WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-29T04:40:26Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Pariška izjava''', punim imenom '''''Pariška izjava: Europa u koju možemo vjerovati'''''{{fusg|b1}} (engl. ''The Paris Statement - Europe we can believe in''<ref>Cjelokupni tekst Izjave na [https://thetrueeurope.eu/a-europe-we-can-believe-in/ thetrueeurope.eu] {{eng oznaka}} (pristupljeno 19. siječnja 2018.)</ref>) naziv je javne izjave skupine europskih intelktualaca potpisane početkom [[listopad]]a [[2017.]] u svrhu podizanja svijesti o nijekanju, potistiskivanju i dskriminiranju kršćanske tradicije i vrijednosti na kojima je utemeljena cjelokupna suvremena [[Povijest Europe|europska povijest]], kultura i svijest.

Objavljena je i s ciljem skretanja pažnje na nemogućnost provedbe "utopijskoj europejizma", politike potpunog političkog, vrijednosnog, etničkog, kulturnog i dr. ujedinjenja Europe u obliku [[Europska Unija|Europske Unije]] kao naddržavne i nadnarodne zajednice istog političko-gospodarskog i vrijednosnog sustava.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/svijet/clanak/id/524670/domaci-povjesnicar-o-alarmantnom-dokumentu-europskih-intelektualaca-presucenom-u-hrvatskoj-pariska-izjava-upozorava-da-islam-kolonizira-europu Slobodna Dalmacija] Damir Šarac: ''Javna šutnja. Domaći povjesničar o alarmantnom dokumentu europskih intelektualaca, prešućenom u Hrvatskoj: Pariška izjava upozorava da Islam kolonizira Europu!'', www.slobodnadalmacija.hr (pristupljeno 19. siječnja 2018.)</ref>

Izjava je naišla na vrlo maleni odjek u europskoj i svjetskoj javnosti. Uglavnom se proširila kršćanskim i konzervativnim krugovima, dok je u neliberalnim proeuroskim medijima [[mainstream|glavne struje]] bila spomenuta samo u kontekstu [[satira|satire]] i ismijavanja.

== Pozadina ==
''Parška izjava'' nastala je kao odgovor na jačanje dugogodišnje unitarističke politike Europske Unije i njezino odmicanje od kršćanskih temelja, kulture i tradicije, koje je zamahom neoliberalnog pokreta građanskog društva utemeljenog na potpunoj jednakosti ([[egalitarizam|egalitarizmu]]) svih njezinih stanovnika s politikom brisanja kulturnog i povijesnog (pretežito kršćanskog i narodnog) naslijeđa, zaprijetila stvaranju krize europskog identiteta i preispitivanja njezinih vrijednosti. Kako su sociološka, antroploška i kulturološka znanstvena istraživanja pokazala štetnost krajnje jedakosti i kulturno-vrijednosne uniformiranosti koja dovodi do prevladavjućeg [[jednoumlje|jednoumlja]], promoviranog u medijima [[glavna struja|glavne struje]] i putem sličnih sadržaja zastupljenih u [[masovna kultura|masovnoj]] i [[popularna kultura|popularnoj kulturi]] te političkom stavu EU.

Na sjednici [[Europsko vijeće|Europskog vijeća]], sastanku europskih državnika održanom na [[Malta|Malti]] početkom [[siječanj|siječnja]] [[2017.]] predsjednik Vijeća [[Donald Tusk]] okupljenima je u svom govoru istaknuo kako je ugroženost Europe zbog nedovoljne aktivnosti u pronalaženju "novih načina povezivanja" kao jačanja europskog zajedništva među europskim državama, posebice članicama EU. Kao tri glavne prijetnje jačanju europskog zajedništva, Tusk je istaknuo:<ref name=vijenac/>

==== Nova geopolitička situacija ====
Pod njom Tusk podrazumijeva "rastuću samosvijest Kine", njezino gospodarsko, vojno i geopolitičko jačanje te utvrđivanje naslova svjetske [[supersila|supersile]] koje ne uključuje napuštanje [[komunizam|komunizma]] kao političkog sustava, ali naglašava kontrolirano gospodarsko otvaranje jačoj trgovinskoj razmjeni i stranim ulganjaima u nju. U "agresivnoj politici Rusije" ističe [[Vladimir Putin|Putin]]ov autoritarni režim i jačanje [[kult ličnosti|kulta ličnosti]] kao glavno obilježje unutarnje politike, dok agresivnom naziva aktivnu uključenost u Bliskoistočne sukobe ([[Građanski rat u Siriji]], borba protiv [[ISIL]]-a) i nastavak rata vezanog uz [[Ruska aneksija Krima|rusku aneksiju Krima]] na području istoka [[Ukrajina|Ukrajine]]. Uz Rusiju je odmah povezao i "zabrinjavajuće poteze nove američke administracije", aludirajući na [[Donald Trump|Trump]]ovu protekcionističku i jasnije određenu vanjsku politiku te vojno-političku napetost vezanu uz nuklearno nadmetanje sa [[Sjeverna Koreja|Sjevernom Korejom]].

Povezujući djelovanje SAD-a i Rusije, spominje se i "anarhija na Bliskom istoku" u kojoj gotovo nema (osim [[Kurdi|Kurda]]) stabilne vojne organizacije koja bi se uspješnije i jasnije suprotstavila [[Islamska Država|Islamskoj Državi]], koja je skromno spomenuta u "ulozi radikalnog islama", iako su njezini zločini, za razliku od onih [[Boko Haram]]a u [[Nigerija|Nigeriji]] ili islamskih fundamentalista u [[Sudan]]u i [[Somalija|Somaliji]], jednoznačno osuđeni kao iskaz nesnošljivosti prema drugim etničkim ili vjerskim zajednicama. U vjerskom značenju Tusk je spomenuo judeoislamski sukob u [[palestina|Palestini]], ali ne i zločine i progone nad [[kršćani]]ma, koji su u prethodnoj [[2016.]] bili najugroženija vjerska skupina uopće, kako u [[Arapski svijet|Arapskom svijetu]], tako i u Kini, Sjevernoj Koreji i Africi.{{fusg|b2}}

==== Ksenofobija i porast nacionalizma ====
Kao rezultat nedovoljne aktivnosti pojedinih članica EU (aluzija na države [[Višegradska skupina|Višegradske skupine]]) koje su odbile sudjelovati u nametnutnim i programima zbrinjavanja useljenika s područja Arapskog svijeta [[Sjeverna Afrika|Sjeverne Afrike]] i [[Bliski Istok|Bliskog Istoka]] koje EU proglasila bezuvjetnima na pridržavanje svim svojim članicama, spomenuo je [[ksenofobija|ksenofobiju]] i rastući [[nacionalizam]], kao odgovor na useljeničku politiku EU. Dio javnosti kasnije je spočitavao Tusku jednostrani prikaz uvjetovanosti [[Europska migracijska kriza 2015.|europske migracijske krize]] ratom, iako se ISIL nalazio pred porazom te veliki dio okupiranih područja oslobođen i stavljen pod upravu bliskoistočnih država.

S druge strane, izostala je dublja analiza mogućih posljedica politike otvorenih granica, koje su u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Švedska|Švedskoj]] dovele do defunkcionalizacije pojedinih dijelova države{{fusg|b3}}, zakazivanja snaga javnog reda (brojni teroristički napadi na europskom tlu u 2016.) i iscrpljivanja [[državni proračun|državnih proračuna]], zbog kojeg je kritična masa u Njemačkoj okupljena oko [[Alternativa za Njemačku|Alternative za Njemačku]], kao i [[Nacionalna fronta (Francuska)|Nacionalna fronta]] u Francuskoj svojim izbornim rezultatima značajno utjecala na političko stanje primoravši glavne suprotstavljenje stranke (socijaliste i demokrate) na udruživanje u ''velike koalicije''. Spomenute stranke kasnije su značajno utjecale i na rezultate predsjedničkih izbora u Francuskoj (poraz [[Marine Le Pen]] u 2. krugu{{fusg|b4}}) i Austriji (pobjeda [[Sebastian Kurz|Sebastiana Kurza]]) iste godine.

== Ideje kršćanske Europe ==
Iako su sastavljači i potpisnici ''Izjave'' u njoj istaknuli kako [[Europa]] nije oduvijek bila kršćanska, ali je neupitan njezin snažan utjecaj u tvorbi Europe. [[Kršćanstvo]] je europi dalo brojne duhovne, umjetničke, kulturne i političke prinose. To seprvenstveno odnosi na srednjo i kasno [[srednji vijek|srednjovjekovlje]], koji su obilježili sukobi i potom konačni [[crkveni raskol]] (šizma) između [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] s rimskim papom i [[Pravoslavna Crkva|Pravoslavne Crkve]] na čelu s carigradskim patrijarhom. One su svaka na svoj način utjecale na zapadni, sjeverni i srednji (katoličanstvo) odnosno jugoistočni i istočni dio europskog kontinenta (pravoslavlje), ali sa zajedničkim načelima i stavovima u naučavanju [[Krist]]ova života. Zbog toga je, iako politički i dijelom kulturno, razdijeljena, Europa ostala vjerski jedinstvena, što joj je kasnije pomoglo u očuvanju cjelvitosti kroz zajedničku borbu protiv [[Osmanlije|Osmanlija]].

=== Srednjovjekovlje ===
[[Datoteka:Great Schism 1054 with former borders-.png|mini|desno|Zemljovid Velikog crkvenog raskola.]]
Kroz već dio [[povijest Europe|europske povijesti]] ispreplitali su kršćanstvo i politička Europa. To se poglavito odnosi na razdoblje srednjovjekovne povijesti sa snažnim utjecajem crkve na [[politika|političku vlast]], prožimanje duhovnog i svjetovnog, svetog i profanog, odnos [[vjera|vjere]] i [[razum]]a te filozofske i teološke etike u pitanjima vlasti.<ref>Anđelko Milardović. ''Tri eseja o euroskepticizmu: o semiotici euroskepticizma'', Centar za politološka istraživanja: Zagreb, 2012. Biblioteka Globalizacija, str. 111, {{ISBN|978-953-7022-25-9}}</ref> Uloga [[papinska država|Papinske Države]] bila je vrlo snaža u pretkolumbovskoj Europi, u vrijeme trgovačke, kulturne i političke prevlasti [[Sredozemlje|Sredozemlja]], prije otkrivanja [[Novi svijet|Novog svijeta]], koje je dovelo do jačanja [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]] i ostalih priatlantskih država. Tom promjenom, došlo je i do promjene u mentalitetu i odnosima koje je dovelo do jednostranih poteza [[Reformacija|Reformacije]] i odvajnja [[protestantizam|protestantizma]], ali i dalje pod zajedničkim okriljem kršćanstva.

Osim snažne političke uloge crkve i utjecaja (brojni plemići bili su [[biskup]]i i [[nadbiskup]]i), kršćanstvo, prije svega Katolička Crkva, bila je najveći promicatelj [[znanost]]i i [[umjetnost]]i tijekom [[renesansa|renesanse]] i [[barok]]a, gdje su upravo u prevladavajuće umjetničkoj [[Italija|Italiji]] ostvarena najveća književna (talijanska trojka [[Francesco Petrarca|Petrarca]], [[Boccaccio]] i [[Dante]]), arhitektonska, likovna, kiparska, glazbena i dr. ostvarenja. Uz Italiju, i ostale perjanice europske kulture [[Francuska]] i [[Španjolska]] bile su katoličke, odnosno kršćanske zemlje. S druge strane, pravoslavno [[Bizantsko Carstvo]] očuvalo je europski identitet i u rubnim predjelima JI Europe, čak ga i proširio na područja [[Bliski Istok|Bliskog Istoka]], [[Kavkaz]]a, [[Turska|Turske]] i [[Egipat|Egipta]] (koptski kršćani). Zapadni dio tog prostora, zbog snažnog istonoeuropskog utjecaja tijekom stoljeća, kasnije će se tijekom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] smatrati dijelom Europe i potaknuti rasprave o različitosti europskih zemljopisnih i kulturno-povijesnih granica i utjecaja.

=== Reformacija i prosvjetiteljstvo ===
Protivnici ideje o kršćanskim temeljima suvremene Europe nisu postojali do pojave protestantizma, kada se [[protukršćanstvo|protukršćansko]] razmišljanje širilo i imalo svoje uporište u [[protukatoličanstvo|protukatoličanstvu]], koje je bilo jednoo od glavnih stupova [[reformacija|reformacijskog]] djelovanja. Protukatolčki stavovi iznosili su se ponajprije u znanstvenim krugovima protiv katoličkih znanstvenika i crkvenih znastvenih ustanova. Iako su katolički redovnici sakupljali, proučavali i prepisivali antičko naslijeđe, koje se izučavalo i u vidu [[filozofija|filozofije]], [[povijest]]i, [[fizika|fizike]], [[astronomija|zvjezdoznanstva]] i [[skolastika|skolastike]], humanisti i prosvjetitelji poriču crkvene zasluge izravno se vraćajući na antičku literaturu, koju su preveli i očuvali upravo kršćanski mislioci.

U [[18. stoljeće|18. stoljeću]] Francuzi su, poput primjerice [[Voltaire]]a, vodili rasprave s Katoličkom Crkvom, optužujući ju za suradnju s [[apsolutizam|apsolutnom monarhijom]]. Crkvu je zato trebalo prikazati u najgorem svijetlu. Voltaire je jednom napisao da je [[srednjovjekovna filozofija]] uzrokovala više štete za razum i opće obrazovanje nego posljedice napada [[Huni|Huna]] i [[Vandal]]a. Ova retorika nastavlja se kroz sljedeća stoljeća, a povjesničari uglavnom ponavljaju ranije iznesene postavke koje s vremenom postaju uvriježeno mišljenje. Čak kada bi se i naišlo na nešto pozitivno iz 14. ili 15. stoljeća, to bi se jednostavno tumačilo kao predrenesansno, stvarajući i podržavajući tako dojam o „mračnom“ srednjem vijeku. Takvi stavovi pridonijeli su tomu da su svi mislioci prosvjetiteljstva optuživali [[religija|religije]] kao nerazumne i protivne sveopćem razumu.

==== Stereotipi i neistine ====
Upravo u protkatoličkom raspoloženju novovjekovne Europe dolazi do stvaranja brojnih [[stereotip]]a, [[mit]]ova i neistina o Crkvi, ali i o cijelom vremenu u kojem je imala značajan politički, kulturni i dr. utjecaj, ponajprije srednjem vijeku, koji se okarakterizirao "Mračnim dobom", suprotno svim povijesnim dokazima. Prije svega, razvoj [[Tehnologija srednjeg vijeka|srednjovjekovne tehnologije]], na kojoj se temljio razvoj svih daljnih tehničkih znanosti, temeljio se na izumu [[kompas]]a, [[barut]]a i [[papir]]a, koji su izuma [[pismo|pisma]] i [[kotač]]a, neusporedivi s bilo kojim drugim novovjekovnim ili suvremenim izumima. [[Industrijska revolucija]] temeljila se na razvoju [[visoka peć|visoke peći]] u srednjem vijeku, kao i rudarskih tehnika i alata. Procvat [[arhitektura|arhitekture]] i umjetnosti upravo su omugućila tehnička dostignuća, koja su dovela do novih načina gradnje i oblikovanja. Moderna znanost se oslanja na otkrića i razvitak zvjezdoznanstva, [[matematika|matematike]], [[geometrija|geometrije]], [[logika|logike]], [[optika|optike]], [[medicina|medicine]] i drugih znanosti, koji su učinili [[svećenik|svećenici]] u srednjem vijeku. Ako bi se proučavao popis znanstvenika iz srednjeg vijeka, on bi gotovo isključivo obuhvaćao imena svećenika, [[redovnik]]a, biskupa, pa čak i [[kardinal]]a. Laici koji su ozbiljno proučavali znanost nisu se pojavili prije 16. i 17. stoljeća, pa čak i tada su svećenici činili velik dio onih koji su zauzeto radili na razvitku cijelog niza znanstvenih područja.<ref>Robert i Maja Dumančić. ''Katolička crkva i znanosti: doprinosi i odnosi. Građa za vjeronaučnu olimpijadu šk. god. 2013./2014.'', VIS: 2013., str. 12, dostupno u [http://www.nku.hbk.hr/images/vjeronaucna_olimpijada_gradja_2014_c.pdf PDF obliku] (pristupljeno 20. siječnja 2018.)</ref>

== Sadržaj ==
Izjava se sastoji od sveukupno 36 odijeljaka podijeljenih u 5 dijelova, čije su prve rečenice posebno istaknute. Ispod posljednjeg odijeljka nalaze se imena potpisnika i države iz kojih dolaze. Načinski, izjava je pisana kao poziv upućen javnosti (apel) u obliku [[esej]]a u kojem se razrađuju vrijednosne i političke teme vezane uz europsku [[sadašnjost]] i njezine moguće posljedice za [[budućnost]].

Tekst izjave napisan je na 20 jezika: [[bugarski|bugarskom]], [[katalonski|katalonskom]], [[češki|češkom]], [[srpski|srpskom]], [[njemački|njemačkom]], [[engleski|engleskom]], [[španjolski|španjolskom]], [[francuski|francuskom]], [[talijanski|talijanskom]], [[latvijski|latvijskom]], [[litavski|litavskom]], [[mađarski|mađarskom]], [[nizozemski|nizozemskom]], [[poljski|poljskom]], [[portugalski|portugalskom]], [[rumunjski|rumunjskom]], [[slovenski|slovenskom]], [[slovački|slovačkom]], [[švedski|švedskom]] i [[ukrajinski|ukrajinskom]].

== Potpisnici ==
* Phillipe Bénéton (Francuska)
* [[Rémi Brague]] (Francuska)
* Chantal Delsol (Francuska)
* Roman Joch (Češka)
* Lánczi András (Mađarska)
* Ryszard Legutko (Poljska)
* [[Roger Scruton]] (Ujedinjeno Kraljevstvo)
* [[Robert Spaemann]] (Njemačka)
* Bart Jan Spruyt (Nizozemska)
* Matthias Storme (Belgija)

Među potpisnicima istaknuti su priznati [[filozof]]i i europski konzervativni intelektualci Brague, Scruton i Spaemann.<ref name=vijenac>[http://www.matica.hr/vijenac/618/treba-li-vjerovati-u-europu-27209/ Matica Hrvatska] Trpimir Vedriš: ''Pariška izjava i europski kršćanski temelji. Treba li vjerovati u Europu?'', Vijenac, br. 618 (9. studenoga 2017.), www.matica.hr (pristupljeno 19. siječnja 2018.)</ref>

== Bilješke ==
{{fusd|b1}} U nekim se medijima navodi i drugi, alternativni prijevod ''Europa kojoj možemo vjerovati''.<ref>[http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=178316 Hrvatski Glas Berlin] Admin: ''Što piše u Pariškoj izjavi: Kršćanski intelektualci traže istinsku Europu'', www.hrvatskiglas-berlin.com, 19. siječnja 2018. (pristupljeno 19. siječnja 2018.)</ref> <br>
{{fusd|b2}} Prema podatcima međunarodne nevladine organizacije Open Doors, predstavljenima polovinom siječnja 2017. [[Europski parlament|Europskom parlamentu]], u 2016. godini više od 215 milijuna kršćana u svijetu bilo je izloženo nekom obliku [[nasilje|nasilja]] i [[progon]]a, a oko 1200 [[crkva|crkava]] je uništeno ili oštećeno. Navodi se i oko 90 tisuća ubijenih kršćana.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/medutim/clanak/id/473617/krscani-su-najugrozeniji Slobodna Dalmacija] Ivan Ugrin: ''Kršćani su najugroženiji'', www.slobodnadalmacija.hr, 14. ožujka 2017. (pristupljeno 19. siječnja 2018.)</ref> <br>
{{fusd|b3}} Najvjerniji primjer defounkcionalizacije države predstavljaju ''no-go zone'' u [[Švedska|Švedskoj]] i [[Njemačka|Njemačkoj]], najčešće oko velikih i glavnih gradova, pa i nekih njihovih četvrti ili gradskih naselja. U takvim područjima, [[policija|snage reda i sigurnosti]] ne mogu provoditi ustanovnopravni poredak države u kojoj se nalaze i kojoj pripadaju zbog prejakog utjecaja neke useljeničke etničke skupine te gotovo svaki pokušaj srpječavanja "otuđenja" dijela državnog teritorija koje provode određene skupine, dovodio do nereda, nasilja i sukoba s policijom, pa i materijalne štete ([[palež]]a).<ref>[http://tribun.hr/svedska-rinkeby-no-go-zone-do-ratne-zone/ Tribun] Aleksandar RIgačev: ''Švedska: Rinkeby – Od no-go zone do ratne zone'', tribun.hr, 14. prosinca 201. (pristupljeno 20. siječnja 2018.)</ref><ref>[http://www.badische-zeitung.de/nachrichten/deutschland/wie-libanesische-familienclans-im-ruhrgebiet-ganze-strassenzuege-beherrschen-ein-polizist-packt-aus--132709356.html Badische Zeitung] {{deu oznaka}} Johannes Nitschmann: ''Libanesische Familienclans beherrschen im Ruhrgebiet ganze Straßenzüge'', www.badische-zeitung.de, 23. siječnja 2017. (pristupljeno 20. siječnja 2018.)</ref> <br>
{{fusd|b4}} Poraz Marine Le Pen najavljivao se u svim vodećim europskim i svjetskim medijima tijekom cijele kampanje u 2. krugu te je zbog redovitog etiketiranja kao "ekstremne desničarke" i "radikalke" bila u podčinjenom položaju u medijskom i javnopolitičkom prostoru. Takvo etiketiranje i idealizacija [[Emmanuel Macron|Macrona]] koji je postao simbolom borbe protiv nacionalizma omogućila je Macronu osvajanje 66% glasova i premoćnu pobjedu, koja je odmah u medijima glavne struje nazvana "olakšanjem za Europu".<ref>[https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/emmanuel-macron-je-novi-predsjednik-francuske-europa-i-svijet-mogu-odahnuti-trend-populizma-i-zatvaranja-granica-ipak-se-nece-nastaviti/6018398/ Jutarnji list] Ivan Fischer: ''EMMANUEL MACRON JE NOVI PREDSJEDNIK FRANCUSKE! Europa i svijet mogu odahnuti, trend populizma i zatvaranja granica ipak se neće nastaviti!'', www.jutarnji.hr, 7. svibnja 2017. (pristupljeno 19. siječnja 2018.)</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Dokumenti]]

Pariška izjava - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica