WikiSysop: file->datoteka

2022-05-01T17:07:11Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 17:07, 1. svibnja 2022.
Redak 38:		Redak 38:

	== Recepcija ==		== Recepcija ==
	[[~~File~~:Scuola di atene 10.jpg\|thumb\|Mogući prikaz Plotina na [[Rafael\|Raffaellovoj]] fresci [[Atenska škola]] iz 1509.-1511.]]Plotinova filozofija nastavila je imati velik utjecaj na kasniju zapadnjačku filozofiju, kasnoantičku, srednjovjekovnu latinsku i arapsku te na dio novovjekovne, posebno njemačke filozofije. Sv. [[Aurelije Augustin]], središnja osoba kasnoantičke kršćanske misli i teologije, naveliko je rabio pojmove i dosege platonističke filozofije da obrazloži kršćanska uvjerenja, pri čem je za njega Platonova filozofija zapravo bila filozofija Plotinova Platona. S druge strane, arapski aristotelizam, glavna struja arapske filozofije, u sebe je umiješao novoplatonizmom, i kao [[:en:The Theology of Aristotle\|''Aristotelove teologiju'']] smatrao djelo koje je parafraza Plotinovih ''Eneada'' s Porphyrijevim komentarima. Posredno preko nekih arapskih filozofa, posebno [[Avicena\|Avicenne]], novoplatonizam utječe i na srednjovjekovnu latinsku skolastiku.		[[Datoteka:Scuola di atene 10.jpg\|thumb\|Mogući prikaz Plotina na [[Rafael\|Raffaellovoj]] fresci [[Atenska škola]] iz 1509.-1511.]]Plotinova filozofija nastavila je imati velik utjecaj na kasniju zapadnjačku filozofiju, kasnoantičku, srednjovjekovnu latinsku i arapsku te na dio novovjekovne, posebno njemačke filozofije. Sv. [[Aurelije Augustin]], središnja osoba kasnoantičke kršćanske misli i teologije, naveliko je rabio pojmove i dosege platonističke filozofije da obrazloži kršćanska uvjerenja, pri čem je za njega Platonova filozofija zapravo bila filozofija Plotinova Platona. S druge strane, arapski aristotelizam, glavna struja arapske filozofije, u sebe je umiješao novoplatonizmom, i kao [[:en:The Theology of Aristotle\|''Aristotelove teologiju'']] smatrao djelo koje je parafraza Plotinovih ''Eneada'' s Porphyrijevim komentarima. Posredno preko nekih arapskih filozofa, posebno [[Avicena\|Avicenne]], novoplatonizam utječe i na srednjovjekovnu latinsku skolastiku.
	Plotinovo djelo na Zapadu opet postaje izravno dostupno 1492. u latinskome prijevodu renesansnoga platonista [[Marsilio Ficino\|Marsilija Micina]],<ref>[https://books.google.hr/books?id=XL5CAQAAMAAJ&printsec=frontcover&dq=inauthor:%22Marsilio+Ficino%22+Plotinus&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwiup5j8-7zSAhWJ7xQKHVQBDcMQ6AEIGTAA#v=onepage&q=inauthor%3A%22Marsilio%20Ficino%22%20Plotinus&f=false Plotini opera omnia cum Marsilii Ficini commentariis et ejusdem interpretatione castigata]</ref> a to utječe na novoplatonički obilježeno čitanje Platona u renesansi. Osim toga, utjecaj i bliskost s Plotinovom filozofijom pokazuje i [[:en:Cambridge Platonists\|platonizam u Cambridgeu]] (druga pol. 17. st.), [[njemački idealizam]] ([[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling\|Schelling]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel\|Hegel]]) i romantizam.		Plotinovo djelo na Zapadu opet postaje izravno dostupno 1492. u latinskome prijevodu renesansnoga platonista [[Marsilio Ficino\|Marsilija Micina]],<ref>[https://books.google.hr/books?id=XL5CAQAAMAAJ&printsec=frontcover&dq=inauthor:%22Marsilio+Ficino%22+Plotinus&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwiup5j8-7zSAhWJ7xQKHVQBDcMQ6AEIGTAA#v=onepage&q=inauthor%3A%22Marsilio%20Ficino%22%20Plotinus&f=false Plotini opera omnia cum Marsilii Ficini commentariis et ejusdem interpretatione castigata]</ref> a to utječe na novoplatonički obilježeno čitanje Platona u renesansi. Osim toga, utjecaj i bliskost s Plotinovom filozofijom pokazuje i [[:en:Cambridge Platonists\|platonizam u Cambridgeu]] (druga pol. 17. st.), [[njemački idealizam]] ([[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling\|Schelling]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel\|Hegel]]) i romantizam.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-26T23:56:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Filozof
| regija = Antička filozofija
| era = Helenističko - rimsko razdoblje
| slika = Plotinos.jpg
| opis_slike = Plotin
| ime = Plotin
| rođenje = [[205.]]
| smrt = [[270.]]
| škola_tradicija = [[Novoplatonizam|Neoplatonizam]]
| glavni_interesi = [[Metafizika]], [[Jedno]], [[Estetika]]
| poznate_ideje =
| utjecaji = [[Platon]]
| utjecao_na = [[Porfirije (filozof)|Porphyrij]], [[Jamblih|Iamblikh]], [[Aurelije Augustin]], [[Al-Kindi]], [[Avicenna]], [[Marsilio Ficino]], [[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling|Schelling]]
}}
{{zaglavlje}}
'''Plotin''' ([[grčki jezik|grč.]] Πλωτῖνος, ''Plotinos'') ([[Likopol]], o. [[205.]] – Minturneja, kraj [[Rim]]a, [[270.]]), [[Drevna Grčka|grčki]] [[filozof]], jedan od osnivača i glavnih predstavnika [[novoplatonizam|novoplatonizma]], dominantne filozofske tradicije grčko-rimskoga carskoga doba kasne antike do prodora kršćanstva.

== Životopis ==

Rodio se u Likopolu u [[Egipat|Egiptu]], a oko [[232.]] godine pošao je u [[Aleksandrija|Aleksandriju]] studirati [[filozofija|filozofiju]]. Bio je učenik [[Amonije Sakas|Amonija Sakasa]].

Budući da su ga zanimale istočne [[religija|religije]] i [[misticizam]], posebno filozofija Perzijanaca i Indijaca,<ref>Porfirije, ''O Plotinovu životu i poretku njegovih spisa'', pogl. 3</ref> pošao je godine [[243.]] s [[Stari Rim|rimskim]] carem [[Gordijan III.|Gordijanom III.]] u rat protiv [[Perzija|Perzije]]. Pothvat je propao, car je ubijen, a Plotin je sljedeće godine izbjegao iz Mezopotamije u Rim, gdje je 26 godina poučavao filozofiju do kraja života.<ref name="Russell Bertrand, str. 118">Russell Bertrand, str. 118.</ref>

Car Gallien i njegova žena Salonina visoko su cijenili i častili Plotina. On je to prijateljstvo pokušao upotrijebiti kako bi neki propali grad u Campaniji obnovio kao Platonopolis, polis u kojem bi on, njegovi drugovi i ostali živjeli po Platonovim zakonima. Ovaj pothvat nije uspio, osujetili su ga, kako Porphyrij kaže, neki zavidnici bliski kralju.<ref>Porfirije, ''O Plotinovu životu i poretku njegovih spisa'', pogl. 12</ref>

== Plotinova filozofija ==

Znan je kao obnovitelj platonizma, no, kako već njegov učenik [[Porfirije|Porphyrij]] kaže, u njegovo su djelo prikriveno primješana mnoga učenja [[aristotelizam|aristotelizma]] i [[stoicizam|stoicizma]], napose [[Aristotel]]ova ''Metafizika'',<ref>Porfirije, ''O Plotinovu životu i poretku njegovih spisa'', pogl. 14</ref> a danas bismo pridodali i onodobnu [[misticizam|mistiku]] i [[Corpus Hermeticum|hermetičke spise]]. Njegovo učenje, svojevremeno veoma popularno u Rimu, gdje je predavao filozofiju, za svoj vrhunac ima''Jedno'', božanstvo koje vječno emanira, a rezultat tog emaniranja je sve postojeće. ''Jedno'' nije moguće spoznati, jer je iznad i izvan spoznajnog aparata pojedinaca. Pojavnost ''Jednog'' zrcali se u prvoj emanenciji, ''[[Duh]]u'' (Nus), koji, pak, u sebi nosi misleće i zamišljeno, dakle pretpostavljenu dvojnost. Iz duha proizlazi Duša, most između nadosjetilnog i osjetilnog svijeta. Zadnja iz Jednoga proizlazi materija, koja je istovjetna nebiću i zlu.<ref>Opća enciklopedija u 20 svezaka, str. 121.</ref> Te tri hipostaze ("podstave") zajedno čine trojstvo koje je osnovna postavka Plotinove filozofije.<ref name="Russell Bertrand, str. 118"/> Suprotan putu kojim svijet emanira iz Jednoga, put je kojim se duša uzdiže (vraća) do božanskoga Jednoga, čisteći se u vrlini i spoznaji svoje prave naravi.

== Djela ==
Plotin je isprva naučavao usmeno držeći se zavjeta , a od 253. počeo je i zapisivati svoja predavanja.

Njegov učenik [[Porfirije (filozof)|Porphyrij]] je prikupio i nakon Plotinove smrti izdao pedeset i četiri njegova predavanja objavivši ih u šest knjiga, od kojih svaka ima devet rasprava, odakle i naziv ''Eneade'' "Devetice". Prije Porphyrijeva izdanja čini se da su postojale i kružile manje pouzdane inačice Plotinovih rasprava, a da je ''editio princeps'' Eustokhijevo.<ref>Blagojević, Slobodan, "Predgovor", u: Plotin, ''Eneade'', Književne novine, Beograd, 1984., str. 7</ref>

== Plotinovi učenici ==
Kako svjedoči Porphyrij u Plotinovu životopisu, Plotin je imao mnogo slušača, od kojih se prije i uz Porphyrija najviše isticao [[Amelije|Amelij]] iz Etrurije, a spominju se i Paulin iz Skythopola, Eustokhije iz Alexandrije (koji je uz Plotina ostao do njegove smrti), Arapin Zeth, pa i neki senatori kao Marcell Orontij, Sabinill i Rogatian, ili žene kao Gamina, njena kći Gamina, Amphikleia i Potamona.<ref>Porfirije, ''O Plotinovu životu i poretku njegovih spisa'', pogl. 7 i 9</ref>
Pri susretima škole čitali bi se i raspravljali Platonovi dijalozi, ali i komentari srednjih platonika (npr. Attik), peripatetika (posebno [[Aleksandar iz Afrodizijade|Alexandra iz Aphrodisijade]]) i [[Numenije|Numenija]]. Za potonjega se u Grčkoj čak govorkalo da Plotin prisvaja njegova učenja, zbog čega je [[Amelije|Amelij]] napisao obrambeni spis ''O razlici između učenja Plotina i Numenija''.<ref>Porfirije, ''O Plotinovu životu i poretku njegovih spisa'', pogl. 14 i 17</ref>

== Recepcija ==
[[File:Scuola di atene 10.jpg|thumb|Mogući prikaz Plotina na [[Rafael|Raffaellovoj]] fresci [[Atenska škola]] iz 1509.-1511.]]Plotinova filozofija nastavila je imati velik utjecaj na kasniju zapadnjačku filozofiju, kasnoantičku, srednjovjekovnu latinsku i arapsku te na dio novovjekovne, posebno njemačke filozofije. Sv. [[Aurelije Augustin]], središnja osoba kasnoantičke kršćanske misli i teologije, naveliko je rabio pojmove i dosege platonističke filozofije da obrazloži kršćanska uvjerenja, pri čem je za njega Platonova filozofija zapravo bila filozofija Plotinova Platona. S druge strane, arapski aristotelizam, glavna struja arapske filozofije, u sebe je umiješao novoplatonizmom, i kao [[:en:The Theology of Aristotle|''Aristotelove teologiju'']] smatrao djelo koje je parafraza Plotinovih ''Eneada'' s Porphyrijevim komentarima. Posredno preko nekih arapskih filozofa, posebno [[Avicena|Avicenne]], novoplatonizam utječe i na srednjovjekovnu latinsku skolastiku.
Plotinovo djelo na Zapadu opet postaje izravno dostupno 1492. u latinskome prijevodu renesansnoga platonista [[Marsilio Ficino|Marsilija Micina]],<ref>[https://books.google.hr/books?id=XL5CAQAAMAAJ&printsec=frontcover&dq=inauthor:%22Marsilio+Ficino%22+Plotinus&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwiup5j8-7zSAhWJ7xQKHVQBDcMQ6AEIGTAA#v=onepage&q=inauthor%3A%22Marsilio%20Ficino%22%20Plotinus&f=false Plotini opera omnia cum Marsilii Ficini commentariis et ejusdem interpretatione castigata]</ref> a to utječe na novoplatonički obilježeno čitanje Platona u renesansi. Osim toga, utjecaj i bliskost s Plotinovom filozofijom pokazuje i [[:en:Cambridge Platonists|platonizam u Cambridgeu]] (druga pol. 17. st.), [[njemački idealizam]] ([[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling|Schelling]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegel]]) i romantizam.

== Izvori ==
{{izvori }}

== Literatura ==
*''Russell Bertrand, Mudrost Zapada, Split, 2005.'' {{ISBN|953-214-298-3}}
*''Opća enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, Zagreb, 2007.'' {{ISBN|978-953-7224-16-5}}
*Johansen, Karsten Friis, ''A History of Ancient Philosophy from the Beginnings to Augustine'' (prev. na engleski Henrik Rosenmeier), London i New York, Routledge, 1998.

== Vanjske poveznice ==
*[http://plato.stanford.edu/entries/plotinus/ Stanford enciklopedija (eng)]
*[http://www.iep.utm.edu/plotinus/ Internet Encyclopedia of Philosophy]
*[http://www.radicalacademy.com/philplotinus.htm/ Plotin (eng)]

{{Wikicitat|Plotin}}

{{GLAVNIRASPORED:Plotin}}
[[Kategorija:Antički filozofi]]
[[Kategorija:Životopisi, Rim]]
[[Kategorija:Starogrčki filozofi]]
[[Kategorija:Drevni Egipćani]]
[[Kategorija:Novoplatonizam]]

Plotin - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica