WikiSysop: file->datoteka

2022-05-01T09:36:52Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 09:36, 1. svibnja 2022.
Redak 41:		Redak 41:

	Novi papa uzeo si je ime Pio IX., a njegov izbor je u to vrijeme izazvao veliko iznenađenje, s obzirom da su pretežno konzervativni kardinali izabrali njega, koji je bio poznat po svojim liberalnim stavovima. Odmah po stupanju na papinsko prijestolje Pio IX. je pomilovao više od tisuću zatvorenika i zajamčio slobodu prognanima i izbjeglima. Na zaprepaštenje [[beč]]kog dvora, Papa je osnovao civilnu vladu i stavio je pod nadzor parlamentarne skupštine, te zatražio od svojih ministara da reformiraju građansko pravo, kazneni sustav, javno obrazovanje i drugo. Odjek tih njegovih mjera bio je velik u [[Europa\|Europi]] i svijetu, a posebno u Italiji, koja je glasno klicala „liberalnom papi“. Ali sve se naglo promijenilo kada se Pio IX. odbio svrstati na bilo čiju stranu u ratu između kralja Karla Alberta Savojskog i [[Austro-Ugarska\|Austro-Ugarske]]. Talijanski nacionalisti su mu to jako zamjerili jer su ga htjeli pridobiti za pokret koji je pokrenuo cijelu Italiju, kako bi se oslobodili teritoriji koji su još bili pod austrijskom vlašću. Pred kraj [[1848.]] dolazi do velike krize koja je bila posljedica raspada ekonomije. Na dan otvaranja Skupštine [[15. studenog]] 1848., ubijen je u dvorištu palače Kancelarije premijer papinske vlade grof Pellegrino Rossi ([[1787.]] – [[1848.]]). Ubrzo je ustanak zahvatio rimske ulice pa je Papa prerušen [[24. studenog]], pod okriljem noći, napustio [[Kvirinal]] i pobjegao u Gaetu.		Novi papa uzeo si je ime Pio IX., a njegov izbor je u to vrijeme izazvao veliko iznenađenje, s obzirom da su pretežno konzervativni kardinali izabrali njega, koji je bio poznat po svojim liberalnim stavovima. Odmah po stupanju na papinsko prijestolje Pio IX. je pomilovao više od tisuću zatvorenika i zajamčio slobodu prognanima i izbjeglima. Na zaprepaštenje [[beč]]kog dvora, Papa je osnovao civilnu vladu i stavio je pod nadzor parlamentarne skupštine, te zatražio od svojih ministara da reformiraju građansko pravo, kazneni sustav, javno obrazovanje i drugo. Odjek tih njegovih mjera bio je velik u [[Europa\|Europi]] i svijetu, a posebno u Italiji, koja je glasno klicala „liberalnom papi“. Ali sve se naglo promijenilo kada se Pio IX. odbio svrstati na bilo čiju stranu u ratu između kralja Karla Alberta Savojskog i [[Austro-Ugarska\|Austro-Ugarske]]. Talijanski nacionalisti su mu to jako zamjerili jer su ga htjeli pridobiti za pokret koji je pokrenuo cijelu Italiju, kako bi se oslobodili teritoriji koji su još bili pod austrijskom vlašću. Pred kraj [[1848.]] dolazi do velike krize koja je bila posljedica raspada ekonomije. Na dan otvaranja Skupštine [[15. studenog]] 1848., ubijen je u dvorištu palače Kancelarije premijer papinske vlade grof Pellegrino Rossi ([[1787.]] – [[1848.]]). Ubrzo je ustanak zahvatio rimske ulice pa je Papa prerušen [[24. studenog]], pod okriljem noći, napustio [[Kvirinal]] i pobjegao u Gaetu.
	[[~~File~~:Fratelli D'Alessandri - Pio IX (1792-1878).jpg\|mini\|250px\|Pio IX. snimljen fotografskim aparatom\|left]]		[[Datoteka:Fratelli D'Alessandri - Pio IX (1792-1878).jpg\|mini\|250px\|Pio IX. snimljen fotografskim aparatom\|left]]

	== Pastoral i borba za očuvanje svjetovne vlasti ==		== Pastoral i borba za očuvanje svjetovne vlasti ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T23:34:22Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Blaženi Pio IX.
| latinsko_ime = Beatus Pius PP. IX.
| pravo_ime = Giovanni Maria Mastai Ferretti
| grb = [[Datoteka:C o a Pio IX.svg|130 px]]
| slika = Popepiusix.jpg
| slika_širina = 250px
| slika_opis =
| papa_od = [[16. lipnja]] [[1846.]]
| papa_do = [[7. veljače]] [[1878.]]
| prethodnik = [[Grgur XVI.]]<br> ([[1831.]] – [[1846.]])
| nasljednik = [[Lav XIII.]]<br> ([[1878.]] – [[1903.]])
| datum_rođenja = [[13. svibnja]] [[1792.]]
| mjesto_rođenja = [[Senigallia]], [[Marche]], [[Italija]]
| datum_smrti = 7. veljače 1878.
| mjesto_smrti = [[Rim]]
| imenjaci = Pio
|svetac = Blaženik
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[3. rujna]] [[2000.]]
| nadnevak proglašenja svetim =
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana =[[7. veljače]]
| simboli na slikama toga svetca = Papinska odora i tijara
| zaštitnik =
| glavna svetišta =
| fusnota
}}

'''Pio IX.''' ''lat. Pius PP. IX.'' (Senigallia, [[Marche]], [[13. svibnja]] [[1792.]] - [[Rim]], [[7. veljače]] [[1878.]]), rođen kao '''Giovanni Maria Mastai Ferretti''', 255. poglavar [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], papa od [[16. lipnja]] [[1846.]] do smrti [[1878.]]

== Raniji život ==

Giovanni Maria Mastai Ferretti rodio se [[13. svibnja]] [[1792.]] u Senigalliji u aristokratskoj obitelji grofa Girolama Mastai Ferrettija i Caterine, rođene Sollazzi, kao deveto dijete. Od [[1802.]] do [[1809.]] godine stječe klasično obrazovanje u [[Volterra|Volterri]], a zatim odlazi u Rim na studij filozofije i teologije. Rim napušta [[1810.]] zbog političkih previranja, te se ponovo vraća [[1814.]] kako bi se pridružio papinskoj plemićkoj gardi. No, u to vrijeme je bolovao od epilepsije, pa je njegov zahtjev odbijen. Giovanni nastavlja studij teologije kojeg završava [[1818.]], te je u travnju [[1819.]] zaređen za svećenika. Službovanje započinje kao rektor sirotišta Tata Giovanni u Rimu, da bi od [[1823.]] do [[1825.]] boravio u [[Čile]]u kao član papinog izaslanstva. Vraća se u Rim i postaje ravnatelj Bolnice sv. Mihaela i upravitelj Crkve sv. Marije u Via Lata. U svibnju [[1827.]] papa [[Lav XII.]] imenuje ga [[nadbiskup]]om [[Spoleto|Spoleta]]. Godine [[1832.]] papa [[Grgur XVI.]] postavlja ga za [[biskup]]a [[Imola|Imole]], ali sa titulom nadbiskupa, te ga imenuje [[kardinal]]om in pectore [[1839.]] godine. Imenovanje je objavljeno u prosincu [[1840.]] kada je primio grimiz i titulu. Papa Grgur XVI. umire [[1. lipnja]] [[1846.]] i kardinal Mastai Ferretti je pozvan u Rim na [[konklava|konklavu]].

== Izbor za papu ==

Na konklavi je sudjelovalo 50 od 62 kardinala. Kardinalski kolegij podijelio se između dva kandidata koji su slovili kao poželjni i od glasovanja do glasovanja broj glasova nije se mijenjao. Dekan [[Kardinal|Kardinalskog zbora]] predložio je tada da se glasuje «za najmlađeg» kandidata. Tako je [[16. lipnja]] [[1846.]] i izabran najmlađi kardinal pedeset četverogodišnji Giovanni Maria Mastai Ferretti, nadbiskup-biskup Imole. Po završetku konklave doputovao je kardinal Karl Kajetan von Gaisruck ([[1769.]] – [[1846.]]), nadbiskup [[Milano|Milana]], koji je nosio veto austrijskog [[car]]a [[Ferdinand I.|Ferdinanda I.]] na izbor kardinala Mastai Ferrettija. No, stigao je prekasno.

== Početak pontifikata ==

Novi papa uzeo si je ime Pio IX., a njegov izbor je u to vrijeme izazvao veliko iznenađenje, s obzirom da su pretežno konzervativni kardinali izabrali njega, koji je bio poznat po svojim liberalnim stavovima. Odmah po stupanju na papinsko prijestolje Pio IX. je pomilovao više od tisuću zatvorenika i zajamčio slobodu prognanima i izbjeglima. Na zaprepaštenje [[beč]]kog dvora, Papa je osnovao civilnu vladu i stavio je pod nadzor parlamentarne skupštine, te zatražio od svojih ministara da reformiraju građansko pravo, kazneni sustav, javno obrazovanje i drugo. Odjek tih njegovih mjera bio je velik u [[Europa|Europi]] i svijetu, a posebno u Italiji, koja je glasno klicala „liberalnom papi“. Ali sve se naglo promijenilo kada se Pio IX. odbio svrstati na bilo čiju stranu u ratu između kralja Karla Alberta Savojskog i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Talijanski nacionalisti su mu to jako zamjerili jer su ga htjeli pridobiti za pokret koji je pokrenuo cijelu Italiju, kako bi se oslobodili teritoriji koji su još bili pod austrijskom vlašću. Pred kraj [[1848.]] dolazi do velike krize koja je bila posljedica raspada ekonomije. Na dan otvaranja Skupštine [[15. studenog]] 1848., ubijen je u dvorištu palače Kancelarije premijer papinske vlade grof Pellegrino Rossi ([[1787.]] – [[1848.]]). Ubrzo je ustanak zahvatio rimske ulice pa je Papa prerušen [[24. studenog]], pod okriljem noći, napustio [[Kvirinal]] i pobjegao u Gaetu.
[[File:Fratelli D'Alessandri - Pio IX (1792-1878).jpg|mini|250px|Pio IX. snimljen fotografskim aparatom|left]]

== Pastoral i borba za očuvanje svjetovne vlasti ==

Nakon Papinog odlaska u Rimu je nastala anarhija. Dva i pol mjeseca kasnije, u noći s 8. na [[9. veljače]] [[1849.]] Ustavotvorna skupština proglasila je Rimsku Republiku i izglasovala svrgavanje Pape zajamčivši mu neovisnost u „vršenju duhovne vlasti“. Papa se tada iz Gaete za pomoć obratio [[Francuska|Francuskoj]] čije snage [[3. srpnja]] 1849., nakon više od tri tjedna žestokih i krvavih borbi, ulaze u Vječni grad. Tek [[12. travnja]] [[1850.]] papa Pio IX. se vratio u Rim s čvrstom odlukom da neće činiti nikakve ustupke i ponovno se uspostavlja stari apsolutistički sustav. Ali pokret za ujedinjenje Italije više se nije mogao zaustaviti. Papa pokreće radove na modernizaciji i uljepšavanju Rima, te se strasno posvećuje pastoralnom radu. Tijekom svoga pontifikata Papa je diljem svijeta osnovao preko dvjestotinjak novih biskupija. Uz zalaganje hrvatskog [[ban]]a [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]] Papa [[1852.]] [[zagreb]]ačku biskupiju uzvisuje na rang [[metropolija|metropolije]] i nadbiskupije, a nadbiskupa [[Juraj Haulik|Jurja Haulika]] [[1856.]] imenuje kardinalom. Godine [[1850.]] uspostavio je u [[Engleska|Engleskoj]] katoličku hijerarhiju, a [[1853.]] i u [[Nizozemska|Nizozemskoj]]. Papa zaključuje [[konkordat]]e s [[Rusija|Rusijom]] ([[1847.]]), [[Španjolska|Španjolskom]] ([[1851.]]), Austrijom ([[1855.]]) i [[Latinska Amerika|Latinskom Amerikom]] ([[1862.]]). Bulom "''Ineffabilis''" od [[8. prosinca]] [[1854.]] papa Pio IX. definirao je [[dogma|dogmu]] o [[Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije|Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije]] što je u nekim crkvenim krugovima povuklo pitanje papine nepogrešivosti, iako se Papa prije toga bio savjetovao s biskupima iz cijelog svijeta. Na desetu obljetnicu proglašenja Dogme [[8. prosinca]] [[1864.]] Papa objavljuje [[enciklika|encikliku]] "''Quanta Cura''" protiv modernih zabluda i glasoviti dodatak "''Syllabus''" u kojem iznosi više od osamdeset najznačajnijih suvremenih zabluda. "''Syllabus''" je izazvao oštre reakcije liberala u svim zemljama. Objavljivanje Syllabusa koji je osuđivao racionalizam, liberalizam, naturalizam, panteizam, socijalizam, komunizam, masonstvo i slobodnu misao samo je pogoršalo stanje na političkom planu. Francuska je zabranila njegovo objavljivanje, a pristaše ujedinjenja Italije iskoristile su Syllabus protiv Pape, kojeg će [[Giuseppe Garibaldi]] nazvati „vampirom Italije“. Na političkom planu sve je išlo protiv [[Papinska Država|Papinske Države]]. U jesen [[1860.]] Papinska Država svedena je na teritorij širok pedeset i dug oko sto pedeset kilometara. Dana [[14. svibnja]] [[1861.]] prvi talijanski nacionalni parlament okupljen u [[Torino|Torinu]] proglasio je Kraljevstvo Italije i zatražio Rim za svoju prijestolnicu. Papu je zaštitila francuska vojska, ali ne za dugo. U listopadu [[1867.]] Garibaldi je pokušao zauzeti Rim, ali ga je papinska vojska uspjela odvratiti. U takvim političkim previranjima papa Pio IX. [[8. prosinca]] [[1869.]] otvara [[Prvi vatikanski sabor]] (20. ekumenski). Već na prvim sjednicama koncila, koji je otvoren u nazočnosti brojnih visokih gostiju među kojima je bilo i okrunjenih glava, na površinu je izbilo vidljivo neslaganje između pristaša i protivnika papine nepogrešivosti. Posebno su bili zapaženi govori [[Đakovo|đakovačkog]] biskupa [[Josip Juraj Strossmayer|Josipa Jurja Strossmayera]], koji je smatrao da „nepogrešivost pripada cijelom tijelu Crkve“, a ne osobi pape. Unatoč svojim stajalištima biskup Strossmayer je prihvatio odluku koncila o papinoj nepogrešivosti, koja je izglasana [[13. srpnja]] [[1870.]] s 471 glasom za, 88 ih je bilo protiv, a 62 suzdržana. Nepogrešivost pape kad govori ex cathedra (ex cathedra - lat., sa stolice (katedre) sv. Petra) o pitanjima vjere, tj. kad u svojstvu pastira i voditelja svih kršćana, kao vrhovni svećenik (pontifex maximus) svojom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora čuvati; papa Pio IX. je proglasio [[18. srpnja]]. te godine. Sutradan je Francuska objavila rat [[Pruska|Pruskoj]] i Koncil je bio prekinut prije nego što su na dnevni red došla druga važna pitanja. Proglašenje dogme o papinoj nepogrešivosti dolilo je ulje na vatru i izazvalo prosvjede liberala u Francuskoj i posebno u [[Njemačka|Njemačkoj]], gdje će prosvjednici stvoriti otpadničku [[Starokatolička crkva|Starokatoličku crkvu]].
[[Datoteka:Pius_ix.jpg|mini|250px|Pio IX. snimljen fotografskim aparatom|right]]
== Konačan pad Papinske Države ==

Francusko-pruski rat omogućio je Kraljevini Italiji da zada konačan udarac Papinskoj Državi. Pošto je [[4. rujna]] 1870. zatočen car [[Napoleon III.]], Francusko Carstvo se raspalo. Nakon što je francuska vojska napustila Rim, talijanska vojska je počela svoj pohod na taj grad. Opsada Vječnog grada počela je [[15. rujna]]. Papa Pio IX. je napustio [[Kvirinalska palača|palaču Kvirinal]] i otišao u [[Vatikan]]. U zoru [[20. rujna]] [[pijemont|pijemontsko]] topništvo započelo je bombardiranjem Grada gađajući dijelove zida između ''Porta Pia'' i ''Porta Salaria''. U osam sati ujutro cijeli se diplomatski zbor pojavio u Vatikanu da bi bio uz Papu. Tijekom mise koju je Papa služio u nazočnosti diplomata talijansko topništvo napravilo je rupu u zidu vile Bonaparte, odmah pored Porta Pia, kroz koju su strijelci ušli u grad u smjeru Kvirinala. Malo prije 9 i 30 sati Papa je naredio da se izvjesi bijela zastava na kupoli [[Bazilika sv. Petra|Bazilike sv. Petra]]. Predajom koja je zatim potpisana cijeli je Papinski teritorij predan Italiji, ali je naglašeno da talijanska vojska ne smije okupirati Vatikan. Papina se vojska raspala, ali je Papa zadržao [[Švicarska garda|Švicarsku gardu]]. Unatoč tim ustupcima Papa je prosvjedovao protiv povreda njegovih prava. Papa Pio IX. se od tada smatrao zatočenikom Vatikana. Početkom listopada 1870. stanovnici nekadašnje Papinske Države velikom su većinom glasovali za priključenje Kraljevini Italiji. Godinu dana kasnije talijanski parlament je izglasao [[Garancijski zakon]] kojim se papi priznaje posjed Vatikana, [[Lateranska palača|Lateranske palače]] i [[Castel Gandolfo|Castel Gandolfa]] te odobrava apanaža od tri milijuna lira. Papa je to glatko odbio, jer bi to značilo, kako je rekao, priznanje gubitka teritorija i nadzor nad Rimom. Dekretom "''Non expedit''" Papa zabranjuje katolicima sudjelovanje na političkim izborima što je izazvalo veliki protucrkveni stav talijanske vlade.

== Papina smrt ==

Pontifikat pape Pija IX. koliko god se činio poraznim zbog nestanka Papinske Države, toliko je označio jačanje duhovnog autoriteta pape. Smatrajući se zatočenikom Pio IX. više nikada nije napustio Vatikan. Njegovo dobrovoljno zatočeništvo donijelo mu je opće simpatije izvan Italije i pridonijelo ugledu Svete Stolice. Najduži pontifikat u povijesti Crkve završio je [[7. veljače]] [[1878.]] Papa je umro u 86. godini života prirodnom smrću. Papa Pio IX. je želio da ga pokopaju u Bazilici sv. Lovre izvan Zidina, ali je zbog političkih razloga sahranjen u Bazilici sv. Petra. Kada su ga nakon tri godine željeli prebaciti u Baziliku sv. Lovre, morali su to učiniti tajno, jer je jedna antiklerikalna grupa željela njegovo tijelo baciti u [[Tiber]]. Bio je prvi papa koji je snimljen fotografskim aparatom. Godine [[1985.]] papa [[Ivan Pavao II.]] donio je službenu izjavu o njegovom „herojskom životu“, a [[3. rujna]] [[2000.]] isti Papa ga je proglasio blaženim.

== Zanimljivosti ==
Svojim mudrim savjetima je pomagao [[sveti Ivan Bosco|don Boscu]] utemeljiti [[Salezijanci|salezijansku]] družbu; tako si je zaslužio nadjevak „Don Boscov Papa”. <ref> IX. Piusz, don Bosco pápája, u: Don Bosco Kalendárium 2011, Szalézi Szent Ferenc Társasága Budapest 2010, str. 8. </ref>

== Izvori ==
{{izvori}}
* IX. Piusz, don Bosco pápája, u: Don Bosco Kalendárium 2011, Szalézi Szent Ferenc Társasága Budapest 2010, str. 8.
* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].

== Vidi još ==
*[[Papa]]

{{pape}}

[[Kategorija:Pape]]
[[Kategorija:Talijanski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Blaženici]]

Pio IX. - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica