Pio V. - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-05-01T09:37:21Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 09:37, 1. svibnja 2022.
Redak 34:		Redak 34:

	== Izbor za papu ==		== Izbor za papu ==
	[[~~File~~:Domenichino, cardinale Ghislieri.jpg\|mini\|270px\|left\|Kardinal Michele Ghislieri]]		[[Datoteka:Domenichino, cardinale Ghislieri.jpg\|mini\|270px\|left\|Kardinal Michele Ghislieri]]
	Smrću pape Pija IV. [[9. prosinca]] [[1565.]] godine, opća politička situacija bila je relativno uravnotežena, što je naviještalo konklavu bez miješanja europskih sila. [[Francuska]] kojom je upravljala [[Katarina de' Medici]] (kao regent njezinom petnaestogodišnjem sinu [[Karlo IX., kralj Francuske\|Karlu IX.]]), bila je zaokupljena rješavanju unutarnjih vjerskih sukoba, i nije imala vremena brinuti o talijanskim pitanjima. Slično tome, car [[Maksimilijan II., car Svetog Rimskog Carstva\|Maksimilijan II.]] Habsburški bio je nezainteresiran za nasljednika preminulog pape. Konklava je započela [[20. prosinca]] okupivši 52 od 70 kardinala. Za vrijeme konklave jedan kardinal je umro, a dvojica su otišla zbog bolesti. Od samog početka kardinali su se podijelili na dva tabora, kardinale kreirane od Pavla IV. i druge, kreirane od Pija IV. Bile su to dvije struje s različitim pogledima na [[Protureformacija\|protureformaciju]]; prvi koji su se zalagali za središnju važnost inkvizicije, i drugi umjereniji. Novi i odlučujući preokret dogodio se [[4. siječnja]] 1566. dolaskom diplomatskih kurira [[Filip II., kralj Španjolske\|Filipa II.]], koji je svoju potporu dao kardinalu Ghislieriju. Prema izvješću papinskog ceremonijala Cornelia Firmana, rano poslijepodne 7. siječnja kardinali su otišli u Ghislierijevu ćeliju, otpratili ga do pavlinske kapele, gdje su ga izabrali aklamacijom. Unatoč suzama i preklinjanjima, prihvatio je izbor, na veliku radost cijele Crkve. Odabrao si je ime Pio V.		Smrću pape Pija IV. [[9. prosinca]] [[1565.]] godine, opća politička situacija bila je relativno uravnotežena, što je naviještalo konklavu bez miješanja europskih sila. [[Francuska]] kojom je upravljala [[Katarina de' Medici]] (kao regent njezinom petnaestogodišnjem sinu [[Karlo IX., kralj Francuske\|Karlu IX.]]), bila je zaokupljena rješavanju unutarnjih vjerskih sukoba, i nije imala vremena brinuti o talijanskim pitanjima. Slično tome, car [[Maksimilijan II., car Svetog Rimskog Carstva\|Maksimilijan II.]] Habsburški bio je nezainteresiran za nasljednika preminulog pape. Konklava je započela [[20. prosinca]] okupivši 52 od 70 kardinala. Za vrijeme konklave jedan kardinal je umro, a dvojica su otišla zbog bolesti. Od samog početka kardinali su se podijelili na dva tabora, kardinale kreirane od Pavla IV. i druge, kreirane od Pija IV. Bile su to dvije struje s različitim pogledima na [[Protureformacija\|protureformaciju]]; prvi koji su se zalagali za središnju važnost inkvizicije, i drugi umjereniji. Novi i odlučujući preokret dogodio se [[4. siječnja]] 1566. dolaskom diplomatskih kurira [[Filip II., kralj Španjolske\|Filipa II.]], koji je svoju potporu dao kardinalu Ghislieriju. Prema izvješću papinskog ceremonijala Cornelia Firmana, rano poslijepodne 7. siječnja kardinali su otišli u Ghislierijevu ćeliju, otpratili ga do pavlinske kapele, gdje su ga izabrali aklamacijom. Unatoč suzama i preklinjanjima, prihvatio je izbor, na veliku radost cijele Crkve. Odabrao si je ime Pio V.

	== Ponitifikat ==		== Ponitifikat ==

	Pontifikat je započeo davanjem velike milostinje siromašnima. I kao papa zadržao je vrline koje je pokazivao kao redovnik i biskup. Unatoč teškim naporima i problemima u svom uredu, nastavio je s pobožnošću. Dnevno je najmanje dva puta molio na koljenima pred [[Euharistija\|Presvetim Sakramentom]]. Posjećivao je rimske bolnice i sjedio kraj kreveta bolesnika, tješio ih i pripremao za smrt. Prao je noge siromašnima i grlio gubavce. Bio je vrlo strog i izbacio je luksuz sa svog dvora. Surađivao je sa svojim starim prijateljem, kardinalom [[Karlo Boromejski\|Karlom Boromejskim]]. Kako bi reformirao svećenstvo, obvezao je svoje biskupe da borave u svojim biskupijama, a kardinale da vode skroman i pobožan život. Tražio je poštivanje discipline [[Tridentski sabor\|Tridentskog koncila]]. Stalna briga i zaokupljenost njegova pontifikata bila je borba protiv [[Protestantizam\|protestanata]] i [[Osmansko carstvo\|Turaka]]. U žaru svoje vjere, kada je bilo potrebno, nije se ustručavao pokazati žestinu prema neistomišljenicima i dati novi impuls djelovanju inkvizicije. [[~~File~~:Tomb of Saint Pope Pius V.jpg\|mini\|300px\|left\|Tijelo svetog pape Pija V.]]		Pontifikat je započeo davanjem velike milostinje siromašnima. I kao papa zadržao je vrline koje je pokazivao kao redovnik i biskup. Unatoč teškim naporima i problemima u svom uredu, nastavio je s pobožnošću. Dnevno je najmanje dva puta molio na koljenima pred [[Euharistija\|Presvetim Sakramentom]]. Posjećivao je rimske bolnice i sjedio kraj kreveta bolesnika, tješio ih i pripremao za smrt. Prao je noge siromašnima i grlio gubavce. Bio je vrlo strog i izbacio je luksuz sa svog dvora. Surađivao je sa svojim starim prijateljem, kardinalom [[Karlo Boromejski\|Karlom Boromejskim]]. Kako bi reformirao svećenstvo, obvezao je svoje biskupe da borave u svojim biskupijama, a kardinale da vode skroman i pobožan život. Tražio je poštivanje discipline [[Tridentski sabor\|Tridentskog koncila]]. Stalna briga i zaokupljenost njegova pontifikata bila je borba protiv [[Protestantizam\|protestanata]] i [[Osmansko carstvo\|Turaka]]. U žaru svoje vjere, kada je bilo potrebno, nije se ustručavao pokazati žestinu prema neistomišljenicima i dati novi impuls djelovanju inkvizicije. [[Datoteka:Tomb of Saint Pope Pius V.jpg\|mini\|300px\|left\|Tijelo svetog pape Pija V.]]
	Na dan [[Bitka kod Lepanta\|bitke kod Lepanta]], [[7. listopada]] [[1571.]], radio je s kardinalima, kada je, iznenada, prekidajući svoj posao otvorio prozor i gledajući u nebo, povikao: "Prekinite s poslom; naša velika zadaća je trenutno zahvaliti Bogu na pobjedi koju je upravo dao kršćanskoj vojsci ". Rasplakao se kad je čuo za pobjedu, koja je Osmanskom carstvu zadala udarac od kojeg se više nije oporavila. U znak sjećanja na ovaj trijumf ustanovio je na dan pobjede 7. listopada „[[Listopadska pobožnost\|Blagdan svete Krunice]]“ ili „Blažena Djevica Marija od Krunice“ (u nekim krajevima se naziva i „Gospa od Ružarija“). Nadao se da će zaustaviti moć islama formirajući opći savez talijanskih gradova Poljske, Francuske i cijele kršćanske Europe, i započeo je pregovore u tu svrhu kad je teško iscrpljen umro 1. svibnja 1572. od, pretpostavlja se raka prostate. Prije smrti je poručio kardinalima okupljenim oko njegove postelje: «Preporučujem vam svetu Crkvu koju sam toliko volio! Pokušajte iza mene izabrati vrijednog nasljednika, koji traži samo Gospodinovu slavu, i koji neće imati drugih interesa osim časti Apostolske Stolice i dobra za kršćanstvo ”. Pokopan je u [[Bazilika sv. Petra\|bazilici sv. Petra]], a [[1588.]] godine njegovi posmrtni ostaci preneseni su u [[Bazilika sv. Marije Velike\|baziliku sv. Marije Velike]]. Ostavio je uspomenu na rijetku vrlinu i nepogrešiv i nefleksibilan integritet. Papa [[Klement X.]] ([[1670.]] – [[1676.]]) proglasio ga je blaženim [[1672.]], a papa [[Klement XI.]] ([[1700.]] – [[1721.]]) svetim [[1712.]] godine.		Na dan [[Bitka kod Lepanta\|bitke kod Lepanta]], [[7. listopada]] [[1571.]], radio je s kardinalima, kada je, iznenada, prekidajući svoj posao otvorio prozor i gledajući u nebo, povikao: "Prekinite s poslom; naša velika zadaća je trenutno zahvaliti Bogu na pobjedi koju je upravo dao kršćanskoj vojsci ". Rasplakao se kad je čuo za pobjedu, koja je Osmanskom carstvu zadala udarac od kojeg se više nije oporavila. U znak sjećanja na ovaj trijumf ustanovio je na dan pobjede 7. listopada „[[Listopadska pobožnost\|Blagdan svete Krunice]]“ ili „Blažena Djevica Marija od Krunice“ (u nekim krajevima se naziva i „Gospa od Ružarija“). Nadao se da će zaustaviti moć islama formirajući opći savez talijanskih gradova Poljske, Francuske i cijele kršćanske Europe, i započeo je pregovore u tu svrhu kad je teško iscrpljen umro 1. svibnja 1572. od, pretpostavlja se raka prostate. Prije smrti je poručio kardinalima okupljenim oko njegove postelje: «Preporučujem vam svetu Crkvu koju sam toliko volio! Pokušajte iza mene izabrati vrijednog nasljednika, koji traži samo Gospodinovu slavu, i koji neće imati drugih interesa osim časti Apostolske Stolice i dobra za kršćanstvo ”. Pokopan je u [[Bazilika sv. Petra\|bazilici sv. Petra]], a [[1588.]] godine njegovi posmrtni ostaci preneseni su u [[Bazilika sv. Marije Velike\|baziliku sv. Marije Velike]]. Ostavio je uspomenu na rijetku vrlinu i nepogrešiv i nefleksibilan integritet. Papa [[Klement X.]] ([[1670.]] – [[1676.]]) proglasio ga je blaženim [[1672.]], a papa [[Klement XI.]] ([[1700.]] – [[1721.]]) svetim [[1712.]] godine.
	Papa Pio V. je proglasio [[Toma Akvinski\|Tomu Akvinskog]] za petog Crkvenog naučitelja [[1567.]] godine te odredio da njegova "Summa theologica" mora biti udžbenik za sva katolička sveučilišta.		Papa Pio V. je proglasio [[Toma Akvinski\|Tomu Akvinskog]] za petog Crkvenog naučitelja [[1567.]] godine te odredio da njegova "Summa theologica" mora biti udžbenik za sva katolička sveučilišta.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-05T17:41:12Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa
| hrvatsko_ime = Sv. Pio V.
| latinsko_ime = S. Pius PP. V.
| pravo_ime = Antonio Michele Ghislieri
| grb = [[Datoteka:C o a Pio V.svg|130px]]
| slika = El Greco 050.jpg
| slika_širina = 250px
| slika_opis =
| papa_od = [[7. siječnja]] [[1566.]]
| papa_do = [[1. svibnja]] [[1572.]]
| prethodnik = [[Pio IV.]]<br>([[1559.]] – [[1565.]])
| nasljednik = [[Grgur XIII.]]<br>([[1572.]] – [[1585.]])
| datum_rođenja = [[17. siječnja]] [[1504.]]
| mjesto_rođenja = [[Bosco]], [[Italija]]
| datum_smrti = [[1. svibnja]] [[1572.]]
| mjesto_smrti = [[Rim]], [[Italija]]
| imenjaci = Pio
| svetac = Svetac
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[1. svibnja]] [[1672.]]
| nadnevak proglašenja svetim = [[22. svibnja]] [[1712.]]
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana =[[30. travnja]]
| simboli na slikama toga svetca = [[knjiga]], [[raspelo]], dominikanska odora
| zaštitnik =
| glavna svetišta =
| fusnota =
|}}
'''Pio V.''', [[latinski|lat.]] ''Pius PP. V.'' ([[Bosco Marengo]], [[17. siječnja]] [[1504.]] – [[Rim]], [[1. svibnja]] [[1572.]]), rođen kao '''Antonio Ghislieri''', 225. poglavar [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], papa od [[7. siječnja]] [[1566.]] do smrti [[1572.]] godine.

== Raniji život ==

Antonio Michele Ghislieri rođen je 17. siječnja 1504. godine u Boscu (danas Bosco Marengo), u provinciji [[Alessandria]], [[Pijemont]], u plemićkoj, ali siromašnoj obitelji Paola Ghislierija i Domenice Augeria. Sa četrnaest godina [[1518.]] godine pristupa [[Dominikanci|dominikanskom redu]], uzevši ime Michele, prelazeći iz samostana Voghera u Vigevano, a poslije u [[Bologna|Bolognu]]. Posvećen je za svećenika u [[Genova|Genovi]] [[1528.]] godine. Tada je poslan u [[Pavia|Paviju]], gdje je predavao šesnaest godina. U međuvremenu je bio meštar novaka i u nekoliko je navrata biran za predstojnika različitih samostana svoga reda u kojem se trudio razvijati praksu redovničkih vrlina i širiti duh svetog utemeljitelja. I sam je svima bio primjer. Postio je, činio pokoru, probdio je duge noćne sate u meditaciji i molitvi, putovao pješice bez ogrtača u dubokoj tišini ili samo razgovarajući sa svojim pratiteljima o Bogu. Od [[1550.]] godine imenovan je inkvizitorom u [[Como|Comu]] i [[Bergamo|Bergamu]], a slijedeće godine papa [[Julije III.]] (1550.-[[1555.]]) imenuje ga glavnim inkvizitorom rimske inkvizicije. Papa [[Pavao IV.]] (1555.-[[1559.]]) [[1556.]] godine imenuje ga za biskupa Nepi-Sutri (biskupija ukinuta [[1986.]] i pripojena sadašnjoj biskupiji Civita Castellana), a [[15. ožujka]] [[1557.]] i kardinalom. Godine [[1560.]] premješten je za biskupa [[Mondovia|Mondovije]] u Pijemontu, gdje je poslan kako bi uveo disciplinu i čistoću vjere, koje su bile teško narušene.

== Izbor za papu ==
[[File:Domenichino, cardinale Ghislieri.jpg|mini|270px|left|Kardinal Michele Ghislieri]]
Smrću pape Pija IV. [[9. prosinca]] [[1565.]] godine, opća politička situacija bila je relativno uravnotežena, što je naviještalo konklavu bez miješanja europskih sila. [[Francuska]] kojom je upravljala [[Katarina de' Medici]] (kao regent njezinom petnaestogodišnjem sinu [[Karlo IX., kralj Francuske|Karlu IX.]]), bila je zaokupljena rješavanju unutarnjih vjerskih sukoba, i nije imala vremena brinuti o talijanskim pitanjima. Slično tome, car [[Maksimilijan II., car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijan II.]] Habsburški bio je nezainteresiran za nasljednika preminulog pape. Konklava je započela [[20. prosinca]] okupivši 52 od 70 kardinala. Za vrijeme konklave jedan kardinal je umro, a dvojica su otišla zbog bolesti. Od samog početka kardinali su se podijelili na dva tabora, kardinale kreirane od Pavla IV. i druge, kreirane od Pija IV. Bile su to dvije struje s različitim pogledima na [[Protureformacija|protureformaciju]]; prvi koji su se zalagali za središnju važnost inkvizicije, i drugi umjereniji. Novi i odlučujući preokret dogodio se [[4. siječnja]] 1566. dolaskom diplomatskih kurira [[Filip II., kralj Španjolske|Filipa II.]], koji je svoju potporu dao kardinalu Ghislieriju. Prema izvješću papinskog ceremonijala Cornelia Firmana, rano poslijepodne 7. siječnja kardinali su otišli u Ghislierijevu ćeliju, otpratili ga do pavlinske kapele, gdje su ga izabrali aklamacijom. Unatoč suzama i preklinjanjima, prihvatio je izbor, na veliku radost cijele Crkve. Odabrao si je ime Pio V.

== Ponitifikat ==

Pontifikat je započeo davanjem velike milostinje siromašnima. I kao papa zadržao je vrline koje je pokazivao kao redovnik i biskup. Unatoč teškim naporima i problemima u svom uredu, nastavio je s pobožnošću. Dnevno je najmanje dva puta molio na koljenima pred [[Euharistija|Presvetim Sakramentom]]. Posjećivao je rimske bolnice i sjedio kraj kreveta bolesnika, tješio ih i pripremao za smrt. Prao je noge siromašnima i grlio gubavce. Bio je vrlo strog i izbacio je luksuz sa svog dvora. Surađivao je sa svojim starim prijateljem, kardinalom [[Karlo Boromejski|Karlom Boromejskim]]. Kako bi reformirao svećenstvo, obvezao je svoje biskupe da borave u svojim biskupijama, a kardinale da vode skroman i pobožan život. Tražio je poštivanje discipline [[Tridentski sabor|Tridentskog koncila]]. Stalna briga i zaokupljenost njegova pontifikata bila je borba protiv [[Protestantizam|protestanata]] i [[Osmansko carstvo|Turaka]]. U žaru svoje vjere, kada je bilo potrebno, nije se ustručavao pokazati žestinu prema neistomišljenicima i dati novi impuls djelovanju inkvizicije. [[File:Tomb of Saint Pope Pius V.jpg|mini|300px|left|Tijelo svetog pape Pija V.]]
Na dan [[Bitka kod Lepanta|bitke kod Lepanta]], [[7. listopada]] [[1571.]], radio je s kardinalima, kada je, iznenada, prekidajući svoj posao otvorio prozor i gledajući u nebo, povikao: "Prekinite s poslom; naša velika zadaća je trenutno zahvaliti Bogu na pobjedi koju je upravo dao kršćanskoj vojsci ". Rasplakao se kad je čuo za pobjedu, koja je Osmanskom carstvu zadala udarac od kojeg se više nije oporavila. U znak sjećanja na ovaj trijumf ustanovio je na dan pobjede 7. listopada „[[Listopadska pobožnost|Blagdan svete Krunice]]“ ili „Blažena Djevica Marija od Krunice“ (u nekim krajevima se naziva i „Gospa od Ružarija“). Nadao se da će zaustaviti moć islama formirajući opći savez talijanskih gradova Poljske, Francuske i cijele kršćanske Europe, i započeo je pregovore u tu svrhu kad je teško iscrpljen umro 1. svibnja 1572. od, pretpostavlja se raka prostate. Prije smrti je poručio kardinalima okupljenim oko njegove postelje: «Preporučujem vam svetu Crkvu koju sam toliko volio! Pokušajte iza mene izabrati vrijednog nasljednika, koji traži samo Gospodinovu slavu, i koji neće imati drugih interesa osim časti Apostolske Stolice i dobra za kršćanstvo ”. Pokopan je u [[Bazilika sv. Petra|bazilici sv. Petra]], a [[1588.]] godine njegovi posmrtni ostaci preneseni su u [[Bazilika sv. Marije Velike|baziliku sv. Marije Velike]]. Ostavio je uspomenu na rijetku vrlinu i nepogrešiv i nefleksibilan integritet. Papa [[Klement X.]] ([[1670.]] – [[1676.]]) proglasio ga je blaženim [[1672.]], a papa [[Klement XI.]] ([[1700.]] – [[1721.]]) svetim [[1712.]] godine.
Papa Pio V. je proglasio [[Toma Akvinski|Tomu Akvinskog]] za petog Crkvenog naučitelja [[1567.]] godine te odredio da njegova "Summa theologica" mora biti udžbenik za sva katolička sveučilišta.

== Izvori ==

* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].
{{izvori}}
{{pape}}

[[Kategorija:Pape]]
[[kategorija:talijanski sveci]]