSIC - INDICTMENT''], paragraf 119-135</ref>

Prema optužnici, HVO je uhitio stotine bošnjačkih civila koji su živjeli u zapadnom Mostaru te ih odveo u Heliodrom, a s pogoršanjem bošnjačko-hrvatskog sukoba uhićeno je još tisuću diljem Hercegovine. Iako su žene oslobođene, HVO nije razlikovao civilne od vojnih zatvorenika. Stanje u logoru je općenito bilo loše zbog prenapučenosti, neprimjerenih sanitarnih i medicinskih uvjeta, loše ventilacije, manjka vode i hrane te velike vrućine tijekom ljeta. Zatvorenici su nekad spavali na betonskom podu zbog nedostatka deka.<ref name="icty"/>

Zatvorenici su bili psihički i fizički matretirani. Stražari su ih tukli, osobito kako se sukob s Bošnjacima pogoršavao, a bilo je i slučajeva da su psi čuvari pušteni na neke logoraše. Pojedini su zatvorenici odvedeni u Mostar kako bi vršili [[prisilni rad]], kao što je kopanje rovova ili gradnja vojnih utvrda, ali i skupljanje tijela mrtvih vojnika HVO-a. U najtežim su slučajevima bili prisiljeni hodati ispred snaga HVO-a kao ljudski štit.<ref name="icty"/>

Prema procjenama, u logoru je poginulo najmanje 54 zatvorenika, a 178 ih je ranjeno. Kriteriji HVO-a za puštanje zatvorenika na slobodu bili su brak s Hrvaticom ili posjedovanje vize i pisma garancije da će napustiti BiH.<ref name="icty"/>

Međunarodni promatrači i humanitarne organizacije u nekoliko navrata nisu imali pristup svim informacijama i uvjetima u objektu. Dana 18. svibnja 1993. pripadnici međunarodnih organizacija koji su posjetili logor nisu dobili dozvolu pregledati sve prostorije sa zatvorenicima.<ref name="icty"/>

== Zatvaranje logora ==

Prema pisanju tjednika [[Nacional]] [[2001.]], postoje dokumenti koji jasno pokazuju da je Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosne svojim odlukama utemeljila velike zatvore na Heliodromu, Gabeli, Dretelju i druge logore u Hercegovini te da je na njima potpis dr. Jadranka Prlića, nakon Daytonske mirovne konferencije dugogodišnjeg ministra vanjskih poslova BiH. Takve su tvrdnje upućivale na izravnu odgovomost političara Herceg-Bosne za [[ratni zločin]], prije svega na odgovornost pokojnog [[Mate Boban]]a i Prijelazne vlade Jadranka Prlića, proglašene u svibnju 1993. nakon dogovora o provedbi Vance-Owenova plana za BiH. No Prlić je više puta odlučno demantirao informacije o postojanju službenih dokumenata o logorima [[HVO]]-a u Hercegovini i srednjoj Bosni te svojoj osobnoj odgovornosti. U [[Dnevni avaz|Dnevnom avazu]] od [[22. kolovoza]] [[2001.]] Prlić je izjavio: "''Vlada Herceg Bosne nikad nije izdala nalog za formiranje tih logora, ni ičega što bi na njih sličilo''."<ref name="Nacional">[http://www.hsp1861.hr/vijesti1/010828zr.htm ''TAJNI DOKUMENTI HERCEG-BOSNE POKAZUJU: OSNIVANJE LOGORA POTPISAO JE JADRANKO PRLIĆ, Napisao: Željko Rogoščić''], [[Nacional]], 28-08-2001</ref>

[[CNN]] je objavio reportažu snimljenu u Drežnici, sjeverno od [[Mostar]]a, o stravičnim svjedočanstvima nekolicine Bošnjaka, upravo puštenih iz logora u Gabeli i Dretelju. Postojanje hrvatskih logora u Hercegovini, torture i teški uvjeti života tisuća logoraša u dvama najvećim logorima pod kontrolom HVO-a, tako su postali vijest dana. Samo zahvaljujući golemim diplomatskim naporima hrvatskog ministra vanjskih poslova [[Mate Granić]]a pokrenulo se njihovo zatvaranje. Granić je tada izravno razgovarao s Bobanom i Prlićem zahtijevajući žurno zatvaranje logora i prolaz za humanitarne konvoje, o čemu je sredinom srpnja 1993. u [[Makarska|Makarskoj]] s bošnjačkom stranom potpisan poseban sporazum. Dok je Boban postojanje logora opravdavao riječima da se radi o zatočeničkim središtima u koje je bošnjačko pučanstvo smješteno radi vlastite sigurnosti, Prlić je shvatio da se postojanje logora više ne može ni tajiti ni braniti. Prlić je otvoreno priznao postojanje logora te, svjestan svoje uloge u njihovu nastajanju, prvi od herceg-bosanskih političara prihvatio Granićeve zahtjeve.<ref name="Nacional"/>

U tom je trenutku i Bobanu i Graniću i Prliću bilo poznato da je samo u trima bošnjačkim logorima - Jablanici, Konjicu i [[logor Bugojno|Bugojnu]] - nasilno zatočeno i torturi izloženo najmanje deset tisuća Hrvata. Preciznih podataka koliko je Hrvata zatočeno u bošnjačkim logorima u Zenici, Tarčinu i Krupanjskoj Rijeci u tom trenutku nije bilo. No čini se da je samo Graniću bilo jasno da je zatvaranje logora pod kontrolom HVO-a put kojim se zatočeni Hrvati mogu izbaviti iz bošnjačkog zatočeništva.<ref name="Nacional"/>

Ubrzo su počele stizati optužbe na račun [[Zagreb]]a, a State Department je najavio da bi [[NATO]] mogao bombardirati položaje HVO-a ako se ne bude propuštala humanitarna pomoć za Bošnjake zatočene u logorima u istočnom Mostaru. Granić je u Hercegovinu poslao tročlanu delegaciju, među njima i kasnijeg Tuđmanova savjetnika za humanitama pitanja dr. [[Slobodan Lang|Slobodana Langa]], da izvide situaciju kako bi od Vlade Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne mogao zatražiti poduzimanje energičnih mjera.<ref name="VL">[http://www.hsp1861.hr/vijesti1/010802zd.htm ''Dr. SLOBODAN LANG, BIVŠI PREDSJEDNIKOV SAVJETNIK ZA HUMANITARNA PITANJAO RATU U BiH - "Da nisam ušao u logore, Muslimani bi bili likvidirani"''], [[Večernji list]], 02-08-2001.</ref> Prva je bila pristup u logore djelatnicima Međunarodnog Crvenog križa. Potom je od predsjednika Tuđmana ishodio da zadnjih dana kolovoza ili prvih dana rujna 1993. Bobanu pošalje oštro pismo. Iako nevoljko, pred najavom prijetnji sankcijama prema Hrvatskoj, [[Franjo Tuđman]] je tada od Bobana zatražio da se logori odmah zatvore a zatočenici oslobode te da im se pruži sva potrebna pomoć i njega.<ref name="Nacional"/>

Upornošću i ponovnim odlaskom Mate Granića u Mostar, humanitarni konvoj uspio se probiti na lijevu obalu Neretve. Dana [[24. rujna]] zatvoren je Dretelj, potom je zatvorena Gabela, a do konca godine i svi hrvatski logori, osim Heliodroma u kojem su zatočenici ostali sve do potpisivanja [[Washingtonski sporazum|Washingtonskog sporazuma]] u proljeće 1994.<ref name="Nacional"/>

==Suđenja==

[[Jadranko Prlić]], [[Bruno Stojić]], [[Slobodan Praljak]], [[Milivoj Petković]], [[Valentin Ćorić]] i [[Berislav Pušić]] optuženi su da su protjerivali Bošnjake iz većinski hrvatskih dijelova Bosne i Hercegovine od studenog 1991. do travnja 1994. Optužnica navodi da su zajedno uspostavili nekoliko zatvoreničkih logora, među njima logor Heliodrom i logor Dretelj, kako bi uhitili i zatvorili tisuće Bošnjaka.<ref name="icty" />

Državni sud BiH donio je [[20. veljače]] [[2009.]] presudu kojom se [[Marko Radić]], [[Dragan Šunjić]], [[Damir Brekalo]] i [[Mirko Vračević]] proglašavaju krivima za [[zločin protiv čovječnosti]] u logoru Heliodromu. Bili su pripadnici 7. brigade HVO-a. Osuđeni su na 25, 21, 20 i 14 godina zatvora.<ref name="unhcr"/><ref>[http://www.vecernji.ba/vijesti/statusna-konferencija-predmetu-marko-radic-drugi-27-svibnja-clanak-146353 ''Statusna konferencija u predmetu Marko Radić i drugi 27. svibnja''], [[Večernji list]], 26-05-2010</ref>

==Vidi također==
*[[Logor Dretelj]]
*[[Logor Keraterm]]
*[[Logor Manjača]]
*[[Koncentracijski logor Omarska]]
*[[Logor Trnopolje]]
*[[Logor Bugojno]]

==Reference==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Heliodrom, Logor}}
[[Kategorija:Logori u Ratu u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Bošnjačko-hrvatski sukob]]

Logor Heliodrom - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica