WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T11:36:17Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 11:36, 29. studenoga 2021.
Redak 57:		Redak 57:

	==Izvori==		==Izvori==
	~~{{Commonscat\|Pericles}}~~
	{{wikicitat}}		{{wikicitat}}
	{{izvori}}		{{izvori}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-26T02:34:52Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infokvir vojna osoba
|ime=Periklo
|slika= Pericles Pio-Clementino Inv269 n2.jpg
|veličina=200px
|opis=Mramorna bista Perikla iz [[Vatikanski muzeji|muzeja Pija Klementina]], [[Vatikan]]; rimska kopija po grčkom izvorniku iz oko 430. pr. Kr.; ispod se nalazi natpis: „Periklo, sin Ksantipa, Atenjanin”.
|datum rođenja=oko [[495. pr. Kr.]]
|mjesto rođenja= [[Atena]], [[Stara Grčka]]
|datum smrti=[[rujan]] [[429. pr. Kr.]]
|mjesto smrti= Atena
|nacionalnost=[[Atena (polis)|Atenjanin]]
|puno ime= '''Περιϰλῆς'''
|nadimak=
|supruga= neimenovana (majka Parala i Ksantipa)<br>
[[Aspazija]] (majka Perikla Mlađeg)
|suprug=
|titule = [[general]] [[strateg]]
|knjige=
|služba=Atenski strateg (461.–429. pr. Kr.)
|čin=
|ratovi=[[Grčko-perzijski ratovi]]: [[Drugi sveti rat]]<br>[[Samoski rat]]<br>[[Peloponeski rat]]
|bitke=Bitka kod [[Sikion]]a i Bitka u [[Akarnija|Akarniji]] (454. pr. Kr.), Istjerivanje barbara iz [[Galipolje|Galipolja]] (447. pr. Kr.), Opsada grada [[Delfi]] (448. pr. Kr.), Opsada [[Bizant]]a (434. pr. Kr.)
|vojska= [[Atenska vojska]]
|rod=
|jedinice=
|zapovijedao=
|odlikovanja=
}}
'''Periklo''' ([[grčki]]: Περιϰλῆς, ''Periklēs'') je bio [[Stara Grčka|starogrčki]] državnik, vrstan govornik i vojskovođa (oko [[495. pr. Kr.]] – [[429. pr. Kr.]]). Bio je pripadnik [[Atena (polis)|atenskog]] plemstva ([[aristokracija|aristokracije]]) i dobar vojskovođa, no ostao je poznat po zalaganju za atenski narod ([[demos]]). Bio je dobro obrazovan, izvrstan govornik, a podršku puka dobio je zbog promjena koje je proveo. Najsjajnije razdoblje atenske povijesti, od kraja [[Grčko-perzijski ratovi|perzijskih ratova]] do početka [[Peloponeski rat|Peloponeskoga rata]], bilo je u znaku Periklove osobnosti („Periklovo doba”, [[461. pr. Kr.|461.]]–[[429. pr. Kr.]]). Tada je [[atenska demokracija]] dosegla vrhunac, a [[Atena]] postala najljepši i najbogatiji grad [[Stara Grčka|helenskog svijeta]].

== Mladost ==
[[Datoteka:Scherbengericht.png|mini|200px|lijevo|Komadi polomljene keramike (''ostrakon'') kao glasački zavjeti za ostracizam. Osobe koje su nominirane za izgon su Periklo, [[Kimon]] i [[Aristid]], svaki sa svojim [[patronim]]om ispod imena.]]
Izvori o Periklovom životu potječu uglavnom iz dva ne potpuno pouzdana izvora. Prvi je povjesničar [[Tukidid]] koji mu se divio i nije ga kritizirao. No, Tukidid je oko 40 godina mlađi od Perikla i u potpunosti se usredotočio na Periklove intelektualne sposobnosti i vodstvo u ratu, izostavljajući [[Biografija|biografske]] detalje, za koje je smatrao da su irelevantni. Ove praznine djelomično popunjava rimski povjesničar [[Plutarh]], koji ga je, nekih 500 godina kasnije, opisao kao čovjeka nepokolebljivih vrlina i veličine koji se uspješno nosio s promjenjivim masama.
Periklo je bio pripadnik [[Atena (polis)|atenskog]] [[aristokracija|plemstva]]. Njegov otac, [[Ksantip]], zapovijedao je u čuvenoj [[Bitka kod Mikale|bitci kod Mikale]], a majka mu je bila unuka čuvenog reformatora [[Klisten]]a.

U mladosti na njega je snažan utjecaj imao njegov učitelj glazbe, Damon, koji ga je uputio na [[Predsokratovci|predsokratske filozofe]] [[Zenon iz Eleje|Zenona iz Eleje]] i [[Anaksagora|Anaksagore iz Klazomene]]. Kasnije, već kao vođa Atene, Periklo je stalno održavao tijesne odnose s najnaprednijim i najtalentiranijim ljudima svog vremena, kao što su [[sofisti|sofist]] [[Protagora]], povjesničar [[Herodot]] i veliki umjetnik [[Fidija]].

Njegov otac, Ksantip, je bio kažnjen [[Ostrakizam|ostrakizmom]] 484. godine zbog sukoba s vlastima po pitanju odnosa s [[Perzija|Perzijom]]. No, vratio se nakon opće [[Amnestija|amnestije]] 480. godine, te je čak i zapovijedao atenskim snagama [[Bitka kod Mikale|kod Mikale]] 479. godine. Periklo je od njega naslijedio ne samo odanost demokraciji, nego i posjed u [[Dema|demi]] Holargu, sjeverno od grada Atene, što ga je učinilo relativno bogatim. Periklova majka Agarista, iz obitelji [[Alkmeonidi|Alkmeonida]], priskrbila mu je političke veze, koje su ipak bile u opadanju.

Prvi poznat datum u Periklovom životu je 472. godina, kada je kao ''koreg'' platio prikazivanje [[Eshil]]ove perzijske trilogije, ''Perzijanci''. Sljedeće godine njegovog života nisu poznate, sve do 463. godine, kada je optužio [[Kimon]]a, tada vodećeg atenskog vojskovođu i državnika, zbog neuspješne vojne pomoći spartanskom plemstvu protiv pobunjenih [[helot]]a (robova). Kimon je prognan iz Atene na deset godina.

==Periklovo doba==
[[Datoteka:1868 Lawrence Alma-Tadema - Phidias Showing the Frieze of the Parthenon to his Friends.jpg|mini|275px|lijevo|[[Lawrence Alma-Tadema]], ''Fidija prezentira Partenonski friz tPeriklu, Aspaziji, Alkibijadu i prijateljima'', 1868., [[Birmingham]]ski muzej.]]
[[Datoteka:Akropolis by Leo von Klenze.jpg|mini|275px|[[Leo von Klenze]], ''Rekonstrukcija Akropole i Areopaga u Ateni'', 1846.]]
Vrlo rano postao je pristaša [[Efijalt]]a u borbi za demokratizaciju atenskog ustavnog ustroja; u toj je borbi bila slomljena [[Oligarhija|oligarhijska]] vlast [[areopag]]a<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47614 Periklo], Hrvatska enciklopedija LZMK; Pristupljeno 30. srpnja 2017.</ref>. Periklo je na čelo atenske [[demokracija|demokracije]] došao nakon ubojstva Efijalta (461. pr. Kr.), te je uspio postići da čast [[arhont]]a, [[sud]]ske i upravne službe u Ateni (koje su se počele plaćati od 457. pr. Kr.) mogu obavljati i siromašniji građani<ref>Prema [[Aristotel]]u, 457. pr. Kr. za [[arhont]]a je prvi put bio izabran jedan [[zeugit]], koji prema starom [[Solon]]ovom [[Timokracija|timokratskom]] ustavu nije imao pravo da bude biran na to mjesto.</ref>. Naime, Periklo je uveo dnevnice za obavljanje državnih poslova i sudjelovanje u radu narodne skupštine, siromašnijim građanima je omogućio pristup u upravu i sudstvo, tako što su se dužnosnici birali ždrijebom. Periklo je svu vlast predao narodnoj skupštini koju su činili svi slobodni Atenjani s građanskim statusom. Ona je odlučivala o svim državnim poslovima i formalno Atena je postala demokratska republika.

Tijekom [[Peloponeski rat|Prvog Peloponeskog rata]], Periklo je 454. pr. Kr. napao grad [[Sikon]] i pokrajinu [[Akarnija|Akarniju]]. Potom je neuspješno pokušao osvojiti Enijadu u Korintskom zaljevu, prije povratka u Atenu. God. 451. pr. Kr. Periklo je vratio Kimona iz progonstva koji je sa Spartom dogovorio petogodišnje primirje.

Kada su se polovicom 450-ih pr. Kr. [[Egipćani]] pobunili protiv [[Perzija|perzijske]] vlasti, Periklo je poslao Kimona na čelu vojske da bezuspješno opsjedne perzijsku utvrdu na [[Nil]]u. Nakon tog neuspjeha, Kimon je ipak pobijedio Perzijance kod Salamisa na [[Cipar|Cipru]] 450. pr. Kr.

God. 449. pr. Kr. započeo je [[Drugi sveti rat]] kada je Sparta odvojila [[Delfi|Delfe]] od [[Prefektura Fokida|Fokide]] i proglasila ga neovisnim gradom. Sljedeće godine Periklo je poveo atensku vojsku protiv Delfa, kako bi povratio vlast Fokide nad svegrčkim svetištem.

Nakon [[Kimon]]ove smrti 447. pr. Kr. ostrakizmom je iz Atene uklonio njegova nasljednika u vodstvu aristokratsko-konzervativne stranke i postao stvarno neograničenim gospodarom Atene. Periklo nije bio arhont, ali su ga uvijek ponovno birali za stratega, i to mu je bio formalni oslonac za vlast. Kao vojnik i političar, nadahnut idejom helenskoga jedinstva pod vodstvom Atene, Periklo je u prvom redu želio osigurati svojemu gradu političku slobodu i velika materijalna sredstva (prijenos blagajne [[Del]]skoga saveza u Atenu)<ref name=HE/>.

U Periklovo doba Atena je obnovljena i sagrađene su mnoge javne zgrade, [[atenska Akropola]] ([[Partenon]], [[Propileje]], [[Odejon]]) i gradske zidine s utvrđenjem luke [[Pirej]]. U Atenu su dolazili mnogi filozofi, umjetnici i znanstvenici od kojih su mnogi bili Periklovi intimni prijatelji ([[Damon]], [[Anaksagora]], [[Protagora]], [[Sofoklo]], [[Herodot]] i [[Fidija]]). Tako je Atena doživjela procvat te je zauzela vodeći položaj među [[Stara Grčka|grčkim]] [[polis]]ima.

[[Tukidid]] navodi kako su se početkom Drugog Peloponeskog rata 431. pr. Kr. Atenjani naljutili na Perikla što ne šalje vojsku na Peloponežane u [[Atika|Atici]]. Periklo je svojim govorom pokušavao ublažiti gnjev Atenjana koji su ga kaznili novčanom kaznom. Dvije godine i šest mjeseci od početka rata Periklo je umro od [[kuga|kuge]] koja je harala Atenom. Neposredno pred smrt je izjavio kako je ponosan što za vrijeme svog djelovanja nije zavio u crninu nijednog Atenjanina<ref name=HE/>.

==Izvori==
{{Commonscat|Pericles}}
{{wikicitat}}
{{izvori}}
* [[Plutarh]], [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/e/roman/texts/plutarch/lives/pericles*.html Periklov život] {{eng oznaka}}
* [http://encyclopedia.jrank.org/PAS_PER/PERICLES_49o_429_BC_.html/ Pericles], [[Encyclopædia Britannica]], 11. izdanje

[[Kategorija:Atena (polis)]]
[[Kategorija:Starogrčki državnici]]
[[Kategorija:Starogrčki retori]]
[[Kategorija:Starogrčki vojskovođe]]

Periklo - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica