WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-30T03:57:57Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Provence-Alpes-Côte d’Azur map.png|mini|desno|250px|Regija Provence-Alpes-Côte d'Azur]]
[[Datoteka:Moustiers Sainte Marie 1.jpg|mini|desno|250px|Moustiers-Sainte-Marie u gornjoj provansi]]
[[Datoteka:Calanques.jpg|mini|desno|200px|Calanque de Sugiton, Marseille]]

'''Provansa''' ([[Francuski jezik|fra]]. ''Provence'') je regija u jugoistočnoj [[Francuska|Francuskoj]] koja leži na [[Sredozemno more|Sredozemnom moru]] i graniči s [[Italija|Italijom]]. Dio je francuske administativne regije [[Provence-Alpes-Côte d'Azur]]. Tradicionalna regija Provansa se proteže [[departman]]ima [[Var (departman)|Var]], [[Vaucluse]] i [[Bouches-du-Rhône]] i dijelom u departmanima [[Alpes-de-Haute-Provence]] i [[Alpes-Maritimes]]. Provansa je dobila ime po tome što je bila prva [[Rimsko Carstvo|rimska]] provincija izvan Italije.

==Povijest Provanse==
===Pretpovijesna Provansa===

[[Datoteka:Celtic Stone in Draguignan - Provence - France.JPG|mini|lijevo|250px|Dolmen u Draguignanu]]
Provansa je bila naseljena još od pretpovijesnih vremena. [[Paleolit]]na nalazišta, stara čak 900,000 godina, nalaze se duž Azurne obale u unutrašnjosti zemlje oko [[Nice]] u špilji kod Valloeta (kraj [[Roquebrune]]a), a drugo nalazište je staro 600,000 godina kraj [[Terra Amata]], u departmanu [[Alpes-Maritimes]]. Ostatke naselja starog između 27,000 i 19,000 godina pronašao je Henri Cosquer 1991. u podvodnoj špilji Cosquer u uvali blzu [[Marseille]]a. Špiljski zidovi su oslikani bizonima, tuljanima, pingvinima, konjima i otiscima ljudskih ruku. <ref> Aldo Bastié, ''Histoire de la Provence'', Editions Ouest-France, 2001</ref> [[Neolit]]sko nalazište koje datira iz 6,000 prije Krista bilo je otkriveno u [[Marseille]]u blizu željezničkog kolodvora Saint Charles. [[Dolmen]]i iz [[brončano doba|brončanog doba]] (2,500-900 pr.Kr.) su pronađeni blizu [[Draguignan]]a i u dolini Marvels blizu Mt. Bégo u departmanu Alpes-Maritimes na visini od 2000 metera, a imaju vanjsko svetište s više od 40,000 kamenih rezbarija.

=== Grci u Provansi ===
[[Datoteka:Marseille - Le jardin des vestiges.JPG|mini|desno|200px|[[Jardin des Vestiges]] u [[Marseille]]u, s ostacima antičke feničke luke Massalia, otkriven 1967. tijekom građevinskih radova ]]
Grčki pomorci iz Male Azije počeli su dolaziti na ovdašnje obale u 7. stoljeću pr.Kr. Osnovali su skladišta (emporije) za trgovanje s lokalnim stanovništvom. Prvo stalno grčko naselje bila je [[Massalia]] na području današnjeg [[Marseille]]a oko 546. godine pr.Kr. koju su osnovali kolonisti iz grada [[Phocaea]] (danas [[Foça]], u modernoj [[Turska|Turskoj]]) na [[Egejsko more|egejskoj]] obali [[Mala Azija|Male Azije]] koji su pobjegli zbog invazije [[Perzijanci|Perzijanaca]]. Massalia je postala jedno od glavnih trgovačkih središta antičkog svijeta. Uz to osnovali su i kolonije Nicoea (danas [[Nice]]), Tauroentum and Rohanousia (danas [[Arles]]) te kraj [[Cannes]]a i južno od [[Nimes]]a. Druga grčka naselja bili su Olbia (moderni Saint-Pierre d l'Almanarre, kraj [[Hyeres]]a) i [[Antipolis]] (moderni [[Antibes]]).

Grčki trgovci su zalazili i u unutrašnjost po rijekama [[Durance]] i [[Rhone]]) duboko u Francusku i okolne zemlje ([[Švicarska]] i [[Burgundija]]). Jedan hrabar grčki moreplovac, [[Pytheas]], plovio je od Marseillea sve do [[Cornwall]]a u [[Engleska|Engleskoj]] između 330. i 320. pr.Kr. u potrazi za [[kositar|kositrom]].

===Liguri i Gali u Provansi===

[[Liguri]] su bili [[Kelti|keltsko]] pleme koje je u Provansu došlo u 4. stoljeću pr.Kr., a 390. pr.Kr. došli su čak pred sam [[Rim]]. Osnovali su svoje gradove i utvrde na brežuljcima diljem regije. Različita plemena su se naselila u različitim dijelovima Provanse. Kavati su naselili [[Vaucluse]], Oksibiji i Decijati departmane [[Var]] i [[Alpes-Maritimes]], Vokonci su naselili [[Drome]], a Salijenci Donju Provansu. <ref>Aldo Bastié, pg. 9</ref>. [[Gali]], također keltsko pleme, su postepeno asimilirali Ligure i sukobljavali su se sa stanovništvom Masallije. Pomogli su [[Hanibal]]u na njegovom putu da osvoji Rim (negdje između 247. i 183. pr.Kr.) dok je Massalia na [[Rim]] gledala kao potencijalnog saveznika.

===Rimska Provansa===

[[Datoteka:Pont du gard.jpg|lijevo|mini|300px|[[Pont du Gard]] iz 1. stoljeća pr.Kr.]]
U 2. stoljeću pr.Kr. stanovništvo Massalije obratilo se za pomoć Rimu u borbi protiv Ligura. Rimske legije su u Provansu dolazile tri puta. 181 pr.Kr. Rimljani su ugušili ligurske pobune blizu [[Genova|Genove]]. 154. pr.Kr. rimski konzul Optimus je porazio Oksibije i Decijati koji su napali Antibe. Rimljani su po treći put u Provansu došli 125 pr.Kr. kada su ugušili ustanak udruženih keltskih plemena.<ref> Bastié, ''Histoire de la'' ''Provence'', pg. 9 </ref> Poslije ove bitke Rimljani su odlučili osnovati i trajno naselje u Provansi. 122 pr.Kr. blizu keltskog grada Entremont, Rimljani su izgradili novo mjesto koje su nazvali Aquae Sextiae, danas poznato kao [[Aix-en-Provence]], a 118 pr.Kr su osnovali [[Narbonne]].

Zadnji ozbiljni otpor skršio je rimski general [[Gaj Marije]] porazivši Cimbre i Teutonce 102. godine pr.Kr. Nakon toga je počela gradnja cesta koje su olakšale pohode rimskim trupama i trgovinu između Rima, Španjolske i sjeverne Europe. Jedna je išla od obale prema unutrašnjosti do [[Apt]]a i [[Tarascon]]a, a druga duž obale od Italije do Španjolske prolazeći kroz [[Frejus]] i [[Aix-en-Provence]].

49. godine pr.Kr. Massalia je izabrala krivu stranu u borbi između [[Pompej]]a i [[Gaj Julije Cezar|Julija Cezara]] te kad je Pompej bio poražen Massalia je izgubila svoje teritorije i politički utjecaj. U međuvremenu rimski veterani su naselili dva nova grada Arles i Frejus na mjestu starijih grčkih naselja.
[[Datoteka:France Arles Arena North Night.jpg|desno|mini|300px|Rimska arena u [[Arles]]u iz 2. stoljeća]]
8 pr.Kr. car [[August]] je izgradio trijumfalni spomenik u [[La Turbie]]u da oda počast miru u regiji te je tada počela politička i kulturna romanizacija Provanse. Rimski inženjeri i arhitekti su gradili spomenike, teatre, kupališta, vile, fore, arene i [[akvedukt]]e od kojih mnogi još uvijek postoje. Izgrađeni su rimski gradovi [[Cavaillon]], [[Orange]], [[Arles]], [[Fréjus]], [[Glanum]] (izvan [[Saint-Rémy-de-Provence]]),[[Carpentras]], [[Vaison-la-Romaine]], [[Nimes]], [[Vernègues]], [[Saint-Chamas]] i [[Cimiez]] (iznad Nice). Rimska provincija koja se zvala [[Narbonensis]], čiji je glavni grad bio Narbo (moderna Narbonne), prostirala se od Italije sve do Španjolske i od Alpa do Pirineja.

Mir ([[Pax Romana]]) u Provansi je potrajao sve do sredine 3. stoljeća kada su germanska plemana provalila u Provansu 257. i 275. Na početku 4. stoljeća rimski car [[Konstantin]] je bio prisiljen svoj dvor premjestiti u Arles. Do kraja 5. stoljeća nestalo je rimske vlasti u Provansi te je počelo razdoblje ratova i seobe naroda.

===Dolazak kršćanstva u Provansu===

[[Datoteka:Frejus Cathedral Baptistery.jpg|desno|mini|200px|Baptisterij katedrale u Frejusu iz 5. stoljeća još uvijek je u uporabi]]

Postoje mnoge legende o ranim kršćanima u Provansi, ali teško ih je dokazati. Spisi govore da je crkva bila vrlo dobro organizirana u 3. i 4. stoljeću i to u [[Arles]]u već od [[254.]], [[Marseille]]u [[314.]], [[Orange]]u, [[Vaison]]u i [[Apt]]u [[314.]], [[Cavaillon]]u, [[Digne]]u, [[Embrun]]u, [[Gap]]u, i [[Fréjus]]u na kraju 4. stoljeća, u [[Aix-en-Provence]] [[408.]], [[Carpentras]]u, [[Avignon]]u, [[Riez]]u, [[Cimiez]]u i [[Vence]]u u [[439.]], [[Antibes]]u [[442.]], [[Toulon]]u [[451.]], [[Senez]]u [[406.]], [[Saint-Paul-Trois-Châteaux]]u [[517.]] te u [[Glandèves]]u [[541.]]<ref> Aldo Bastié, ''Histoire de la Provence'', (pg. 13.)</ref>.
Najstarija kršćanska struktura u Provansi koja još uvijek postoji je baptisterija katedrale u Fréjusu koji datira iz 5. stoljeća. U isto vrijeme, u 5. stoljeću su osnovani prva dva samostana u Provansi, a to su [[Lérins]] na otoku blizu Cannesa i [[Saint-Victor]] u Marseilleu.

===Seoba Germana, Merovinzi i Karolinzi===

Početkom druge polovice 5. stoljeća slabljenjem rimske vlasti, u Provansu uzastopno provaljuju germanska plemena. Najprije su to bili [[Vizigoti]] [[480.]], zatim [[Ostrogoti]], [[Burgundi]] te [[Franci]] u 6. stoljeću. [[Arapi|Arapski]] osvajači i [[Berberi|berberski]] pirati su do obala Provanse počeli dolaziti početkom 7. stoljeća iz sjverne [[Afrika|Afrike]].

Za vrijeme tog kaotičnog razdoblja, Provansom su vladali franački kraljevi iz dinastije [[Merovinzi|Merovinga]], a nakon njih dinastija [[Karolinzi|Karolinga]] koji su pak bili potomci [[Karlo Martel|Karla Martela]]. Nakon toga Provansa je bila dio carstva [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] (742-814). Nakon smrti karolinškog valdara 879. [[Karlo Ćelavi|Karla Ćelavog]], vojvoda [[Boso]] je izdvojio Provansu iz karolinškog kraljevstva [[Luj III., kralj Francuske|Luja III.]] te je izabran za prvog vladara nezavisne Provanse.


===Provansa u 19. stoljeću===
[[Datoteka:Marseille port c1825.jpg|mini|desno|250px|Marseille in 1825]]
Provansa je u 19. st. uživala u prosperitet. Luke u [[Marseille]]u i [[Toulon]]u povezale su Provansu sa širećim [[Francusko carstvo|Francuskim carstvom]] u [[Sjeverna Afrika|Sjevernoj Africi]] i na [[Orijent|Istoku]], posebno nakon otvaranja [[Sueski kanal|Sueskog kanala]] [[1869.]]

Između travnja i srpnja [[1859.]] [[Napoleon III.]] je sklopio tajni dogovor s premijerom Pijemonta, [[Camillo Cavour|Camillom Cavourom]], pri čemu bi Francuska pomogla maknuti Austriju sa talijanskog poluotoka i pripomogla nastojanje za ujedinjenjem Italije. U zamjenu bi [[Pijemont]] Francuskoj ustupio [[Savoja|Savoju]] i [[Nica|Nicu]]. Tako je započeo rat s [[Austrijsko Carstvo|Austrijom]] u [[1859.]] i [[Bitka kod Solferina|pobijedio kod Solferina]], nakon čega je Austrija Pijemontu morala ustupiti [[Lombardija|Lombardiju]], a Napoleon je [[1860.]] dobio Savoju i Nice te Roquebrune i Menton [[1861.]]

Željeznička pruga povezala je Pariz sa Marseilleom (1848.), a zatim i sa Toulonom i Nicom (1864.). [[Nica]], [[Antibes]] i [[Hyeres]] postali popularna zimovališta za europske kraljeve, uključujući i kraljicu [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|Viktoriju]]. Pod [[Napoleon III.|Napoleonom III.]], stanovništvo Marseillea je naraslo do brojke od 250.000 uključujući i vrlo velik broj Talijana. Toulon je imao 80.000 stanovnika. U velikim gradovima poput Marseillea i Toulona gradile su se crkve, operne kuće, veliki bulevari i parkovi.

Nakon pada Luja Napoleona i poraza u [[Francusko-pruski rat|francusko-pruskom ratu]], došlo je do barikada na ulicama [[Marseille]]a ([[23. ožujka]] [[1871.]]) te su pristaše komune preuzeli kontrolu nad gradom predvođeni [[Gaston Cremieux|Gastonom Cremieuxom]] koji je slijedio vodstvo [[Pariška komuna|Pariške komune]]. Komunu je skršila vojska i Cremieux je pogubljen [[30. studenog]] [[1871.]] Iako je Provansa bila uglavnom konzervativna, često bi na izborima pobijedili reformistički lideri. Premijer Leon Gambetta je bio sin jednog marsejskog trgovca mješovitom robom, a budući premijer [[Georges Clemenceau]] je izabran za izaslanika Vara [[1885.]]

U drugoj polovici 19. stoljeća došlo je do oživljavanja [[Provansalski jezik|provansalskog jezika]] i kulture, posebice tradicijskih ruralnih vrijednosti. Vodio ga je pokret pisaca i pjesnika nazvan Felibrige, a predvodnik je bio pjesnik [[Frederic Mistral]]. Mistral je postigao književni uspjeh svojom romanom Miréio (Mireille na francuskom). Dobio je [[Nobelova nagrada|Nobelovu nagradu]] za [[književnost]] u [[1904.]]

===Provansa u 20. stoljeću===

Između [[Prvi svjetski rat|1. svjetskog rata]] i [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]] Provansa je bila podijeljena na konzervativna seoska područja i radikalna područja velikih [[grad]]ova. U Marseilleu su [[1919.]] izbili [[štrajk]]ovi, a pobune u Toulonu [[1935.]]

Kada je [[Njemačka]] porazila [[Francuska|Francusku]] u lipnju [[1940.]], Francuska je ostala podijeljena na okupirani i neokupirani dio, s Provansom u neokupiranom dijelu. Dijelove istočne Provanse su okupirale talijanske postrojbe. Zbog [[kolaboracionizam|kolaboracije]] i pasivnog otpora postupno je jačao aktivni otpor, osobito nakon što je [[nacistička Njemačka]] napala [[Sovjetski Savez]] u lipnju [[1941.]] pri čemu je u otporu aktivna postala i [[Komunistička partija]]. Zamjenik [[Charles de Gaulle|Charlesa de Gaullea]] i vođa [[Pokreta otpora za slobodnu Francusku]], Jean Moulin, se spustio padobranom u Eygalières, u Bouches-du-Rhône [[2. siječnja]] [[1942.]] da ujedini raznovrsne pokrete otpora u cijeloj [[Francuska|Francuskoj]] protiv [[Nijemci|Nijemaca]].

U studenom [[1942.]], nakon savezničkog iskrcavanja u sjevernoj Africi (Operacija Baklja), Nijemci su okupirali cijelu Provansu (Operacija Atilla), a zatim su krenuli prema Toulonu (Operacija Anton). Francuska flota u Toulonu je sabotirala svoje vlastite brodove da ne bi u kojem slučaju pali u njemačke ruke.

Nijemci su počeli sustavno progoniti francuske [[Židovi|Židove]] i izbjeglice iz [[Nice]] i [[Marseille]]a. Više tisuća ih je odvedeno u koncentracijske logore pri čemu ih je malo preživjelo. Stanovi u okružju luke Marseille su ispražnjeni i minirani dinamitom tako da ne bi poslužili kao moguća baza za otpor. Bez obzira na to, otpor je postaje sve jači. Vođu pronjemačke milicije, Milicea, ubijaju u travnju [[1943.]] u Marseilleu.

[[15. kolovoza]] [[1944.]], dva mjeseca nakon savezničkog iskrcavanja u [[Normandija|Normandiji]] (Operacija Overlord), 7. američka armija pod zapovjedništvom generala Alexandera M. Patcha, s korpusom Slobodne Francuske pod generalom Jean de Lattre de Tassigny, pristaje na obalu Var između sv. Raphaela i Cavalaire ( Operacija Zmaj). Američke snage su otišle na sjever prema Manosque, Sisteron i Gap, dok je francuska 1. oklopna divizija pod generalom Vigierom oslobodila Brignoles, Salon, Arles, i Avignon. Nijemci su se u Toulonu opirali do 27. kolovoza, a Marseille je oslobođen 25. kolovoza.
[[Datoteka:Avignon tgv station.jpg|mini|desno|200px|Avignonska TGV željeznička stanica, (2001.)]]
Nakon završetka rata, Provansa je imala ogroman zadatak popraviti i obnoviti mnoge građevine i infrastrukturu, osobito luke i željezničke pruge koje su uništene za vrijeme rata. Kao dio tog napora, sagrađen je u Marseilleu 1947. - 1952. prvi moderni betonski apartmanski blok, Unité d'Habitation Corbusier. Nakon što je [[Alžir]] proglasio nezavisnost [[1962.]], Provansa je apsorbirala veliki broj francuskih građana koji su ga napustili. Od tada se veliki dio sjevernoafričkog stanovništva naseljava oko velikih gradova, posebno oko Marseillea i Toulona.

U četrdesetim godinama 20. stoljeća Provansa je započela kulturnu obnovu, najprije s osnivanjem Avignonskog festivala kazališta ([[1947.]]), ponovnim održavanjem [[Filmski festival u Cannesu|Fimskog festivala u Cannesu]] (koji je započeo već [[1939.]]) i mnogih drugih velikih događaja. Sa izgradnjom novih [[autocesta]], osobito autoceste [[Pariz]] - [[Marseille]] koja otvorena [[1970.]], Provansa je postala destinacija za masovni [[turizam]] iz cijele [[Europa|Europe]]. Mnogi su Europljani, posebno iz Britanije, kupili ljetnikovce u Provansi. Dolazak [[TGV]] vlakova velike brzine skratili su putovanje iz Pariza u Marseille na manje od četiri sata.

Krajem 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća, stanovnici Provanse se bore da pomire svoj ekonomski razvoj i rast stanovništva sa željom da očuvaju krajolik i kulturu koji Provansu čine jedinstvenom.


[[Datoteka:Gordes By JM Rosier.JPG|središte|650px|mini|[[Gordes]], u departmanu [[Vaucluse]] klasični je primjer provansalskog mjesta na brežuljku]]

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Zemljopis Francuske]]

Provansa - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica