WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-30T18:36:30Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Dijafram Fe-C.jpg|mini|desno|300px|Dijagram stanja ([[fazni dijagram]]) željezo – ugljik prikazuje razne alotropije željeza i čelika.]]
[[Datoteka:Udio kristalnih struktura u celiku.jpg|mini|desno|300px|Udio kristalnih struktura u čeliku i lijevanom željezu.]]
[[Datoteka:pearlite.jpg|mini|desno|300px|Prikaz izbrušenog perlita pod povećanjem od 2000 puta.]]
[[Datoteka:Brzina hladenja celika.jpg|mini|desno|300px|Brzina hlađenja čelika.]]
[[Datoteka:Martensite.jpg|mini|desno|300px|Prikaz martenzita kod niskolegiranog čelika 42CrMo4 (AISI 4140).]]
[[Datoteka:Dqsk-steel-bainitic-weld-tem-image.png|mini|desno|300px|Prikaz bainita kod smirenog (dezoksidiranog) čelika.]]

'''Perlit''' je [[Eutektik|eutektoid]]na mješavina [[ferit]]a i [[cementit]]a koja sadrži 0,8 % [[ugljik]]a i nastaje kod 723 ºC pri vrlo polaganom [[hlađenje|hlađenju]]. Lamelarna struktura perlita sastoji se od bijele feritne osnove ili matrice (koja čini većinu eutektoidne mješavine) i tankih pločica cementita. Perlit se sastoji od 88% ferita i 12% cementita (Fe3C). Lamele ferita su oko sedam puta deblje od lamela (listića) cementita i mogu se vidjeti samo kod većeg povećanja optičkog [[mikroskop]]a.

Perlit ima [[vlačna čvrstoća|vlačnu čvrstoću]] od 700 do 900 [[njutn|N]]/[[Četvorni metar|mm2]] i [[tvrdoća|tvrdoću]] oko 220 HV ([[tvrdoća po Vickersu]]). Istezljivost perlita je do 10%. Perlit je prvi opazio Henry Clifton Sorby i nazvao ga u početku sorbit, ali sličnost mikrostrukture s perlama i posebno optički učinak je doveo do naziva perlit. <ref> [http://www.simet.unizg.hr/nastava/predavanja/Fizikalna%20metalurgija%20I.pdf/view] "Fizikalna metalurgija I", dr.sc. Tanja Matković, dr.sc. Prosper Matković, www.simet.unizg.hr, 2011.</ref>

==Čelik==
[[Čelik]] je [[legura]] [[željezo|željeza]] i ugljika, s manje od 2,06 % [[ugljik]]a, uz prisutne pratioce ([[silicij]], [[mangan]]) i nečistoće ([[fosfor]], [[sumpor]] i druge) i eventualni dodatak jednog ili više legirnih elemenata. <ref> "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.</ref>

===Eutektoidni čelik===
Eutektoidni čelik je čelik s 0,8% ugljika (masenih udjela), a naziva se i perlit. Perlit se sastoji od 88% ferita i 12% [[cementit]]a (Fe3C). [[Eutektik|Eutektoidni ]] čelik ili perlit ima u uvjetima polaganog hlađenja perlitnu mikrostrukturu, koja se sastoji od naizmjenično raspoređenih lamela ferita i cementita. Lamele ferita su oko sedam puta deblje od lamela cementita i mogu se vidjeti samo kod većeg povećanja optičkog [[mikroskop]]a. <ref> [http://www.ffri.uniri.hr/~zvonimir/Materijali/05Metali.pdf] "Metali", www.ffri.uniri.hr, 2011.</ref>

===Podeutektoidni čelik===
Polagano hlađenje podeutektoidnog čelika s 0,4% [[ugljik|C]] (masenih udjela) karakterizira sljedeće:
* na temperaturi iznad 800 ºC čelik ima [[austenit]]nu mikrostrukturu.
* na temperaturi malo iznad 723 ºC mikrostruktura čelika sastoji se od ferita s 0,025 % C i austenita eutektoidnog sastava s 0,8 % C. Ferita ima 51,6% i austenita ima 48,4%.
* na temperaturi ispod 723 ºC austenit eutektoidnog sastava raspada se u perlit , pa se mikrostruktura sastoji od 51,6 % ferita (proeutektoidnog) i 48,4 % perlita. Ferita ima 94,4% i cementita ima 5,6%. Na osnovi ovih podataka može se zaključiti sljedeće: 94,4 % ferita sastoji se od 51,6 % proeutektoidnog ferita i 42,8 % eutektoidnog ferita, a 48,4 % perlita sastoji se od 42,8 % eutektoidnog ferita i 5,6 % cementita (Fe3C).

Kada se podeutektoidni čelik hladi polako ispod 911 ºC dolazi do precipitacije ferita na granicama austenitnog zrna. Ako je hlađenje brže ili su zrna austenita veoma velika, ferit koji je [[kristal]]ografski orijentiran kao i austenit, više neće precipitirati na granicama austenitnog zrna kao ekviaksijalna zrnca, već u obliku iglica ili pločica, pa nastaje tzv. Widmanstattenova struktura ili [[Widmanstättenove figure]].

===Nadeutektoidni čelik===
Polagano hlađenje nadeutektoidnog čelika s 1,2% C (masenih udjela) karakterizira sljedeće:
* na temperaturi iznad 840 ºC čelik ima austenitnu mikrostrukturu.
* na temperaturi malo iznad 723 ºC mikrostruktura se sastoji od austenita i sekundarnog cementita, koji se izlučuje na granicama austenitnog zrna. Austenita ima 93,2% i cementita ima 6,8%.
* na temperaturi malo ispod 723 ºC austenit eutektoidnog sastava raspada se u perlit, pa se mikrostruktura čelika sastoji od 93,2 % perlita i 6,8 % proeutektoidnog cementita. Ferita ima 82,3% i cementita ima 17,7%. Na osnovi toga može se zaključiti sljedeće: 93,2 % perlita sastoji se od 82,3 % ferita i 10,9 % cementita (Fe3C), a 17,7 % cementita sastoji se od 10,9 % eutektoidnog cementita i 6,8 % proeutektoidnog cementita.

==Brzina hlađenja čelika==
Ako se [[čelik]] hladi s povećanom brzinom nedostatno je vrijeme za završetak procesa difuzije; ili ovaj proces ne započinje, zbog pada temperature na onu vrijednost kod koje je difuzija "beskonačno" spora. To se često događa u proizvodnji, gdje uslijed ubrzanog hlađenja fazni preobražaji nastupaju pri nižim temperaturama od ravnotežnih ili do njih uopće ne dolazi. Mikrostruktura takvog čelika razlikuje se od one koju daje ravnotežni dijagram stanja, tim više što je veća brzina hlađenja, a ovisi još o sastavu legure i temperaturi zaustavljanja brzog hlađenja. <ref> "Specijalni čelici", dr. sc. Stjepan Kožuh, doc., Metalurški fakultet, www.simet.unizg.hr, 2010.</ref>

Utjecaj brzine hlađenja na temperature faznih prijelaza odnosno na raspad austenita kod jednog podeutektoidnog čelika s 0,45% C (maseni udjel) prikazan je na slici. Kod malih brzina hlađenja (< 50 [[Celzijev stupanj|ºC]]/[[sekunda|s]]) linije Ar3 i Ar1 su značajno udaljene. Ispod linije Ar3 izlučuje se proeutektoidni ferit, a kod Ar1 preostali austenit pretvara se u perlit.

S povećanjem brzine hlađenja u ovom području izdvaja se sve manje ferita. Kod brzine hlađenja od 50 ºC/s dolazi do spajanja dviju linija u jednu točku, jer se više ne izdvaja proeutektoidni ferit, već nastaje samo finolamelarni perlit. Struktura nastalog perlita tako je fino heterogena, da pod mikroskopom malog povećanja izgleda homogena i različita od strukture perlita. Taj strukturni sastojak čelika dobio je svojevremeno naziv sorbit, prema [[engleska|engleskom]] [[metalurgija|metalurgu]] Henry Clifton Sorbyu, koji se danas više ne upotrebljava.

Daljnjim porastom brzine hlađenja smanjuje se temperatura Ar1. Kod brzine hlađenja od 250 ºC/s dolazi do nagle promjene mikrostrukture: pored perlita koji nastaje kod 600 ºC (Ar') pojavljuje se novi mikrostrukturni sastojak čelika [[martenzit]] kod 300 ºC (Ms), koji je dobio naziv prema [[njemačka|njemačkom]] metalurgu Adolfu Martensu. On nastaje kada se čelik austenitne strukture ohladi na određenu, dovoljno nisku temperaturu Ms (temperaturu početka stvaranja martenzita) brzinom hlađenja koja se naziva '''donja kritična brzina hlađenja'''. U mikrostrukturi takvog tzv. [[kaljenje|kaljenog]] čelika martenzit se javlja u obliku nakupina igličastih [[kristal]]a, koji se sijeku pod određenim kutevima.

Kod martenzitne reakcije transformira se γ-faza s plošno centriranom kubičnom kristalnom rešetkom u α-fazu s bazno-centriranom tetragonskom rešetkom. Uslijed velike brzine [[hlađenje|hlađenja]] i pada temperature brzina difuzije približava se praktički nuli, pa ugljik više nema mogućnosti da difundira kroz kristalnu rešetku ferita (α-Fe). Zbog viška atoma ugljika u prezasićenoj čvrstoj otopini kubična struktura α-Fe deformira se u tetragonsku. Tetragonska kristalna struktura martenzita zapravo je prezasićena čvrsta otopina ugljika u α-Fe. Nastala struktura ima određenu unutrašnju napetost, kojom se objašnjavaju visoka [[tvrdoća]] i otpornost martenzita prema nagrizanju s metalografskim reagensima.

Martenzitna transformacija ne nastaje procesom difuzije već spada u veoma brze, nedifuzijske procese. Temperatura početka stvaranja martenzita Ms ne ovisi o brzini hlađenja, već o sastavu legure, temperaturi s koje se čelik hladi (temperaturi kaljenja) i postupku kojem je čelik podvrgnut prije samog hlađenja. Ipak, da bi uopće mogao nastati martenzit mora biti dosegnuta i određena brzina hlađenja (donja kritična brzina hlađenja).

S porastom brzine hlađenja između donje i gornje kritične brzine ne mijenja se mikrostruktura čelika, već samo odnos između udjela perlita i martenzita. Pod mikroskopom relativno malog povećanja vide se tamne mrlja u obliku rozeta (tj. perlit koji se lako nagriza s metalografskim reagensima) uložene u svijetli martenzit, koji je otporan prema nagrizanju. Kako se fina lamelarna struktura perlita nije mogla vidjeti bez [[Elektronski mikroskop|elektronskog mikroskopa]] ova mikrostruktura nazvana trostit, prema [[SAD|američkom]] metalurgu Geraldu Troostu opet je pogrešno proglašena novim strukturnim sastojkom čelika.

Iznad gornje kritične brzine hlađenja (od 600 ºC/s) ne nastaje više perlit već se dobiva samo martenzit. Ako se čelik ohladi na temperaturu između A1 i A3 brzinom iznad kritične dobivaju se strukture koje pored martenzita (eventualno trostita) sadrže ferit, odnosno sekundarni cementit.

Kada se čelik hladi brzinom između gornje i donje kritične brzine hlađenja na nižim temperaturama (između temperature stvaranja perlita i martenzita) tada se dobiva struktura sastavljena od ferita i cementita, ali različita od perlita. To je struktura međustupnja ili međustruktura nazvana [[bainit]], prema američkom metalurgu Edgaru Bainu, koja nije jako izražena kod nelegiranih čelika. Struktura bainita razlikuje se od strukture perlita, jer je brzina difuzije atoma ugljika na ovoj temperaturi tako mala da se atomi ugljika ne mogu pomicati na veće udaljenosti i stvoriti lamele cementita. Zbog toga se umjesto lamela ferita i cementita stvaraju samo lamele ferita na čijim granicama se izdvaja cementit u obliku sitnih, [[kugla]]stih čestica vidljivih samo pomoću elektronskog mikroskopa. Razlika u strukturi između perlita i bainita posljedica je razlike u procesima njihovog nastajanja.

==Izvori==
{{izvori}}

[[Kategorija:Slitine]]
[[Kategorija:Metalurgija]]

Perlit - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica