WikiSysop: file->datoteka

2022-05-01T07:36:13Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 07:36, 1. svibnja 2022.
Redak 3:		Redak 3:
	{{multiple image		{{multiple image
	\| direction = vertical		\| direction = vertical
	\| image1 = Parity clocks - P-conservation.svg<!-- file name only; no "~~File~~:" or "Image:" prefix -->		\| image1 = Parity clocks - P-conservation.svg<!-- file name only; no "Datoteka:" or "Image:" prefix -->
	\| width1 = 250		\| width1 = 250
	\| image2 = Parity clocks - P-violation.svg<!-- file name only; no "~~File~~:" or "Image:" prefix -->		\| image2 = Parity clocks - P-violation.svg<!-- file name only; no "Datoteka:" or "Image:" prefix -->
	\| width2 = 250		\| width2 = 250
	\| footer = Gore: P-simetrija - sat izgrađen poput zrcalne slike ponaša se poput zrcalne slike izvornog sata.<br> Dolje: P-asimetrija - sat izgrađen poput njegove zrcalne slike ne ponaša se poput zrcalne slike izvornog sata.		\| footer = Gore: P-simetrija - sat izgrađen poput zrcalne slike ponaša se poput zrcalne slike izvornog sata.<br> Dolje: P-asimetrija - sat izgrađen poput njegove zrcalne slike ne ponaša se poput zrcalne slike izvornog sata.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-09T11:09:47Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Parnost 1.jpg|mini|desno|250px|Narušavanje parnosti kutne razdiobe [[elektron]]a [[emisija|emitiranih]] iz kobalta-60. [[Emisija]] [[elektron]]a je u slučaju a.) oko 30% veća od one u slučaju b.).]]

{{multiple image
| direction = vertical
| image1 = Parity clocks - P-conservation.svg
| width1 = 250
| image2 = Parity clocks - P-violation.svg
| width2 = 250
| footer = Gore: P-simetrija - sat izgrađen poput zrcalne slike ponaša se poput zrcalne slike izvornog sata. Dolje: P-asimetrija - sat izgrađen poput njegove zrcalne slike ne ponaša se poput zrcalne slike izvornog sata.
}}

'''Parnost''' (oznaka ''P'') je [[fizikalna veličina]] koja opisuje promjene fizikalnoga sustava prilikom prostornoga zrcaljenja, kada se [[os]]i [[Koordinatni sustav|koordinatnoga sustava]] zamijene [[os]]ima suprotnoga smjera (na primjer lijevi [[koordinatni sustav]] prelazi u desni). Pritom su sustavi parni (pozitivne parnosti, ''P'' = +1) ili neparni (negativne parnosti, ''P'' = –1), ovisno o tome prelaze li sami u sebe ili u sebi suprotan sustav. Primjerice, [[jakost]] [[električno polje|električnoga polja]] je [[vektor]] negativne parnosti (''P'' = –1), a jakost [[magnetsko polje|magnetskoga polja]] [[aksijalan|aksijalni]] vektor pozitivne parnosti (''P'' = +1), tako da je pločasti [[električni kondenzator]] negativne, a [[električna zavojnica]] pozitivne parnosti.

U [[kvantna fizika|kvantnoj fizici]] parnost je [[Kvantni brojevi|kvantni broj]] koji označuje ponašanje [[Valna funkcija|valne funkcije]] prilikom prostornoga zrcaljenja koje zamjenjuje lijevi i desni koordinatni sustav. Budući da stanje sustava ne može ovisiti o tome koristi li se desni ili lijevi koordinatni sustav, transformacija ''r'' u ''– r'' ostavlja valnu funkciju nepromijenjenom ili joj samo mijenja predznak. Ako se promjenom ''r'' u ''– r'' valna funkcija ne mijenja, njezina je parnost parna, a ako se predznak valne funkcije mijenja, parnost je neparna. Pojam parnosti uveo je 1927. [[Eugene Wigner|E. P. Wigner]] i sve do 1957. smatralo se da za sve procese u prirodi vrijedi zakon očuvanja parnosti, to jest da se ne može razlikovati stvarni događaj od njegove zrcalne slike. Naznake odstupanja od očuvanja parnosti pojavile su se pri procesima [[Slaba nuklearna sila|slabih raspada]] [[Elementarna čestica|elementarnih čestica]]. Mjerenje [[kut]]ne razdiobe [[elektron]]a (e–) iz uzorka [[kobalt]]ova [[izotop]]a 60Co, kojemu su [[atomska jezgra|atomske jezgre]] bile [[polarizacija|polarizirane]] u jakome magnetskom polju primjenom niske temperature, pokazalo je (1957.) da su elektroni emitirani većim dijelom suprotno od smjera nuklearnoga [[spin]]a. Time je dokazano da parnost u tom procesu nije očuvana. Gotovo istodobna mjerenja kutne razdiobe [[elektron]]a nastalih (uz antineutrine ν̄e) raspadom [[mion]]a, koji nastaju raspadom π-[[mezon]]a ([[pion]]a), pokazala su njihovu nesimetričnost pa parnost nije očuvana ni u tom slučaju. Za to otkriće dobili su [[Tsung-Dao Lee|T.-D. Lee]] i [[Chen Ning Yang|Ch. N. Yang]] 1957. [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]].

Očuvanje parnosti dio je mnogo općenitijega [[teorem]]a (CPT teorem) koji izriče da je invarijantnost s obzirom na kombiniranu transformaciju C (promjena [[čestica]] u [[Antitvar|antičestice]]), P (inverzija prostora) i T (inverzija vremena), izravna posljedica invarijantnosti prema grupi vlastitih [[Lorentzove transformacije|Lorentzovih transformacija]]. Ako, dakle, nije očuvana parnost P, nije očuvan ni produkt TC i obratno.

Narušavanje parnosti u [[Slaba nuklearna sila|slabim međudjelovanjima]] povezano je s činjenicom da se u prirodi pojavljuju samo lijevi [[neutrino|neutrini]] (takozvanog lijevoga heliciteta, kojih je [[spin]] usmjeren suprotno od smjera [[gibanje|gibanja]]). Tako [[Standardni model|standardni model čestica]] ima različit broj lijevih i desnih temeljnih čestica i time odražava temeljnu razliku lijevog i desnoga. No izbor naziva između lijevog i desnoga ostao je stvar dogovora sve do otkrića procesa (1964.) u kojima je narušena kombinirana [[CP-simetrija]]. Riječ je o slabim raspadima s pomoću kojih je moguće apsolutno odrediti što je lijevo i što je desno nego i razlikovati materiju od antimaterije (utvrditi što je [[čestica]], a što [[antičestica]]). <ref> '''parnost''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=69922] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

== CP-simetrija ==
{{glavni|CP-simetrija}}

'''CP-simetrija''' je [[simetrija]] zakona [[fizika|fizike]] s obzirom na zajedničku promjenu [[Elementarni naboj|naboja]] i parnosti odnosno zahtjev da se jednako odvijaju procesi u našem [[svijet]]u i svijetu koji bi se dobio od njega uzastopnom primjenom prostornog zrcaljenja ('''P-transformacijom''') i zamjenom [[čestica]] [[antičestica]]ma ('''C-transformacijom'''). Odstupanje od te simetrije ('''CP-narušenost''') jedan je od preduvjeta za stvaranje viška materije prema antimateriji u svemiru, a time i preduvjet našega postojanja. CP-narušenost otkrivena je u slabim raspadima K-mezona ([[James Cronin]] i Val Logsdon Fitch, 1964.), a u novije doba mjeri se i u raspadima [[Mezon|B-mezona]].

=== Slaba nuklearna sila ===
{{glavni|Slaba nuklearna sila}}

'''Slaba nuklearna sila''', '''slaba sila''' ili '''slabo međudjelovanje''' je [[temeljno međudjelovanje]] ([[Fundamentalne interakcije|fundamentalna interakcija]]) između [[kvark]]ova i [[lepton]]a, jedna od četiriju temeljnih sila, uvedena pri pokušajima objašnjenja [[Beta-čestica|β-komponente]] prirodne [[radioaktivnost]]i. Ključni korak za objašnjenje temeljne slabe sile bilo je uvođenje [[neutrino|neutrina]] (1932.), s pomoću kojega je [[Enrico Fermi|E. Fermi]] postavio svoju teoriju [[Beta raspad|β-raspada]] (1934.). Na osnovi slabe sile, koja "pretvara" [[neutron]]e u [[proton]]e i omogućuje [[nuklearna fuzija|nuklearnu fuziju]] četiriju [[vodik]]ovih [[atomska jezgra|atomskih jezgri]] u jezgru [[helij]]a, došlo se do spoznaje procesa koji se odvija u [[Sunce|Suncu]] i kojim se objašnjava podrijetlo [[Sunčeva energija|energije Sunca]]: nuklearnim fuzijom [[kilogram]] vodika u nešto manje od kilogram helija oslobađa se [[energija]] od 6 × 1014 [[džul|J]].

Ključno je za slabo međudjelovanje bilo otkriće narušenja prostorne parnosti (1956.) i vremenske mikroobrativosti ([[CP-simetrija]]), čega nije bilo kod prije istraženog [[Elektromagnetska sila|elektromagnetskog]] i [[jako međudjelovanje|jakoga međudjelovanja]] ([[jaka nuklearna sila|jake nuklearne sile]]). Prijenosnik slabog međudjelovanja masivni je [[W bozon]] (80 G[[eV]]), koji se u raspadima [[elementarna čestica|elementarnih čestica]] ponaša kao nabijena slaba [[električna struja]], i masivni [[Z bozon]] (91 GeV), pridružen neutralnim slabim strujama. Struktura neutralnih slabih struja bila je ključna za potvrdu [[elektroslaba teorija|elektroslabe teorije]], ujedinjenja [[elektromagnet]]izma i slabog međudjelovanja kao poopćenja dotadašnjega ujedinjenja [[elektricitet]]a i [[magnet]]izma. Pritom su uvedeni naboji slabog međudjelovanja, slabi [[izospin]] i slabi hipernaboj, pridijeljeni kvarkovima i leptonima koji sudjeluju u slabim međudjelovanjima. Slabo međudjelovanje odlikuje se promjenama [[Kvantni brojevi|kvantnih brojeva]] okusa, unutar obitelji ili između obitelji kvarkova.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Kvantna mehanika]]
[[Kategorija:Fizika elementarnih čestica]]

Parnost - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica