Prvi berberski rat - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-05-07T17:39:50Z

file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T20:16:24Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 20:16, 2. siječnja 2022.
Redak 84:		Redak 84:

	== Spomenik ==		== Spomenik ==
	''Spomenik Tripoli'',<ref>{{~~Cite book~~\|url=http://www.dcmemorials.com/index_indiv0003204.htm\| title=Tripoli Monument at the U.S. Naval Academy in Annapolis, Maryland\|author=Giovanni C Micali\| publisher=dcmemorials.com}}</ref> najstariji vojni spomenik u [[SAD\|SAD-u]] odaje počast herojima Prvog berberskog rata: glavnom zapovjedniku Richardu Somersu, poručniku Jamesu Caldwellu, Jamesu Decaturu (bratu Stephena Decatura), Henryju Wadsworthu, Josephu Israelu i Johnu Dorseyu. Originalno poznat pod nazivom ''Mornarički spomenik'' (''Naval Monument'') isklesan je od [[mramor]]a iz Carrare u [[Italija\|Italiji]] [[1806.]] godine te donesen u SAD na brodu ''Constitution'' ("Old Ironsides"). S originalne lokacije u [[Washington]]u premješten je na zapadnu terasu zgrade [[Kongres SAD-a\|Kongresa]] te, konačno, [[1860.]] godine na Američku mornaričku akademiju u Annapolisu (država [[Maryland]]).<ref>Tucker, 2005., str. 332.</ref>		''Spomenik Tripoli'',<ref>{{Citiranje knjige\|url=http://www.dcmemorials.com/index_indiv0003204.htm\| title=Tripoli Monument at the U.S. Naval Academy in Annapolis, Maryland\|author=Giovanni C Micali\| publisher=dcmemorials.com}}</ref> najstariji vojni spomenik u [[SAD\|SAD-u]] odaje počast herojima Prvog berberskog rata: glavnom zapovjedniku Richardu Somersu, poručniku Jamesu Caldwellu, Jamesu Decaturu (bratu Stephena Decatura), Henryju Wadsworthu, Josephu Israelu i Johnu Dorseyu. Originalno poznat pod nazivom ''Mornarički spomenik'' (''Naval Monument'') isklesan je od [[mramor]]a iz Carrare u [[Italija\|Italiji]] [[1806.]] godine te donesen u SAD na brodu ''Constitution'' ("Old Ironsides"). S originalne lokacije u [[Washington]]u premješten je na zapadnu terasu zgrade [[Kongres SAD-a\|Kongresa]] te, konačno, [[1860.]] godine na Američku mornaričku akademiju u Annapolisu (država [[Maryland]]).<ref>Tucker, 2005., str. 332.</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==
Redak 92:		Redak 92:

	== Literatura ==		== Literatura ==
	*{{~~Cite book~~\|author=Edward Keynes\|title=Undeclared War\|url=http://books.google.com/books?id=f9kT6Az5HIsC\|year=2004.\|publisher=Penn State Press\|isbn=978-0-271-02607-7}}		*{{Citiranje knjige\|author=Edward Keynes\|title=Undeclared War\|url=http://books.google.com/books?id=f9kT6Az5HIsC\|year=2004.\|publisher=Penn State Press\|isbn=978-0-271-02607-7}}
	*{{~~Cite book~~ \|author=Joshua E. London \|authorlink=\|year=2005.\|title=Victory in Tripoli: How America's War with the Barbary Pirates Established the U.S. Navy and Shaped a Nation\|place=New Jersey\|publisher=John Wiley & Sons, Inc.\|isbn=0-471-44415-4\|url=}}		*{{Citiranje knjige \|author=Joshua E. London \|authorlink=\|year=2005.\|title=Victory in Tripoli: How America's War with the Barbary Pirates Established the U.S. Navy and Shaped a Nation\|place=New Jersey\|publisher=John Wiley & Sons, Inc.\|isbn=0-471-44415-4\|url=}}
	*{{~~Cite book~~ \|author=A. B. C. Whipple \|title=To the Shores of Tripoli: The Birth of the U.S. Navy and Marines \|publisher=Bluejacket Books \|year=1991. \|isbn=1-55750-966-2}}		*{{Citiranje knjige \|author=A. B. C. Whipple \|title=To the Shores of Tripoli: The Birth of the U.S. Navy and Marines \|publisher=Bluejacket Books \|year=1991. \|isbn=1-55750-966-2}}

	=== Daljnja literatura ===		=== Daljnja literatura ===
	*{{~~Cite book~~\|author=Henry Brooks Adams\|authorlink=Henry Brooks Adams\|title=History of the United States of America During the Administrations of Thomas Jefferson\|publication-date=1891\| edition=Library of America\|year=1986.}}		*{{Citiranje knjige\|author=Henry Brooks Adams\|authorlink=Henry Brooks Adams\|title=History of the United States of America During the Administrations of Thomas Jefferson\|publication-date=1891\| edition=Library of America\|year=1986.}}
	*{{Citiranje knjige \|authorlink=Max Boot \|last=Boot \|first=Max \|title=The Savage Wars of Peace: Small Wars and the Rise of American Power \|location=New York City \|publisher=Basic Books \|isbn=046500721X \|year= 2003. \|page=}}		*{{Citiranje knjige \|authorlink=Max Boot \|last=Boot \|first=Max \|title=The Savage Wars of Peace: Small Wars and the Rise of American Power \|location=New York City \|publisher=Basic Books \|isbn=046500721X \|year= 2003. \|page=}}
	*{{Citiranje knjige\|last=Daugherty\|first=Leo J. \|title=The Marine Corps and the State Department: enduring partners in United States foreign policy, 1798.–2007.\|url=http://books.google.com/books?id=Ir-hm6IGWnEC\|year= 2009.\|publisher=McFarland\|isbn=978-0-7864-3796-2\|ref=harv}}		*{{Citiranje knjige\|last=Daugherty\|first=Leo J. \|title=The Marine Corps and the State Department: enduring partners in United States foreign policy, 1798.–2007.\|url=http://books.google.com/books?id=Ir-hm6IGWnEC\|year= 2009.\|publisher=McFarland\|isbn=978-0-7864-3796-2\|ref=harv}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T15:24:33Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 15:24, 2. siječnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Prvi berberski rat'''-->~~{{izdvojeni članak\|rujan 2015.}}~~		<!--'''Prvi berberski rat'''-->
	{{Oružani sukob		{{Oružani sukob
	\|naziv=Prvi berberski rat		\|naziv=Prvi berberski rat

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-02T00:42:41Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 00:42, 2. prosinca 2021.
Redak 51:		Redak 51:
	Netom prije [[Thomas Jefferson\|Jeffersonove]] inauguracije [[1801.]] godine, [[Kongres SAD-a]] donio je pomorski zakon prema kojem je, između ostalog, dopušteno dodjeljivanje šest [[Fregata\|fregati]] koje će biti popunjene i kojima će biti upravljano onako kako odredi sam [[Predsjednik SAD-a]]. U slučaju objave rata [[Berberske države\|Berberskih država]], ti brodovi poslužit će "obrani naše trgovine i kažnjavanju njihove drskosti potapljanjem, spaljivanjem i uništavanjem njihovih brodova gdjegod oni budu pronađeni".<ref name=Woods>[[Thomas Woods\|Woods, Thomas]] (7. srpnja 2005.) [http://www.lewrockwell.com/woods/woods45.html Presidential War Powers], [[LewRockwell.com]]</ref> Na dan Jeffersonove predsjedničke inauguracije 1801. godine, Yusuf Karamanli, [[paša]] iz [[Tripoli]]ja, zatražio je 225 tisuća [[dolar]]a danka od nove administracije. Godine [[1800.]] državni prihodi iznosili su nešto malo više od 10 milijuna dolara. Stavljajući u praksu svoja dugogodišnja uvjerenja, Jefferson je odbio platiti traženi iznos. To je kao posljedicu izazvalo objavu rata Paše [[10. svibnja]] 1801. godine protiv [[SAD\|SAD-a]] i to ne putem formalnih pisanih dokumenata već tradicionalnim berberskim putem koji je uključivao uništavanje koplja američke zastave ispred američkog konzulata.<ref>{{Citiranje knjige\|last=Miller\|first=Nathan\|title=The U.S. Navy: a history\|url=http://books.google.com/books?id=aJhgcoxbjLoC&pg=PA46\|accessdate=9. svibnja 2011.\|date=1. rujna 1997.\|publisher=Naval Institute Press\|isbn=978-1-55750-595-8\|page=46}}</ref> Provincije [[Alžir]] i [[Tunis]] nisu slijedile primjer svog saveznika iz Tripolija.		Netom prije [[Thomas Jefferson\|Jeffersonove]] inauguracije [[1801.]] godine, [[Kongres SAD-a]] donio je pomorski zakon prema kojem je, između ostalog, dopušteno dodjeljivanje šest [[Fregata\|fregati]] koje će biti popunjene i kojima će biti upravljano onako kako odredi sam [[Predsjednik SAD-a]]. U slučaju objave rata [[Berberske države\|Berberskih država]], ti brodovi poslužit će "obrani naše trgovine i kažnjavanju njihove drskosti potapljanjem, spaljivanjem i uništavanjem njihovih brodova gdjegod oni budu pronađeni".<ref name=Woods>[[Thomas Woods\|Woods, Thomas]] (7. srpnja 2005.) [http://www.lewrockwell.com/woods/woods45.html Presidential War Powers], [[LewRockwell.com]]</ref> Na dan Jeffersonove predsjedničke inauguracije 1801. godine, Yusuf Karamanli, [[paša]] iz [[Tripoli]]ja, zatražio je 225 tisuća [[dolar]]a danka od nove administracije. Godine [[1800.]] državni prihodi iznosili su nešto malo više od 10 milijuna dolara. Stavljajući u praksu svoja dugogodišnja uvjerenja, Jefferson je odbio platiti traženi iznos. To je kao posljedicu izazvalo objavu rata Paše [[10. svibnja]] 1801. godine protiv [[SAD\|SAD-a]] i to ne putem formalnih pisanih dokumenata već tradicionalnim berberskim putem koji je uključivao uništavanje koplja američke zastave ispred američkog konzulata.<ref>{{Citiranje knjige\|last=Miller\|first=Nathan\|title=The U.S. Navy: a history\|url=http://books.google.com/books?id=aJhgcoxbjLoC&pg=PA46\|accessdate=9. svibnja 2011.\|date=1. rujna 1997.\|publisher=Naval Institute Press\|isbn=978-1-55750-595-8\|page=46}}</ref> Provincije [[Alžir]] i [[Tunis]] nisu slijedile primjer svog saveznika iz Tripolija.

	Kao odgovor Jefferson je poslao tek nekolicinu brodova kako bi zaštitili američke brodove i građane protiv potencijalne agresije, ali je inzistirao na tome da niti jedan brod nije ovlašten [[Ustav SAD-a\|Ustavom]], bez prethodnog odobrenja Kongresa, za prelazak linije obrane.<ref name=Woods/> Premda Kongres nikada službeno nije glasovao u vezi objave rata, ovlastili su Predsjednika da naredi svojim kapetanima da zarobe sve brodove i dobra koji pripadaju Paši iz Tripolija. Tako se američka [[eskadrila]] pridružila [[Švedska\|švedskoj]] flotili pod vodstvom [[Rudolf Cederström\|Rudolfa Cederströma]] u blokadi Tripolija budući su Šveđani bili u [[rat]]u s Tripolitancima još od [[1800.]] godine.<ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.libertyclassroom.com/warpowers/\|title=Presidential War Powers: The Constitutional Answer\|author=Tom Woods\|accessdate=9. srpnja 2014.\|publisher=[http://www.libertyclassroom.com libertyclassroom.com]}}</ref>		Kao odgovor Jefferson je poslao tek nekolicinu brodova kako bi zaštitili američke brodove i građane protiv potencijalne agresije, ali je inzistirao na tome da niti jedan brod nije ovlašten [[Ustav SAD-a\|Ustavom]], bez prethodnog odobrenja Kongresa, za prelazak linije obrane.<ref name=Woods/> Premda Kongres nikada službeno nije glasovao u vezi objave rata, ovlastili su Predsjednika da naredi svojim kapetanima da zarobe sve brodove i dobra koji pripadaju Paši iz Tripolija. Tako se američka [[eskadrila]] pridružila [[Švedska\|švedskoj]] flotili pod vodstvom [[Rudolf Cederström\|Rudolfa Cederströma]] u blokadi Tripolija budući su Šveđani bili u [[rat]]u s Tripolitancima još od [[1800.]] godine.<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.libertyclassroom.com/warpowers/\|title=Presidential War Powers: The Constitutional Answer\|author=Tom Woods\|accessdate=9. srpnja 2014.\|publisher=[http://www.libertyclassroom.com libertyclassroom.com]}}</ref>
	[[File:EnterpriseTripoli.jpg\|thumb\|230px\|Brod ''Enterprise'' zauzima brod ''Tripoli'']]		[[File:EnterpriseTripoli.jpg\|thumb\|230px\|Brod ''Enterprise'' zauzima brod ''Tripoli'']]
	Dana [[31. svibnja]] 1801. godine komodor [[Edward Preble]] otputovao je u [[Messina\|Messinu]] ([[Sicilija]]) na dvor Kralja Ferdinanda IV iz Kraljevine [[Napulj]]. Zatražio je pomoć i dobio dobrog saveznika. Iako je Kraljevina u to vrijeme ratovala s [[Napoleon]]om, Ferdinand je Amerikance opskrbio ljudima, namirnicama, topovskim brodovima, obrtnicima i čamcima te odobrio korištenje luka u Messini, [[Syracuse]]u i [[Palermo\|Palermu]] za pomorsku bazu iz koje će krenuti operacije protiv Tripolija, lučke tvrđave koju je u to vrijeme branilo 150 komada teškog topništva s preko 25 tisuća vojnika te potpomognutu flotom od 10 [[jedrenjak]]a s dvije katarke, dvije [[Škuna\|škune]] s po osam topova svaka, dvije velike [[Galija (brod)\|galije]] i 19 topovnjača.<ref>Tucker, Glenn. [http://www.questia.com/read/5653611/dawn-like-thunder-the-barbary-wars-and-the-birth ''Dawn like Thunder: The Barbary Wars and the Birth of the U.S. Navy'']. Indianapolis, Bobbs-Merrill, 1963. str. 293.</ref>		Dana [[31. svibnja]] 1801. godine komodor [[Edward Preble]] otputovao je u [[Messina\|Messinu]] ([[Sicilija]]) na dvor Kralja Ferdinanda IV iz Kraljevine [[Napulj]]. Zatražio je pomoć i dobio dobrog saveznika. Iako je Kraljevina u to vrijeme ratovala s [[Napoleon]]om, Ferdinand je Amerikance opskrbio ljudima, namirnicama, topovskim brodovima, obrtnicima i čamcima te odobrio korištenje luka u Messini, [[Syracuse]]u i [[Palermo\|Palermu]] za pomorsku bazu iz koje će krenuti operacije protiv Tripolija, lučke tvrđave koju je u to vrijeme branilo 150 komada teškog topništva s preko 25 tisuća vojnika te potpomognutu flotom od 10 [[jedrenjak]]a s dvije katarke, dvije [[Škuna\|škune]] s po osam topova svaka, dvije velike [[Galija (brod)\|galije]] i 19 topovnjača.<ref>Tucker, Glenn. [http://www.questia.com/read/5653611/dawn-like-thunder-the-barbary-wars-and-the-birth ''Dawn like Thunder: The Barbary Wars and the Birth of the U.S. Navy'']. Indianapolis, Bobbs-Merrill, 1963. str. 293.</ref>
Redak 75:		Redak 75:
	Umoran od konstantne blokade i racija te pod prijetnjom daljnjeg napredovanja u [[Tripoli]] i uz ideju povratka na vlast svog svrgnutog starijeg brata Hameta Karamanlija, Yusuf Karamanli je potpisao [[mirovni sporazum]] kojim je proglašeno primirje [[10. lipnja]] [[1805.]] godine. Drugi članak navedenog sporazuma je glasio:		Umoran od konstantne blokade i racija te pod prijetnjom daljnjeg napredovanja u [[Tripoli]] i uz ideju povratka na vlast svog svrgnutog starijeg brata Hameta Karamanlija, Yusuf Karamanli je potpisao [[mirovni sporazum]] kojim je proglašeno primirje [[10. lipnja]] [[1805.]] godine. Drugi članak navedenog sporazuma je glasio:

	<blockquote>[[Paša]] iz Tripolija će američkoj eskadrili koja se sada nalazi izvan Tripolija dati sve zarobljene [[Amerikanci\|Amerikance]]; svi oni koji se nalaze u američkom zarobljeništvu, a pripadaju Paši biti će njemu isporučeni; broj Amerikanaca koji se nalaze u zarobljeništvu Paše iz Tripolija je otprilike tristo ljudi; broj Pašinih ljudi u zarobljeništvu kod Amerikanaca je otprilike stotinu ljudi; Paša iz Tripolija će od SAD-a dobiti sumu od šezdeset tisuća [[dolar]]a kao naplatu za razliku u broju ovdje spomenutih zarobljenika.<ref>{{~~cite~~ web \|url=http://avalon.law.yale.edu/19th_century/bar1805t.asp \|title=Sporazum o miru i prijateljstvu potpisan u Tripoliju 4. lipnja 1805. godine \|publisher=[http://avalon.law.yale.edu/ The Avalon project], Yale Law School.}}</ref></blockquote>		<blockquote>[[Paša]] iz Tripolija će američkoj eskadrili koja se sada nalazi izvan Tripolija dati sve zarobljene [[Amerikanci\|Amerikance]]; svi oni koji se nalaze u američkom zarobljeništvu, a pripadaju Paši biti će njemu isporučeni; broj Amerikanaca koji se nalaze u zarobljeništvu Paše iz Tripolija je otprilike tristo ljudi; broj Pašinih ljudi u zarobljeništvu kod Amerikanaca je otprilike stotinu ljudi; Paša iz Tripolija će od SAD-a dobiti sumu od šezdeset tisuća [[dolar]]a kao naplatu za razliku u broju ovdje spomenutih zarobljenika.<ref>{{Citiranje web \|url=http://avalon.law.yale.edu/19th_century/bar1805t.asp \|title=Sporazum o miru i prijateljstvu potpisan u Tripoliju 4. lipnja 1805. godine \|publisher=[http://avalon.law.yale.edu/ The Avalon project], Yale Law School.}}</ref></blockquote>

	Uz pristanak na plaćanje otkupnine u iznosu od 60 tisuća dolara za američke zarobljenike, Jeffersonova administracija povukla je jasnu crtu u različitom tumačenju plaćanja danka od plaćanja otkupnine. U to vrijeme neki su smatrali da je otkup mornara iz [[Robovlasništvo\|ropstva]] pravedna razmjena kojom će rat biti okončan. Međutim, [[William Eaton]] ostao je ogorčen do kraja svog života zbog sporazuma smatrajući da je njegov napor tijekom ratovanja u potpunosti rasut od strane diplomata Tobiasa Leara. Eaton i ostali smatrali su da je osvajanje [[Darnah\|Derne]] trebalo biti iskorišteno kao alat za pregovaranje u oslobađanju svih američkih zatvorenika bez plaćanja otkupnine. Nadalje, Eaton je vjerovao da je čast [[SAD\|SAD-a]] kompromitirana u trenutku kada je Vlada SAD-a napustila Hameta Karamanlija nakon što mu je obećala da će mu pomoći vratiti ga na prijestolje Tripolija. Na Eatonove prigovore uglavnom su se svi oglušivali pogotovo nakon što je pozornost preusmjerena na zategnute međunarodne odnose koji će u konačnici dovesti do povlačenja američke mornarice iz ovog područja [[1807.]] godine, a što će kasnije rezultirati [[Anglo-američki rat\|Anglo-američkim ratom 1812. godine.]]<ref>Herring, George C. [http://www.questia.com/read/121354597/from-colony-to-superpower-u-s-foreign-relations ''From Colony to Superpower: U.S. Foreign Relations since 1776'']. New York: Oxford University Press, 2008. {{ISBN\|978-0-19-507822-0}}. str. 100.</ref>		Uz pristanak na plaćanje otkupnine u iznosu od 60 tisuća dolara za američke zarobljenike, Jeffersonova administracija povukla je jasnu crtu u različitom tumačenju plaćanja danka od plaćanja otkupnine. U to vrijeme neki su smatrali da je otkup mornara iz [[Robovlasništvo\|ropstva]] pravedna razmjena kojom će rat biti okončan. Međutim, [[William Eaton]] ostao je ogorčen do kraja svog života zbog sporazuma smatrajući da je njegov napor tijekom ratovanja u potpunosti rasut od strane diplomata Tobiasa Leara. Eaton i ostali smatrali su da je osvajanje [[Darnah\|Derne]] trebalo biti iskorišteno kao alat za pregovaranje u oslobađanju svih američkih zatvorenika bez plaćanja otkupnine. Nadalje, Eaton je vjerovao da je čast [[SAD\|SAD-a]] kompromitirana u trenutku kada je Vlada SAD-a napustila Hameta Karamanlija nakon što mu je obećala da će mu pomoći vratiti ga na prijestolje Tripolija. Na Eatonove prigovore uglavnom su se svi oglušivali pogotovo nakon što je pozornost preusmjerena na zategnute međunarodne odnose koji će u konačnici dovesti do povlačenja američke mornarice iz ovog područja [[1807.]] godine, a što će kasnije rezultirati [[Anglo-američki rat\|Anglo-američkim ratom 1812. godine.]]<ref>Herring, George C. [http://www.questia.com/read/121354597/from-colony-to-superpower-u-s-foreign-relations ''From Colony to Superpower: U.S. Foreign Relations since 1776'']. New York: Oxford University Press, 2008. {{ISBN\|978-0-19-507822-0}}. str. 100.</ref>

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T00:55:50Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

Prikaži promjene

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T03:28:22Z

Bot: Automatski unos stranica

Prikaži promjene

←Starija inačica		Inačica od 00:42, 2. prosinca 2021.
Redak 51:		Redak 51:
	Netom prije [[Thomas Jefferson\|Jeffersonove]] inauguracije [[1801.]] godine, [[Kongres SAD-a]] donio je pomorski zakon prema kojem je, između ostalog, dopušteno dodjeljivanje šest [[Fregata\|fregati]] koje će biti popunjene i kojima će biti upravljano onako kako odredi sam [[Predsjednik SAD-a]]. U slučaju objave rata [[Berberske države\|Berberskih država]], ti brodovi poslužit će "obrani naše trgovine i kažnjavanju njihove drskosti potapljanjem, spaljivanjem i uništavanjem njihovih brodova gdjegod oni budu pronađeni".<ref name=Woods>[[Thomas Woods\|Woods, Thomas]] (7. srpnja 2005.) [http://www.lewrockwell.com/woods/woods45.html Presidential War Powers], [[LewRockwell.com]]</ref> Na dan Jeffersonove predsjedničke inauguracije 1801. godine, Yusuf Karamanli, [[paša]] iz [[Tripoli]]ja, zatražio je 225 tisuća [[dolar]]a danka od nove administracije. Godine [[1800.]] državni prihodi iznosili su nešto malo više od 10 milijuna dolara. Stavljajući u praksu svoja dugogodišnja uvjerenja, Jefferson je odbio platiti traženi iznos. To je kao posljedicu izazvalo objavu rata Paše [[10. svibnja]] 1801. godine protiv [[SAD\|SAD-a]] i to ne putem formalnih pisanih dokumenata već tradicionalnim berberskim putem koji je uključivao uništavanje koplja američke zastave ispred američkog konzulata.<ref>{{Citiranje knjige\|last=Miller\|first=Nathan\|title=The U.S. Navy: a history\|url=http://books.google.com/books?id=aJhgcoxbjLoC&pg=PA46\|accessdate=9. svibnja 2011.\|date=1. rujna 1997.\|publisher=Naval Institute Press\|isbn=978-1-55750-595-8\|page=46}}</ref> Provincije [[Alžir]] i [[Tunis]] nisu slijedile primjer svog saveznika iz Tripolija.		Netom prije [[Thomas Jefferson\|Jeffersonove]] inauguracije [[1801.]] godine, [[Kongres SAD-a]] donio je pomorski zakon prema kojem je, između ostalog, dopušteno dodjeljivanje šest [[Fregata\|fregati]] koje će biti popunjene i kojima će biti upravljano onako kako odredi sam [[Predsjednik SAD-a]]. U slučaju objave rata [[Berberske države\|Berberskih država]], ti brodovi poslužit će "obrani naše trgovine i kažnjavanju njihove drskosti potapljanjem, spaljivanjem i uništavanjem njihovih brodova gdjegod oni budu pronađeni".<ref name=Woods>[[Thomas Woods\|Woods, Thomas]] (7. srpnja 2005.) [http://www.lewrockwell.com/woods/woods45.html Presidential War Powers], [[LewRockwell.com]]</ref> Na dan Jeffersonove predsjedničke inauguracije 1801. godine, Yusuf Karamanli, [[paša]] iz [[Tripoli]]ja, zatražio je 225 tisuća [[dolar]]a danka od nove administracije. Godine [[1800.]] državni prihodi iznosili su nešto malo više od 10 milijuna dolara. Stavljajući u praksu svoja dugogodišnja uvjerenja, Jefferson je odbio platiti traženi iznos. To je kao posljedicu izazvalo objavu rata Paše [[10. svibnja]] 1801. godine protiv [[SAD\|SAD-a]] i to ne putem formalnih pisanih dokumenata već tradicionalnim berberskim putem koji je uključivao uništavanje koplja američke zastave ispred američkog konzulata.<ref>{{Citiranje knjige\|last=Miller\|first=Nathan\|title=The U.S. Navy: a history\|url=http://books.google.com/books?id=aJhgcoxbjLoC&pg=PA46\|accessdate=9. svibnja 2011.\|date=1. rujna 1997.\|publisher=Naval Institute Press\|isbn=978-1-55750-595-8\|page=46}}</ref> Provincije [[Alžir]] i [[Tunis]] nisu slijedile primjer svog saveznika iz Tripolija.

	Kao odgovor Jefferson je poslao tek nekolicinu brodova kako bi zaštitili američke brodove i građane protiv potencijalne agresije, ali je inzistirao na tome da niti jedan brod nije ovlašten [[Ustav SAD-a\|Ustavom]], bez prethodnog odobrenja Kongresa, za prelazak linije obrane.<ref name=Woods/> Premda Kongres nikada službeno nije glasovao u vezi objave rata, ovlastili su Predsjednika da naredi svojim kapetanima da zarobe sve brodove i dobra koji pripadaju Paši iz Tripolija. Tako se američka [[eskadrila]] pridružila [[Švedska\|švedskoj]] flotili pod vodstvom [[Rudolf Cederström\|Rudolfa Cederströma]] u blokadi Tripolija budući su Šveđani bili u [[rat]]u s Tripolitancima još od [[1800.]] godine.<ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.libertyclassroom.com/warpowers/\|title=Presidential War Powers: The Constitutional Answer\|author=Tom Woods\|accessdate=9. srpnja 2014.\|publisher=[http://www.libertyclassroom.com libertyclassroom.com]}}</ref>		Kao odgovor Jefferson je poslao tek nekolicinu brodova kako bi zaštitili američke brodove i građane protiv potencijalne agresije, ali je inzistirao na tome da niti jedan brod nije ovlašten [[Ustav SAD-a\|Ustavom]], bez prethodnog odobrenja Kongresa, za prelazak linije obrane.<ref name=Woods/> Premda Kongres nikada službeno nije glasovao u vezi objave rata, ovlastili su Predsjednika da naredi svojim kapetanima da zarobe sve brodove i dobra koji pripadaju Paši iz Tripolija. Tako se američka [[eskadrila]] pridružila [[Švedska\|švedskoj]] flotili pod vodstvom [[Rudolf Cederström\|Rudolfa Cederströma]] u blokadi Tripolija budući su Šveđani bili u [[rat]]u s Tripolitancima još od [[1800.]] godine.<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.libertyclassroom.com/warpowers/\|title=Presidential War Powers: The Constitutional Answer\|author=Tom Woods\|accessdate=9. srpnja 2014.\|publisher=[http://www.libertyclassroom.com libertyclassroom.com]}}</ref>
	[[File:EnterpriseTripoli.jpg\|thumb\|230px\|Brod ''Enterprise'' zauzima brod ''Tripoli'']]		[[File:EnterpriseTripoli.jpg\|thumb\|230px\|Brod ''Enterprise'' zauzima brod ''Tripoli'']]
	Dana [[31. svibnja]] 1801. godine komodor [[Edward Preble]] otputovao je u [[Messina\|Messinu]] ([[Sicilija]]) na dvor Kralja Ferdinanda IV iz Kraljevine [[Napulj]]. Zatražio je pomoć i dobio dobrog saveznika. Iako je Kraljevina u to vrijeme ratovala s [[Napoleon]]om, Ferdinand je Amerikance opskrbio ljudima, namirnicama, topovskim brodovima, obrtnicima i čamcima te odobrio korištenje luka u Messini, [[Syracuse]]u i [[Palermo\|Palermu]] za pomorsku bazu iz koje će krenuti operacije protiv Tripolija, lučke tvrđave koju je u to vrijeme branilo 150 komada teškog topništva s preko 25 tisuća vojnika te potpomognutu flotom od 10 [[jedrenjak]]a s dvije katarke, dvije [[Škuna\|škune]] s po osam topova svaka, dvije velike [[Galija (brod)\|galije]] i 19 topovnjača.<ref>Tucker, Glenn. [http://www.questia.com/read/5653611/dawn-like-thunder-the-barbary-wars-and-the-birth ''Dawn like Thunder: The Barbary Wars and the Birth of the U.S. Navy'']. Indianapolis, Bobbs-Merrill, 1963. str. 293.</ref>		Dana [[31. svibnja]] 1801. godine komodor [[Edward Preble]] otputovao je u [[Messina\|Messinu]] ([[Sicilija]]) na dvor Kralja Ferdinanda IV iz Kraljevine [[Napulj]]. Zatražio je pomoć i dobio dobrog saveznika. Iako je Kraljevina u to vrijeme ratovala s [[Napoleon]]om, Ferdinand je Amerikance opskrbio ljudima, namirnicama, topovskim brodovima, obrtnicima i čamcima te odobrio korištenje luka u Messini, [[Syracuse]]u i [[Palermo\|Palermu]] za pomorsku bazu iz koje će krenuti operacije protiv Tripolija, lučke tvrđave koju je u to vrijeme branilo 150 komada teškog topništva s preko 25 tisuća vojnika te potpomognutu flotom od 10 [[jedrenjak]]a s dvije katarke, dvije [[Škuna\|škune]] s po osam topova svaka, dvije velike [[Galija (brod)\|galije]] i 19 topovnjača.<ref>Tucker, Glenn. [http://www.questia.com/read/5653611/dawn-like-thunder-the-barbary-wars-and-the-birth ''Dawn like Thunder: The Barbary Wars and the Birth of the U.S. Navy'']. Indianapolis, Bobbs-Merrill, 1963. str. 293.</ref>
Redak 75:		Redak 75:
	Umoran od konstantne blokade i racija te pod prijetnjom daljnjeg napredovanja u [[Tripoli]] i uz ideju povratka na vlast svog svrgnutog starijeg brata Hameta Karamanlija, Yusuf Karamanli je potpisao [[mirovni sporazum]] kojim je proglašeno primirje [[10. lipnja]] [[1805.]] godine. Drugi članak navedenog sporazuma je glasio:		Umoran od konstantne blokade i racija te pod prijetnjom daljnjeg napredovanja u [[Tripoli]] i uz ideju povratka na vlast svog svrgnutog starijeg brata Hameta Karamanlija, Yusuf Karamanli je potpisao [[mirovni sporazum]] kojim je proglašeno primirje [[10. lipnja]] [[1805.]] godine. Drugi članak navedenog sporazuma je glasio:

	<blockquote>[[Paša]] iz Tripolija će američkoj eskadrili koja se sada nalazi izvan Tripolija dati sve zarobljene [[Amerikanci\|Amerikance]]; svi oni koji se nalaze u američkom zarobljeništvu, a pripadaju Paši biti će njemu isporučeni; broj Amerikanaca koji se nalaze u zarobljeništvu Paše iz Tripolija je otprilike tristo ljudi; broj Pašinih ljudi u zarobljeništvu kod Amerikanaca je otprilike stotinu ljudi; Paša iz Tripolija će od SAD-a dobiti sumu od šezdeset tisuća [[dolar]]a kao naplatu za razliku u broju ovdje spomenutih zarobljenika.<ref>{{~~cite~~ web \|url=http://avalon.law.yale.edu/19th_century/bar1805t.asp \|title=Sporazum o miru i prijateljstvu potpisan u Tripoliju 4. lipnja 1805. godine \|publisher=[http://avalon.law.yale.edu/ The Avalon project], Yale Law School.}}</ref></blockquote>		<blockquote>[[Paša]] iz Tripolija će američkoj eskadrili koja se sada nalazi izvan Tripolija dati sve zarobljene [[Amerikanci\|Amerikance]]; svi oni koji se nalaze u američkom zarobljeništvu, a pripadaju Paši biti će njemu isporučeni; broj Amerikanaca koji se nalaze u zarobljeništvu Paše iz Tripolija je otprilike tristo ljudi; broj Pašinih ljudi u zarobljeništvu kod Amerikanaca je otprilike stotinu ljudi; Paša iz Tripolija će od SAD-a dobiti sumu od šezdeset tisuća [[dolar]]a kao naplatu za razliku u broju ovdje spomenutih zarobljenika.<ref>{{Citiranje web \|url=http://avalon.law.yale.edu/19th_century/bar1805t.asp \|title=Sporazum o miru i prijateljstvu potpisan u Tripoliju 4. lipnja 1805. godine \|publisher=[http://avalon.law.yale.edu/ The Avalon project], Yale Law School.}}</ref></blockquote>

	Uz pristanak na plaćanje otkupnine u iznosu od 60 tisuća dolara za američke zarobljenike, Jeffersonova administracija povukla je jasnu crtu u različitom tumačenju plaćanja danka od plaćanja otkupnine. U to vrijeme neki su smatrali da je otkup mornara iz [[Robovlasništvo\|ropstva]] pravedna razmjena kojom će rat biti okončan. Međutim, [[William Eaton]] ostao je ogorčen do kraja svog života zbog sporazuma smatrajući da je njegov napor tijekom ratovanja u potpunosti rasut od strane diplomata Tobiasa Leara. Eaton i ostali smatrali su da je osvajanje [[Darnah\|Derne]] trebalo biti iskorišteno kao alat za pregovaranje u oslobađanju svih američkih zatvorenika bez plaćanja otkupnine. Nadalje, Eaton je vjerovao da je čast [[SAD\|SAD-a]] kompromitirana u trenutku kada je Vlada SAD-a napustila Hameta Karamanlija nakon što mu je obećala da će mu pomoći vratiti ga na prijestolje Tripolija. Na Eatonove prigovore uglavnom su se svi oglušivali pogotovo nakon što je pozornost preusmjerena na zategnute međunarodne odnose koji će u konačnici dovesti do povlačenja američke mornarice iz ovog područja [[1807.]] godine, a što će kasnije rezultirati [[Anglo-američki rat\|Anglo-američkim ratom 1812. godine.]]<ref>Herring, George C. [http://www.questia.com/read/121354597/from-colony-to-superpower-u-s-foreign-relations ''From Colony to Superpower: U.S. Foreign Relations since 1776'']. New York: Oxford University Press, 2008. {{ISBN\|978-0-19-507822-0}}. str. 100.</ref>		Uz pristanak na plaćanje otkupnine u iznosu od 60 tisuća dolara za američke zarobljenike, Jeffersonova administracija povukla je jasnu crtu u različitom tumačenju plaćanja danka od plaćanja otkupnine. U to vrijeme neki su smatrali da je otkup mornara iz [[Robovlasništvo\|ropstva]] pravedna razmjena kojom će rat biti okončan. Međutim, [[William Eaton]] ostao je ogorčen do kraja svog života zbog sporazuma smatrajući da je njegov napor tijekom ratovanja u potpunosti rasut od strane diplomata Tobiasa Leara. Eaton i ostali smatrali su da je osvajanje [[Darnah\|Derne]] trebalo biti iskorišteno kao alat za pregovaranje u oslobađanju svih američkih zatvorenika bez plaćanja otkupnine. Nadalje, Eaton je vjerovao da je čast [[SAD\|SAD-a]] kompromitirana u trenutku kada je Vlada SAD-a napustila Hameta Karamanlija nakon što mu je obećala da će mu pomoći vratiti ga na prijestolje Tripolija. Na Eatonove prigovore uglavnom su se svi oglušivali pogotovo nakon što je pozornost preusmjerena na zategnute međunarodne odnose koji će u konačnici dovesti do povlačenja američke mornarice iz ovog područja [[1807.]] godine, a što će kasnije rezultirati [[Anglo-američki rat\|Anglo-američkim ratom 1812. godine.]]<ref>Herring, George C. [http://www.questia.com/read/121354597/from-colony-to-superpower-u-s-foreign-relations ''From Colony to Superpower: U.S. Foreign Relations since 1776'']. New York: Oxford University Press, 2008. {{ISBN\|978-0-19-507822-0}}. str. 100.</ref>

←Starija inačica		Inačica od 17:39, 7. svibnja 2022.
Redak 39:		Redak 39:

	Razna pisma i svjedočenja zarobljenih mornara opisivala su njihovo zatočeništvo kao oblik ropstva, premda se zatočeništvo Berberskih država razlikovalo od onoga kojeg su u to doba prakticirale SAD i razne zemlje [[Europa\|Europe]].<ref>Rojas, str. 168. – 169.</ref> Zatočenici Berberskih država mogli su se domoći bogatstva i imovine te stvoriti status koji je nadilazio onaj tipičnih robova. Jedan takav primjer bio je James Leander Cathcart koji se uzdigao do najviše pozicije kojeg je jedan [[Katolicizam\|Katolički]] rob mogao dostići u Alžiru te postao savjetnik alžirskom [[beg]]u odnosno kralju.<ref>Rojas, str. 163.</ref> Međutim, većina zatočenika ipak je bila prisiljena na težak fizički rad te se borila s lošim uvjetima života koji su uključivali učestalu izloženost štetočinama i raznim bolestima. Kako je glas o njihovom tretmanu došao do SAD-a putem priča oslobođenih zatočenika ili pisama, Amerikanci su počeli vršiti pritisak na vlastitu Vladu od koje su zahtijevali hitne akcije kojima bi se spriječili daljnji piratski napadi na američke brodove.		Razna pisma i svjedočenja zarobljenih mornara opisivala su njihovo zatočeništvo kao oblik ropstva, premda se zatočeništvo Berberskih država razlikovalo od onoga kojeg su u to doba prakticirale SAD i razne zemlje [[Europa\|Europe]].<ref>Rojas, str. 168. – 169.</ref> Zatočenici Berberskih država mogli su se domoći bogatstva i imovine te stvoriti status koji je nadilazio onaj tipičnih robova. Jedan takav primjer bio je James Leander Cathcart koji se uzdigao do najviše pozicije kojeg je jedan [[Katolicizam\|Katolički]] rob mogao dostići u Alžiru te postao savjetnik alžirskom [[beg]]u odnosno kralju.<ref>Rojas, str. 163.</ref> Međutim, većina zatočenika ipak je bila prisiljena na težak fizički rad te se borila s lošim uvjetima života koji su uključivali učestalu izloženost štetočinama i raznim bolestima. Kako je glas o njihovom tretmanu došao do SAD-a putem priča oslobođenih zatočenika ili pisama, Amerikanci su počeli vršiti pritisak na vlastitu Vladu od koje su zahtijevali hitne akcije kojima bi se spriječili daljnji piratski napadi na američke brodove.
	[[~~File~~:Captain walter croker horror stricken at algiers 1815.jpg\|thumb\|Ilustracija [[Katoličanstvo\|Katoličkih]] robova iz [[1816.]] godine]]		[[Datoteka:Captain walter croker horror stricken at algiers 1815.jpg\|thumb\|Ilustracija [[Katoličanstvo\|Katoličkih]] robova iz [[1816.]] godine]]
	U [[Ožujak\|ožujku]] 1785. godine Thomas Jefferson i [[John Adams]] otišli su u [[London]] kako bi pregovarali sa izaslanikom iz Tripolija, Ambasadorom [[Sidi Haji Abdrahaman\|Sidijem Hajiem Abdrahamanom]] (ili Sidi Haji Abdul Rahman Adja). Kada su se raspitali u vezi "izgovora za izazivanje rata s nacijom koja im nije učinila ništa nažao", ambasador je odgovorio:		U [[Ožujak\|ožujku]] 1785. godine Thomas Jefferson i [[John Adams]] otišli su u [[London]] kako bi pregovarali sa izaslanikom iz Tripolija, Ambasadorom [[Sidi Haji Abdrahaman\|Sidijem Hajiem Abdrahamanom]] (ili Sidi Haji Abdul Rahman Adja). Kada su se raspitali u vezi "izgovora za izazivanje rata s nacijom koja im nije učinila ništa nažao", ambasador je odgovorio:

Redak 52:		Redak 52:

	Kao odgovor Jefferson je poslao tek nekolicinu brodova kako bi zaštitili američke brodove i građane protiv potencijalne agresije, ali je inzistirao na tome da niti jedan brod nije ovlašten [[Ustav SAD-a\|Ustavom]], bez prethodnog odobrenja Kongresa, za prelazak linije obrane.<ref name=Woods/> Premda Kongres nikada službeno nije glasovao u vezi objave rata, ovlastili su Predsjednika da naredi svojim kapetanima da zarobe sve brodove i dobra koji pripadaju Paši iz Tripolija. Tako se američka [[eskadrila]] pridružila [[Švedska\|švedskoj]] flotili pod vodstvom [[Rudolf Cederström\|Rudolfa Cederströma]] u blokadi Tripolija budući su Šveđani bili u [[rat]]u s Tripolitancima još od [[1800.]] godine.<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.libertyclassroom.com/warpowers/\|title=Presidential War Powers: The Constitutional Answer\|author=Tom Woods\|accessdate=9. srpnja 2014.\|publisher=[http://www.libertyclassroom.com libertyclassroom.com]}}</ref>		Kao odgovor Jefferson je poslao tek nekolicinu brodova kako bi zaštitili američke brodove i građane protiv potencijalne agresije, ali je inzistirao na tome da niti jedan brod nije ovlašten [[Ustav SAD-a\|Ustavom]], bez prethodnog odobrenja Kongresa, za prelazak linije obrane.<ref name=Woods/> Premda Kongres nikada službeno nije glasovao u vezi objave rata, ovlastili su Predsjednika da naredi svojim kapetanima da zarobe sve brodove i dobra koji pripadaju Paši iz Tripolija. Tako se američka [[eskadrila]] pridružila [[Švedska\|švedskoj]] flotili pod vodstvom [[Rudolf Cederström\|Rudolfa Cederströma]] u blokadi Tripolija budući su Šveđani bili u [[rat]]u s Tripolitancima još od [[1800.]] godine.<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.libertyclassroom.com/warpowers/\|title=Presidential War Powers: The Constitutional Answer\|author=Tom Woods\|accessdate=9. srpnja 2014.\|publisher=[http://www.libertyclassroom.com libertyclassroom.com]}}</ref>
	[[~~File~~:EnterpriseTripoli.jpg\|thumb\|230px\|Brod ''Enterprise'' zauzima brod ''Tripoli'']]		[[Datoteka:EnterpriseTripoli.jpg\|thumb\|230px\|Brod ''Enterprise'' zauzima brod ''Tripoli'']]
	Dana [[31. svibnja]] 1801. godine komodor [[Edward Preble]] otputovao je u [[Messina\|Messinu]] ([[Sicilija]]) na dvor Kralja Ferdinanda IV iz Kraljevine [[Napulj]]. Zatražio je pomoć i dobio dobrog saveznika. Iako je Kraljevina u to vrijeme ratovala s [[Napoleon]]om, Ferdinand je Amerikance opskrbio ljudima, namirnicama, topovskim brodovima, obrtnicima i čamcima te odobrio korištenje luka u Messini, [[Syracuse]]u i [[Palermo\|Palermu]] za pomorsku bazu iz koje će krenuti operacije protiv Tripolija, lučke tvrđave koju je u to vrijeme branilo 150 komada teškog topništva s preko 25 tisuća vojnika te potpomognutu flotom od 10 [[jedrenjak]]a s dvije katarke, dvije [[Škuna\|škune]] s po osam topova svaka, dvije velike [[Galija (brod)\|galije]] i 19 topovnjača.<ref>Tucker, Glenn. [http://www.questia.com/read/5653611/dawn-like-thunder-the-barbary-wars-and-the-birth ''Dawn like Thunder: The Barbary Wars and the Birth of the U.S. Navy'']. Indianapolis, Bobbs-Merrill, 1963. str. 293.</ref>		Dana [[31. svibnja]] 1801. godine komodor [[Edward Preble]] otputovao je u [[Messina\|Messinu]] ([[Sicilija]]) na dvor Kralja Ferdinanda IV iz Kraljevine [[Napulj]]. Zatražio je pomoć i dobio dobrog saveznika. Iako je Kraljevina u to vrijeme ratovala s [[Napoleon]]om, Ferdinand je Amerikance opskrbio ljudima, namirnicama, topovskim brodovima, obrtnicima i čamcima te odobrio korištenje luka u Messini, [[Syracuse]]u i [[Palermo\|Palermu]] za pomorsku bazu iz koje će krenuti operacije protiv Tripolija, lučke tvrđave koju je u to vrijeme branilo 150 komada teškog topništva s preko 25 tisuća vojnika te potpomognutu flotom od 10 [[jedrenjak]]a s dvije katarke, dvije [[Škuna\|škune]] s po osam topova svaka, dvije velike [[Galija (brod)\|galije]] i 19 topovnjača.<ref>Tucker, Glenn. [http://www.questia.com/read/5653611/dawn-like-thunder-the-barbary-wars-and-the-birth ''Dawn like Thunder: The Barbary Wars and the Birth of the U.S. Navy'']. Indianapolis, Bobbs-Merrill, 1963. str. 293.</ref>

Redak 60:		Redak 60:

	== Bitke ==		== Bitke ==
	[[~~File~~:Decatur Boarding the Tripolitan Gunboat.jpg\|thumb\|lijevo\|240px\|[[Stephen Decatur]] se ukrcava na Tripolitanski paljbeni brod [[3. kolovoza]] [[1804.]] godine]]		[[Datoteka:Decatur Boarding the Tripolitan Gunboat.jpg\|thumb\|lijevo\|240px\|[[Stephen Decatur]] se ukrcava na Tripolitanski paljbeni brod [[3. kolovoza]] [[1804.]] godine]]
	[[~~File~~:PhiladelphiaAground.jpg\|thumb\|upright=1.35\|''USS Philadelphia'' usidrena u [[Tripoli]]ju [[1803.]] godine]]		[[Datoteka:PhiladelphiaAground.jpg\|thumb\|upright=1.35\|''USS Philadelphia'' usidrena u [[Tripoli]]ju [[1803.]] godine]]
	[[~~File~~:Attack on Derna by Charles Waterhouse 01.jpg\|thumb\|left\|240px\|Poručnik [[Presley O'Bannon]] u [[Bitka za Darnah\|bitci za Dernu]] [[1805.]] godine]]		[[Datoteka:Attack on Derna by Charles Waterhouse 01.jpg\|thumb\|left\|240px\|Poručnik [[Presley O'Bannon]] u [[Bitka za Darnah\|bitci za Dernu]] [[1805.]] godine]]
	U [[listopad]]u [[1803.]] godine [[flota]] iz [[Tripoli]]ja uspjela je zauzeti brod ''Philadelphia'' nakon što je ovaj obavljao rutinsku patrolu kroz luku Tripolija. Američki pokušaji da se odupru napadima nisu uspjeli. Brod, njegov kapetan [[William Bainbridge]] i svi oficiri i ostali članovi posade odvedeni su na obalu i držani kao taoci. Sam brod okrenut je protiv Amerikanaca i usidren u luci kao artiljerijska jedinica.		U [[listopad]]u [[1803.]] godine [[flota]] iz [[Tripoli]]ja uspjela je zauzeti brod ''Philadelphia'' nakon što je ovaj obavljao rutinsku patrolu kroz luku Tripolija. Američki pokušaji da se odupru napadima nisu uspjeli. Brod, njegov kapetan [[William Bainbridge]] i svi oficiri i ostali članovi posade odvedeni su na obalu i držani kao taoci. Sam brod okrenut je protiv Amerikanaca i usidren u luci kao artiljerijska jedinica.

Redak 72:		Redak 72:

	== Mirovni sporazum i posljedice ==		== Mirovni sporazum i posljedice ==
	[[~~File~~:Burning of the uss philadelphia.jpg\|thumb\|right\|Spaljivanje broda ''USS Philadelphia'' - "Najodvažniji čin toga doba."<br/>—[[Horatio Nelson]]]]		[[Datoteka:Burning of the uss philadelphia.jpg\|thumb\|right\|Spaljivanje broda ''USS Philadelphia'' - "Najodvažniji čin toga doba."<br/>—[[Horatio Nelson]]]]
	Umoran od konstantne blokade i racija te pod prijetnjom daljnjeg napredovanja u [[Tripoli]] i uz ideju povratka na vlast svog svrgnutog starijeg brata Hameta Karamanlija, Yusuf Karamanli je potpisao [[mirovni sporazum]] kojim je proglašeno primirje [[10. lipnja]] [[1805.]] godine. Drugi članak navedenog sporazuma je glasio:		Umoran od konstantne blokade i racija te pod prijetnjom daljnjeg napredovanja u [[Tripoli]] i uz ideju povratka na vlast svog svrgnutog starijeg brata Hameta Karamanlija, Yusuf Karamanli je potpisao [[mirovni sporazum]] kojim je proglašeno primirje [[10. lipnja]] [[1805.]] godine. Drugi članak navedenog sporazuma je glasio: