Russicum - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-05-08T02:08:36Z

file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-29T11:49:11Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir sveučilište
|ime=Papinski ruski kolegij sv. Terezije od Djeteta Isusa
|izvorno_ime=Pontificium Collegium Russicum Sanctae Theresiae ab Infante Jesu
|logo=Russicum.JPG
|tip=Papinska rimska institucija
|osnovano=1929.
|osnivač=Papa [[Pio XI.]]
|nadležna institucija=[[Kongregacija za Istočne Crkve]]
|rektor=Tomás García-Huidobro Rivas SJ
|lokacija=Via Carlo Cattaneo 2/A<br>00185 Rome
}}

'''Russicum''', punoga imena '''Papinski ruski kolegij sv. Terezije od Djeteta Isusa''' (lat. Pontificium Collegium Russicum Sanctae Theresiae ab Infante Jesu) je katolička odgojna i visokoškolska ustanova u [[Rim]]u u kojoj se na poseban način njeguje bizantsko-slavenska liturgijska i duhovna tradicija.

== Povijest ==
[[File:Chiesa di San Antonio Abbate.JPG|alt=|left|thumb|343x343px|Crkva sv. Antuna Opata (u sredini) uz Russicum (desno)]]
[[File:Chiesa di San Antonio Abbate2.JPG|alt=|left|thumb|450x450px|Unutrašnjost crkve sv. Antuna Opata, Russicum]]
=== Rane godine ===
Papinski Kolegij Russicum u [[Rim|Rimu]] nalazi se na [[Eskvilin|brežuljku Eskvilinu]], u neposrednoj blizini [[Bazilika sv. Marije Velike|bazilike Svete Marije Velike]], prislonjen uz [[Papinski orijentalni institut]]. Utemeljio ga je papa [[Pio XI.]] [[Apostolska konstitucija|apostolskom konstitucijom]] ''Quam Curam'' 15. kolovoza 1929. Osnovan je kao kolegij strogo misionarskoga karaktera, kao jedna vrsta sjemeništa u kojem će se misionari pripremati za svoje poslanje u [[Rusija|Rusiji]] tj. ondašnjem [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]], da ondje ostvare svoje misijsko poslanje.

=== Russicum i sv. Terezija od Djeteta Isusa ===
[[File:Arhijerejska3.jpg|right|thumb|450x450px|Arhijerejska liturgija u crkvi sv. Antuna Opata, Russicum]]
[[File:Sendler Russicum1.jpg|right|thumb|450x450px|Blagovaonica u Russicumu]]
Izvorno je ime Kolegija: ''Pontificium Collegium Russicum Sanctae Theresiae ab Infante Jesu'' — ''Papinski ruski kolegij Svete Terezije od Djeteta Isusa''. Papa [[Pio XI.]] osnivajući ovaj kolegij na posebni način ga je stavio pod zaštitu [[Sveta Mala Terezija|sv. Tereziju iz Lisieuxa]]. Postajala su dva razloga za ovaj čin. Prvi je vezan uz velike ambicije i oduševljenje koje je u ondašnjem katoličkome svijetu razbudilo osnivanje Kolegija. Zamisao obraćenja komunističke Rusije razbudila je, naime, u katolicima apostolsku i misionarsku glad velikih razmjera. Poslanje Russicuma ne smije završiti samo u Rusiji. Nakon Rusije dolazi na red svijet, prije svega Daleki Istok. Katolički misionari, držalo se, krenut će iz Rusije dalje prema Indiji, Kini, Japanu... Ovo na svoj način tumači zašto je [[Sveta Mala Terezija|sv. Terezija iz Lisieuxa]], koja je bila tek proglašena zaštitnicom misija, postala zaštitnicom i Russicuma.

Drugi razlog bio je više praktične naravi. Vezan je osobito uz pitanje gdje je papa pronašao novčana sredstva za izgradnju zgrade Kolegija i njegovo uzdržavanje. Odgovor glasi: Sredstva mu je pribavila [[Sveta Mala Terezija|sv. Terezija]]. Naime, još prije kanonizacije (1925.), Mala Terezija iz Lisieuxa postala je vrlo popularna, a njezina je popularnost još više porasla kada je kanonizirana i proglašena zaštitnicom misija. U karmel u Lisieuxu započinju stizati bogate donacije, jednim dijelom za održavanje samostana, a najvećim dijelom za izgradnju crkve u čast Svetici. Crkva je vrlo brzo izgrađena, ali su donacije i dalje stizale. Karmelićanke žive vrlo skromno i ne trebaju mnogo sredstava za život. Tako se dogodilo da je Majka Agnes (rođena sestra [[Sveta Mala Terezija|Male Svetice]]) kratko vrijeme nakon kanonizacije [[Sveta Mala Terezija|sv. Male Terezije]] obavijestila papu da samostan u Lisieuxu posjeduje velika novčana sredstva, koja on, ako želi, može upotrijebiti za svoje projekte. Budući da je u to vrijeme projekt Russicum bio vrlo aktualan, papa odlučuje iskoristiti ova sredstva za izgradnju zgrade novoga kolegija. U znak zahvalnosti proglašava [[Sveta Mala Terezija|sv. Malu Tereziju]] zaštitnicom Kolegija.

=== Formacija u Kolegiju ===
Vodstvo Russicuma povjereno je [[Družba Isusova|Družbi Isusovoj]]. Isusovci su trebali, u skladu sa smjernicama [[Apostolska konstitucija|Apostolske konstitucije]] ''Quam Curam'', razraditi program odgoja i pripreme za specifično poslanje gojenaca u Kolegiju. Kao u svakom sjemeništu, glavni zadatak studenata Russicuma bio je studij teologije i pastoralna praksa. U tom smislu pohađali su predavanja na [[Papinski orijentalni institut|Papinskom orijentalnom institutu]], uz sam Kolegij, na kojem su uz temeljne teološke i pastoralne teme imali prilike upoznati teološku tradiciju i pastoralnu praksu Istoka, osobito Rusije i zemalja u kojima se njegovala slavenska tradicija bizantske liturgije.

Temeljni zadatak Papinskoga kolegija Russicum sastoji se upravo u njegovanju slavenske (bolje reći ruske) tradicije bizantske liturgije. Budući da se liturgija slavi na staroslavenskome jeziku (ruske redakcije), studenti su bili dužni naučiti stroslavenski jezik, a budući da se svaki liturgijski čin izvodi kroz pjevani dijalog celebranta i zbora, studenti su morali pohađati relativno česte probe zbora i aktivno sudjelovati u svakom liturgijskome činu. Najvažnije točke dnevnoga reda bili su uvijek božanska liturgija (ujutro) i večernja (navečer), koje se slave u kapelici Kolegija posvećenoj [[Sveta Mala Terezija|sv. Maloj Tereziji]], prilagođenoj bizantskomu obredu.

No, zadatak Russicuma nije se sastojao samo u njegovanju bizantsko–slavenske liturgije unutar Kolegija, nego i u promicanju ove liturgije izvan Kolegija. U tom smislu, odmah nakon utemeljenja Russicuma bizantskomu se obredu prilagodila i srednjovjekovna crkva [[Antun Pustinjak|sv. Antuna Opata]] koja se nalazi uz zgradu Kolegija. U ovoj crkvi u predvečerje svake nedjelje i blagdana slavi se svečana večernja ili tzv. »vsenočnaja« (cjelonoćno bdijenje), a u samu nedjelju i na blagdane svečana božanska liturgija. Zbor Russicuma promicao je bizantsko–slavensku liturgiju i u drugim crkvama Rima i Italije, a ponekad i izvan nje.

Službeni jezik u Russicumu od osnutka (1929.) do raspada [[Sovjetski Savez|Sovjetskoga Saveza]] (1990.) bio je ruski. Studenti Russicuma bili su, dakle, dužni naučiti ovaj jezik, a uz to i upoznati rusku kulturnu tradiciju, osobito folklor, narodne pjesme i običaje te ih predstaviti vanjskoj publici.

Russicum, kao kolegij strogo misijskoga karaktera i sjemenište za pripremanje misionara za Rusiju, usprkos tomu što je kroz svoju povijest uvijek bio prepun mladih oduševljenih ljudi, nije postigao veliki uspjeh. Mnogi od onih koji su se u Russicumu pripremali za novu opasnu misiju pošli su, doduše, u Rusiju, ali ih je tamo vrlo brzo locirala tajna sovjetska policija te su završavali u dugogodišnjem zatvoru u kojem sibirskom logoru, ili su jednostavno bili strijeljani. Neki od pojedinaca koji su preživjeli zatvor ili logor (poput p. Waltera Cziszeka, S.J., koji je proveo 23 godine u sibirskim logorima) nakon izlaska ostvarili su, doduše, neku malu apostolsku djelatnost, ali predstavljaju rijetke iznimke.

Iako Russicum nije uspio ostvariti svoju misionarsku zamisao u Rusiji, značajnu ulogu odigrao je pjevačkom zbor Kolegija koji je promicao bizantsko–slavensku liturgiju, rusku glazbenu tradiciju u Rimu, u Italiji i izvan Italije, osobito nakon II. vatikanskoga sabora. Na taj način Kolegi je uspio je u promicanju ideje dijaloga i [[Ekumenizam|ekumenizma]].

== Pjevački zbor Kolegija ==
[[File:Jolka.JPG|left|thumb|400x400px|»Jolka« — Godišnji božićni koncert koji organizira zbor Russicuma za prijatelje Kolegija i ljubitelje kršćanskog Istoka]]
[[File:Fr Pichler.jpg|right|thumb|460x460px|Ludwig Pichler SJ (1915.-2017.), isusovac [[Hrvatska pokrajina Družbe Isusove|Hrvatske Pokrajine Družbe Isusove]], dugogodišnji voditelj zbora u Russicumu, od 1956. do 2011.]]
Zbor Kolegija imao je vrlo važnu ulogu u promicanju bizantsko–ruske liturgijske i kulturne tradicije. Uz liturgijske napjeve tijekom godine uvježbavala su se i izvodila i djela ruske profane glazbe, narodne i umjetničke. Središnji događaj u tom smislu bila je tzv. ''jolka'' — božićni koncert na kojem je zbor pred publikom Rima izvodio djela iz ruske glazbene tradicije. Tijekom godine zbor bi prigodice priređivao i druge koncerte u Rimu i izvan njega.
Prvi voditelj zbora Kolegija bio je Pietro Pavani (1908.-1984.)<ref>Cyrille Korolevskij, ''Kniga Bytija Moego'' (''Le Livre de ma vie''). ''Mémoires autobiographiques'', tome II, ed. Giuseppe M. Croce (Collectanea Archivi Vaticani 45, Cité du Vatican: Archives Secrètes Vaticanes, 2007.), 475 n. 641a; Simon, ''Pro Russia'', 375 n. 28, 539 n. 63.</ref>, Rus talijanskog podrijetla, kojega je vrlo brzo zamijenio Fedor Butkevič (1887.-1971.)<ref>See Cyrille Korolevskij, ''Kniga Bytija Moego'', vol. IV, 2002. br. 4321.</ref>, voditelj zbora u Russicumu od 1932. do 1956. Pod Butkevičevim vodstvom, zbor je snimio nekoliko snimaka koje je Johann von Gardner recenzirao u devet članaka o ruskoj diskografiji crkvene glazbe u ''Ostkirchliche Studien'' između 1960. i 1972.<ref>Johann von Gardner, “Diskographie des russischen Kirchengesanges,” ''Ostkirchliche Studien'' 9 (1960.), 265-292, 10 (1961.), 136-154; 12 (1963.), 39-60; 13 (1964.), 282-309; 15 (1966.), 154-181; 17 (1968.), 174-198; 18 (1969.), 23-42; 19 (1970.), 185-207; 21 (1972.), 153-180.</ref>
Na poticaj ondašnjega rektora kolegija Gustava Wettera SJ godine 1956. Butkoviča je zamijenio Ludwig Pichler SJ, Austrijanac iz [[Hrvatska pokrajina Družbe Isusove|Hrvatske pokrajine Družbe Isusove]] i brat [[Alfred Pichler|mons. Alfreda Pichler]], [[Banjolučka biskupija|biskupa Banja Luke]]. P. Pichler je bio voditelj zbora Kolegija sve do 2011. Od samog preuzimanja zbora, p. Pichler uspostavlja kontakte i ostvaruje plodnu suradnju s mnogim uglednim predstavnicima istočnih crkava i glazbenicima koji skladaju sakralna djela u duhu bizantsko–slavenske tradicije. U krugu korespondenata s kojima kontaktira nalaze se i velika imena poput Igora Stravinskog i Aleksandra Grečaninova. Postaje poznat u Ruskoj, Bugarskoj i Makedonskoj Crkvi — od koje 2009. godine prima posebno odlikovanje za svoje zasluge na polju liturgijske glazbe. Poznat je i širom svijeta u krugovima grkokatolika i pravoslavaca bizantsko–slavenske tradicije. P. Pichlera zamijenjuje p. [[Anto Lozuk]], nekadašnji poznati voditelj Akademskoga zbora Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. P. Lozuk vodio je zbor od 2011. do 2017. kada postaje superior isusovačke rezidencije u [[Beograd|u]].

=== Voditelji zbora u Russicumi ===

# Pietro Pavani (1929.-1932.)
# Fedor Butkevič (1932.-1956.)
# Ludwig Pichler (1956.-2011.)
# [[Anto Lozuk]] (2011.-2017.)

== Rektori Russicuma ==
[[File:Lozuk2.jpg|right|thumb|500x500px|o. [[Anto Lozuk]], voditelj zbora (2011.-2017.) i rektor Russicuma (2013.-2017.)]]
# Vendelín Javorka SJ (1929.-1936.), Slovak
# Philippe de Régis SJ (1936.-1942.), Francuz
# Francisco Echarri SJ (1929.-1936.), Španjolac-Bask, Vice-Rektor
# Philippe de Régis SJ (1946.-1948.)
# Andrej-Gustav Wetter SJ (1948.-1955.), Austrijanac
# Bohumíl-Feofil Horáček SJ (1955.-1962.), Čeh
# Josef Olšar SJ (1962.-1967.), Čeh
# Paul Mailleux SJ (1967.-1978.), Belgijanac
# Gino-Kirill Piovesan SJ (1978.-1985.), Talijan
# Josef Macha SJ (1985.-1991.), Nijemac
# John Long SJ (1991.-1996.), Austrijanac
# Richard Čemus SJ (1996.-2001.), Čeh
# Alojzij Cvikl SJ (2001.-2010.), Slovenac
# Lionginas Virbalas SJ (2010.-2013.), Litvanac
# [[Anto Lozuk]] SJ (2013.-2017.), Hrvat
# Peter Dufka SJ (2017.-2019.), Slovak, Vice-Rektor
# Tomás García-Huidobro Rivas SJ (od 2019.), Čileanac

== Bibliografija ==
* SIMON, Constantin, ''Russicum: Pioneers and Witnesses of the Struggle for Christian Unity in Eastern Europe'', vol. 1-2. Rim: Opere religiose russe 2001.-2002.
* SIMON, Constantin, ''Pro Russia: The Russicum and Catholic Works for Russia'', OCA 283, Rim: PIO, 2009.
* SIMON, Constantin, "Russian College, Pontifical (Russicum)", u Edward Farrugia (ur.), ''Encyclopedic Dictionary of the Christian East'', 1575.-1581.
* GALADZA, Daniel, “Russia, Ruthenians, and the Russicum: The Life and Work of Ludwig Pichler, S.J.,” ''Unity and Variety in Orthodox Music: Theory and Practice'', ed. Ivan Moody and Maria Takala-Roszczenko (Jyväskylä, Finland: The International Society for Orthodox Church Music, 2013.), 379–392.
==Izvori==

{{GLAVNIRASPORED:Papinski ruski kolegij – Russicum}}
[[Kategorija:Europska sveučilišta]]
[[Kategorija:Crkveno školstvo]]
[[Kategorija:Isusovačko školstvo]]
[[Kategorija:Rim]]
[[Kategorija:SSSR]]

←Starija inačica		Inačica od 02:08, 8. svibnja 2022.
Redak 14:		Redak 14:

	== Povijest ==		== Povijest ==
	[[~~File~~:Chiesa di San Antonio Abbate.JPG\|alt=\|left\|thumb\|343x343px\|Crkva sv. Antuna Opata (u sredini) uz Russicum (desno)]]		[[Datoteka:Chiesa di San Antonio Abbate.JPG\|alt=\|left\|thumb\|343x343px\|Crkva sv. Antuna Opata (u sredini) uz Russicum (desno)]]
	[[~~File~~:Chiesa di San Antonio Abbate2.JPG\|alt=\|left\|thumb\|450x450px\|Unutrašnjost crkve sv. Antuna Opata, Russicum]]		[[Datoteka:Chiesa di San Antonio Abbate2.JPG\|alt=\|left\|thumb\|450x450px\|Unutrašnjost crkve sv. Antuna Opata, Russicum]]
	=== Rane godine ===		=== Rane godine ===
	Papinski Kolegij Russicum u [[Rim\|Rimu]] nalazi se na [[Eskvilin\|brežuljku Eskvilinu]], u neposrednoj blizini [[Bazilika sv. Marije Velike\|bazilike Svete Marije Velike]], prislonjen uz [[Papinski orijentalni institut]]. Utemeljio ga je papa [[Pio XI.]] [[Apostolska konstitucija\|apostolskom konstitucijom]] ''Quam Curam'' 15. kolovoza 1929. Osnovan je kao kolegij strogo misionarskoga karaktera, kao jedna vrsta sjemeništa u kojem će se misionari pripremati za svoje poslanje u [[Rusija\|Rusiji]] tj. ondašnjem [[Sovjetski Savez\|Sovjetskom Savezu]], da ondje ostvare svoje misijsko poslanje.		Papinski Kolegij Russicum u [[Rim\|Rimu]] nalazi se na [[Eskvilin\|brežuljku Eskvilinu]], u neposrednoj blizini [[Bazilika sv. Marije Velike\|bazilike Svete Marije Velike]], prislonjen uz [[Papinski orijentalni institut]]. Utemeljio ga je papa [[Pio XI.]] [[Apostolska konstitucija\|apostolskom konstitucijom]] ''Quam Curam'' 15. kolovoza 1929. Osnovan je kao kolegij strogo misionarskoga karaktera, kao jedna vrsta sjemeništa u kojem će se misionari pripremati za svoje poslanje u [[Rusija\|Rusiji]] tj. ondašnjem [[Sovjetski Savez\|Sovjetskom Savezu]], da ondje ostvare svoje misijsko poslanje.

	=== Russicum i sv. Terezija od Djeteta Isusa ===		=== Russicum i sv. Terezija od Djeteta Isusa ===
	[[~~File~~:Arhijerejska3.jpg\|right\|thumb\|450x450px\|Arhijerejska liturgija u crkvi sv. Antuna Opata, Russicum]]		[[Datoteka:Arhijerejska3.jpg\|right\|thumb\|450x450px\|Arhijerejska liturgija u crkvi sv. Antuna Opata, Russicum]]
	[[~~File~~:Sendler Russicum1.jpg\|right\|thumb\|450x450px\|Blagovaonica u Russicumu]]		[[Datoteka:Sendler Russicum1.jpg\|right\|thumb\|450x450px\|Blagovaonica u Russicumu]]
	Izvorno je ime Kolegija: ''Pontificium Collegium Russicum Sanctae Theresiae ab Infante Jesu'' — ''Papinski ruski kolegij Svete Terezije od Djeteta Isusa''. Papa [[Pio XI.]] osnivajući ovaj kolegij na posebni način ga je stavio pod zaštitu [[Sveta Mala Terezija\|sv. Tereziju iz Lisieuxa]]. Postajala su dva razloga za ovaj čin. Prvi je vezan uz velike ambicije i oduševljenje koje je u ondašnjem katoličkome svijetu razbudilo osnivanje Kolegija. Zamisao obraćenja komunističke Rusije razbudila je, naime, u katolicima apostolsku i misionarsku glad velikih razmjera. Poslanje Russicuma ne smije završiti samo u Rusiji. Nakon Rusije dolazi na red svijet, prije svega Daleki Istok. Katolički misionari, držalo se, krenut će iz Rusije dalje prema Indiji, Kini, Japanu... Ovo na svoj način tumači zašto je [[Sveta Mala Terezija\|sv. Terezija iz Lisieuxa]], koja je bila tek proglašena zaštitnicom misija, postala zaštitnicom i Russicuma.		Izvorno je ime Kolegija: ''Pontificium Collegium Russicum Sanctae Theresiae ab Infante Jesu'' — ''Papinski ruski kolegij Svete Terezije od Djeteta Isusa''. Papa [[Pio XI.]] osnivajući ovaj kolegij na posebni način ga je stavio pod zaštitu [[Sveta Mala Terezija\|sv. Tereziju iz Lisieuxa]]. Postajala su dva razloga za ovaj čin. Prvi je vezan uz velike ambicije i oduševljenje koje je u ondašnjem katoličkome svijetu razbudilo osnivanje Kolegija. Zamisao obraćenja komunističke Rusije razbudila je, naime, u katolicima apostolsku i misionarsku glad velikih razmjera. Poslanje Russicuma ne smije završiti samo u Rusiji. Nakon Rusije dolazi na red svijet, prije svega Daleki Istok. Katolički misionari, držalo se, krenut će iz Rusije dalje prema Indiji, Kini, Japanu... Ovo na svoj način tumači zašto je [[Sveta Mala Terezija\|sv. Terezija iz Lisieuxa]], koja je bila tek proglašena zaštitnicom misija, postala zaštitnicom i Russicuma.

Redak 40:		Redak 40:

	== Pjevački zbor Kolegija ==		== Pjevački zbor Kolegija ==
	[[~~File~~:Jolka.JPG\|left\|thumb\|400x400px\|»Jolka« — Godišnji božićni koncert koji organizira zbor Russicuma za prijatelje Kolegija i ljubitelje kršćanskog Istoka]]		[[Datoteka:Jolka.JPG\|left\|thumb\|400x400px\|»Jolka« — Godišnji božićni koncert koji organizira zbor Russicuma za prijatelje Kolegija i ljubitelje kršćanskog Istoka]]
	[[~~File~~:Fr Pichler.jpg\|right\|thumb\|460x460px\|Ludwig Pichler SJ (1915.-2017.), isusovac [[Hrvatska pokrajina Družbe Isusove\|Hrvatske Pokrajine Družbe Isusove]], dugogodišnji voditelj zbora u Russicumu, od 1956. do 2011.]]		[[Datoteka:Fr Pichler.jpg\|right\|thumb\|460x460px\|Ludwig Pichler SJ (1915.-2017.), isusovac [[Hrvatska pokrajina Družbe Isusove\|Hrvatske Pokrajine Družbe Isusove]], dugogodišnji voditelj zbora u Russicumu, od 1956. do 2011.]]
	Zbor Kolegija imao je vrlo važnu ulogu u promicanju bizantsko–ruske liturgijske i kulturne tradicije. Uz liturgijske napjeve tijekom godine uvježbavala su se i izvodila i djela ruske profane glazbe, narodne i umjetničke. Središnji događaj u tom smislu bila je tzv. ''jolka'' — božićni koncert na kojem je zbor pred publikom Rima izvodio djela iz ruske glazbene tradicije. Tijekom godine zbor bi prigodice priređivao i druge koncerte u Rimu i izvan njega.		Zbor Kolegija imao je vrlo važnu ulogu u promicanju bizantsko–ruske liturgijske i kulturne tradicije. Uz liturgijske napjeve tijekom godine uvježbavala su se i izvodila i djela ruske profane glazbe, narodne i umjetničke. Središnji događaj u tom smislu bila je tzv. ''jolka'' — božićni koncert na kojem je zbor pred publikom Rima izvodio djela iz ruske glazbene tradicije. Tijekom godine zbor bi prigodice priređivao i druge koncerte u Rimu i izvan njega.
	Prvi voditelj zbora Kolegija bio je Pietro Pavani (1908.-1984.)<ref>Cyrille Korolevskij, ''Kniga Bytija Moego'' (''Le Livre de ma vie''). ''Mémoires autobiographiques'', tome II, ed. Giuseppe M. Croce (Collectanea Archivi Vaticani 45, Cité du Vatican: Archives Secrètes Vaticanes, 2007.), 475 n. 641a; Simon, ''Pro Russia'', 375 n. 28, 539 n. 63.</ref>, Rus talijanskog podrijetla, kojega je vrlo brzo zamijenio Fedor Butkevič (1887.-1971.)<ref>See Cyrille Korolevskij, ''Kniga Bytija Moego'', vol. IV, 2002. br. 4321.</ref>, voditelj zbora u Russicumu od 1932. do 1956. Pod Butkevičevim vodstvom, zbor je snimio nekoliko snimaka koje je Johann von Gardner recenzirao u devet članaka o ruskoj diskografiji crkvene glazbe u ''Ostkirchliche Studien'' između 1960. i 1972.<ref>Johann von Gardner, “Diskographie des russischen Kirchengesanges,” ''Ostkirchliche Studien'' 9 (1960.), 265-292, 10 (1961.), 136-154; 12 (1963.), 39-60; 13 (1964.), 282-309; 15 (1966.), 154-181; 17 (1968.), 174-198; 18 (1969.), 23-42; 19 (1970.), 185-207; 21 (1972.), 153-180.</ref>		Prvi voditelj zbora Kolegija bio je Pietro Pavani (1908.-1984.)<ref>Cyrille Korolevskij, ''Kniga Bytija Moego'' (''Le Livre de ma vie''). ''Mémoires autobiographiques'', tome II, ed. Giuseppe M. Croce (Collectanea Archivi Vaticani 45, Cité du Vatican: Archives Secrètes Vaticanes, 2007.), 475 n. 641a; Simon, ''Pro Russia'', 375 n. 28, 539 n. 63.</ref>, Rus talijanskog podrijetla, kojega je vrlo brzo zamijenio Fedor Butkevič (1887.-1971.)<ref>See Cyrille Korolevskij, ''Kniga Bytija Moego'', vol. IV, 2002. br. 4321.</ref>, voditelj zbora u Russicumu od 1932. do 1956. Pod Butkevičevim vodstvom, zbor je snimio nekoliko snimaka koje je Johann von Gardner recenzirao u devet članaka o ruskoj diskografiji crkvene glazbe u ''Ostkirchliche Studien'' između 1960. i 1972.<ref>Johann von Gardner, “Diskographie des russischen Kirchengesanges,” ''Ostkirchliche Studien'' 9 (1960.), 265-292, 10 (1961.), 136-154; 12 (1963.), 39-60; 13 (1964.), 282-309; 15 (1966.), 154-181; 17 (1968.), 174-198; 18 (1969.), 23-42; 19 (1970.), 185-207; 21 (1972.), 153-180.</ref>
Redak 54:		Redak 54:

	== Rektori Russicuma ==		== Rektori Russicuma ==
	[[~~File~~:Lozuk2.jpg\|right\|thumb\|500x500px\|o. [[Anto Lozuk]], voditelj zbora (2011.-2017.) i rektor Russicuma (2013.-2017.)]]		[[Datoteka:Lozuk2.jpg\|right\|thumb\|500x500px\|o. [[Anto Lozuk]], voditelj zbora (2011.-2017.) i rektor Russicuma (2013.-2017.)]]
	# Vendelín Javorka SJ (1929.-1936.), Slovak		# Vendelín Javorka SJ (1929.-1936.), Slovak
	# Philippe de Régis SJ (1936.-1942.), Francuz		# Philippe de Régis SJ (1936.-1942.), Francuz