WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-09T03:26:34Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{dz}}
[[Datoteka:Mana 2.jpg|mini|250px|Mana, [[Kornati]]]]
[[Datoteka:Zut srednji kanal.jpg|mini|desno|250px|Žut, Srednji kanal]]
[[Datoteka:Sea-chile.jpg|desno|250px|mini|Središnja obala u Čileu]]

'''More''' čine vodene mase na površini [[Zemlja|Zemlje]] prosječno jednakih [[fizika]]lnih i [[kemija|kemijskih]] svojstava, koje su u međusobnoj vezi. Također je i životna zajednica. Mora se dijele u tri [[ocean]]a: [[Tihi ocean|Tihi]], [[Atlantski ocean|Atlantski]] i [[Indijski ocean]], ali uz navedena tri izdvajaju se još [[Arktički ocean|Arktički]] i [[Južni ocean]]. Mora mogu biti sredozemna (između [[kontinent|kontinenata]]), rubna (uz rubove kontinenata), unutrašnja (u kontinentima) i zatvorena (samostalne, nepovezane cjeline). Najveći dio mora čine [[rubno more|rubna mora]] smještena uz kontinente.

Neke od biljaka i životinja zastupljenih u moru su [[alge]], [[morska salata]], [[ribe]], ježinci i [[morska zvijezda|morske zvijezde]].

==Fizikalna svojstva mora==

[[Svjetsko more]] obuhvaća 1368 mil. km3; masa mu iznosi 1,44 trilijuna tona, odnosno 420. dio sveukupne mase Zemlje. 
U odnosu na slatku vodu, morska voda ima manji specifični toplinski kapacitet, manju toplinsku provodnost i površinsku napetost. 
Specifični toplinski kapacitet i parcijalni tlak vodene pare smanjuju se s povećanjem slanosti. 
Koeficjent [[Toplinska vodljivost|toplinske provodnosti]] manji je za morsku vodu i raste s povećanjem temperature i [[tlak]]a. 
Indeks loma svjetlosti raste s povećanjem slanosti i sa smanjenjem temperature. Osmotski tlak raste s povećanjem temperature i saliniteta. Površinska napetost mora, koja iznosi 73 Mn/M, ubraja se u najveće površinske napetosti kapljevina u prirodi. 
Koeficijent toplinskoga rastezanja veći je nego kod čiste vode, a raste s povećanjem tlaka.

==Temperatura mora==

More se zagrijava upijanjem Sunčeva zračenja, a hladi emitiranjem dugovalnoga zračenja, isparavanjem te vođenjem topline između atmosfere i mora.
More najviše prima toplinu u ekvatorskim područjima, a najviše ju gubi u polarnima, pa se prosječne površinske temperature smanjuju s povećanjem geografske širine. 
Površinske izoterme pokazuju nepravilnosti koje nastaju zbog utjecaja struja na temperaturno poje. 
Oko 53% površine mora ima prosječnu temperaturu višu od 20 °C; najtoplija je površina Crvenoga mora i Perzijskoga zaljeva (35 °C); prosječna godišnja temperatura Tihog oceana iznosi 19,1 °C, Indijskoga 17,0 °C, a Atlantskoga 16,9 °C. 
U području niskih geografskih širina temperatura se prema dnu smanjuje za približno 20 °C u sloju termokline (prvih 1000m), a poslije se smanjuje neznatno. 
Sve morske vode dublje od približno 1000m jednolika su vodena masa temperature od 0 do 4 °C. U velikim dubokomorskim depresijama, na dubinama od 2000 do 3000 m, temperatura se smanjuje, a u još većim dubinama raste (adijabatsko povećanje temperature zbog povećanoga tlaka). 
Godišnje kolebanje površinske temperature u području srednjih geografskih širina iznosi 8 °C, a u tropima i području veće, npr. u sjevernom je Jadranu 16 °C. 
Godišnje kolebanje temperatura na otvorenome moru dopire do dubine od stotinjak metara. Dnevno kolebanje površinske temperature u srednjim je geografskim širinama oko 0,3C u tropskim područjima do 1 °C za mirna vremena, a osjeća se do dubine od nekoliko desetaka metara.

==Kemijski sastav mora==

Morska je voda u prvom redu otopina različitih anorganskih soli, u manjoj mjeri i plinova i organskih tvari, a sadrži i netopljive suspendirane čestice. 
Isparavanjem morske vode zaostaje kao talog morska sol, smjesa anorganskih soli u kojoj su osnovni sastojci kloridi i sulfati: [[natrijev klorid]] (NaCl), [[magnezijev klorid]] (MgCl2), [[magnezijev sulfat]] (MgSO4), [[kalcijev sulfat]] (CaSO4) i [[kalijev sulfat]] (K2SO4). 
Otopljene anorganske soli disocirane su u vodi na ione. Na pH-vrijednost morske vode, koja iznosi od 7,50 do 8,25, utječu ugljikov dioksid i njegovo pufersko djelovanje te soli i procesi njihove hidrolize. 
U elementarnom sastavu tvari otopljenih u morskoj vodi glavninu tvori 12 kemijskih elemenata. 
Najviše ima [[klor]]a, zatim slijede [[natrij]], [[magnezij]], [[sumpor]], [[kalij]], [[brom]], [[ugljik]], [[stroncij]], [[bor]], [[silicij]] i [[fluor]].
Ta glavna skupina elemenata čini čak 99,98% svih prisutnih elemenata, dok se u vrlo malom udjelu od 0,02% nalazi još pedesetak elemenata.<ref name="Hrvatska enciklopedija">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]; broj 7 (Mal-Nj), str. 447. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2005.g. {{ISBN|953-6036-37-1}}</ref>

==Salinitet (slanost) mora==

[[Salinitet]], tj. udjel otopljenih anorganskih soli u moru, izražava se u gramima po kilogramu (g/kg), odnosno u promilima (‰). 
Za razliku od slatnih voda, u sastavu kojih postoje velike razlike, u moru je međusobni omjer sastojaka približno stalan. 
Salinitet ovisi o razlici između količine vode koja je napustila ocean isparavanjem i količine vode koja je u nj pristigla oborinama i dotokom kopnenih voda, o stvaranju i otapanju leda, strujanju i mijašanju u moru. 
Prosječni je alinitet oceana 35‰, u područjima visokih geografskih širina i ekvatora oborine prevladavaju nad isparavanjem pa se javljaju minimumi saliniteta, a u suptropskim područjima isparavanje premašuje oborine pa je salinitet maksimalan. 
U obalnim morima, u kojima je dotok slatke vode veći od isparavanja (npr. Baltičko i Crno more, Sjeverno ledeno more), salinitet je ponegdje manji od 10‰. 
U morima u kojima je isparavanje veće od dotoka slatke vode, salinitet je veći od prosječnog i iznosi od 38 do 41‰ (npr. u Sredozemnom i Crvenome moru). Salinitet na površini otvorenog oceana, prikazan s pomoću izohalina, iznosi od približno 32‰ (sjeverni dio Tihog oceana) do 37‰ (dijelovi i Atlanskog oceana u suptropskom pojasu). 
U većem dijelu oceana slanost se smanjuje s povećanjem dubine u tzv. sloju halokline, na dubini između 600 i 1000 m postiže minimum, a zatim se lagano povećava.

==More kao izvor energije==

U prirodne obnovljive izvore [[Energija|energije]], osim drva i biomase, najiskorištenije je Sunčevo zračenje, [[vjetar]], vodena energija, a zatim [[morske struje]] i [[valovi]], toplina mora, te [[plima]] i [[oseka]].

* Morski valovi imaju golemu potencijalnu energiju, npr. jedan udar prosječno velikoga vala može proizvesti energiju od 75 mil. kilovata.
* Morske mijene također proizvode veliku energiju, koja u prosjeku iznosi više od 8 trilijuna kilovata (u Francuskoj u Bretanji, je izgrađena prva elektrana koja iskorištava morsku energiju).
Postoje mogućnosti iskorištavanja razlike u temperaturi površinske i dubinske vode, iz koje bi se mogla dobiti velika energija.

* Plima i oseka, tj. razlika u razini mora kao njihova posljedica, mogu se iskoristiti kao energetski izvor pregrađivanjem morskih zaljeva s izrazito velikih promjenama razine. Prema ukupnoj energiji tog i sličnih izvora (morske struje i valovi), stvarne su mogućnosti njegova iskorištavanja vrlo malene.
* Nafta i prirodni plin koji se nalaze u podmorju već danas imaju veliko gospodarsko značenje.
:Od svjetskih rezervi nafte i plina utvrđenih 2003. Ispod morskog dna nalazilo se oko 20% nafte i prirodnoga plina. Najviše nafte nalazi se uz obale Bliskog istoka, a prirodnoga plina uz obale Bliskog istoka i Europe.
:Najbogatija nalazišta nafte i plina nalaze se u razmjerno plitkim morskim bazenima, koji su pristupačni s obzirom na gospodarske i tehnološke mogućnosti.
:Nafta se vadi iz podmorja u Meksičkome zaljevu, Karipskome moru, Sredozemnome moru, Crnome moru, Crvenome moru, Sjevernome moru i dr.
:Predviđa se da će tehnologija eksploatacije nafte omogućiti vađenje nafte i iz većih morskih dubina. S povećanjem dubine, povećavaju se troškovi eksploatacije, pa prema tomu i cijena nafte. Istraživanja nafte i prirodnoga plina u podmorju obavlja danas više do 80 zemalja, od kojih 40 već proizvodi naftu i prirodni plin.

Od ostalih mineralnih resursa koji se nalaze u morskom dnu najveću vrijednost ima mangan, koji se danas naveliko eksploatira. 
U managanskim grumenima (manganese nodulas) nalaze se i znatne količine bakra, nikla, kobalta i molibdena. 
Danas je već otvoreno nekoliko stotina ležišta. Među ostalim su stvarima koje se mogu iskorištavati iz mora kalcijev karbonat, kositar, magnezit, zlato, platina, dijamanti, titanij, soli. 
U nas se bušenjem s platformi i geološki ispituje područje šelfa sjevernog i srednjeg Jadrana.<ref name="Hrvatska enciklopedija"/>

== Popis mora podijeljenih po oceanima ==

===[[Tihi ocean]]===
* [[Kalifornijski zaljev]]
* [[Cortesovo more]]
* [[Aljaski zaljev]]
* [[Beringovo more]]
* [[Ohotsko more]]
* [[Japansko more]]
* [[Unutarnje more]]
* [[Žuto more]]
** [[Korejski zaljev]]
** [[Zaljev Po Hai]]
** [[Zaljev Liaotung]]
* [[Istočnokinesko more]]
* [[Južnokinesko more]]
** [[Zaljev Tonkin]]
** [[Tajlandski zaljev]]
* [[Filipinsko more]]
* [[More Mindanao]]
* [[Sulusko more]]
* [[Celebesko more]]
* [[Molučko more]]
* [[Javansko more]]
* [[Floresko more]]
* [[Bandsko more]]
* [[Timorsko more]]
* [[Arafursko more]]
* [[Carpentaria|Zaljev Carpentaria]]
* [[Bismarckovo more]]
* [[Salomonsko more]]
* [[Koraljno more]]
* [[Tasmanovo more]]
* [[Rossovo more]]

===[[Atlantski ocean]]===

* [[Sredozemno more]]
** [[Alboransko more]]
** [[Zaljev Sidra]]
** [[Mramorno more]]
** [[Crno more]]
*** [[Azovsko more]]
** [[Egejsko more]]
*** [[Kretsko more]]
** [[Jonsko more]]
** [[Jadransko more]]
*** [[Novigradsko more]]
*** [[Karinsko more]]
** [[Tirensko more]]
** [[Ligursko more]]
** [[Lionski zaljev]]
** [[Balearsko more]]
* [[Biskajski zaljev]]
* [[Sjeverno more]]
* [[Baltičko more]]
** [[Finski zaljev]]
** [[Botnički zaljev]]
* [[Keltsko more]]
* [[Irsko more]]
* [[Hebridsko more]]
* [[Norveško more]]
* [[Sjeverno ledeno more]]
** [[Barentsovo more]]
** [[Bijelo more]]
** [[Karsko more]]
** [[Laptevsko more]]
** [[Istočnosibirsko more]]
** [[Čukotsko more]]
** [[Beaufortovo more]]
*** [[Amundsenov zaljev]]
** [[Melvilleovo more]]
** [[Zaljev Boothia]]
** [[Grenlandsko more]]
* [[Baffinov zaljev]]
* [[Zaljev Foxe]]
* [[Hudsonov zaljev]]
** [[Jamesov zaljev]]
* [[Labradorsko more]]
* [[Zaljev St. Lawrence]]
* [[Zaljev Fundy]]
* [[Sargaško more]]
* [[Karipsko more]]
* [[Meksički zaljev]]
* [[Weddellovo more]]
* [[Gvinejski zaljev]]

===[[Indijski ocean]]===

* [[Crveno more]]
** [[Aqabski zaljev]]
* [[Adenski zaljev]]
* [[Perzijski zaljev]]
* [[Omanski zaljev]]
* [[Arapsko more]]
* [[Lakadivsko more]]
* [[Bengalski zaljev]]
* [[Burmansko more]]
* [[Veliki australski zaljev]]
* [[Spencer (zaljev)|Zaljev Spencer]]
* [[Zaljev St. Vincent]]

=== Zatvorena mora ===
* [[Aralsko jezero]]
* [[Kaspijsko more]]
* [[Mrtvo more]]
* [[Galilejsko more]]
* [[Saltonsko more]]

== Izvanzemaljska mora ==
* [[Mjesečeva mora]] su ogromne bazaltne ravni na [[Mjesec]]u koje su rani astronomi smatrali da su vodene mase, pa su ih nazivali "morima".

Smatra se da je tekuća voda prisutna ispod površina nekoliko [[prirodni satelit|mjeseca]] od kojih je najznačajniji [[Europa (mjesec)|Europa]].

Na [[Titan (mjesec)|Titanovoj]] površini su nazočne površine prekrivene tekućim niskim ugljikovodicima, što Titan čini jedinim planetarnim tijelom u Sunčevom sustavu koje na svojoj površini ima stabilnu tekućinu.

== Više informacija ==
* [[Geografija]]
* [[Uvala]]
* [[Međunarodna pomorska organizacija]]
* [[Ocean]]
* [[Rijeka]]
* [[Morska sol]]
* [[Brod]]
* [[Voda]]
* [[Svjetski dan oceana]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{wikicitat}}

[[Kategorija:Vodene mase]]
[[Kategorija:Mora|Mora]]

More - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica