WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-18T07:48:55Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Raymond Davis, ml.
| slika = Raymond Davis, Jr 2001.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[14. listopada]] [[1914.]]
| mjesto_rođenja = [[Washington]], [[District of Columbia|D.C.]], [[SAD]]
| datum_smrti = [[31. svibnja]] [[2006.]]
| mjesto_smrti = [[Blue Point]], [[New York (savezna država)|New York]], [[SAD]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Amerikanci|Amerikanac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]], [[kemija]]
| radna_institucija = [[Monsanto]] Sveučilište Pennsylvania u Philadelphiai
| alma_mater = Sveučilište College Park u Marylandu [[Sveučilište Yale]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Neutrino]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (2002.)
| religija =
| fusnote =
}}

'''Raymond Davis, ml.''' ([[Washington]], 14. listopada 1914. – [[Blue Point]], [[New York (savezna država)|New York]], 31. svibnja 2006.), američki [[fizičar]] i [[kemičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1938.) na Marylandskom sveučilištu, a [[doktor]]irao (1942.) na [[Sveučilište Yale|Sveučilištu Yale]]. Radio u Brookhaven National Laboratory u New Yorku (od 1948. do 1984.). Od 1985. bio [[profesor]] Sveučilišta u Pennsylvaniji. Prvi je zabilježio [[neutrino]], česticu koju je iznimno teško uočiti jer ne međudjeluje gotovo ni s čim. U [[rudnik]]u [[zlato|zlata]] u [[Južna Dakota|Južnoj Dakoti]] 1960-ih izgradio je golem podzemni [[detektor]]. Rezultati mjerenja toga detektora pokazali su znatno manji broj neutrina nego što je [[teorija|teorijski]] bilo predviđeno. [[Masatoshi Koshiba]] je u svojem [[pokus]]u potvrdio teorijsko tumačenje Davisovih rezultata, prema kojem postoji više vrsta neutrina i oni se mijenjaju iz jedne vrste u drugu, a Davisov je detektor bio osjetljiv samo na jednu vrstu neutrina. Za prinos razvoju [[astrofizika|astrofizike]] i za otkriće [[Kozmičke zrake|kozmičkih]] neutrina s M. Koshibom dobio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 2002. Te je godine nagrađen i [[Riccardo Giacconi]]. <ref> '''Davis, Raymond, ml.''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=69454] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Neutrino ==
{{Glavni|Neutrino}}
[[datoteka:FirstNeutrinoEventAnnotated.jpg|mini|lijevo|300px|Upotrebom [[Komora na mjehuriće|komore na mjehuriće]] prvi puta je otkriven [[neutrino]] 13. prosinca 1970. Neutrino je udario [[proton]] u [[vodik]]ovom [[atom]]u. [[Sraz]] se vidi na desnoj strani, gdje se sijeku 3 linije.]]
'''Neutrino''' ([[Talijanski jezik|talijanski]], od neutr[on] + -ino, talijanski deminutivni nastavak) (oznaka ''ν'') je [[subatomska čestica]], [[lepton]] bez [[Električni naboj|električnoga naboja]], vrlo malo [[Relativna atomska masa|mase]], koji se giba brzinom bliskom [[brzina svjetlosti|brzini svjetlosti]]. Neutrino je kao laku električki neutralnu česticu [[spin]]a ½ postulirao [[Wolfgang Pauli]] (1930.) kako bi objasnio [[Zakon očuvanja energije|očuvanje energije]] u nekim [[Nuklearna reakcija|nuklearnim procesima]] (na primjer: 13N → 13C + ''e+'' + ''ν''). Nakon što je [[James Chadwick]] 1932. otkrio neutron, [[Enrico Fermi]] je 1934. ugradio Paulijevu postuliranu česticu u svoju teoriju [[Slaba nuklearna sila|slabe sile]] i nazvao ju neutrinom (malim neutronom). Kao svaka čestica koja zadovoljava [[Fermi-Diracova statistika|Fermi-Diracovu statistiku]], i neutrino ima [[Antitvar|antičesticu]], takozvani [[antineutrino]], koji se od neutrina razlikuje samo u svojstvima simetrije. Elektronski se neutrino emitira iz [[proton]]a u pozitivnom [[Beta raspad|beta raspadu]] (''p → n + e+ + νe'') dok se elektronski antineutrino emitira iz neutrona u negativnom beta-raspadu (''n → p + e– + ν–e'').

Mjerenjima između 1954. i 1956. uspjelo se opaziti neutrine putem takozvanog inverznoga β-procesa. U pokusu koji je izveo [[Frederick Reines]] opaženi su elektronski antineutrini, [[Elektronski uhvat|uhvatom]] kojih se, u skladu s Fermijevom teorijom, na jezgrama [[vodik]]a stvaraju neutroni i [[pozitron]]i: ν̄ + p → n + e+. [[Akcelerator čestica|Akceleratorski]] [[pokus]]i omogućili su otkriće mionskih (1962.) i tauonskih (sredinom sedamdesetih) neutrina, stvorenih u paru s [[mion]]ima i [[tauon]]ima. Da se radi o neutrinima druge generacije pokazali su pokusi, koje su izveli [[Leon Lederman]], [[Melvin Schwartz]] i [[Jack Steinberger]]. [[Kozmičke zrake|Kozmičke]] su neutrine detektirali Raymond Davis, ml. i [[Masatoshi Koshiba]]. Uz kozmičke neutrine vezano je otkriće oscilacija okusa neutrina: pošto su prije ustanovljene zasebne neutrinske vrste (okusi νe, νμ, ντ kojima su zaokružene tri obitelji čestica [[Standardni model|standardnoga modela čestica]]), za elektronske neutrine emitirane sa [[Sunce|Sunca]] ustanovljena je njihova transmutacija u mionske, a za mionske neutrine stvorene u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] njihov prijelaz u tauonske neutrine. Pokuse s velikim vodenim detektorima neutrina smještenim duboko u rudnicima vodili su Masatoshi Koshiba u [[Japan]]u i [[Arthur Bruce McDonald]], u [[Kanada|Kanadi]]. Promjene okusa neutrina pokazuju da neutrini imaju [[masa|masu]]. <ref> '''neutrino''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43581] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Davis, Raymond, ml.}}
[[Kategorija:Američki fizičari]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]

Raymond Davis, ml. - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica