WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-11T21:03:44Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Slavenka Drakulić (2016).jpg|thumb]]
'''Slavenka Drakulić''' ([[Rijeka]], [[4. srpnja]] [[1949.]]) [[hrvatska]] književnica i novinarka, živi u [[Stockholm]]u i [[Zagreb]]u.

==Stvaralaštvo==

Pored mnogih priča i [[esej]]a, Slavenka Drakulić objavila je šest [[roman]]a i pet [[publicistika|publicističkih]] [[knjiga]], koje su prevedene na više od dvadeset europskih i svjetskih jezika. Uz povremene boravke u inozemstvu, od kraja [[1960-ih]] živi i radi u [[Zagreb]]u, te je dio njezina spisateljskog rada posvećen zagrebačkim temama, dok se u cjelini za njezin opus može kazati da je vezan uz problematiku suvremene hrvatske stvarnosti, bilo da je riječ o razini egzistencije pojedinca, bilo da se radi o kontekstualizaciji [[Hrvatska|Hrvatske]] unutar iskustva drugih [[tranzicija|tranzicijskih]] zemalja.

''Hologrami straha'' ([[1987.]]), njezin prvi roman, otvara ciklus autobiografske i biografske pripovjedne proze, koji čine romani ''Mramorna koža'', ''Božanska glad'', ''Kao da me nema'' (po kojem je snimljen istoimeni film)<ref>[http://www.zagrebfilmfestival.com/index.php?page=d0&iz=fpf&fid=50542&lang=hr O filmu ''Kao da me nema'', nastalom prema romanu S. Drakulić]</ref>, ''Frida ili o boli''.

Autobiografski sadržaji, koji obilježavaju pripovjedni opus S. Drakulić, uključujući i njezine novinske članke, eseje i priče, određeni su prelaženjem iz dokumentarnoga u [[fikcija|fikcionalno]], iz osobnoga i [[intimno]]ga, u opće i javno. U svim romanima Slavenke Drakulić središnja je tema žensko tijelo – tijelo koje je izloženo pogledu izvana, vanjskom oku, izloženo opasnosti, nekoj vrsti krajnjih, radikalnih stanja. Umjesto bolesti, govori o silovanju, ljubavnoj strasti, [[kanibalizam|kanibalizmu]].

U posljednjem objavljenom romanu, ''Frida ili o boli'' tema je umjetnička transformacija iskustva bolesti na primjeru života slikarice [[Frida Kahlo|Fride Kahlo]]. U njezinim romanima spajaju se sve temeljne odrednice ženskog teksta: ženski glas iz ženske vizure pripovijeda o specifično ženskom iskustvu.

[[Publicistika|Publicističku]] karijeru Slavenka Drakulić započela je knjigom feminističkih eseja ''Smrtni grijesi feminizma'' ([[1984.]]), kultne knjige hrvatskog [[feminizam|feminizma]]. U smislu javnoga angažmana, Slavenka Drakulić ima izrazito osviještenu poziciju da je svako (osobno) djelovanje ujedno i političko. Stoga je njezinom književnom opusu supripadna i feministička publicistička djelatnost. U cjelini njezina publicističkog rada, riječ je o analitičko-publicističkom [[stil]]u izrazito obilježenom [[polemika|polemičkim]] kontekstom, koji se bavi ključnim temama hrvatske stvarnosti, posebno nakon pada [[komunizam|komunizma]].

''How We Survived Communism and Even Laughed'', ''Balkan Express'' i ''Cafe Europa'', postali su u hrvatskom izdanju dijelovi trilogije ''Kako smo preživjeli komunizam'', ''Kako smo preživjeli rat'' i ''Kako smo preživjeli postkomunizam''.

I najmanji detalji iz naših dnevnih života ulaze u priču Slavenke Drakulić, ili postaju povodom za razmišljanje o onome kako živimo i što nam se zapravo u životu zbiva. U smislu formalnih osobina, u tim se tekstovima gubi granica između [[esej]]a i priča, jer se u njima istovremeno i pripovijeda i opisuje i reflektira. Izuzetan smisao za detalje, za prepoznavanje neke na prvi pogled beznačajne pojedinosti koja će postati središnjom slikom priče, osnovno je obilježje pripovjednoga stila Slavenke Drakulić u kratkoj formi, kojom je osvojila najširu svjetsku publiku.

Prevagu općeg nad pojedinačnim Slavenka Drakulić ponajprije razotkriva u pričama o [[komunizam|komunističkom]] razdoblju, na čije oblike svakodnevnog života danas uglavnom gledamo s [[ironija|ironijom]]. Poseban uspjeh doživjela je njezina knjiga ''Oni ne bi ni mrava zgazili'', koja govori o [[rat]]u i posljedicama rata na sudbine pojedinca, o zločinima i odnosu zločinca i žrtve. Knjiga ''Tijelo njezina tijela'' govori o doniranju organa radi spašavanja života drugih.<ref>[http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/section3.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=1082&NrSection=14 Andrea Zlatar o ''Tijelu njenog tijela'']</ref>

Udana je za [[Šveđani|švedskog]] [[novinar]]a Richarda Swartza.

== Popis djela ==

* "Smrtni grijesi feminizma" (eseji), Znanje, Zagreb, 1984.
* "Hologrami straha" (roman), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987., {{ISBN|86-399-0077-9}}
* "Mramorna koža" (roman), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1989., {{ISBN|86-399-02338-0}}
* "How we survived communism and even laughed" (eseji), Hutchinson, London 1992.
* "The Balkan Express"(eseji) W.W. Norton, New York 1993.
* "Božanska glad" (roman), Durieux, Zagreb 1995.
* "Cafe Europa" (eseji), Abacus, London 1996.
* "Kako smo preživjeli" (eseji), Feral Tribune, Split 1997.
* "Kao da me nema" (roman), Feral Tribune, Split 1999.
* "Oni ne bi ni mrava zgazili" (eseji), Kultura & Rasvjeta, Split, 2003., {{ISBN|953-7075-17-6}}
* "Sabrani romani", Profil, Zagreb, 2003.
* "Sabrani eseji", Profil, Zagreb, 2005.
* "Tijelo njenog tijela", Jutarnji list, Zagreb, 2006.
* "Frida ili o boli" (roman), Profil,, Zagreb 2007.
* "Two underdogs and a cat" (eseji), Seagull Books . London, NY, Calcutta 2009.
* "Basne o komunizmu" (eseji), Profil, Zagreb, 2009.
* "Optužena" (roman), V.B.Z., Zagreb, 2012.
* "[https://fraktura.hr/dora-i-minotaur-1.html Dora i Minotaur: Moj život s Picassom]" (roman), Fraktura, Zaprešić, 2015.
* "[https://fraktura.hr/mileva-einstein-teorija-tuge.html Mileva Einstein, teorija tuge]" (roman), Fraktura, Zaprešić, 2016.

== Izvori ==
{{Izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://slavenkadrakulic.com/ Službena stranica Slavenke Drakulić]

{{GLAVNIRASPORED:Drakulić, Slavenka}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Životopisi, Rijeka]]

Slavenka Drakulić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica