WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T01:17:49Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{ otok |
|Ime = Lokrum
|zemljovid = [[Datoteka:Croatia_-_Elafit_Islands_-_Lokrum.PNG|250px|]]
|smještaj = [[Jadransko more]]
|otočje =
|koordinate = {{coord|42|38|03|N|18|07|01|E|display=title,inline}}
|država = Hrvatska
|gl.naselje =
|površina = 0,694<ref name="Duplancic-Cala-Ujevic">[http://hrcak.srce.hr/file/14783/ Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): ''Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000'', Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.]</ref>
|obalna crta = 5,06<ref name="Duplancic-Cala-Ujevic" />
|stanovništvo =
|slika = [[Datoteka:Lokrum.jpg|258px|otok Lokrum]]<br>Lokrum
}}
'''Lokrum''' je [[otok]] u [[Hrvatska|hrvatskom]] dijelu [[Jadran]]skog mora u [[Dubrovnik|dubrovačkom]] akvatoriju.

== Zemljopisni položaj ==
Otok je udaljen 0,5 [[nautička milja|Nm]] jugoistočno od Dubrovnika.

== Naziv ==
Ime otoka vjerojatno je izvedenica iz [[latinski jezik|latinske]] riječi acrumen što znači kiselo [[voće]], jer je otok nekoć obilovao stablima kiselih divljih [[naranča|naranača]].<ref>[https://morehrvatskoblago.files.wordpress.com/2016/03/30-i-zcc8cile.pdf Morehrvatskoblago, Ivica Žile, Kulturna baština otoka Lokruma prije benediktinaca, str. 366.]</ref>

== Općenito ==
Najviši vrh otoka je ''Glavica'' a visina iznosi 96 [[metar]]a. U njegovom južnom dijelu je smješten krški fenomen ovog otoka, 10 m duboko slankasto [[jezero]] nazvano ''Mrtvo more''.
Sjeveroistočna [[obala]] je niska i pogodna za pristajanje malih [[čamac]]a, dok je jugozapadna obala strma i nepristupačna. Na [[istok|istočnoj]] obali otoka je mala [[luka|lučica]] ''Portoć'' prilagođena prihvatu manjih izletničkih [[brodica]], a na [[jug|južnom]] dijelu se nalazi [[dvorac]], napušteni [[benediktinci|benediktinski]] [[samostan]]. Lokrum, koji je omiljeno izletište domaćih i stranih [[turist]]a, zaštićeni je [[posebni rezervat]] šumske vegetacije. Na Lokrumu se nalazi i [[botanički vrt]]. Uz raritetno bilje botaničkog vrta otok je obrastao planikom, lemprikom, tršljom, zelenikom, mrčom, vrijesom, [[Smrič|smrijekom]], sominom, česvinom, osobito [[bor]]om i [[čempres]]om.
== Povijest ==
[[Datoteka:Fort Royal - Lokrum 02.JPG|thumb|left|200px|[[Utvrda Royal]]]]
Najraniji nalazi na Lokrumu datirani su u 6. i 5. stoljeće prije Krista, a pronađen je i ulomak rimske [[Stela|stele]] iz 1. ili 2. stoljeća. Otok je dubrovačka komuna [[915.]] ustupila [[bazilijanci]]ma.<ref>[https://morehrvatskoblago.files.wordpress.com/2016/03/30-i-zcc8cile.pdf Morehrvatskoblago, Ivica Žile, Kulturna baština otoka Lokruma prije benediktinaca, str. 370.]</ref> Lokrum [[1023.|1023. godine]] dubrovački [[nadbiskup]] Vital i načelnik Lampredije s gradskim [[plemstvo]]m daruju svojim sugrađanima, [[svećenik]]u Lavu i benediktincu Petru, čitav otok Lokrum da na njemu sagrade samostan i nesmetano ga posjeduju. Od tih dana započinje dokumentirano razdoblje povijesti otoka.

Na Lokrumu se, navodno, [[1192.]] godine iskrcao [[Engleska|engleski]] [[kralj]] [[Rikard I. Lavljeg Srca]], zatečen [[oluja|olujom]] na povratku iz trećeg [[križarski ratovi|križarskog rata]]. U znak zahvalnosti poklonio je veći iznos novaca za gradnju crkve na mjestu spasa na Lokrumu. Predaja kaže da su Dubrovčani uvjerili Rikarda da novac pokloni katedrali jer da se s vrha katedrale vidi mjesto gdje se dokopao kopna.

Tijekom [[1571.]] godine na otoku je boravio [[Berberski korsari|alžirski gusar]] Karahosa (Ulus Ali)<ref name="Bego-Urban, Melita 2010">Bego-Urban, Melita, Škrinja uspomena (Dubrovački jezični pabirci), 1. izd., Humanitarno društvo Župe dubrovačke, Zagreb, 2010., {{ISBN|978-953-99329-5-2}}, str. 218.-219.</ref>. Od nekoliko [[crkva|crkvica]] sačuvane su crkvica Navještenja i kapela [[Sveti Vlaho i Dubrovnik|Sv. Vlaha]] iz [[1557.]] godine.

Na najvišem vrhu Lokruma nalazi se [[utvrda]] [[utvrda Royal|Royal]] u obliku zvijezde, koja je sagrađena po [[Napoleon]]ovoj naredbi [[Auguste Marmont|maršalu Marmontu]] [[1806.]] godine, odmah nakon što je Dubrovnik zauzet na prevaru. Utvrdu je kasnije koristila i austrijska vojska, koja je [[1830.]] godine izvela znatne dogradnje.

[[Datoteka:Isla de Lokrum, Croacia, 2014-04-14, DD 01.JPG|320px|minijatura|desno|Lokrum]]
[[Nadvojvoda Maksimilijan|Maksimilijan Ferdinand von Habsburg]] u više je navrata boravio na Lokrumu. Maksimilijan je bio veliki ljubitelj prirode pa je oduševljen otokom dao urediti opatiju i vrtove za koje je zemlju i sadnice dopremao iz [[Koruška|Koruške]], a same radove osbno je nadgledao.<ref>Chavez De Ortega, Estefania; ''Dal Miramare al Miravalle – I giardini di Massimiliano d’Asburgo in Messico''; u ''IL GIARDINO ITALIANO DELL’OTTOCENTO'' a cura di Alessandro Tagliolini, Edizioni Angelo Guerini e Associati, Milano, 1990., str. 81.</ref> Prepričava se predaja prema kojoj je carica [[Elizabeta Austrijska|Elisabeta]], zvana Sissi, zaljubljena u otok na obali Mrtvog mora na Lokrumu ostavila bisere kako bi imala razloga vratiti se<ref name="Bego-Urban, Melita 2010"/>. Godine [[1859.]] nadvojvoda Maksimilijan I. kupio je otok od obitelji Tomašević.<ref name="HRT">[http://radio.hrt.hr/radio-dubrovnik/ep/gradoplov/157743/ Hrvatski radio, Radio Dubrovnik] Autor i urednik Sebastijan Vukosavić: ''Gradoplov'', emitirano 9. svibnja 2016. (pristupljeno 7. travnja 2017.)</ref> Dao je preurediti benediktinski samostan u ljetnikovac, a samostanski vrt u botanički vrt.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=37039 Hrvatska enciklopedija, LZMK] ''Lokrum'' (pristupljeno 6. travnja 2017.)</ref> Poginulim pomorcima s brika [[Triton (ratni brik)|Tritona]], koji je potonuo nakon eksplozije [[9. svibnja]] [[1859.]] i u smrt povukao 95 mornara, dao je podići spomen-križ na sjeveru Lokruma.<ref name="glas grada">[http://glasgrada.hr/podsjecanje-na-udes-broda-triton/ Glas Grada] Damir Račić: '' Podsjećanje na udes broda Triton'', 3. travnja 2015. / „[[Prava Crvena Hrvatska]]“ od 15. svibnja 1909. godine, broj 221 // „[[Dubrovački vjesnik]]“ od 17. srpnja 1965. godine, broj 769, (pristupljeno 6. travnja 2017.)</ref> Kasnije su se izmjenjivali vlasnici, a među poznatijima je bio i [[Austrija|austrijski]] [[Rudolf, prijestolonasljednik Austro-Ugarske|prijestolonasljednik Rudolf]] za kojeg je otok 1. listopada 1878. kupio predsjednik [[Dalmatinski sabor|sabora]] [[Đuro Vojnović.]]<ref>Marko Jov. Car, ''Jedan posjet na otoku Lokrumu'', Slovinac, III/14 (1880.), str. 272.</ref>

Rezervat na otoku proglašen je [[1963.]] godine i zauzima 72,4 ha. Godine [[1976.]] uvršten je u popis specijalnih rezervata šumske vegetacije. Akademija znanosti i umjetnosti utemeljila je [[1959.]] botanički vrt zbog istraživanja prilagodbe tropskih i suptropskih biljaka na sredozemnu klimu. Njegovo uređenje započelo je [[1960.]] na površini od 2 ha. Za javnost je otvoren [[1967.]] Prije [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] imao je 1 200 biljnih vrsta. Danas ih ima oko 600. Vrt resi 70 vrsta [[eukaliptus]]a, najveća zbirka na svijetu izvan matičnog [[Australija|australskog]] kontinenta. Teško je stradao u Domovinskom ratu kada je samo na botanički vrt palo oko 50 projektila,<ref>Brailo, Nikolina; Agronomski glasnik 1-2/2002., ''Vrtovi u sklopu Maksimilijanovog ljetnikovca na otoku Lokrumu'', ISSN 0002-1954, str. 90.</ref> koji su uništili 20 % biljnih vrsta.<ref>[https://www.pilar.hr/wp-content/images/stories/dokumenti/demografski_kontekst/demo_kontekst_165.pdf Posljedice Domovinskog rata: primjer Dubrovačko-neretvanske županije] // ''Demografski kontekst i sociokulturne posljedice Hrvatskoga Domovinskog rata'' / Živić, Dražen ; Žebec, Ivana (ur.).
Zagreb-Vukovar: Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar", područni centar Vukovar, 2009., str. 171., pristupljeno 6. ožujka 2021.</ref> Uništeno je raslinje, izgorjela dokumentacija, knjižnica i stručna literatura.<ref>[http://www.matica.hr/hr/360/BOTANI%C4%8CKI%20VRT%20EGZOTA%20-%20Uz%20pedesetu%20obljetnicu%20botani%C4%8Dkog%20vrta%20na%20otoku%20Lokrumu/ Hrvatska revija 4, 2010. Tema broja: Parkovi u Hrvatskoj, [[Bruno Šišić]]; ''BOTANIČKI VRT EGZOTA - Uz pedesetu obljetnicu botaničkog vrta na otoku Lokrumu''], pristupljeno 6. travnja 2019.</ref> Glavni putovi i staze Lokruma uređeni su još tijekom druge polovine 20. stoljeća. Još [[1904.]] otok se posjećivao [[parobrod]]ima ''Marija'' i ''Ursus'', dok je organizirani brodski prijevoz započeo [[1965.]]

== Benediktinska opatija sv. Marije ==

[[Slika:Lokrum island, Benedictine monastery.jpg|mini|lijevo|200px|Benediktinska opatija]]

Najstarija i najznačajnija benediktinska opatija na dubrovačkom području nalazila se na otoku Lokrumu. Dubrovčani su rano uvidjeli stratešku važnost otoka te su u prvoj polovici 11. stoljeća odlučili da se na njemu nastane [[benediktinci]]. Lokrumska opatija osnovana je 1023. godine kada su gradski prior i nadbiskup Vital zatražili od benediktinca Petra Gučetića, iz opatije S. Maria na otoku Tremiti u južnotalijanskoj regiji [[Apulija|Apuliji]], da osnuje benediktinsku opatiju na Lokrumu.

Benediktinci koji su došli na Lokrum u prvoj polovici 11. stoljeća izgradili su veličanstven samostan. Pretpostavlja se da je prva benediktinska građevina na Lokrumu izgrađena u predromaničkom slogu. Njeni ostatci nisu nađeni, no njeno postojanje pretpostavlja se na temelju sačuvanih ulomaka koji su uzidani u gospodarsku zgradu unutar sklopa nekadašnjeg samostana. Spomenuti ulomci datiraju se upravo u prvu polovicu 11. stoljeća.

[[Duklja|Starocrnogorski, dukljanski vladari]] [[Vojislavljevići|iz dinastije Vojislavljevića]] - [[Bodin]] i [[Đorđe, dukljanski kralj|Đorđe]], početkom [[12. stoljeće|12. st.]] su [[povelja]]ma darivali i potvrđivali darove opatiji.

{{glavni|Povelje dukljanskih vladara}}

Na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće lokrumski benediktinci grade novu crkvu u jasnom [[Romanika|romaničkom]] slogu. Od nje je ostao sačuvan sjeverni zid i tri polukružne apside. Spomenuti zid pri vrhu je flankiran nizom visećih lukova. Način zidanja pravilnim četverokutima i obline samih apsida odaju značajne dimenzije skladnog i čvrstog romaničkog zdanja. Romanička crkva na Lokrumu bila je jedna od većih građevina na dubrovačkom području. U 15. stoljeću crkva je dobila novo pročelje gotičko–renesansnog stila te je proširena za deset dubrovačkih lakata. U razdoblju 15. i 16. stoljeća crkvi su nadodane dvije pobočne kapele. Nad portalom nalazio se nadvratnik s renesansnom lunetom u kojoj je reljefni prikaz Navještenja, s Bogorodicom i arkanđelom Gabrijelom.
Uz nekadašnji južni zid spomenute crkve prostirao se romanički samostan od kojega je sačuvano tek par ulomaka.

Prateći cvat dubrovačkog graditeljstva krajem 15. i početkom 16. st. lokrumski benediktinci grade novi samostan u gotičko-renesansnom slogu. Novi samostan prostire se na južnoj strani postojećeg sklopa. Odlikuje se prostranim [[Klaustar|klaustrom]] koji uokviruju bogati kasnogotički lisnati kapiteli. Veličanstvena bifora na južnom zidu osvjetljavala je dugi hodnik s redovničkim ćelijama. Ova reprezentativna bifora vjerojatno je najveća kasnogotička bifora u dalmatinskom graditeljstvu.
Godine 1667. dogodila se [[Potres u Dubrovniku 1667.|Velika trešnja, potres]] velikih razmjera koji je značajno oštetio cijeli Dubrovnik pa tako i građevine benediktinaca na otoku Lokrumu. [[Stjepan Gradić]], lokrumski opat, 1691. godine predlaže raspuštanje samostana, no opatija je ukinuta tek 1798. godine.

Otok je nakon ukidanja opatije prodan nekolicini Dubrovčana, a redovnici su poslani u [[Italija|Italiju]]. U drugoj polovici 19. st., točnije 1860. g., otok je pripao dinastiji Habsburg i kneževskoj obitelji Windischgrätz. Tada se na prostoru samostana gradi Maksimilijanov ljetnikovac s raskošnim vrtovima. Na samom kraju 19. st. Lokrum je pripao dominikancima, a nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] na njemu se nalazilo oporavilište za djecu. Sredinom 20. st. sklop preuzima tadašnji JAZU, koji ovdje uređuje biološki institut i prirodoslovni muzej.
== Florističke i vegetacijske osobitosti ==

== Galerija slika ==

<gallery>
Lučica Portoč.JPG|Lučica Portoč
Lugareva kuća.JPG|Lugareva kuća
Ulaz u Rezervat Lokrum.JPG|Ulaz u Rezervat Lokrum
Lazaret na otoku Lokrumu.JPG|Lazaret
Tritonov križ.JPG|Tritonov križ
Velika vodosprema na otoku Lokrumu.JPG|Velika vodosprema
S UTVRDE Fort Royal na Grad Dubrovnik pogled.JPG|Pogled s utvrde Fort Royal na Grad Dubrovnik
Otok Lokrum 12. travnja 2014.JPG|Otok gledan s utvrde Fort Royal
Šume Lokruma.JPG|Šume Lokruma
Na otoku Lokrumu.JPG|Paun na Lokrumu
Crkva na Lokrumu.JPG|Crkva na Lokrumu
Lokrumska vegetacija.JPG|Dio botaničkog vrta
Lokrum Island on April 12, 2014.JPG|Samostan na Lokrumu
Otok LOKRUM 12.4.2014.JPG|Unutrašnjost samostana
Mrtvo more na Lokrumu.JPG|Mrtvo more
Lokrumska obala.JPG|Druga obala
Stijene LOKRUMA.JPG|Stijene Lokruma
Lokrumsko nudističko kupalište.JPG|Nudističko kupalište
</gallery>

== Vanjske poveznice ==
[http://www.ciopa.hr/lokrum.htm Posebni rezervat šumske vegetacije – otok Lokrum]

{{WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat = Lokrum
|commonscathr = Lokrum
|wikizvor =
|wikizvor_autor =
|wječnik =
|wikiknjige =
|wikicitat =
}}

== Izvori ==

{{izvori}}

* Cvjetković, A: Dubrovačkim ulicama, Dubrovnik, 1999.

Benediktinski samostan:
# CVITO FISKOVIĆ, Prvi poznati dubovački graditelji, Dubrovnik, JAZU, Historijski institut, 1955.
# CVITO FISKOVIĆ, Lokrumski spomenici, u: Bulletin, Zavod za likovne umjetnosti JAZU, godina XI, 1-2, 1963.
# MILJENKO JURKOVIĆ, Pojava romaničke arhitekture u Hrvatskoj, u: Starohrvatska spomenička baština - rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža, (ur.) M. Jurković, T. Lukšić, Zagreb, 1996
# JOSIP LUČIĆ, Prošlost otoka Lokruma, Otok Lokrum : Zbornik radova sa Simpozija održanog od 8-11.9.1987. u Dubrovniku, (ur.) M.Meštorov, Zagreb, Hrvatsko ekološko društvo, 1989.
# ANTUN NIČETIĆ, O otoku Lokrumu sjedištu benediktinske Opatije svete Marije, u: Benediktinci na području Dubrovačke Republike: zbornik radova, (ur.) Ž. Puljić, M. Sivrić, Dubrovnik, Dubrovačka nadbiskupija, 2010.
# IVAN OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj, svezak II., Split, Benediktinski priorat – TKON, 1964.
# SENA SEKULIĆ-GVOZDANOVIĆ, Utvrđeni samostani na tlu Hrvatske, Zagreb, Golden marketing-Tehnička knjiga, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2007.
# Statut grada Dubrovnika, (ur.) M. Kapović, Dubrovnik, Historijski arhiv Dubrovnik, 1990.
# IVICA ŽILE, Predromanička skulptura s otoka Lokruma, Rožata i Komolca u Rijeci dubrovačkoj, u: Starohrvatska prosvjeta III/21,1991.

[[Kategorija:Otoci Jadranskog mora]]
[[Kategorija:Južnodalmatinski otoci]]
[[Kategorija:Dubrovačko-neretvanska županija]]
[[Kategorija:Parkovi u Hrvatskoj]]

Lokrum - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica