Ovčara - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T13:49:19Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 13:49, 2. siječnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Ovčara'''-->~~{{izdvojeni članak\|ožujak 2017.}}~~		<!--'''Ovčara'''-->
	{{dz}}		{{dz}}
	{{Lokacijska karta\|Hrvatska2\|label=Ovčara\|lat=45.3006\|long=19.0481\|caption=Ovčara, mjesto masovne grobnice}}		{{Lokacijska karta\|Hrvatska2\|label=Ovčara\|lat=45.3006\|long=19.0481\|caption=Ovčara, mjesto masovne grobnice}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

2021-12-01T23:28:21Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

2021-12-01T03:47:09Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-05T11:48:25Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{izdvojeni članak|ožujak 2017.}}
{{dz}}
{{Lokacijska karta|Hrvatska2|label=Ovčara|lat=45.3006|long=19.0481|caption=Ovčara, mjesto masovne grobnice}}

'''Pokolj na Ovčari''', odnosno '''pokolj u Vukovaru''', bio je [[ratni zločin]] koji su počinili pripadnici [[JNA]] i [[Srbi|srpskih]] [[Paravojna postrojba|paravojnih postrojba]] u noći s [[20. studenoga|20.]] na [[21. studenoga]] [[1991.]] godine tijekom srpske [[okupacija|okupacije]] [[Vukovar]]a. Tada je ubijeno između 255<ref name="ICTY"/> i 264 civila i vojnika,<ref name="reuters">{{eng oznaka}} [http://www.reuters.com/article/idUSL2579742920070925 U.N. tribunal to rule in Vukovar massacre case], [[Reuters]], 25. rujna 2007. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref> uglavnom [[Hrvati|Hrvata]]. Većina njih su bili pacijenti [[Vukovarska bolnica|vukovarske bolnice]], iz koje su odvezeni u logor Ovčara te potom smaknuti u divljini.<ref>{{eng oznaka}} Eugene Brcic [http://www.independent.co.uk/news/croats-bury-victims-of-vukovar-massacre-1168387.html Croats bury victims of Vukovar massacre], The Independent, 29. lipnja 1998. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref><ref>{{cite web|url=http://www.hrw.org/en/news/2001/03/31/memorandum-charges-against-indictees-currently-living-serbia|title=Memorandum On Charges Against Indictees Currently Living in Serbia|publisher=[[Human Rights Watch]]|language=engleski|date=1. travnja 2001.|accessdate=5. studenoga 2010.}}</ref><ref>{{cite web|url=http://edition.cnn.com/2002/WORLD/europe/05/15/war.crimes.surrender/index.html?iref=allsearch|title=Serb war crime suspects surrender|publisher=[[CNN]]|language=engleski|date=15. svibnja 2002.|accessdate=15. studenoga 2010.}}</ref><ref>{{cite web|url=http://thelede.blogs.nytimes.com/2010/11/04/in-vukovar-serbias-president-apologizes/|title=Near Vukovar, Serbia’s President Apologizes|publisher=[[New York Times]]|author=Robert Mackey|language=engleski|date=4. studenoga 2010.|accessdate=21. studenoga 2010.}}</ref> To je bio najveći pojedinačni pokolj [[Domovinski rat|Domovinskog rata]]. Među ubijenim i nestalim nalazile su se tri žene,{{fusg|1}} jedan osamdesetčetverogodišnji muškarac i šesnaestogodišnji dječak{{fusg|2}}. Mlađe od pedeset godina bile su sve osim dvadeset i troje žrtava. Među ubijenima su bili [[Francuzi|francuski]] ratni dragovoljac [[Jean-Michel Nicolier]] i hrvatski novinar [[Siniša Glavašević]].<ref>{{eng oznaka}} [https://web.archive.org/web/20030519221000/http://web.amnesty.org/library/index/engeur640011997?open&of=eng-385 Amnesty International Calls for Justice for Sinisa Glavasevic and Other Victims of Unlawful Execution in Vukovar]; [[Amnesty International]], 1997. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref> Na Ovčari nisu ubijeni isključivo Hrvati, već i više Srba branitelja grada, [[Bošnjaci u Hrvatskoj|Bošnjaka]], [[Mađari u Hrvatskoj|Mađara]], kao i jedan Francuz i [[Nijemci|Nijemac]]. Među ubijenima je bio i nećak generala JNA [[Andrija Rašeta|Andrije Rašete]], koji nije nosio njegovo prezime, a u bolnici je izdavao lijekove.<ref>Davor Ivanković, [http://www.vecernji.hr/vijesti/na-ovcari-su-ubijeni-srbi-ali-francuski-njemacki-dobrovoljci-clanak-216982 Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci], ''[[Večernji list]]'', 18. studenoga 2010. Preuzeto 21. studenoga 2010.</ref>

Ovčara je bilo ime [[farma|farme]] 5 km istočno od grada Vukovara, danas poznate po srpskom logoru u vrijeme Domovinskog rata.

== Povijest ==

{{glavni|Bitka za Vukovar}}
[[Datoteka:Memorial at the Hospital in Vukovar1.JPG|desno|mini|240px|Vukovarska bolnica iz koje su deportirani svi prebivatelji u studenom 1991.]]
[[Datoteka:Gedenkstäte_Ovcara.JPG|mini|240 px|Spomen ploča na Ovčari na mjestu gdje su 20. studenoga 1991. godine ubijeni vukovarski zatočenici]]

Ovčara je bila farma u sklopu vukovarskog poljoprivrednog kombinata VUPIK-a. U dijelu gdje su bili hangari za skladištenje, napravljen je [[koncentracijski logor|koncentracijski logor]]; hangari su bili ograđeni sa svih strana i lako ih je bilo čuvati. Logor Ovčara otvoren je početkom listopada [[1991.]] godine i kroz logor je prošlo 3.000-4.000 zatočenika. Hangari su zidani, a s prednje strane su visoka klizna vrata na kojima su i mala vrata za ulaz osoba, dok velika služe za ulaz vozila. Tu su počinjeni razni [[ratni zločin]]i, jer su na par kilometara u blizini sela naseljena srpskim stanovništvom i svi uniformirani agresori došli su na Ovčaru, kao i u Velepromet da se namire za svoja stradanja u agresiji na RH.

Padom Vukovara, obični hrvatski civili sklonili su se u vukovarsku bolnicu te su, zajedno s tamošnjim pacijetnima, koji su nastradali od tromjesečnog granatiranja grada, vjerovali da će biti sigurno evakuirani pod nadzorom međunarodnih promatrača.<ref name="reuters"/> Kada je srpska vojska stigla do bolnice, nastala je kaotična situacija, jer su vojnici upali u nju i bili agresivni prema ranjenicima.<ref>[http://www.nacional.hr/clanak/24122/kiper-evakuacija-iz-vukovarske-bolnice-bila-je-kaoticna Kiper: Evakuacija iz vukovarske bolnice bila je kaotična], ''[[Nacional]]'', 28. ožujka 2006.</ref> Srpska vojska deportirala je 400 prebivatelja bolnice u autobusima do logora Ovčara.<ref name="reuters"/> Razulareni, pijani uniformirani pripadnici Teritorijalne obrane, [[JNA]] (pod zapovjedništvom [[Mile Mrkšić|Mile Mrkšića]], [[Veselin Šljivančanin|Veselina Šljivančanina]] i drugih), [[četnici]], [[Vojislav Šešelj|šešeljevci]], [[arkan]]ovci i drugi činili su strahote u logoru, premlaćujući, maltretirajući i terorizirajući zarobljenike.<ref name="reuters"/> Zarobljenici su na kraju odvedeni na strijeljanja. Dok su u hangare dolazile uniformirane osobe s bejzbolskim palicama, motkama, lancima, kundacima te neprestano udarale zatočenike, među njima je bio tadašnji [[gradonačelnik]] Vukovara, Srbin [[Slavko Dokmanović]], koji je sudjelovao u batinanju. Dokmanović je za ova nedjela izveden pred haški sud.<ref name="icty">{{eng oznaka}} icty: [https://web.archive.org/web/20000826215652/http://un.org/icty/pressreal/p269-e.htm Dokmanović case], (u međumrežnoj pismohrani archive.org 26. kolovoza 2000.), pristupljeno 13. veljače 2017.</ref>

Ne zna se kakva su bila ispitivanja, jer tko je odveden na ispitivanje nije se vratio. Ili je ubijen ili se vodi kao nestao.

Zlostavljanju su podlegla četiri zatvorenika u samim skladištima (Kemo, Damjan, Željko i Siniša), a ostali zatočenici su u skupinama 10 do 20 osoba odvoženi do jaruge, udaljene oko 900 metara od puta Ovčara – [[Grabovo (Vukovar)|Grabovo]]. Tu su 20. studenoga 1991. godine ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Žrtve su bile uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice.

== Pokušaj osporavanja ==
Kako bi pokušale ublažiti ili prebaciti krivicu pokolja na drugu stranu, često se navodilo da su se u vukovarskoj bolnici, prije prebacivanja zarobljenika u logor, osim ranjenika skrivali i neki zdravi hrvatski vojnici.<ref>{{srp oznaka}} [http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2004&mm=12&dd=17&nav_id=158174&nav_category=64 Vlada SAO tražila sve zarobljenike], B92, 17. prosinca 2004.</ref> Međutim, takve su izjave ocijenjene kao pokušaj nijekanja odgovornosti i [[demagogija|demagogije]] jer, iako je doista utvrđeno da su se neki neki vojnici skrivali u bolnici,<ref>{{eng oznaka}} [http://www.reuters.com/article/idUSL27913804 Two ex-officers convicted over Vukovar massacre], [[Reuters]], 27. rujna 2007.</ref> to ni na koji način ne opravdavaju istrebljenje gotovo cijelog osoblja bolnice.

== Ekshumacije i sjećanje na žrtve ==
Dana [[22. listopada]] [[1992.]] godine [[Tadeusz Mazowiecki]], posebni izaslanik Komisije za ljudska prava [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]], objavio je u svom izvješću da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. [[Prekapanje grobova|Ekshumacija]] posmrtnih ostataka žrtava pokolja tada nije bila moguća zbog srpske okupacije tog područja, pa su snage [[UNPROFOR]]-a godinama do reintegracije čuvale mjesto masovne grobnice, kako bi sprječile uklanjanje dokaza o jednom od najvećih pokolja u [[Europa|Europi]] nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref>[http://laudato.hr/ispisi-snimi.aspx?NewsID=24883 Na današnji dan otkrivena je masovna grobnica na Ovčari], laudato.hr, preuzeto 23. listopada 2016.</ref>

U rujnu i listopadu [[1996.]] započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje je trajalo 40 dana. Ekshumirano je 200 tijela, a do srpnja 2006. godine identificirane su 194 osobe, ubijene u dobi od 16 do 77 godina. 60-ak osoba se još smatra nestalima, ali je njihova sudbina izvjesna.

Hrvatska je 1996. godine objavila planove za gradnju prvog spomenika stradalima u Domovinskom ratu, i to na Ovčari. [[Slavomir Drinković]] je napravio i otkrio spomenik [[29. prosinca]] [[1998.]] godine, u obliku sivog [[obelisk]]a sa grlicom, na kojem piše:
{{citat2|U spomen 200 ranjenih hrvatskih branitelja i civila iz vukovarske bolnice koji su smaknuti u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku.}}

Također postoji spomen centar blizu mjesta pokolja.<ref>[http://www.hdlskl.hr/spomendom/index.htm Spomen dom Ovčara], preuzeto 13. veljače 2017.</ref>

[[Datoteka:Ovcara building.JPG|right|thumb|250px|Hangar Ovčara]]

Dr. [[Vesna Bosanac]], nekadašnja ravnateljica vukovarske bolnice, svjedočila je pred Međunarodnim sudom u Haagu o tromjesečnim neselektivnim zračnim i topničkim napadima [[JNA]] na Vukovar i samu bolnicu od [[15. kolovoza]] do 18. studenoga 1991. godine u kojem je "''praktično srušen cijeli grad''", te o dramatičnoj situaciji u bolnici u čijem je podrumu u neizdrživim uvjetima pomoć pružana stotinama ranjenika i bolesnika, te brojnim civilima koji su se posljednih dana prije pada u nju sklonili. Na upit je li bolnica izravno granatirana i s kojih položaja, dr. Bosanac je potvrdila da je "''od 15. kolovoza do 18. studenoga svakodnevno na bolnicu padalo između 80 i 90 avionskih bombi, granata i drugih projektila''", iako su na krovu i u dvorištu bili istaknuti veliki znakovi [[Crveni križ|Crvenog križa]]. Potvrdila je da je bolnica granatirana s položaja JNA južno od Vukovara, te iz [[tenk]]ova ukopanih s lijeve, srbijanske obale [[Dunav]]a, kao i da je bombardirana iz zraka, pri čemu je opisala incident iz listopada s bombom koja je probila sve etaže bolnice i neeksplodirana završila na krevetu jednog pacijenta u podrumu. Tužitelj [[Marks Moore]] je na početku njezinog iskaza prikazao video snimke iz bolnice od 20. studenoga 1991. godine, na kojima su hodnici u prizemlju i podrumsko stubište ispunjeni stotinama civila koji su u njoj potražili utočište, očekujući da će biti evakuirani pod nadzorom međunarodnih promatrača. Na snimci su i podrumske prostorije ispunjene krevetima s ranjenicima i bolesnicima, od kojih su neki ležali i na podu. Dr. Bosanac je naglasila kako je "kompletna medicinska dokumentacija nakon okupacije odnesena iz bolnice", te zatražila da ICTY zatraži njezin povratak, naznačivši da se navodno nalazi na Vojnomedicinskoj akademiji u [[Beograd]]u.<ref>[http://www.legalis.hr/modules/news/article.php?storyid=625 Dr. Vesna Bosanac svjedočila u Haagu], Legalis. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref>

== Presude ==
[[Datoteka:Ovcara victims2.jpg|desno|mini|240px|[[Spomen dom Ovčara]]: osobne stvari jedne od žrtava]]
[[Datoteka:Ovcara victims.jpg|desno|mini|240px|Slike žrtava u spomen domu Ovčara]]

[[27. rujna]] [[2007.]] godine [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]] osudio je [[Mile Mrkšić|Milu Mrkšića]] na 20 godina zatvora zbog ubojstva i mučenja civila, dok je [[Veselin Šljivančanin]] osuđen na pet godina zatvora zbog dokazanih optužbi za mučenje. Međutim, [[2009.]] godine, kada je Šljivančanin trebao biti pušten iz zatvora, sudac Theodor Meron mu je utrostručio kaznu s 5 na 17 godina te ga vratio natrag u zatvor.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.france24.com/en/20090505-un-court-increases-serb-officers-sentence-vukovar-massacre-croatia UN court increases Serb officer's sentence for Vukovar massacre], France 24, 5. svibnja 2009. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref> [[2010.]] godine, osuđen je na 10 godina zatvora. [[Željko Ražnatović]] "Arkan" također je optužen za pokolj, ali je ubijen prije pokretanja postupka. Četvrti optuženik, [[Slavko Dokmanović]], nekadašnji predsjednik općine Vukovara, počinio je [[samoubojstvo]] u pritvoru u [[Haag]]u, [[1998.]] godine. Miroslav Radić oslobođen je optužbi.<ref name=verdict>{{eng oznaka}} [http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/7016290.stm Two jailed over Croatia massacre], BBC News, 27. rujna 2007., pristupljeno 28. rujna 2007.</ref>

[[Vojislav Šešelj]] je također optužen da je zapovijedao ili potaknuo vojnike da počine masakr.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.un.org/icty/indictment/english/seslj3rdind071207e.pdf Vojislav Seselj Indictment], ICTY. Preuzeto 1. travnja 2007.</ref>

Međunarodni sud je naveo sljedeće o događajima na Ovčari:
{{citat2|Otprilike 21. studenoga 1991., srpske vojne snage odstranile su otprilike 255 Hrvata i ostalih ne-Srba iz vukovarske bolnice nakon srpskog zauzimanja grada. Žrtve su deportirane u farmu Ovčara, otprilike 5 km južno od Vukovara. Tamo su članovi srpske vojske tukli i mučili žrtve satima. Navečer 21. studenoga 1991., vojnici su deportirali žrtve u skupinama po 10-20 do udaljene lokacije za smaknuća, između Ovčare i [[Grabovo (Vukovar)|Grabova]], gdje su ih strijeljali i ubili. Njihova tijela su zakopana u [[masovna grobnica|masovnoj grobnici]].}}<ref name="ICTY">{{eng oznaka}} [http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/354561.stm Indictment against Milosevic and others], [[BBC]], 29. listopada 2001.</ref>

U pravomoćnoj presudi protiv Mile Mrkšića 2009. godine, Međunarodni sud naveo je sljedeće:
{{citat2|Nakon što je Mrkšić naredio [[JNA]] da se povuče sa Ovčare, zarobljenici su ostavljeni u rukama pripadnika [[paravojska|paravojske]] koji su gajili krajnju mržnju prema svojem neprijatelju, Hrvatskoj vojsci, dopuštajući im da se njihova želja za osvetom ostvari bez suzdržavanja. Zarobljenici su udaljeni iz hangara, odvedeni u grupama od po 10-20 muškaraca u [[kamion]]u do lokacije gdje je iskopana velika jama, a potom je najmanje 194 od njih smaknuto a njihovi leševi su ostali zakopani u masovnoj grobnici te ostali neotkriveni nekoliko godina.}}<ref>{{cite web|title=Prosecutor vs. Mile Mrksic and Veselin Sljivancanin - Verdict (odjeljak 378)|url=http://www.icty.org/x/cases/mrksic/acjug/en/090505.pdf|publisher=ICTY|language=engleski|date=5. svibnja 2009.|accessdate=4. studenoga 2010.}}</ref>

[[4. prosinca]] [[2003.]] godine, tužiteljstvo za ratne zločine [[Srbija|Srbije]] optužilo je [[Miroljub Vujović|Miroljuba Vujovića]] i 15 drugih osoba za ratni zločin protiv vojnih zarobljenika u Ovčari. 2004. godine, dodatno su optuženi i Milan Lazunčanin te Predrag Dragović. Svih 18 optužbi spojene su u jedan slučaj. U optužnici se navodi:
{{citat2|Optuženicima se stavlja na teret da su na poljoprivrednom dobru Ovčara kod [[Vukovar]]a, kao pripadnici [[Teritorijalna obrana|Teritorijalne obrane]] (u daljnjem tekstu TO) Vukovara koja je bila u sastavu tadašnje Jugoslavenske narodne armije (u daljem tekstu [[JNA]]), i dobrovoljačkog odreda “Leva supoderica”, u vremenu od 20. studenoga do 21. studenoga [[1991.]] godine, od popodnevnih do ranih jutarnjih sati, kršeći pravila [[međunarodno pravo|međunarodnog prava]], za vrijeme oružanog sukoba...organizirali i naredili, odnosno počinili [[ubojstvo|ubojstva]] i nečovječno postupali prema pripadnicima oružanih snaga i drugim osobama koje pripadaju u oružane snage, odnosno prate oružane snage, iako neposredno ne ulaze u njihov sastav, a kojim djelima su povrijedili osobno dostojanstvo 192 osobe, i s izravnom ih namjerom (stari naziv “izravni umišljaj") lišili života i zakopali na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara, čime su izvršili kazneno djelo [[ratni zločin|ratnog zločina]] protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. [[Kazneni zakon|KZ]] [[SFRJ]].}}<ref name="optuznica">{{cite web|url=http://archive.is/aaUaf|title=Crime in Ovčara (Miroljub Vujović et al. case)|publisher=Centar za mir|language=engleski|date=2009.|accessdate=13. veljače 2017.}}</ref>

Optuženi Ivan Atanasijević priznao je zločin:
{{citat2|Nakon sat vremena je vidio izvođenje još jedne grupe od 30-40 zarobljenika. U hangaru je tada bilo još 60, 70, zarobljenika. S tom grupom su išli pokojni Zorić, pripadnik TO Vukovar, i jedan od svjedoka - suradnika. Zorić je sa zarobljenicima ušao u prikolicu [[traktor]]a. Čuo je da zarobljenici trebaju ići u sabirni centar u «Veleprometu» pa je i on ušao u prikolicu. Nakon 15-ak minuta traktor je stao, rečeno im je da iziđu. Kad je izišao, vidio je 40-50 osoba u uniformi, stajali su pored velike jame, u kojoj su ležala tijela do tada strijeljanih zarobljenika. Nije poznavao osobe u uniformi. Vidio je kako je formiran strijeljački stroj, da su zarobljenici ubijani s udaljenosti od 2-3 m. Bili su u grupama od 7-8 zarobljenika, postrojenih ispred jame, licem okrenuti prema jami. Jedan od zarobljenika je pokušao pobjeći iz prikolice, no ubili su ga. Optuženik je bio šokiran prizorom, cijelo vrijeme stajao je sa strane. „Topola“ ga je udario u leđa, uhvatio za ruku i doveo do sredine jame, naredivši mu: „Stani tu, moraš pucati na svoje“. Optuženik je pod uperenom puškom u leđa bio prisiljen pucati u zarobljenika ispred sebe.}}<ref name="optuznica"/>

Sudski postupak završio je 2005. godine kada je 15 optuženih proglašeno krivima te dobilo zatvorske kazne od 5 do 20 godina. Međutim, srpski vrhovni sud poništio je presudu i vratio cijeli slučaj na ponovno suđenje.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.b92.net/eng/news/society-article.php?yyyy=2007&mm=09&dd=07&nav_id=43588&fs=1 B92: Ovčara trial continues in Belgrade] B92. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref><ref name="NYT">{{eng oznaka}} [http://www.nytimes.com/2005/12/13/international/europe/13serbia.html?ex=1292130000&en=6c7f30c81eeed773&ei=5088&partner=rssnyt&emc=rss&pagewanted=all Serbian Court Finds 14 Guilty in '91 Massacre of Croatians], [[New York Times]],13. prosinca 2005. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref>

[[2008.]] godine, srpska policija uhitila je Milorada Pejića zbog sumnje u sudjelovanju u zločinima u Ovčari.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.timesonline.co.uk/tol/news/world/europe/article3621114.ece British locksmith Milorad Pejic faces trial over Vukovar massacre] Times Online. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref>

U ponovljenom postupku [[2009.]] godine, prvooptuženi i nekadašnji zapovjednik Teritorijalne obrane Vukovara Miroljub Vujović osuđen je na 20 godina zatvora. Istu zatvorsku kaznu dobili su i drugooptuženi Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Đorđe Šošić, Miroslav Đanković, Ivan Atanasijević i Saša Radak. Milan Lančužanin i Predrag Dragović, koji su u prvom postupku osuđeni na po 20 godina zatvora, u ponovljenom postupku osuđeni su na 6, odnosno 5 godina zatvora. [[Milan Vojinović]] osuđen je na 15 godina zatvora, Jovica Perić na 13, a Goran Mugoša na pet godina. Jedina žena među optuženima, Nada Kalaba, kao i u prvom postupku, osuđena je na devet godina zatvora. Optužbe su oslobođeni Vujo Zlatar, Predrag Mađarac, Marko Ljuboja i Slobodan Katić, kao i Milorad Pejić.<ref>{{cite web|url=http://www.b92.net/sport/komentari.php?nav_id=349630 |title=Presude za zločin na Ovčari |publisher=B92 |author= |language=srpski|date=12. ožujka 2009. |accessdate=18. kolovoza 2010.}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.ezadar.hr/clanak/za-pokolj-na-ovcari-193-godine |title=Za pokolj na Ovčari 193 godine |publisher=e-Zadar |author= |date=12. ožujka 2009. |accessdate=18. kolovoza 2010.}}</ref>

Dana [[7. listopada]] [[2020.]] na području Vukovarsko-srijemske županije policija je privela 10-ak osoba kao dio završnog policijskog kriminalističkog istraživanja vezanog uz počinjenje ratnog zločina na Ovčari.<ref>{{cite web|url=https://dnevnik.hr/vijesti/crna-kronika/policija-uhicuje-osumnjicene-za-zlocin-na-ovcari---623207.html |title=Traje od jutra, Ratni zločin na Ovčari: U velikoj akciji policije privedeni i sudionici zloglasnog špalira? |publisher=[[Hrvatski internetski portali#D|Dnevnik.hr]], [[HINA]] |work=dnevnik.hr |date=7. listopada 2020. |accessdate=8. listopada 2020.}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/u-tijeku-uhicenja-za-ratne-zlocine-na-ovcari-policija-je-upala-u-njihove-kuce-jutros-15023733 |title=Akcija kod Vukovara, U tijeku uhićenja za ratne zločine na Ovčari: ‘Policija je upala u njihove kuće jutros...‘ |publisher=[[Jutarnji list]], [[HINA]] |work=www.jutarnji.hr |date=7. listopada 2020. |accessdate=8. listopada 2020.}}</ref><ref>{{cite web|url=https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/crna-kronika/u-tijeku-uhicenja-za-zlocin-na-ovcari-policija-jutros-upala-u-vise-kuca-na-podrucju-vukovarsko-srijemske-zupanije-1049282 |title=Policija na području Vukovara privela više osumnjičenih za zločin na Ovčari: među uhićenima su i pripadnici zloglasnog špalira smrti? |publisher=[[Slobodna Dalmacija]] |work=www.slobodnadalmacija.hr |date=7. listopada 2020. |accessdate=8. listopada 2020.}}</ref>

== Tadićev posjet Vukovaru ==
[[4. studenoga]] [[2010.]] godine srbijanski predsjednik [[Boris Tadić]] posjetio je, uz pratnju hrvatskog predsjednika [[Ivo Josipović|Ive Josipovića]], Ovčaru, gdje se poklonio žrtvama. U trenutku posjete Ovčari Vukovarske majke demonstrativno su im okrenule leđa,<ref>[http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=9288:tadi-i-josipovi-na-ovari-vukovarske-majke-okrenule-lea&catid=1:politika&Itemid=9 Tadić i Josipović na Ovčari: Vukovarske majke okrenule leđa ], Hrsvijet.net, 4. studenoga 2010.</ref><ref>[http://www.uhd91.com/vijesti/1104-foto-vukovarske-majke-okrenule-lea-dok-je-tadi-govorio.html FOTO: Vukovarske majke okrenule leđa dok je Tadić govorio], Udruga Hrvatski dragovoljac 91, 4. studenoga 2010.</ref> jer su smatrale da je ovaj pokušaj isprike još jedan u nizu pokušaja izjednačavanja žrtve i agresora, te da ukažu na podatak da se u Vukovaru i okolici još uvijek traga za 436 nestalih žrtava velikosrpske agresije. Tadić je prvi predsjednik Srbije koji je došao odati počast stradalima na tom mjestu. Najprije je otišao na sastanak u Gradsko poglavarstvo, gdje je predao jedan mali dio dokumenata ukradenih iz vukovarske bolnice 1991. godine. Dvojica predsjednika potom su se vratila u Vukovar. U palači Srijem dočekala ih je predsjednica Vlade Jadranka Kosor.<ref>{{cite web|title=Serb leader Tadic apologises for 1991 Vukovar massacre |url=http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-11689153|publisher=BBC News|language=engleski|date=4. studenoga 2010.|accessdate=4. studenoga 2010.}}</ref><ref>{{cite web|title=Serb President Apologizes for 1991 Vukovar Massacre |url=http://www.turkishweekly.net/news/109240/serbian-president-apologizes-for-vukovar-massacre.html|publisher=Turkish Weekly|language=engleski|date=4. studenoga 2010.|accessdate=4. studenoga 2010.}}</ref> Nakon tog sastanka Josipović i Tadić iz Vukovara su se uputili u [[Paulin Dvor]] gdje se hrvatski predsjednik poklonio srpskim žrtvama, potvrđujući tvrdnje Vukovarskih majki. U svojem govoru Tadić je izjavio:
{{citat2|Ovdje sam da, poklanjajući se žrtvama, još jedanput uputim riječ isprike, da iskažem žaljenje i stvorim mogućnost da [[Srbija]] i [[Hrvatska]] okrenu novu stranicu povijesti, da se stvore mogućnosti da naša djeca budu rasterećena njezina bremena, da uspostavim politiku dobrosusjedsva i suradnje, koja otvara ljudima mogućnosti – politiku koja je sasvim suprotna politici [[1990-ih|90-ih]].}}<ref>{{cite web|title=Tadić na Ovčari: Upućujem riječi isprike i iskreno žaljenje
|url=http://www.vecernji.hr/vijesti/tadic-ovcari-upucujem-rijeci-isprike-iskreno-zaljenje-clanak-211437|publisher=[[Večernji list]]|author=Branimir Bradarić, Marko Špoljar|date=4. studenoga 2010.|accessdate=4. studenoga 2010.}}</ref>

Tadićev nasljednik na mjesto predsjednika Republike Srbije, [[Tomislav Nikolić]], četnički vojvoda,<ref>{{srp oznaka}} Danijela Isailović, [http://www.pressonline.rs/info/politika/85242/tomislav-nikolic-ponosan-sam-na-to-sto-sam-cetnicki-vojvoda.html Tomislav Nikolić: Ponosan sam na to što sam četnički vojvoda!]:{{citat2|(...) - Jeste, ja sam četnički vojvoda i niko ne može da mi oduzme tu titulu. Eto vam! '''Kad ste i kako postali vojvoda?''' - Vojislav Šešelj je bio vojvoda koji je imao pravo da dodeljuje činove. On je pozvao nas 14 na Romaniju i tamo smo na Knežini miropomazani kao vojvode. Posle toga je Momčilo Đuić oduzeo to pravo Šešelju. Međutim, mene niko nije raščinio, niti to sada može... '''Imate li nameru da se odreknete te titule?''' - Zašto bih? To su bila druga vremena, sada to nema veze...}}, pressonline.rs, 2. studenoga 2009., pristupljeno 13. veljače 2017.</ref> izjavljuje [[2012.]] godine za novine ''[[Frankfurter Allgemeine Zeitung]]'' da se Hrvati nemaju što vraćati u Vukovar "jer je to bio srpski grad",<ref>[http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/novi-srbijanski-predsjednik-tomislav-nikolic-vukovar-je-bio-srpski-grad-i-hrvati-se-nemaju-zasto-vracati-u-njega/1527300/ Novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Vukovar je bio srpski grad i Hrvati se nemaju zašto vraćati u njega]:{{citat2|Na pitanje novinara da komentira to što u Vukovaru danas živi više Srba nego prije deset godina, Nikolić je kazao da je to "zato što je Vukovar bio srpski grad" i da se zato u njega Hrvati sada "nemaju što vraćati"}}, [[HINA]], jutarnji.hr, 24. svibnja 2012., pristupljeno 13. veljače 2017.</ref> te time pokazao da motivi i razmišljanja ostaju ista i nakon 20 godina agresije na Vukovar.

== Galerija ==
<center>
<gallery>
Slika:Ovcara-Memorial-4.JPG|Spomen ploča
Slika:Ovcara Massacre Memorial-2.JPG|Spomen dom Ovčara
Slika:Ovcara Memorial.JPG|Spomen dom Ovčara
Slika:Spomen dom Ovcara ploca 221208.jpg|Spomen ploča na Spomen domu Ovčara
</gallery>
</center>

== Imena ubijenih i nestalih žrtava Ovčare ==
* [[Dodatak:Imena ubijenih i nestalih žrtava Ovčare]]

== Vidi još ==
* [[Berak]]
* [[pokolj u Lovasu]]
* [[popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu]]
* [[Bitka za Vukovar]]
* [[pokolj u Lušcu]]
* [[Ovčara – neispričana priča]]

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}To su Dragica Tuškan (nestala), Janja Podhorski i Ružica Markobašić (''"Ružica Markobašić, trudna osam mjeseci, ubijena je na stravičan način i prije toga mučena i kundakom puške udarana u trbuh."'')<ref>Višnja Mišin, [https://www.pilar.hr/wp-content/images/stories/dokumenti/demografski_kontekst/demo_kontekst_045.pdf ''Zločin i zločinci''], podrubnica 9 na str. 53., [https://www.pilar.hr/2008/10/10-znanstveno-struni-skup-vukovara91-esnaest-godina-poslije/ 10. znanstveno-stručni skup: Vukovar '91 – šesnaest godina poslije], 2008., pilar.hr, pristupljeno 26. siječnja 2020.</ref>.
#{{fusd|2}}To je [[Igor Kačić]] ''"koji je s gelerima iz bolnice izveden na Ovčaru, ubijen je samo zato što je bio sin zapovjednika Sajmišta, poginulog hrvatskog borca Petra Kačića"''.<ref>Marko Didić, [https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/nikad-ispricana-prica-iz-vukovara-otkrili-smo-imena-i-prezimena-jos-57-krvnika-s-ovcare-neki-su-mijenjali-identitet-neki-lazirali-prometne-nesrece-ali-sve-smo-ih-nasli-456795 ''Nikad ispričana priča iz Vukovara: Otkrili smo imena i prezimena još 57 krvnika s Ovčare. Neki su mijenjali identitet, neki lažirali prometne nesreće, ali sve smo ih našli''], slobodnadalmacija.hr, 6. prosinca 2016., pristupljeno 21. siječnja 2021.</ref>

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Dodatni izvori ==
* Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logoraša (Javna ustanova).
* Izvor podataka: Privremena evidencija Uprave za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, 2. listopada 2006.
* [[Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata]], Urednik: Danijel Rehak, HDLSKL

== Vanjske poveznice ==
{{WProjekti
|commons=
|commonshr=
|commonscat= Ovčara
|commonscathr=Ovčara
}}
* [http://shp.bizhat.com/Logori.html Stradanja Hrvata na Ovčari i ostalim srpskim i muslimanskim logorima]
* {{eng oznaka}} [http://www.documen.tv/asset/Vukovar.html Documentary 52': Vukovar, the City of Lost Souls]
* {{eng oznaka}} [http://iwpr.net/report-news/new-evidence-jna-involvement-vukovar-massacre Novi dokazi o ulozi JNA na Ovčari]
* {{srp oznaka}} [http://www.e-novine.com/region/region-hrvatska/19194-Medijska-priprema-zloina-Ovari.html Kako su Večernje novosti i Politika izveštavali o Vukovaru (2) - Medijska priprema zločina na Ovčari], priredili: Bojan Tončić i Milica Jovanović, e-novine.com, 19. svibnja 2009.

{{Srpski konc-logori u Domovinskom ratu i ratu u BiH}}

{{GLAVNIRASPORED:Ovčara, logor}}
[[Kategorija:Srpski konc-logori u Domovinskom ratu i Ratu u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Ratni zločini nad Hrvatima u Domovinskom ratu]]
[[Kategorija:Vukovar]]
[[Kategorija:Velikosrpski pokret]]
[[Kategorija:Mržnja prema nacijama]]
[[Kategorija:Povijest Vukovara]]