WikiSysop: file->datoteka

2022-05-01T09:39:21Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 09:39, 1. svibnja 2022.
Redak 42:		Redak 42:
	== Pontifikat ==		== Pontifikat ==

	[[~~File~~:Pius X, by Francesco De Federicis, 1903 (retouched, colorized).tif\|thumb\|hochkant\|Papa Pio X. ([[Proročanstvo papa\|Malahijino proročanstvo]] ga zove Ignis ardens - Gorući oganj) već se na početku izbora suočio s mnogim poteškoćama. Suvremena slika je iz misijskog časopisa ''Die Katholische Missionen'']]		[[Datoteka:Pius X, by Francesco De Federicis, 1903 (retouched, colorized).tif\|thumb\|hochkant\|Papa Pio X. ([[Proročanstvo papa\|Malahijino proročanstvo]] ga zove Ignis ardens - Gorući oganj) već se na početku izbora suočio s mnogim poteškoćama. Suvremena slika je iz misijskog časopisa ''Die Katholische Missionen'']]

	Njegov je pontifikat već na samom početku bio obilježen pogoršanjem položaja vjernika u [[Francuska\|Francuskoj]] gdje je kulminacija dosegnuta proglašenjem Zakona o odvajanju Crkve od države, što je dovelo do Papine osude u obliku enciklike ''[[Vehementer Nos]]'' (Nije vam dopušteno – [[11. veljače]] [[1906.]]) i ''[[Une fois encore]]'' (Još jednom – [[6. siječnja]] [[1907.]]) godine. Papa Pio X. se oštro suprotstavio modernizmu. U enciklici ''[[Pascendi Dominici gregis]]'' od [[8. rujna]] [[1907.]] osuđuje modernizam, agnosticizam i imanentizam. Papa se u nekoliko dokumenata založio i za katehizaciju, te je dao prirediti i novi Rimski katekizam za rimsku crkvenu pokrajinu, koji se proširio po cijelom svijetu. S velikim žarom se založio za obnovu crkvene glazbe. Za vrijeme njegovog pontifikata pogoršani su odnosi između Kraljevine Italije i [[Vatikan]]a, jer je Papa zabranio [[katolici]]ma sudjelovanje u političkim pitanjima. Papa Pio X. je značajno reformirao [[Kurija\|Kuriju]], davši veće ovlasti pojedinim [[kongregacija]]ma. Dao je novi oblik brevijaru i počeo reviziju misala. Papa se mnogo zalagao za bolje vjersko podučavanje. I sam je nedjeljom poslije podne održavao vjeronauk. Kad je izbio [[Prvi svjetski rat]], Papa je zapisao: "''Tugujem za svim onima koji umiru na bojnim poljima. Tugujem za njihovim dušama i obiteljima. O, taj rat! Osjećam da će i mene dokrajčiti''"! Papa je zauzeo potpuno neutralni stav, ne pružajući podršku ni jednoj zaraćenoj strani. Kad je car Franjo Josip I. zamolio za blagoslov austro-ugarske vojske, Papa je odgovorio: "''Blagoslovit ću samo mir''".		Njegov je pontifikat već na samom početku bio obilježen pogoršanjem položaja vjernika u [[Francuska\|Francuskoj]] gdje je kulminacija dosegnuta proglašenjem Zakona o odvajanju Crkve od države, što je dovelo do Papine osude u obliku enciklike ''[[Vehementer Nos]]'' (Nije vam dopušteno – [[11. veljače]] [[1906.]]) i ''[[Une fois encore]]'' (Još jednom – [[6. siječnja]] [[1907.]]) godine. Papa Pio X. se oštro suprotstavio modernizmu. U enciklici ''[[Pascendi Dominici gregis]]'' od [[8. rujna]] [[1907.]] osuđuje modernizam, agnosticizam i imanentizam. Papa se u nekoliko dokumenata založio i za katehizaciju, te je dao prirediti i novi Rimski katekizam za rimsku crkvenu pokrajinu, koji se proširio po cijelom svijetu. S velikim žarom se založio za obnovu crkvene glazbe. Za vrijeme njegovog pontifikata pogoršani su odnosi između Kraljevine Italije i [[Vatikan]]a, jer je Papa zabranio [[katolici]]ma sudjelovanje u političkim pitanjima. Papa Pio X. je značajno reformirao [[Kurija\|Kuriju]], davši veće ovlasti pojedinim [[kongregacija]]ma. Dao je novi oblik brevijaru i počeo reviziju misala. Papa se mnogo zalagao za bolje vjersko podučavanje. I sam je nedjeljom poslije podne održavao vjeronauk. Kad je izbio [[Prvi svjetski rat]], Papa je zapisao: "''Tugujem za svim onima koji umiru na bojnim poljima. Tugujem za njihovim dušama i obiteljima. O, taj rat! Osjećam da će i mene dokrajčiti''"! Papa je zauzeo potpuno neutralni stav, ne pružajući podršku ni jednoj zaraćenoj strani. Kad je car Franjo Josip I. zamolio za blagoslov austro-ugarske vojske, Papa je odgovorio: "''Blagoslovit ću samo mir''".

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T12:40:32Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Sv. Pio X.
| latinsko_ime = S. Pius PP. X.
| pravo_ime = Giuseppe Melchiorre Sarto
| grb = [[Datoteka:C o a Pio X.svg|130 px]]
| slika = Papst Pius X-01..jpg
| slika_širina = 250px
| slika_opis =
| papa_od = [[4. kolovoza]] [[1903.]]
| papa_do = [[20. kolovoza]] [[1914.]]
| prethodnik = [[Lav XIII.]]<br>([[1878.]] – [[1903.]])
| nasljednik = [[Benedikt XV.]]<br>([[1914.]] – [[1922.]])
| datum_rođenja = [[2. lipnja]] [[1835.]]
| mjesto_rođenja = [[Riese]], [[Veneto]], [[Italija]]
| datum_smrti = [[20. kolovoza]] [[1914.]]
| mjesto_smrti = [[Rim]]
| imenjaci = Pio
| svetac = Svetac
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[3. srpnja]] [[1951.]]
| nadnevak proglašenja svetim = [[29. svibnja]] [[1954.]]
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana =[[21. kolovoza]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| glavna svetišta =
| fusnota =
|}}
[[Pio X.]] ''lat. Pius PP. X.'' (Riese, [[Veneto]], [[2. lipnja]] [[1835.]] - [[Rim]], [[20. kolovoza]] [[1914.]]), rođen kao '''Giuseppe Melchiorre Sarto''', 257. poglavar [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], papa od [[4. kolovoza]] [[1903.]] do smrti [[1914.]]

== Raniji život ==
[[Datoteka:Mladý_Jozef_Sarto_-_neskorší_pápež_Pius_X..jpg|mini|200px|lijevo|Mladi Giuseppe Melchiorre Sarto]]
Giuseppe je rođen [[2. lipnja]] [[1835.]] u Riesu kraj [[Treviso|Trevisa]], u siromašnoj obitelji gradskog činovnika Giuseppea Battiste i Margarite, rođene Sanson. Njegovi otac i majka imali su jedanaestero djece. Giuseppe Melchiorre se rodio kao njihovo drugo dijete, ali je bio od djece najstariji, jer je njegov brat Giuseppe umro prije njegovog rođenja još kao beba. Osnovnu školu je završio u svom rodnom mjestu kao odličan učenik. Za vrijeme osnovnog školovanja mjesni kapelan don Luigi Orazio poučavao ga je latinskom jeziku. Po završetku Osnovne škole upisao se na gimnaziju u Castelfrancu, gradiću udaljenom 7 km od Riesa. Tadašnji [[venecija|venecijanski]] patrijarh, [[kardinal]] Jacopo Monico (1778.-1851.), i sam rodom iz Riesea, osigurao je mladom Sartu besplatno školovanje na sjemeništu u [[Padova|Padovi]]. Ondje će Giuseppe Sarto proboraviti punih osam godina. Dvije godine studirao je klasične jezike i književnost, te potom filozofiju. Preostale četiri godine studirao je teologiju. Dok se nalazio u Padovi, [[1852.]] godine umro mu je otac. Taj ga je događaj veoma pogodio, te je razmišljao o napuštanju sjemeništa, kako bi prehranio majku i brojnu braću i sestre. No, majka ga je u tome odgovorila, jer je željela da Giuseppe postane svećenik. To se i ostvarilo [[1858.]] godine kada je u Castelfrancu zaređen za svećenika.
[[Datoteka:Biskup_Sarto.jpg|mini|200px|lijevo|Sarto kao mladi biskup]]

Svoju službu je započeo kao kapelan u Tombolu, zabačenoj župi na rubu [[biskupija|biskupije]] Treviso. Ljudi su ga zbog njegove svećeničke revnosti, požrtvovnosti i ljubavi prema siromasima odmah prihvatili i zavoljeli. Godine [[1867.]] odlazi za župnika u [[Salzano]], a [[1875.]] godine imenovan je kanonikom i premješten u Treviso, gdje vodi biskupski ured. Na bogoslovnom sjemeništu predaje dogmatiku, moral i crkveno pravo. Unatoč njegovom protivljenju papa [[Lav XIII.]] [[1884.]] imenuje ga biskupom [[Mantova|Mantove]], gdje je vladao veoma teško stanje. Prema nedostojnim svećenicima pokazivao je čvrstu ruku. Iz vlastitog primjera pobožna, neporočna, siromašna i radina života pokazivao je svojim svećenicima lijek njihovim slabostima. Na tajnom konzistoriju [[1893.]] godine papa Lav XIII. imenuje ga kardinalom, a tri dana kasnije i venecijanskim patrijarhom. Giuseppe je sve poduzeo kako bi ostao biskupom Mantove, ali na poslijetku se pokorio Papinoj želji. No, morao je pričekati osamnaest mjeseci kako bi preuzeo službu patrijarha, jer se austrijska vlada usprotivila njegovu imenovanju navodeći da jedino austrijski car ima pravo imenovanja patrijarha. Nakon mnogih pregovora između [[Sveta Stolica|Svete Stolice]] i [[Austro-Ugarska|Austrije]], svečano je ušao u Veneciju [[24. studenog]] [[1894.]] godine, uz oduševljenje puka. Kroz deset godina svog boravka u Veneciji, Sarto se pokazao istinskim «pastirom». Prakticirao je život u siromaštvu, pa je čak nosio odijelo svog prethodnika.

== Izbor za papu ==

Dana [[20. srpnja]] [[1903.]] u dubokoj starosti umire papa Lav XIII. Kardinal Sarto odlazi na [[konklava|konklave]], a s njime još šezdeset jedan kardinal. Konklave su započele [[1. kolovoza]]. U prvim glasovanjima se činilo da će pokojnog Papu naslijediti njegov državni tajnik, kardinal Rampolla, ali je austrijski car [[Franjo Josip I.]] preko svojih kardinala stavio veto na njegov izbor. Bio je to zadnji veto koji je neka svjetovna vlast uložila na izbor pape. U sedmom krugu glasovanja, [[4. kolovoza]] 1903. godine sa pedeset glasova Giuseppe Melchiore Sarto je izabran za papu. Prestrašen je molio kardinale da ga ostave po strani, no plačući je ipak prihvatio izbor. Uzeo je ime Pio, kako bi počastio prethodne pape tog imena, koji su se hrabro opirali raznim progonima.

== Pontifikat ==

[[File:Pius X, by Francesco De Federicis, 1903 (retouched, colorized).tif|thumb|hochkant|Papa Pio X. ([[Proročanstvo papa|Malahijino proročanstvo]] ga zove Ignis ardens - Gorući oganj) već se na početku izbora suočio s mnogim poteškoćama. Suvremena slika je iz misijskog časopisa ''Die Katholische Missionen'']]

Njegov je pontifikat već na samom početku bio obilježen pogoršanjem položaja vjernika u [[Francuska|Francuskoj]] gdje je kulminacija dosegnuta proglašenjem Zakona o odvajanju Crkve od države, što je dovelo do Papine osude u obliku enciklike ''[[Vehementer Nos]]'' (Nije vam dopušteno – [[11. veljače]] [[1906.]]) i ''[[Une fois encore]]'' (Još jednom – [[6. siječnja]] [[1907.]]) godine. Papa Pio X. se oštro suprotstavio modernizmu. U enciklici ''[[Pascendi Dominici gregis]]'' od [[8. rujna]] [[1907.]] osuđuje modernizam, agnosticizam i imanentizam. Papa se u nekoliko dokumenata založio i za katehizaciju, te je dao prirediti i novi Rimski katekizam za rimsku crkvenu pokrajinu, koji se proširio po cijelom svijetu. S velikim žarom se založio za obnovu crkvene glazbe. Za vrijeme njegovog pontifikata pogoršani su odnosi između Kraljevine Italije i [[Vatikan]]a, jer je Papa zabranio [[katolici]]ma sudjelovanje u političkim pitanjima. Papa Pio X. je značajno reformirao [[Kurija|Kuriju]], davši veće ovlasti pojedinim [[kongregacija]]ma. Dao je novi oblik brevijaru i počeo reviziju misala. Papa se mnogo zalagao za bolje vjersko podučavanje. I sam je nedjeljom poslije podne održavao vjeronauk. Kad je izbio [[Prvi svjetski rat]], Papa je zapisao: "''Tugujem za svim onima koji umiru na bojnim poljima. Tugujem za njihovim dušama i obiteljima. O, taj rat! Osjećam da će i mene dokrajčiti''"! Papa je zauzeo potpuno neutralni stav, ne pružajući podršku ni jednoj zaraćenoj strani. Kad je car Franjo Josip I. zamolio za blagoslov austro-ugarske vojske, Papa je odgovorio: "''Blagoslovit ću samo mir''".

== Smrt i kanonizacija ==
[[Datoteka:PiusXAug201914.jpg|mini|200px|lijevo|Papa Pio X. u smrtnoj postelji]]
Samo dva mjeseca nakon početka rata papa Pio X., shrvan bolešću (godinu dana ranije Papa je preživio srčani udar) i naporima, te utučen zbog izbijanja rata, umire rano ujutro [[21. kolovoza]] [[1914.]] godine u sedamdeset devetoj godini života. Papa je umro u siromaštvu, kako je i živio. Njegove sestre su ostale potpuno nezbrinute, bez ikakvih sredstava, pa je brigu o njima preuzeo njegov nasljednik, papa [[Benedikt XV.]] Sahranjen je u jednostavnu i neukrašenu grobnicu u kripti bazilike sv. Petra. Zbog zvog skromnog, svetačkog života, rada i zasluga, papa [[Pio XI.]] deset godina kasnije pokreće postupak njegove beatifikacije, a papa [[Pio XII.]] [[29. svibnja]] [[1954.]] godine proglašava ga svecem. Tijelo svetog Pija X. je premješteno iz kripte u baziliku sv. Petra, gdje je i danas u brončano-staklenom sarkofagu izloženo štovanju vjernika.

==Vidi još==
[[Kardinalska imenovanja pape Pija X.]]

== Izvori ==

* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Pius X}}
{{pape}}
[[Kategorija:Pio X.| ]]
[[Kategorija:Pape]]
[[Kategorija:Talijanski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Talijanski sveci]]

Pio X. - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica