WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T07:00:43Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Burin.png|mini|desno|250px|Situacija uoči operacije Burin i ciljano područje oslobađanja istočne Hercegovine (označeno svijetloplavom bojom).]]
'''Operacija Burin''' bila je planirana operacija [[Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske|Glavnog stožera Hrvatske vojske]] zauzimanja dijela [[Istočna Hercegovina|istočne Hercegovine]] s ciljem prekidanja topničkih napada [[Vojska Republike Srpske|Vojske Republike Srpske]] na dubrovačko područje i [[Dolina Neretve|Dolinu Neretve]], kao i otklanjanja opasnosti napada VRS na potezu [[Trebinje]] - [[Plat]] čime bi [[Konavle]] bile odsječene od [[Dubrovnik]]a, a RS izašla na more.<ref>J. Raguž, str. 635.</ref> Opasnost je bila realna, jer VRS je u nekim djelovima BiH napravila protunapade, negdje i uspješne, a na području istočne Hercegovine gomilale su snage radi upada na ozemlje RH, izbijanja na more čime bi si ojačala pregovaračku poziciju.

== Povod operacije ==
[[Slika:Muzej DR-crop.JPG|minijatura|desno|250px|Posljedice granatiranja Dubrovnika]]
Zbog neostvarivanja cilja izlaska na [[Jadransko more]], te zauzimanja Doline Neretve, Hercegovački korpus VRS je od 1992. sustavnom topničkom paljbom gađao dubrovačko područje, te područje istočne Hercegovine koje je kontrolirao [[HVO]], od [[Ravno]]g do [[Mostar]]a. Prema izvješću Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, od 26. listopada 1992. do 30. kolovoza 1995. od Konavala do [[Ston]]a poginulo je 9 civila, a ozlijeđeno ih je 18. Zabilježena je i velika materijalna šteta, pa je tako u općini Konavle šteta na civilnim i gospodarskim objektima iznosila preko 2 milijuna kuna. Značajan broj poginulih je bio i u [[Hercegovina|Hercegovini]]. Između ostaloga, topništvo VRS-a je 11. studenog 1994. bombardiralo [[Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru|mostarsku katedralu]] u kojoj je u tom trenutku bilo 50-ak djece na vjeronauku. Poginulo ih je dvoje, a četvero ih je teško ozlijeđeno.<ref>J. Raguž, str. 634. i 635.</ref>

Najznačajniji cilj operacije bio je zauzimanje Trebinja, gdje su se nalazila zapovjedništva postrojbi, logistička i personalna osnova, a u okolici topnički položaji s kojih je napadano dubrovačko područje. Osim Trebinja, plan je predviđao i zauzimanje [[Ljubinje|Ljubinja]] u kojem je bio logistički centar VRS-a zadužen za topničko gađanje [[Stolac (BiH)|Stoca]], [[Čapljina|Čapljine]] i [[Neum]]a, kao i dovođenje u poluokruženje [[Bileća|Bileće]] gdje se nalazilo Zapovjedništvo Hercegovačkog korpusa VRS-a.<ref>J. Raguž, str. 636.</ref>

== Snage ==
[[Slika:Operacija Burin.svg|minijatura|desno|350px|Plan Operacije Burin]]
Postrojbe HV-a podređene Zapovjedništvu Južnog bojišta koje su trebale izvesti operaciju bile su:<ref>J. Raguž, str. 639.</ref>
* [[114. brigada HV|114. brigada]] (Split),
* [[115. brigada HV|115. brigada]] (Imotski),
* [[116. brigada HV "Neretvanski gusari"|116. domobranska pukovnija]] (Metković),
* [[156. brigada HV|156. domobranska pukovnija]] (Makarska),
* [[163. brigada HV|163. brigada]] (Dubrovnik),
* [[4. gardijska brigada]] (Split),
* [[9. gardijska brigada]] (Gospić),
* 1. bojna [[1. hrvatski gardijski zdrug|1. hrvatskoga gardijskog zdruga]] (Zagreb),
* 1. bojna [[16. topničko-raketna brigada Bjelovar|16. topničko-raketne brigade]] (Bjelovar),
* 144. brigada (Sesvete),
* specijalne postrojbe MUP-a Policijskih uprava Dubrovačko - neretvanske i Splitsko - dalmatinske,
* [[Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana]], te
* [[Hrvatska ratna mornarica]].

Prema podatcima GS HV, snage VRS koje su branile područje bile su:<ref>J. Raguž, str. 637.-639.</ref>
* 1. hercegovačka motorizirana [[brigada]] Trebinje (na prostoru od granice s Crnom Gorom prema prometnici Ravno - Ljubinje),
* 13. motorizirana brigada ojačana dijelom 15. lake brigade Ljubinje (na prostoru od prometnice Ravno - Ljubinje prema rijeci Radimlji kod Stoca),
* snage iz sastava Sarajevsko-romanijskog [[korpus]]a veličine jedne [[bojna|bojne]],
* bojna ročne vojske u Bileći,
* dragovoljci iz Savezne Republike Jugoslavije, te
* 7. mješoviti artiljerijski puk.
Lijevo krilo obrane držale su snage [[Vojska Jugoslavije|Vojske Jugoslavije]], Jugoslavenske ratne mornarice te Ministarstva unutarnjih poslova Crne gore. Pretpostavka GS HV bila je da se ove snage ne bi uključivale u direktni već u prikriveni sukob, a najveća opasnost predstavljala je moguća akcija Podgoričkog i Hercegovačkog korpusa i JRM prema Konavlima, u svrhu izlaska RSK na more. Sastav snaga VJ u Crnoj Gori bio je sljedeći:
* taktička grupa jačine pješačke bojne iz sastava 179. motorizirane brigade Nikšić (na prostoru sela [[Vilusi (Nikšić, Crna Gora)|Vilusi]]), oklopna satnija iz sastava 5. motorizirane brigade (na prostoru [[Vraćenovići (Nikšić, Crna Gora)|Vraćenovića]]) te dio topništva iz puka Danilovgrad (na prostoru Osječenice),
* 81. brigada Obalne obrane, ojačana izviđačko-diverzantskom satnijom i satnijom specijalne policije MUP-a Crne Gore koja je nadzirala hrvatsko-crnogorsku granicu,
* 110. motorizirana brigada (na području sjeverozapadno od [[Boka kotorska|Boke kotorske]]),
* flota VJ u Boki kotorskoj (procijenjene snage: 3 velika [[Patrolni brod|patrolna broda]], 4 raketne topovnjače, 5 [[Raketni čamac|raketnih čamaca]], 5 [[Torpedni čamac|torpednih čamaca]], 2 [[podmornica|podmornice]] tipa [[P-821 Heroj|821]]-[[P-831 Sava|831]], 2 - 3 podmornice tipa [[P-911|911]], 15 desantno-jurišnih čamaca, bojnu mornaričko-desantnog pješaštva, 30 pomorskih i 30 kopnenih diverzanata i oko četiri tisuće raznih mina)
* Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo smješteno u [[Zračna luka Podgorica|Zračnoj luci Podgorica]] s mogućnošću korištenja uzletišta u [[Tivat|Tivtu]] i [[Danilovgrad]]u (procijenjene snage: 44 zrakoplova [[Soko G-4 Super Galeb|N-62 Super galeb]], 20 zrakoplova [[Soko J-22 Orao|J-22/NJ-22 Orao]], 11 helikoptera [[Mi-8]], 4 helikoptera [[Aérospatiale Gazelle|Gazela]], 3 helikoptera [[Ka-25]], 2 helikoptera [[Ka-28]] i 3 helikoptera [[Mi-14]]).

== Pripreme za operaciju ==
Pripreme za operaciju počele su sredinom kolovoza 1995., a zapovijed je data 3. rujna.<ref>J. Raguž, str. 643.</ref> U Mostaru je 7. rujna održan sastanak časnika [[HVO]]-a i [[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armije Republike Bosne i Hercegovine]], s ciljem raspravljanja zajedničkog djelovanja.<ref>J. Raguž, str. 645.</ref> Dana 16. rujna novim zapovjednikom Južnog bojišta postao je [[general bojnik]] [[Živko Budimir]], [[pukovnik]] [[Ante Elez]] je postao novi zapovjednik 163. brigade, dok je pukovnik [[Ratko Dragović]] postao novi zapovjednik 156. domobranske pukovnije. U [[Metković]]u je 21. rujna ustanovljeno Istaknuto zapovjedno mjesto iz kojega se trebala voditi operacija. Zapovjednikom je imenovan [[stožerni brigadir]] [[Mate Obradović]], a za načelnika stožera [[brigadir]] [[Adam Seferović]].<ref>J. Raguž, str. 644.</ref>

Glavni smjer napada, prijevoj Stolovi - Ljubinje - [[Viduša (planina)|planina Viduša]] - Bileća, trebale su izvesti snage Operativne skupine Viduša: 4. i 9. gardijska brigada, te 144. i 114. brigada. Zapovjedništvo skupine bilo je u [[Hutovo|Hutovu]]. Zadaća 9. gardijske i 144. brigade bilo je razbijanje 13. motorizirane brigade u rajonu [[Žegulja|Žegulje]], osiguranje bočne potpore 4. gardijskoj brigadi, te izlazak na južni rub [[Dabarsko polje|Dabarskog polja]], i to osvajanjem kota planina Viduše i [[Sitnica (planina)|Sitnice]] (Kubaš, Crno osoje, Oštra kosa...) te šireg rajona sela Krivača. Spajanjem s 4. gardijskom brigadom te prelaskom u obranu na crti Dabarsko polje - Krivača - Ilijina glava predviđeno je i kontroliranje prometnica kojima je moglo stići pojačanje VRS, iz pravca [[Gacko]]g i [[Nevesinje|Nevesinja]]. Prvi pomoćni smjer napada trebale su izvesti 156. domobranska pukovnija, 163. brigada i specijalne postrojbe MUP-a. Zadaća im je bila razbijanje snaga Trebinjske brigade, osvajanje kota po dubini, stavljanje Trebinja u poluokruženje, te njegovo zauzimanje s dijelom snaga 4. gardijske brigade. Zauzimanjem prometnice Trebinje - Vilusi trebalo je spriječiti potencijalno pojačanje VJ iz Crne Gore. Drugi pomoćni smjer trebale su izvesti snage 115. brigade i 116. domobranske pukovnije koje su bile na položajima u [[Popovo polje|Popovu polju]], a cilj im je bio vezivanje i razbijanje Trebinjske brigade, te poslije čišćenje Popova polja od snaga VRS. Snage HVO-a trebale su djelovati iz pravca Stoca i [[Dubravska visoravan|Dubravske visoravni]] a u cilju vezivanja snaga Hercegovačkog korpusa te razbijanja dijela 8. nevesinjske i 13. motorizirane brigade VRS. Zajedno s 9. gardijskom brigadom trebali su osvojiti planine [[Hrgud]] i [[Sniježnica (Nevesinje)|Sniježnicu]] te uskladiti djelovanje s 4. korpusom ABiH na prostoru Mostar - [[Blagaj (Mostar, BiH)|Blagaj]] - Nevesinje. Kopnenim snagama podršku su davale [[Hrvatska ratna mornarica]], [[Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana]], te topničko raketna skupina Južnog bojišta. Predviđeno vrijeme trajanja operacije bilo je 4-5 dana.<ref>J. Raguž, str. 640.-643.</ref>

== Prva odgoda ==
Zbog nemogućnosti [[Europska unija|Europske unije]] da okonča rat, glavnu ulogu preuzimaju [[SAD]] mirovnim planom po kojem su međunarodne granice država trebale ostati nepromijenjene, a unutarnje uređenje BiH je trebalo biti u omjeru 49:51 ([[Federacija BiH]]:[[Republika Srpska]]), što je vodstvo RS uglavnom odbijalo. Uz ekonomske sankcije, zračni napadi [[NATO]]-a te uspjesi hrvatsko-bošnjačkih snaga ipak su učinili da vodstvo RS pristupi pregovorima. SAD po mirovnom planu nije predviđao da hrvatske i bošnjačke snage napreduju prema [[Banja Luka|Banjaluci]], nakon oslobađanja prostora od [[Drvar]]a do [[Jajce|Jajca]] i [[Donji Vakuf|Donjeg Vakufa]], u operacijama [[Operacija Maestral|Maestral]] i [[Operacija Južni potez|Južni potez]]. Iako nije izričito navedeno, ovo se odnosilo i na druge dijelove BiH, pa i na istočnu Hercegovinu jer bi se osvajanjem novih prostora narušila podjela BiH u omjeru 49:51. U Operaciji Burin postojala je i pretpostavka da bi se u sukob mogle umiješati i snage VJ, tako da je sve to utjecalo na privremeno obustavljanje operacije. Istaknuto zapovjedno mjesto GS HV-a u Metkoviću po zapovijedi načelnika GS HV-a generala [[Zvonimir Červenko|Zvonimira Červenka]] 28. rujna se stavilo u stanje mirovanja. Časnici su vraćeni su u matične postrojbe, a operativna dokumentacija u GS HV<ref>J. Raguž, str. 645.</ref>.

== Druga i konačna odgoda ==
Međutim, od Burina se nije odustalo iz razloga što je i dalje prijetila opasnost iz istočne Hercegovine. To se odnosilo na izjave srpskih čelnika, ali i na nastavljene topničke napade Hercegovačkog korpusa, kako na civilne, tako i na vojne ciljeve, unatoč primirju potpisanom 12. listopada. Nastavak planiranja Operacije Burin može se gledati i kao odgovor na potencijalni neuspjeh [[Daytonski sporazum|pregovora u Daytonu]] koji su počeli 1. studenog 1995. General Červenko 7. studenog izdaje novu zapovijed za Operaciju Burin<ref>J. Raguž, str. 652.</ref>. Cilj je ostao isti, a došlo je do promjena u snagama koje su trebale sudjelovati. Zapovjedništvo Južnog bojišta je tijekom studenog 1995. završilo planove koje je GS HV odobrio 23. studenoga<ref>J. Raguž, str. 654.</ref>. Budući da je rezultat pregovora Daytonskog sporazuma potpisan 14. prosinca u [[Pariz]]u, od Operacije Burin se drugi put i konačno odustalo. Krajem studenog i u prosincu 1995. pristupilo se rasformiranju zapovjedništava i demobilizaciji postrojbi koje su trebal sudjelovati u operaciji Burin. Planovi operacije su 7. prosinca 1995. predani Odjelu za planiranje i uporabu Oružanih snaga Republike Hrvatske GS HV<ref>J. Raguž, str. 655.</ref>.

== Literatura ==
* [http://hrcak.srce.hr/57861 Jakša Raguž: Operacija "Burin" – planovi Hrvatske vojske za zauzimanje istočne Hercegovine 1995. godine] <small>(Časopis za suvremenu povijest, vol. 41, no. 3, prosinac 2009.)</small>

== Izvori ==
{{izvori|2}}

{{Operacije u Domovinskom ratu}}
[[Kategorija:Operacije u Domovinskom ratu|Burin]]

Operacija Burin - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica