WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-17T22:23:45Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 22:23, 17. studenoga 2021.
Redak 27:		Redak 27:
	Za zasluge u tom pohodu ''Aleksej Orlov'' je dobio [[1774.]] godine, počasni plemićki naslov ''Česmenski'', za njega je podignut ''Trijumfalni [[slavoluk]] u Gačini'', i dobio je privilegij da doda carski amblem svom plemićkom grbu.		Za zasluge u tom pohodu ''Aleksej Orlov'' je dobio [[1774.]] godine, počasni plemićki naslov ''Česmenski'', za njega je podignut ''Trijumfalni [[slavoluk]] u Gačini'', i dobio je privilegij da doda carski amblem svom plemićkom grbu.

	Te iste godine, otišao je na zahtjev carice u [[Livorno]] zavesti i vratiti u Rusiju, smutljivu princezu Tarakanovu, koja se samoproglasila kćerkom [[Elizabeta, ruska carica\|carice Elizabete]]. Nakon što je uspio i u ovom neobičnom pohodu, otišao je u mirovinu te se naselio u Moskvi. Zatim se posvetio uzgoju - ''najboljih rasnih konja'' <ref> [http://www.imh.org/museum/breeds.php?pageid=8&breed=68 "finest race of horses"]</ref>, imao je najbržu konjsku zapregu. Također se bavio i uzgojem peradi, uspio je uzgojiti posebnu vrstu koja se danas zove '''Orloff'''. <ref>{{~~cite book~~ \|title=The Field Guide to Chickens \|last=Percy \|first=Pam \|year=2006 \|publisher=Voyageur Press \|location=Suite 200, 380 Jackson St, St Paul MN 55101 \|isbn=0760324735 \|url=http://books.google.com/books?id=m2YXUOJEMeIC&dq=field+guide+to+chickens&client=firefox-a&source=gbs_summary_s&cad=0 }}</ref>		Te iste godine, otišao je na zahtjev carice u [[Livorno]] zavesti i vratiti u Rusiju, smutljivu princezu Tarakanovu, koja se samoproglasila kćerkom [[Elizabeta, ruska carica\|carice Elizabete]]. Nakon što je uspio i u ovom neobičnom pohodu, otišao je u mirovinu te se naselio u Moskvi. Zatim se posvetio uzgoju - ''najboljih rasnih konja'' <ref> [http://www.imh.org/museum/breeds.php?pageid=8&breed=68 "finest race of horses"]</ref>, imao je najbržu konjsku zapregu. Također se bavio i uzgojem peradi, uspio je uzgojiti posebnu vrstu koja se danas zove '''Orloff'''. <ref>{{Citiranje knjige \|title=The Field Guide to Chickens \|last=Percy \|first=Pam \|year=2006 \|publisher=Voyageur Press \|location=Suite 200, 380 Jackson St, St Paul MN 55101 \|isbn=0760324735 \|url=http://books.google.com/books?id=m2YXUOJEMeIC&dq=field+guide+to+chickens&client=firefox-a&source=gbs_summary_s&cad=0 }}</ref>

	U ratu s [[Napoleon Bonaparte\|Napoleonom]] tijekom [[1806.]] – [[1807.]], Orlov je zapovjedao teritorijalnim jedinicama pet okruga, koje je opremio i držao na svoj trošak. Iza sebe je ostavio imetak u vrijednosti od tadašnjih pet milijuna rubalja i 30.000 kmetova.		U ratu s [[Napoleon Bonaparte\|Napoleonom]] tijekom [[1806.]] – [[1807.]], Orlov je zapovjedao teritorijalnim jedinicama pet okruga, koje je opremio i držao na svoj trošak. Iza sebe je ostavio imetak u vrijednosti od tadašnjih pet milijuna rubalja i 30.000 kmetova.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-15T15:00:33Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:G.Оrlov by A.I.Chernuy (1770s, Hermitage).jpg|mini|desno|300px|Grof Grigorij Orlov]]
'''Orlov''' (''Орлóв'') je prezime [[Rusi|ruske]] plemićke obitelji, koja je dala nekoliko značajnih državnika, diplomata i vojnika.

Ime Orlov izbilo je u prvi plan kad je najstariji od braće postao ljubavnik [[Katarina II. Velika|Katarine Velike]], a dva mlađa postali značajni vojni zapovjednici.

==Braća Orlov==
===Grigor Grigorjevič Orlov===
[[Grof]] '''[[Grigorij Grigorjevič Orlov]]''' ([[1734.]] – [[1783.]]), utemeljitelj je ove slavne ruske povijesne obitelji, rođen je kao dijete [[gubernator|gubernatora]] [[Veliki Novgorod|Velikog Novgoroda]] ''Grigorija Orlova'', koji je imao sinove: ''Ivana'', ''Grigorija'', ''Alekseja'', ''Fjodora'' i ''Vladimira''.

Bio je kadet u [[Sankt Peterburg|Sankt Petersburgu]], a svoju vojnu karijeru otpočeo je sa učešćem u [[Sedmogodišnji rat|Njemačkom sedmogodišnjem ratu]], u kojem je ranjen za vrijeme ''Bitke kod Zorndorfa''. Nakon toga prebačen je u tadašnji glavni grad [[Rusko Carstvo|Carske Rusije]] [[Sankt Peterburg|Sankt-Peterburg]] u kojem je služio kao topnički časnik, tu je zapeo za oko Velikoj [[Vojvoda|vojvotkinji]] [[Katarina II. Velika|Katarini Aleksejevnoj]], i postao joj ljubavnik. Bio je vođa urote, koja je na kraju dovela do smrti Katarininog dotadašnjeg muža [[Petar III., ruski car|Petra III.]] ([[1762.]]).

Nakon tih događaja, Katarina je Grigora uzdigla u [[Grof|grofovski]] položaj, i dala mu čin [[general]]-ađutanta, povjerenika za inžinjeriju i graditeljstvo. Njihov vanbračni sin ''Aleksej'', rođen je [[1762.]] godine, dobio je titulu ''Bobrinski'' (''[[grof]] Bobrinski'') po selu u kojem je živio – Bobriki. Utjecaj Orlova postao je još veći nakon otkrića ''Urote Kitrovo'' kojom je trebala biti pobijena cijela obitelj Orlov. U jednom se trenutku carica Katarina čak namjeravala i udati za Grigorija, ali je odustala nakon sugestija utjecajnog dvorskog savjetnika ''Nikite Panina''.
[[datoteka:Sergeev._Military_parade.jpg|mini|260px|lijevo|Grigorij Orlov prodao svoje veliko imanje i dvorac Gačina dvoru 1783. god.]]
''Gregorij Orlov'' nije bio političar, ali je bio neobično pronicljiv, sa osjećajem za trenutak, te je bio dragocjeni Katarinin savjetnik u njenoj ranoj fazi vladanja nad Rusijom. Grigorij se prihvaćao rado kojekakvih zadaća, što iz rodoljubnih, a što iz osobnih imovinskih motiva, tako je obnašao dužnost predsjednika tadašnjeg ''Slobodnog gospodarskog društva'', bio je i utjecajni zastupnik u ''Carskom vijeću – Nakaz'' iz [[1767.]] godine, tih se zadaća prihvatio najviše zato što se to sviđalo Katarini, koja je htjela na početku svoje vladavine dati podanicima osjećaj velike slobode i dati poticaja poduzetništvu.

Grigorij je bio jedan od prvih promicatelja slavofilske ideje u Rusiji, – o potrebi emancipacije [[Kršćanstvo|kršćana]] podanika [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Poslan je u diplomatsku misiju [[1771.]] godine u [[Osmansko carstvo|Tursku]] na ''Kongres mira u [[Focşani]]'', ali nije ništa polučio, što zbog odbijanja [[Osmansko carstvo|Turaka]], a što zbog svoje sirove prepotencije (opaska savjetnika ''Panina''). Nakon toga ne traživši privolu carice, vratio se u [[Sankt Peterburg|Sankt-Peterburg]], no tamo je vidio da se carica zainteresirala za mlađeg [[Grigorij Aleksandrovič Potemkin|Potemkina]].

U želji da ponovo probudi Katarininu ljubav, Grigorij je nabavio jedan od tada najvećih [[Dijamant|dijamanata]] na svijetu, poznat kao ''Orlovljev dijamant''. Međutim kad je [[Grigorij Aleksandrovič Potemkin|Grigorij Potemkin]], [[1771.]], uspio potisnuti ''Vasilčikova'', i postati caričin miljenik, Orlov je pao u nemilost i potpuno je odbačen s dvora. Zbog tog je otišao u inozemstvo, vratio se u [[Rusija|Rusiju]] u [[Moskva|Moskvu]] tek nekoliko mjeseci prije smrti – [[1780.]]

Pred kraj života, postao je teški duševni bolesnik. Vrlo kasno se oženio za svoju nećakinju Zinovjevu, tako da je taj brak ostao bez djece.

===Aleksej Grigorjevič Orlov===
Grof '''[[Aleksej Grigorjevič Orlov]]''' ([[1737.]] – [[1808.]]), njegov brat, bio je rođen pod sretnom zvijezdom, – blagoslovljeni član obitelji Orlov. Aleksej je fizički bio izuzetno snažan i spretan čovjek. U dvorskim previranjima iz [[1762.]] godine igrao je vrlo značajnu ulogu, čak i veću od brata Grigorija. On je osobno odveo [[Petar III., ruski car|cara Petra III.]] u zamak ''Ropša'' i tamo ga ubio vlastitim rukama.
[[datoteka:Chesmensky_on_Bars_I.jpg|mini|lijevo|260px|Orlovljeva zaprega držana je za najbržu u Europi]]
[[1770.]] godine povjereno mu je zapovjedništvo nad ruskom flotom, i poslan je na [[Crno more]] u akcije protiv daleko moćnije [[Osmansko carstvo|osmanske]] flote. On ih je uspio pobijediti u pomorskoj ''Bitci kod Çeşme'', ova pobjeda imala je veliki odjek po cijelom [[Levant|Levantu]] i dovela je do ''Orlovljeve pobune'' (Orlofika), nakon koje je zauzet cijeli [[Grčka|grčki]] [[arhipelag]].

Za zasluge u tom pohodu ''Aleksej Orlov'' je dobio [[1774.]] godine, počasni plemićki naslov ''Česmenski'', za njega je podignut ''Trijumfalni [[slavoluk]] u Gačini'', i dobio je privilegij da doda carski amblem svom plemićkom grbu.

Te iste godine, otišao je na zahtjev carice u [[Livorno]] zavesti i vratiti u Rusiju, smutljivu princezu Tarakanovu, koja se samoproglasila kćerkom [[Elizabeta, ruska carica|carice Elizabete]]. Nakon što je uspio i u ovom neobičnom pohodu, otišao je u mirovinu te se naselio u Moskvi. Zatim se posvetio uzgoju - ''najboljih rasnih konja'' <ref> [http://www.imh.org/museum/breeds.php?pageid=8&breed=68 "finest race of horses"]</ref>, imao je najbržu konjsku zapregu. Također se bavio i uzgojem peradi, uspio je uzgojiti posebnu vrstu koja se danas zove '''Orloff'''. <ref>{{cite book |title=The Field Guide to Chickens |last=Percy |first=Pam |year=2006 |publisher=Voyageur Press |location=Suite 200, 380 Jackson St, St Paul MN 55101 |isbn=0760324735 |url=http://books.google.com/books?id=m2YXUOJEMeIC&dq=field+guide+to+chickens&client=firefox-a&source=gbs_summary_s&cad=0 }}</ref>

U ratu s [[Napoleon Bonaparte|Napoleonom]] tijekom [[1806.]] – [[1807.]], Orlov je zapovjedao teritorijalnim jedinicama pet okruga, koje je opremio i držao na svoj trošak. Iza sebe je ostavio imetak u vrijednosti od tadašnjih pet milijuna rubalja i 30.000 kmetova.

===Ostali grofovi Orlov===
[[datoteka:Rokotov orlov.JPG|mini|desno|260px|Portret ''Ivana Orlova'', slika Fjodora Rokotova]]
Najstariji i najmanje poznati od petoro braće Orlov bio je '''Ivan Grigorjevič Orlov''' ([[1733.]] – [[1791.]]). Nakon očeve smrti [[1746.]] godine on je postao glava obitelji, ostala braća poštovala su ga poput oca. Vodio skroman život i upravljao imanjem Orlovljevih. Čak i nakon ''Dvorske revolucije iz [[1762.]]'' godine, kad su Orlovi postali grofovi i postali miljenici sreće, on je navodno odbio bilo kakvu državnu karijeru i titulu i nastavio mirno živjeti u Moskvi i na imanjima Orlovljevih.

Četvrti od braće bio je grof '''[[Fjodor Grigorjevič Orlov|Fjodor Grigorjevič]]''' ([[1741.]] – [[1796.]]), ruski [[general]], prvi put se istaknuo [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjem ratu]]. Sa svojom starijom braćom sudjelovao je u državnom udaru iz [[1762.]], nakon čega je imenovan šefom prokuratora ''Upravnog Senata'' (Правительствующий сенат). Tijekom [[Rusko-turski rat 1768. – 1774.|Prvog turskog rata Katarine II]] služio je pod zapovjedništvom [[Admiral|admirala]] Spiridova, i bio je jedan od prvih koji su uspjeli probiti turske linije u ''Bitci kod Çeşme''. Hrabrošću se istakao i za ''Bitke kod Hydre'', kad je natjerao u bijeg osamnaest turskih brodova. [[1775.]] godine je umirovljen. Fjodor Orlov se nikad nije oženio, ali je imao petero vanbračne djece koje je carica Katarina ozakonila i proglasila plemenitašima .

Najmlađi od braće Orlov bio je grof '''[[Vladimir Grigorijevič Orlov|Vladimir Grigorijevič]]''' ([[1743.]] – [[1831.]]). Imao je samo 19 godina kad su njegova starija braća došla na vlast, oni su držali gda je najpametnije da ga pošalju na studij u [[Leipzig]]. Njegovo obrazovanje bilo je prosječno, najblaže rečeno, ali ga je carica usprkos tomu postavila za predsjednika ''Ruske akademije znanosti'' po povratku sa četvorogodišnjeg studija. Njegovo nepoznavanje [[Latinski jezik|latinskog]] dovelo je do toga da je on izbacio latinski iz Akademije, te ga zamijenio [[Njemački jezik|njemačkim]], koji mu je bolje išao. Za svog predsjednikovanja Akademijom favorizirao je njemačke znanstvenike, te je mnoge od njih pozvao u Rusiju, poput ''Petera Simona Pallasa''. Nakon što je njegov brat Grigorij pao u nemilost kod carice Katarine, i on je smijenjen te umirovljen.

==Kneževi Orlov==
===Aleksej Fjodorovič Orlov===
[[datoteka:Gatchina palace. Painted porcelain.jpg|mini|desno|250px|Imanje obitelji Orlov Gačina]]
[[Knez]] '''[[Aleksej Fjodorovič Orlov]]''' ([[1787.]] – [[1862.]]), zakoniti sin grofa ''Fjodora Grigorjeviča'', rođen je [[8. listopada]] u Moskvi te je sudjelovao u svim napoleonskim ratovima od [[1805.]] do zauzeća [[Pariz|Pariza]] [[1815.]] Za svoje vojničke zasluge kad je kao zapovjednik ''Gardijske konjičke [[Regimenta|regimente]]'' slamao [[pobuna dekabrista|pobunu dekabrista]] [[1825.]] godine dobio je [[Grof|grofovsku]] titulu. Za vrijeme [[Rusko-turski rat 1828. – 1829.|Rusko-turskog rata 1828. – 1829.]] promaknut je u čin [[General pukovnik|general pukovnika]].

Od tada počinje briljantna diplomatska karijera ''Alekseja Orlova''. Bio je ruski opunomoćenik na [[Mirovni ugovor iz Jedrena|Mirovnim pregovorima u Jedrenu]], a [[1833.]] godine je imenovan za ruskog [[Veleposlanik|veleposlanika]] u [[Carigrad|Carigradu]], istovremeno je Aleksej zadržao dužnost zapovjednika Ruske crnomorske flote. Bio je čovjek od povjerenja cara [[Nikola I., ruski car|Nikola I.]] od [[1837.]] godine je u njegovoj pratnji na svim njegovim međunarodnim putovanjima. Od [[1844.]] – [[1856.]] bio je zadužen za zloglasni treći odjel, odnosno za tajnu policiju.

[[1854.]] godine poslan je u [[Beč]] kako bi privolio [[Austrijsko Carstvo|Austriju]] da se pridruži [[Rusko Carstvo|Rusiji]], ali bez uspjeha. [[1856.]] godine bio je jedan od ruskih predstavnika na ''Mirovnoj konferenciji u Parizu''. Iste godine dobio je titulu [[Knez|kneza (princa)]], te je imenovan ''Predsjednikom Državnog carskog savjeta'' (Государственный совет Российской Империи), u to vrijeme najviši politički položaj, nešto poput današnjeg predsjednika vlade. [[1857.]] godine za odsutnosti cara, predsjedao je komisijom koja je trebala razmotriti pitanje o oslobođenju kmetova, prema kojima je on osobno imao potpuno neprijateljski stav. Umro je [[9. svibnja]] [[1862.]] godine u [[Sankt Peterburg|Sankt-Peterburgu]].

===Ostali kneževi Orlov===
[[datoteka:Coat of Arms of Orlov family (1807) 2.png|mini|260px|Grb obitelji Orlov]]
Njegov jedini sin, princ '''[[Nikolaj Aleksejevič Orlov]]''' ([[1827.]] – [[1885.]]), bio je istaknuti ruski [[Diplomat|diplomat]] i pisac. Ispočetka se posvetio vojnoj karijeri, nakon teškog ranjavanja u [[Krimski rat|Krimskom ratu]]. Nakon toga je ušao u diplomatsku službu, te je uspješno predstavljao Rusiju u [[Bruxelles|Bruxellesu]] ([[1860.]] –[[1870.]] ), [[Pariz|Parizu]] ([[1870.]] – [[1882.]]) i [[Berlin|Berlinu]] ([[1882.]] – [[1885.]] ).

Kao pisac i publicist, zauzimao se u prvom redu za reforme. Njegovi članci o tjelesnom kažnjavanju, koje je objavio u ''Ruskaja Starina'' [[1881.]] doprijenjeli su ukidanju tog vida kazne. Bio je i zagovornik tolerancije prema [[Oporba|opoziciji]] i [[Disident|disidentima]].

Knez ''Aleksej Fjodorovič'' imao je brata '''[[Mihajlo Fjodorovič Orlov|Mihajla Fjodoroviča Orlova]]''' ([[1788.]] – [[1842.]]), koji je bio aktivni sudionik [[Povijest Rusije|napoleonskih ratova]] u kojima je dobio čin [[General bojnik|general-bojnika]].

Nakon povratka u Rusiju [[1814.]], sprijateljio se s [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Puškinom]] i postao uvjereni [[Liberalizam|liberal]], svoju pažnju usredotočio je na projekte za emancipaciju kmetova i uvođenje republikanske vlasti u Rusiju. Od [[1818.]] bio je zadužen za sekciju dekabrista grada [[Kišinjev|Kišinjeva]]. Nakon što je pobuna nije uspjela, Aleksej je uhićen ali je pušten na slobodu, nakon što je posredovao njegov bratovog. Nakon toga odselio se u Moskvu, u kojoj je objavio pionirsku studiju o [[državni krediti|državnim kreditima]].

==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
*[http://history-gatchina.ru/article/oroscha.htm Imanje Orlov u Gačini] {{rus icon}}
*[http://worldroots.com/brigitte/royal/alexpolenov/alexpolenov6.htm Counts and Light Princes Orlovy] {{eng oznaka}}
*[http://www.spbdnevnik.ru/?show=article&id=3344 Загадка графа Орлова] {{rus icon}}
*[http://www.spbdnevnik.ru/?show=article&id=1561 Ужасная смерть графа Орлова] {{rus icon}}

{{GLAVNIRASPORED:Orlov}}

[[Kategorija:Povijest Rusije]]
[[Kategorija:Plemstvo]]

Orlov - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica