WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-26T09:25:33Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Kemijski_element
| ime = olovo
| simbol = Pb
| redni_broj = 82
| kemijska_skupina = slabi metali
| grupa = 14
| perioda = 6
| blok = p
| gustoca = 11340
| tvrdoca = ?
| taliste = 328 <ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
| vreliste = 1740 <ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
| atomska_masa = 207.2(1)<ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
| EK1 = ksenon
| EK2 = Xe
| e_konfiguracija = 4f145d106s26p2 <ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
}}
==Osobine i svojstva==

Olovo je srebrnoplav do modrikastosiv sjajan metal, na svježem prerezu vrlo sjajan, stajanjem na zraku potamni zbog stvaranja zaštitonoga sloja oksida i karbonata. Mekano je i teško (gustoća 11,35 g/cm3), niska tališta (327,5 °C), a mehanički slabo. S usporedbi s drugim metalima, slab je vodič topline i elektriciteta. Kovko je i rastegljivo, pa se može deformirat i rukama i rezati nožem zbog mekanosti, lako se savija i valja u tanke folije, limove, izvlači u žice i ekstrudira u cijevi. 
Olovo ostavlja taman trag na [[papir]]u.

Korozijski je vrlo postojano (otporno na koroziju), otporno je prema [[klor]]u, [[Sumporov(IV) oksid|sumporovu dioksidu]] i [[sumporovodik]]u.
Neke organske oksidirajuće kiseline i alkalijske lužine polako ga nagrizaju, ali je otporan prema većini kiselina; ne otapa se u [[Klorovodična kiselina|klorovodičnoj]], [[Fluorovodična kiselina|fluorovodičnoj]] i [[Sumporna kiselina|sumpornoj kiselini]] (do koncentracije; masenog udjela od 80%, zbog stvaranja netopljivog PbSO4), ali se lako otapa u razrijeđenoj oksidirajućoj [[Dušična kiselina|dušičnoj kiselini]], [[Octena kiselina|octenoj kiselini]], [[Mravlja kiselina|mravljoj kiselini]] i [[Vinska kiselina|vinskoj kiselini]], samo u prisutnosti kisika, i s njima tvori topljive soli.

Ne otapa se u [[Destilirana voda|destiliranoj vodi]] i u vodi koja ne sadržava otopljeni [[kisik]], ali se zbog elektrokemijskih procesa otapa u prirodnim vodama (tzv. olovna korozija). 
U vodenoj otopini daje slabo hidratizirani Pb2+ ion, koji je bezbojan. U jako lužnatoj otopini olovo se nalazi kao HPbO2- (meta-plumbit-ion). 
Reakcijom s hidrogen-karbonatima i sulfatima sadržanima u vodi, na površini olova nastaje sloj teško topljiva baznoga olovnoga karbonata i sulfata, što ga štiti od daljnje korozije.

Olovo ima 31 izotop, a od toga je 4 stabilno s masenim brojevima 204, 206, 207, 208 (posljednja tri konačni su produkti triju prirodnih raspadnih nizova radioaktivnih elemenata) i više radioizotopa.<ref name="Hrvatska enciklopedija">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]; broj 8 (O-Pre), str. 81. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2006.g. {{ISBN|953-6036-38-X}}</ref>

==Rasprostranjenost==

U prirodi se pojavljuje od reda u spojevima, vrlo rijetko samorodno. 
Najvažnija je [[Rude|ruda]] [[galenit]] (ili ''olovni sjajnik'', PbS), a manje su važni [[ceruzit]] (PbCO3), [[anglezit]] (PbSO4) i dr..

==Dobivanje==

Dobiva se iz primarnih ruda, prženjem galenita, pri čem sulfid prelazi u oksid, koji se koksom reducira do metala. Po drugom se postupku galenit prži samo djelomično, a nastala smjesa olovnog oksida, sulfida i sulfata tali se bez prisutnosti zraka, pri čem sulfid reducira oksid i sulfat do metala. 
Također se dobiva i iz sekundarnih sirovina, reciklažom olovnih akumulatora, otpadaka valjanoga olova i olovnih slitina. 
U prvom i drugom procesu, sirovo olovo rafinira se oksidacijskim taljenjem ili elektrolitički.

==Upotreba olova; prije i sad==

Olovo je poznato od davnine, ~ 1000. godine prije Krista, mada neki izvori tvrde i od prije 5000 do 8000 godina.

Olovo je nakon [[Željezo|željeza]] i [[cink]]a najjeftiniji tehnički metal, vrlo široke primjene, jer ima nisko talište, mekan je i slabo provodi struju, ali je sve više istisnut zbog svoje otrovnosti.

Najveću primjenu ima u proizvodnji [[akumulator]]a i lako taljivih slitina za meko lemljenje.

Vrlo dobro zaustavlja („upija“) rendgenske alfa, beta i gama zrake, pa se od olova izrađuju zaštitne radiološke obloge, oklopi, blokovi, pregače, rukavice i sl., kao zaštita protiv radijacije; prvenstveno od vrlo prodornog gama nuklearnog zračenja (tzv. X-zrake).

Služi u kemijskoj industriji za prevlačenje reakcijskih posuda, za oblaganje komora u proizvodnji sumporne kiseline, spremnika za nagrizajuće kemikalije, cijevi i uređaja otpornih prema sumpornoj kiselini (olovne komore), proizvodnju raznih kemijskih dijelova aparatura, spremnika korozivnih plinova, spremnika za radioaktivne tvari, i sl..

Također se koristi i u kemijskoj industriji za proizvodnju nekih olovnih boja, primjerice tetraetil-olovo, koji je ujedno i [[antidetonator]] i boja [[benzin]]a.

Olovne ploče ugrađuju se u zidove zgrada kao zvučna izolacija, te u temelje radi prigušivanja vibracija.

Dandanas služi za izradbu puščanih zrna (tanadi) i drugog artiljerijskog streljiva ([[metak]]a).

Također se koristi kao [[uteg]] (npr. na udicama) sa 2,5% [[antimon]]a.

Od olovnoga lima su se izrađivale krovne obloge, olovne folije i tube koje su služile za ambalažu.

Olovo se od davnina rabi za izradbu ukrasnih predmeta i lijevanje kipova, ali takvi predmeti su u novije vrijeme zaštićeni raznim premazima zbog njegove svjesne otrovnosti.

Nekoć je olovo služilo za izradbu vodovodnih cijevi za kanalizaciju, ali se danas zbog olovne korozije i otrovnosti olova i njegovih soli od njega više ne izrađuju ni odvodne vodoinstalacije, jer se tako prenose u vode tekućice ili stajaćice (more), te se mijenja [[PVC]] cijevima.

==Upotreba olovnih slitina; prije i sad==

Kako bi mu se poboljšala svojstva (čvrstoća, otpornost na [[Korozija|koroziju]]), legira se [[Kositar|kositrom]] i [[antimon]]om (tzv. ''tvrdo olovo''), a katkad i [[Bakar (element)|bakrom]], [[bizmut]]om, [[kadmij]]em i [[srebro]]m.

Najpoznatije slitine su s antimonom i kositrom, koje su boljih mehaničkih svojstava od samog olova.

Olovne slitine se rabe za izradbu cijevi, akumulatorskih ploča, lijevanje pod tlakom, za izradbu ležajeva, itd.. 
Također se rabe i za izradbu plašteva kod elektroničkih kabela, ali se mora omotavati naknadno PVC-om što snosi dodatne troškove, pa je takva izradba sve više napuštena i zamijenjena drugim izvedbama.

==Trovanje olovom==

Trovanju olovom izloženi su radnici u naftnoj industriji, rudnicima, ljevaonicama, u proizvodnji olovnih akumulatora, boja, keramike i stakla, jer dolaze u dodir s prašinom i parama koje sadrže olovo i njegove spojeve.

Olovo i njegovi spojevi otrovni su ako se unesu u organizam, a naročito olovo zbog svog kumulativnog efekta. Olovo se kompleksno veže na okso-skupine enzima i tako ometa gotovo sve korake sinteze hemoglobina i metabolizam porfirina, sprječava djelovanje adenozin-trifosfataze odgovorne za proizvodnju atanične energije, ometa i sintezu bjelančevina i vrlo štetno djeluje na središnji i periferni živčani sustav, izazivajući poremećaje (naročito kod djece), krvi i mozga:
*0-10% izaziva smetnje u protoku krvi,
*10-25% nastaju ozbiljne poteškoće u mozgu i krvi,
*25-50% može dovesti do pada u nesvijest ili čak može nastupiti smrt.

'''Sistemski je otrov''' i ima razna štetna djelovanja, a na krvotvorni sustav (koštana srž) može izazvati anemiju i leukemiju.

'''Kumulativni je otrov''' jer se nakuplja u kostima, a znači trovanja udisanjem para, dimova ili prašina su: umor, glavobolja, zatvor, bolovi u kostima i mišićima.

Olovo se iz organizma ne može izlučiti spontano, već se u njem nagomilava. Zato otrovanje mogu uzrokovati i količine olova manje od dopuštenih, ako je izloženost izvoru trovanja dugotrajna.

Otrovanje se liječi tvarima koje s olovom tvore stabilne kompleksne spojeve i za sebe čvrsto vežu olovo, pa se mokraćom lako izlučuju iz organizma (kalcijev etilendiamintetracetat, CaNa2EDTA /etilendiamintetraoctena kiselina/ i antibiotik penicilamin).

* Oznake: T+, N, karc I, olovo i neki njegovi spojevi (repr toks I)
* [[Dijamant opasnosti]]<ref>[http://www.ktf-split.hr/bib/sigurnost_pri_radu.pdf KTF Split] Sigurnost pri radu</ref>
:3 (lijevo plavo polje u rombu označava opasnost po zdravlje)

* Gustoća para 7,14.<ref name="Periodni sustav elemenata">http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/elementi/pb/bioloski_podaci.html#BIOLOSKI</ref>

==Spojevi==

Iako olovo tvori i četverovalentne, ne previše stabilne spojeve, najvažniji su njegovi spojevi dvovalentni. Od oksida olova važniji su Pb3O4 (tzv. minij) i PbO2. 
U vodi su topljivi; acetat, nitrat, nitrit, klorat, perklorat i bromat.

* [[Olovov(II, IV) oksid]] (Pb2PbO4 (uobičajeno Pb3O4) ili 2 PbO x PbO2, minij, olovov tetraoksid, olovov(II) ortoplumbat(IV), olovov(II) tetraoksoplumbat, crveno olovo) je jedan od triju oksida olova, u kojem se olovo nalazi u dvama različitim oksidacijskim stanjima (Pb2+ i Pb4+), tetragonske simetrije. Označava se u obliku oksida, a zapravo je Pb2PbO4. To je težak prah intenzivne crvene boje i velike gustoće, netopljiv u vodi. Javlja se u prirodnom obliku kao mineral minij mineral. Upotrebljava se za temeljne naliče (npr. pomiješan s lanenim uljem), kao antikorozivni premaz za željezne i čelične konstrukcije (sve manje zbog otrovnosti), te kao crveni pigment u proizvodnji kristalnoga stakla i glazura.
* [[Olovov(IV) oksid]] (olovov dioksid, PbO2) je težak kristalan prah koji se javlja samo u jednoj modifikaciji sa strukturom [[rutil]]a (TiO2).
* [[Olovov(II) oksid]] (PbO, olovov monoksid, olovna gleđa) ima crvene tetragonske kristale (alfa-modifikacija poznata je kao litargit) koji pri 490 °C prelaze u teške žute (ili žutosmeđe) rompske kristale (beta-modifikacija masikot).
:Slabo se otapa u vodi, a lako u vrlo koncentriranim lužinama i u kiselinama stvarajući olovne soli, pa se on ponajviše koristi za pripravu drugih olovovih soli. Vrlo je otrovan olovov spoj.

* [[Olovov(II) hidroksid]] (Pb(OH)2) nastaje kao bijel talog kompleksnog sastava Pb2O(OH)2 dodatkom lužine otopinama olovnih soli. Ima amfotermni karakter s jače izraženim alkalnim svojstvima. Odstranjivanjem vode pri temperaturi 100 °C prelazi u crveni olovov oksid, a kod niže temperature nastaje žuti olovov oksid.
* [[Olovov(II) karbonat]] (PbCO3, ''ceruzit'') nastaje kao bijeli talog dodatkom amonijevog karbonata otopini olovovog(II) nitrata.
:Također se može dobiti otopanjem olova u [[Octena kiselina|octenoj kiselini]], a otopini se dodaje [[natrijev hidrogenkarbonat]] dok ne prestane taložiti. Talog je olovov karbonat.
:Taloženjem pomoću Na2CO3 uz grijanje može nastati bazni olovov(II) karbonat, tzv. '''olovno bjelilo''' (Pb(OH)2 x 2PbCO3).

* [[Olovno bjelilo]] (Pb(OH)2 x 2PbCO3) je jedan od najstarijih sintetskih pigmenata.
:To je bijeli pigment, po kemijskom sastavu bazični olovni(II) karbonat, ali je smjesa olovnoga karbonata i hidroksida.
:Može se dobiti uvođenjem ugljikova dioksida i kisika u otopine olovnih soli.

* [[Olovov(II) klorid]] (PbCl2) u prirodi se pojavljuje kao mineral kotunit. Kristalizira u bijelim svilenasto-sjajnim rompskim iglicama ili prizmama. Pri povišenoj temperaturi na zraku i uz prisutnost vlage razlaže se uz stvaranje alkalnih klorida i [[klorovodik]]a. Otapa se u vrućoj vodi iz koje hlađenjem se ponovo izlučuje talog u obliku bijelih iglica. Topi se i na relativno niskoj temperaturi.
* [[Olovov(II) sulfid]] (PbS, galenit) je najmanje topljiv od svih soli olova, a otapa se u dušičnoj kiselini.
:Nastaje kao crn talog dodatkom sulfidnih iona (S2-) topljivim solima olova; taloži u neutralnoj, lužnatoj i kiseloj otopini crni talog PbS:
:Pb2+ + S2- --> PbS
:Talog se otapa u vrućoj, razrijeđenoj HNO3 uz izlučivanje sumpora:
:3 PbS + 2 HNO3 + 6H+ --> 3 S + 3 Pb2+ + 2 NO + 4 H2O
:Upotrebljava se za dobivanje olova, a čisti PbS se upotrebljava u proizvodnji poluvodiča i fotoelektričnih elemenata te u keramičkoj industriji.

* [[Olovov(II) sulfat]] (PbSO4, anglezit) ima romboedarske kristale skoro netopljive u vodi.
:Ne otapa se u klorovodičnoj, fluorovodičnoj i sumpornoj kiselini (do koncentracije; masenog udjela od 80%, zbog stvaranja netopljivog PbSO4). Talog je topljiv u jakoj lužini, vrućoj koncentriranoj otopini amonijeva acetata i u koncentriranoj H2SO4. Razrjeđivanjem otopine izlučuje se PbSO4.
:Pb2+ + SO42- --> PbSO4
:Pb + 2 H2SO4 --> H2[Pb(SO4)2] + H2
:Bazični sulfat (i olovov silikat) se upotrebljava kao punilo i bijeli pigment u pripravi uljenih boja i lakova postojanih na zraku i svjetlu.

* [[Olovov(II) nitrat]] (Pb(NO3)2) je bijel kubičan ili monoklinski kristal lako topljiv u vodi.
:U dodiru s organskim spojevima pospješuje gorenje, pa se upotrebljava kao dodatak zapaljivim i eksplozivnim smjesama, a koristi se kao oksidans i sredstvo za nagrizanje u tekstilnoj industriji. Služi u bojadisarstvu i bojadisarskom tiskanju [[pamuk]]a, za dobivanje drugih olovnih spojeva i kao kemijski reagens.
:Olovov(II) nitrat se dobiva reakcijom elementarnog olova s dušičnom kiselinom.

Olovov(IV) nitrat je Pb(NO3)4.

* [[Olovov(II) acetat]] '''trihidrat''' ((CH3COO)2Pb x 3 H2O, olovni šećer) bijel je kristal slatka okusa. Dobro se otapa u vodi i veoma je otrovan.
:'''Bazični olovov(II) acetat''' (Pb(C2H3O2)2 ili Pb(OH)(OCOCH3)) služi u bojadisarstvu i bojadisarskom tiskanju pamuka, kao sredstvo za nagrizanje, za dobivanje drugih olovnih soli, kao analitički kemijski reagens, za prevlačenje kovina olovom i proizvodnju firnisa.
:Pripravlja se reakcijom olovog(II) oksida s octenom kiselinom.

* '''Olovov(II) jodid''' (PbI2) kristalizira u heksagonskim listićima žute boje poput zlata. U vodi i alkoholu praktički je netopljiv. Upotrebljava se u tiskarstvu, fotografiji, pri prevlačenju metalnih predmeta [[Bronca|broncom]], itd..
* '''Olovov(II) kromat''' (PbCrO4) važan je pigment kromnih boja. Poznat je kao „kromova žuta boja“., a bazični olovni(II) kromat kao „kromova narančasta i crvena boja“.
* '''Olovov stearat''' se dodaje gumi, a služi kao [[sikativ]] za lakove i pri preradbi polimernih materijala.
* '''Olovov(II) arsenat''' se je prije koristio kao [[insekticid]] ali zbog štetnog djelovanja na čovjeka i zemlju, ta uporaba je napuštena i zamijenjena drugim preparativnim insekticidima.
* [[Tetraetilolovo]] (Pb(C2H5)4) se koristi u naftnoj industriji kao antidetonator i kao boja benzinu, al njegova je uporaba smanjena ili napuštena zbog štetnosti i danas postoji tzv. „bezolovni benzin“.
* [[Olovov trinitrorezorcinat]] (olovo trinitrorezorcijanurat, ''olovo stifnat'', TNRS) su smeđi eksplozivni kristali, upotrebljavaju se kao [[inicijalni eksploziv]].<ref name="Hrvatska enciklopedija"/>

==Zanimljivosti==

* Od imenice olovo nastala je i imenica [[olovka]], jer je prva olovka bila žica od mekog olova utaknuta u drveni štapić.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{wječnik-stavka|olovo}}

{{Kemijski elementi}}
{{Mrva-kem-el}}

[[Kategorija:Kemijski elementi]]

Olovo (element) - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica