WikiSysop: no summary specified

2021-11-03T03:14:09Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 03:14, 3. studenoga 2021.
Redak 25:		Redak 25:

	==Izvori==		==Izvori==
	~~{{commonscat\|Postmodernism}}~~
	{{izvori}}		{{izvori}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-05T13:38:23Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:VVenturi House Highsmith.jpeg|mini|<center>[[Robert Venturi]], [[Kuća Vanna Venturi]], [[Philadelphia]], [[Pennsylvania]] (1959.-64.). Ova osobna kuća arhitekta bila je prva koja je imala procjep na sredini krova kao jasnu poruku o prekidu s [[funkcionalizam|funkcionalističkim]] ravnim krovom kutijastih građevina [[moderna arhitektura|moderne arhitekture]] [[internacionalni stil|internacionalnog stila]].]]
[[Datoteka:BOtv2002.jpg|mini|<center>[[Joseph Nechvatal]], ''Rođenje viraktualnog 2001.'', akrilik na platnu, naslikano uz pomoć računala i robota.]]
'''Postmoderna''', naziv je koji u širem smislu služi za označavanje [[epoha|epohe]] druge polovice 20 st., a u užem smislu označava neke aspekte mišljenja i stvaralaštva istog razdoblja. Odnosi se načelno na kritiku apsolutnih istina, identiteta i glavnih vrednota ustanovljenih u modernosti, od [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] naovamo, u [[filozofija|filozofiji]], [[umjetnost]]i, [[književnost]]i, [[arhitektura|arhitekturi]], [[povijest]]i i [[kultura|kulturi]]. Pojam uvode J.-F. Lyotard, R. Rorty i drugi
u najširem (postmoderno stanje) i u užem (postmoderna književnost, filozofija) značenju. Drugi francuski mislioci iz raznih područja postaju predvodnici novog načina mišljenja (''M. Foucault, J. Derrida, G. Deleuze, R. Barthes i dr.'').
Većina autora smatra da postmoderna počinje nakon [[drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], iako mnogi za datum njegovog početka uzimaju i [[smrt|smrti]] dva modernistička pisca [[Virginia Woolf|Virginie Woolf]] i [[James Joyce|James Joyca]]. U ovom vremenu se osjećaju utjecaji atomskog bombadiranja, [[Holokaust|Holokausta]], borbe za osnovna [[ljudi|ljudska]] prava i računalne [[tehnologija|tehnologije]].

Kao i moderna umjetnost i postmodernizam se svodi na unutrašnji svijet likova, ali ne na njihovom unutrašnjem konfliktu nego svojevoljno razrušenim i samokritičnim likovima koje u svojim [[roman|romanima]] opisuju [[Vladimir Nabokov]], [[Milan Kundera]], [[Haruki Murakami]], [[Vladimir Sorokin]], [[John Fowles]], [[John Barth]], [[Thomas Pynchon]], i [[Julian Barnes]].

[[Književnost]] ove epohe ne stoji nasuprot modernizma nego je ustvari njen produžetak prvenstveno po stilu koji je sada samosvjestan i ironičan, pisci ironiziraju sve pa i same sebe i svoja djela. Modernistička tendencija da se opiše unutrašnjost lika koji je u ratu sa samim sobom više ne postoji, likovi su sada posrednici i suci koje nam ukazuju na korijene postmodernističke misli, literatura postaje, uslovno rečeno, jednostavnija. U djela ulaze elementi trivijalne književnosti, (kao npr. elementi kriminalističkih romana- Ime ruže, ili čak elementi pornografskih romana- Zamkovi gnjeva). U djelima se koriste intertekstualni, intermedijalni i metahistorijski postupci.

==Postmoderna u likovnoj umjetnosti==
[[Datoteka:Banksy - Sweep at Hoxton.jpg|mini|lijevo|<center>[[Banksy]], ''Čišćenje'', [[grafit]] u Hoxtonu, [[London]], [[UK]]]]
Postmoderna umjetnost je prema Fredericu Jamesonu:
{{citat|periodični koncept čija je funkcija korelacija pojavljivanja novih formalnih programa u kulturi s pojavom novih tipova društvenog života i novog ekonomskog poretka, koji se često ublažavajući naziva modernizacija, postindustrijsko ili potrošačko društvo, društvo medija ili spektakala ili multinacionalnog kapitalizma|Frederic Jameson, ''Postmodernism and Consumer Society'', in Hal Foster, ed., ''The Anti-Aesthetic Essays on Postmodern Culture'' (Seattle: Bay Press, 1983), str. 113.}}

Jameson, u svom opisu postmodernizma, ističe i ilustrira dva koncepta. Prvi je onaj „izmiješanosti” (''pastiche''), tj. neutralna domišljata kopija bez direktnog modela ili razumnog originala; a drugi „šizofrenije” (''schizophrenia''), tj. ukupnog raspada odnosa, npr. između predmeta u spoznajnom polju ili između riječi, tj. njihovog značenja ili sadržaja. Jedini most koji veže ova dva koncepta jeste, po Jamesonu, „smrt individualizma”. Tako danas znanstvenici, sociolozi i kritika istražuju stajalište da su modernistički individualizam i osobni identitet stvari prošlosti; da su stari individualizam ili individualne teme mrtvi; i da se može opisati ovaj koncept jedinstvene individualnosti kao ideološki.

Jasno je da se brojni umjetnici koji rade u 1970-im i skroz kroz 1990-te, većinom ali ne isključivo u Americi, uporno opiru doktrinama modernizma. Oni sumnjaju u originalnost, i sumnjaju u osobni izraz ostvaren kroz osobnu stvarnost, stil, viziju, ili osjećaje. Kao i umjetnici pop arta, oni odbacuju intelektualne, kulturno i društveno odobrene teme, kao i svaki trag umjetničkog napora<ref>Margit Rowell, ''Objects of Desire, The Modern Still Life'', New York: The Museum of Modern Art, 1997.</ref>.

Postmodernizam slavi smrt modernizma kojeg vidi ne samo kao arogantnu u svom zahtjevu za jedinstvenošću, nego i odgovornom za zla suvremene civilizacije. Postmodernizam je neprijateljski prema humanizmu, koji otpisuje kao buržujski; razumu, koji je napušten da bi se ljudi oslobodili uspostavljenog reda; demokraciji, koja se vidi samo kao sila pritiska za širenjem zapadne hegemonije širom svijeta; te istini, koja je odbačena kao neostvariva i nepoželjna. Kako nijedan sustav vrijednosti ne može vrijediti više od drugoga, sve postaje relativno. Na kraju, postmodernizam izvorno ostaje forma kulturnog aktivizma motiviranog intelektualnom teorijom, ne političkim ciljevima, u koje se ne može nikako smjestiti.<ref>Anthony F. Janson, ''Postmodernism'', in ''Janson's History Of Art'', 1999.</ref>.

Glavne odlike nove umjetnosti su [[eklektizam]] i mnogostrukost stilova. Mnogo od temelja postmoderne umjetnosti možemo pronaći u [[konceptualna umjetnost|konceptualizmu]], koji je poveo prvotni napad na modernizam. Doista, raspravljalo se i o tome da se počeci postmodernizma datira s usponom konceptualizma sredinom 1960-tih. No, postmodernizam u umjetnosti je isprva započela eklektična arhitektura koja je iznikla oko 1980. godine ([[postmoderna arhitektura]]).

Osnovna manifestacija postmodernizma je prisvajanje koje gleda unatrag samosvjesno prijašnje umjetnosti, imitirajući prijašbnje stilove i čak uzimajući motive cijelih slika kao nikada do tada u povijesti. Postmodernizam je slobodan ne samo da prihvati raniju zamisao nego i radikalno promijeniti njezino značenje stavljajući je u drugi kontekst. Druga važna karakteristika postmodrednizma je spajanje umjetničkih formi. Tako da više nema jasne razlike između slikarstva, kiparstva i fotografije, i mi održavamo to razlikovanje samo kao stvar ugode.

==Izvori==
{{commonscat|Postmodernism}}
{{izvori}}

{{Zapadnaumjetnost}}

[[Kategorija:Umjetnički pravci]]

Postmoderna - Povijest promjena

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica