WikiSysop: no summary specified

2021-11-02T23:53:25Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 23:53, 2. studenoga 2021.
Redak 37:		Redak 37:

	== Izvori ==		== Izvori ==
	~~{{commonscat\|Pipe organ}}~~
	{{izvori}}		{{izvori}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-27T03:47:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština
|ime baštine = Proizvodnja i glazba orgulja
|slika = Orgel im St. Stephansdom-Passau.jpg
|godina = 2017.
|regija = Europa i Sjeverna Amerika
|id = 01277
|ugroženost = -
|poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/organ-craftsmanship-and-music-01277
|država = {{ZD+X/N|NJE}}
}}
'''Orgulje''' ([[njemački]] ''orgel'' iz starovisokonjemačkog ''orgela, organa'' za [[latinski]] ''organa'', množina od ''organum'' za izv. [[grčki]] ''organon, ὄργανον'', tj. „glazbalo”<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=45489 Orgulje], Hrvatska enciklopedija HLZMK; Pristupljeno 4. kolovoza 2018.</ref>) su jedno od najsloženijih [[glazbala]] s tipkama, a svrstavamo ih i u [[puhačka glazbala]]. Imaju, ovisno o veličini, od jedne do čak pet ili šest klavijatura po kojima se svira rukama (manuali) i klavijaturu na kojoj se svira nogama (pedal). Broj manuala ovisi o veličini orgulja, odnosno o broju registara, tj. svirala, a mogu ih imati od jednog do sedam. Orgulje nisu stalno orkestralno glazbalo, nego se najčešće primjenjuju kao solistički instrument, posebice tijekom [[bogoslužje|bogoslužja]]. Nalaze se gotovo i u svim ozbiljnijim koncertnim dvoranama, kako starijim tako i onima nastalim posljednjih desetljeća<ref name=GK>[http://www.gimnazija-karlovac.hr/system/files/000/000/400/Srednji_vijek.doc Glazba srednjeg vijeka, Gimnazija Karlovac]</ref>.
[[Datoteka:Flight of the Bumblebee on Pipe Organ Pedals.webm|mini|lijevo|<center>Video primjer sviranja orgulja, Carol Williams izvodi "[[Bumbarov let]]" ([[Nikolaj Rimski-Korsakov]]) na orguljama kadetske kapele [[Vojna akademija West Point|West Point vojne akademije]], [[SAD]].]]
==Odlike==
[[Datoteka:Monasterio de Santa Cruz, Coímbra, Portugal, 2012-05-10, DD 09 organ edit.jpg|mini|200px|<center>[[Barok]]ne orgulje Gómeza Herrere iz 17. st. u samostanu Santa Cruz, [[Coimbra]], [[Portugal]]]]
Zvuk se na orguljama proizvodi tako da se pritiskom tipke na klavijaturi dovodi zrak iz mijeha u svirale, koje su različite građe i veličine. Zrak ubačen crpećim mijehom isprva je stiješnjen u spremniku, potom se tzv. ''manubrijem'' pušta u drvenu škrinju (zračnice) i s pomoću ventila odlazi u tzv. ''kancelu'' pojedinoga sustava svirala (registra)<ref name=HE/>. Svirale su onaj dio orgulja u kojima titra stupac zgusnutog zraka i time proizvodi [[zvuk]]ove različitih boja i visina. Registar je niz svirala iste boje i jačine zvuka. Glavni registri orgulja jesu ''principali'' 8-stopni, dok se orgulje udešavaju prema registru oktava 4 koji spada u registar principal, samo zvuči za oktavu više. Temeljni zvuk orguljama također daju poklopljenice bordoni (''gedackti''). Postoje u orguljama registri tamnih, tiših tonova, oni prodornijeg, reskijeg i glasnijeg zvuka koji oponašaju razne glazbene instrumente<ref name=GK/>. Primjenom svirala orgulje mogu oponašati sve boje [[orkestar|orkestralnih]] [[glazbala]] i [[Pjevanje|ljudskih glasova]], zato se simbolički nazivaju ''kraljicom instrumenata''<ref name=GK/>.

Pročelje (''prospekt'') orgulja prednjica je drvenog ormara u kojem su smještene svirale, zračnice i mijeh, a često su ga, osobito u razdoblju [[barok]]a, ukrašavali kipari i slikari. Poseban su ukras pročelja simetrično postavljene svirale glavnoga registra<ref name=HE/>.

Izgradnja orgulja i glazba su usko povezani jer je svaki instrument izrađen posebno za određen arhitektonski prostor u kojem će se svirati. Visoko specijalizirano znanje i vještine vezane uz ovu praksu razvili su obrtnici, skladatelji i glazbenici koji su radili zajedno kroz povijest, osobito u Njemačkoj. Zato je proizvodnju i glazbu orgulja [[UNESCO]] prepoznao kao [[nematerijalna svjetska baština|nematerijalnu svjetsku baštinu]] [[Njemačka|Njemačke]] i 2017. godine upisana je na [[popis nematerijalne svjetske baštine u Europi]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/organ-craftsmanship-and-music-01277 Organ craftsmanship and music], UNESCO {{eng oznaka}} Pristupljeno 4. kolovoza 2018.</ref>.

==Povijest==
[[Datoteka:Mosaic_of_the_Female_Musicians.jpg|mini|lijevo|<center>''Glazbenice'', [[mozaik]] iz 4. st. u [[bizant]]skoj vili u Marjaminu ([[Sirija]]) je najstariji sačuvani prikaz orgulja]]
Najstarije poznate su starokineske usne orgulje koje su poznavale sve stare kulture istoka, a hidraulične ili vodene bile su raširene u [[Stara Grčka|antičkoj Grčkoj]] (izumio ih je oko [[254. pr. Kr.]] grčki inženjer [[Ktesibije Aleksandrijski]]). U [[stari Rim|starome Rimu]] spominju se jednostavnije građene pneumatske orgulje, a posredovanjem [[Bizant]]a, orgulje se u 8. st., za vladavine [[Karolinzi|Karolinga]], uvode u kršćanske crkve (često u obliku prijenosnih orgulja, [[portativ]]a). Proširile su se Europom u 13. i 14. st., kada se orguljama opskrbljuju i glavne crkve u Hrvatskoj. Njihovo zlatno doba svakako je razdoblje 17.-18. st., kad su građene iznimno složene mehaničke barokne orgulje. U 19. st. se pak stoljeću uvodi pneumatska i električna traktura, što posljeduje orkestralnijim zvukom, ali i ubrzanim stradanjem starijih povijesnih orgulja koje se zamjenjuju novima, pretežito mehaničkim, poglavito na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
[[Datoteka:Orgulje, Sv.jpg|200px|mini|<center>Orgulje iz [[1767.]] godine u [[rokoko]] stilu, [[Crkva sv. Marije Magdalene u Čazmi]].]]
Od 19. st. orgulje se grade i u necrkvenim prostorima (kao što je [[koncertna dvorana]], [[kazalište]], škola i dr.), a u 20. st. grade se, osim novih, stilske i konstrukcijske replike gotičkih, renesansnih i baroknih obilježja<ref name=HE/>.

== Orgulje u Hrvatskoj ==
[[Datoteka:Orgulje župne crkve u Valpovu.file.jpg|mini|200px|lijevo|<center>Mehaničke povijesne orgulje majstora Caspara Fischera u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu iz 1805.]]
[[Datoteka:Hefererove orgulje u Crkvi sv.Jakova u Dicmu. Sagrađene 1998.godine.jpg|mini|200px|<center>Hefererove orgulje u Crkvi sv. Jakova u Dicmu, sagrađene 1998. godine]]
U Hrvatskoj je tijekom Republičke evidencije orgulja koju je od 1972. do 1975. godine provodio akademik [[Ladislav Šaban]] zabilježeno oko 800 orgulja i orguljskih pozitiva. Među njima velik je broj povijesno i spomenički vrijednih starih glazbala, od 16./17. do 20. stoljeća. Tek je manji broj njih u dobrom stanju i redovitoj upotrebi, a veći dio je zapušten i izložen propadanju. Četrdesetak orgulja uništeno je ili ukradeno na okupiranim teritorijima tijekom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]]. Najstarije orgulje u Hrvatskoj datiraju iz [[1640.]] i nalaze se u crkvi Svetog Duha u [[Šibenik|Šibeniku]]. U kontinentalnom dijelu Hrvatske najstarije se orgulje nalaze u pavlinskom samostanu u [[Lepoglava|Lepoglavi]] koje su izgrađene [[1649.]] godine, a prema natpisu priskrbio ih je obnovitelj baroknog samostana Pavao Ivanović.<ref>[[Zdenko Balog]], ''Gradovi kontinentalne Hrvatske'', Križevci 2013., str. 146.</ref>

Orgulje u Hrvatskoj izgradili su većim dijelom strani orguljari iz nama susjednih zemalja, poput Italije, Austrije, Mađarske, Slovenije itd., no i u nas su tijekom minulih stoljeća djelovale mnoge domaće radionice. Dubrovnik, Karlovac, Zagreb, Osijek, Križevci, Požega, samo su neka od mjesta u kojima su djelovale radionice domaćih graditelja orgulja. U Hrvatskoj je najpoznatiji graditelj orgulja bio [[Petar Nakić]], koji je djelovao sred. 18. st., utemeljivši tzv. „novomletačku školu” i izgradivši oko 500 glazbala (od toga petnaestak u Dalmaciji)<ref name=HE/>. Od ostalih poznatih graditelja orgulja koji su živjeli ili djelovali u Hrvatskoj ističu se graditelji orgulja iz obitelji Fabing ([[Andrija Fabing|Andrija]], [[Lorenz Fabing|Lorenz]], [[Ferdo Fabing|Ferdo]]) i Fischer ([[Caspar Fischer|Caspar]] i [[Ivan Fischer]]).<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5794 Fabing], Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)</ref>

Jedne od najljepših i najvećih orgulja u Hrvatskoj postavljene su na koru [[đakovačka katedrala|đakovačke katedrale]] od 1936. god.

Radi popularizacije hrvatskih povijesnih orgulja i orguljske glazbe održavaju se u nas nekoliko orguljskih festivala: [[Organum Histriae]] (Dani orgulja u Istri), [[Ars organi sisciae]], [[Orguljaška ljetna škola]] u Šibeniku, ciklus koncerata [[Festival Orgulje Heferer|Orgulje Heferer]] i neki manji.

== Izvori ==
{{commonscat|Pipe organ}}
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://hrcak.srce.hr/file/28632 O orguljama đakovačke katedrale više u: Damjanović, Dragan, Prve i druge orgulje današnje đakovačke katedrale, "Arti musices", br. 38/2, Zagreb, 2007., str. 233 – 258.]
* [http://www.zupa-valpovo.com/orgulje.html Povijesne orgulje u Valpovu]
* [http://www.orgulje.com Portal o orguljama]

{{Orkestralna glazbala}}
[[Kategorija:Orgulje]]

Orgulje - Povijest promjena

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica