WikiSysop: infookvir književnik

2022-04-15T07:14:46Z

infookvir književnik

←Starija inačica		Inačica od 07:14, 15. travnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Slobodan Novak'''-->{{~~Književnik~~		<!--'''Slobodan Novak'''-->{{Infookvir književnik
	\| Ime = Slobodan Novak		\| Ime = Slobodan Novak
	\| boja = #B0C4DE		\| boja = #B0C4DE

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T03:43:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Književnik
| Ime = Slobodan Novak
| boja = #B0C4DE
| slika = Slobodan Novak STG10179.gif
| veličina = 220px
| opis slike = Slobodan Novak
| puno ime = Slobodan Novak
| rođenje = [[3. studenoga]] [[1924.]]<br>[[Split]], [[Hrvatska]]
| smrt = [[25. srpnja]] [[2016.]]<br>[[Zagreb]], [[Hrvatska]]
| zanimanje =
| nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| period pisanja =
| vrsta =
| teme =
| period =
| supruga = Nada
| djeca = Ranko i [[Javor Novak|Javor]]
| djela =
| nagrade =
| potpis =
}}

'''Slobodan Novak''' ([[Split]], [[3. studenoga]] [[1924.]] - [[Zagreb]], [[25. srpnja]] [[2016.]]),<ref name="HAZU">[http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_biografija/ akademik Slobodan Novak, književnik], info.hazu.hr, pristupljeno 31. srpnja 2016.</ref> bio je [[Hrvatska|hrvatski]] prozaik, [[roman]]opisac i esejist, [[akademik]] [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|HAZU]].

== Životopis ==

Slobodan Novak rođen je u Splitu, [[3. studenoga]] [[1924.]] godine, od oca Duje i majke Marije Smoje, kao deseti odvjetak stare splitske hrvatske pučke porodice Novakovih.<ref name="HAZU"/> Kršten je u katoličkoj crkvi imenom Ante Slobodan.<ref name="HAZU"/> Pučku školu završio je u [[Rab]]u, a [[gimnazija|gimnaziju]] je polazio u Splitu. Maturirao je u [[Sušak]]u 1943. godine u Prvoj hrvatskoj gimnaziji na Sušaku.<ref name="HAZU"/> [[Drugi svjetski rat]] proveo je u [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizanima]], što je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejističkim zapisima ''Digresije'' (2001.) i ''Protimbe'' (2003.). Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti u [[Zagreb]]u [[1953.]] godine. Radio je kao [[lektor]] i [[korektor]], [[dramaturg]] u [[Hrvatsko narodno kazalište u Splitu|HNK u Splitu]], te kao novinar i urednik u nakladničkim kućama. Član je [[HAZU]] od [[1983.]] godine. Godine [[1999.]], [[27. srpnja]], Slobodan Novak proglašen je počasnim građaninom Grada [[Rab]]a.

Umro je u Zagrebu, [[25. srpnja]] [[2016.]] godine.

== Književno stvaralaštvo ==
Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci ''Glasnice u oluji'' (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u «Krugovima» i «Republici». Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom ''Izgubljeni zavičaj'', [[1955.]], u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Roman protječe u znaku nostalgične evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i arkadijskih ugođaja, dok pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dva lika: infantilnom «ja» koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom «ja» koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja.

Najveći estetski domet ostvario je u romanu ''Mirisi, zlato i tamjan'', [[1968.]] godine. To je priča o rezigniranome umirovljenom intelektualcu srednjih godina koji sa svojom ženom na izoliranu otoku svodi životne račune i njeguje prastaru Madonu Markantunovu, nekadašnju bogatu patricijku i vlasnicu polovice otoka. Radnja se odvija šezdesetih godina, dok je vrijeme priče određeno Madoninim ekskrementalnim ciklusom: 18 dana između dva staričina «pražnjenja». Glavni lik - Mali - vezan je uz Madonu složenim odnosom koji je mješavina altruizma i mazohizma. Služeći staricu, Novakov antijunak zapravo okajava grijehe prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način, čisti se od bivšeg života, zabluda, bezbožništva i dogmatizma. U glavnome liku sabijeno je iskustvo čitave jedne generacije koja je vjerovala u politički projekt i socijalnu utopiju, a potom doživjela potpun slom, bolno otrježnjenje i deziluziju. U tom je svjetlu i lik Madone polivalentan: ona je simbol tradicije, povijesti, starog društva i Crkve - svega onoga što je generacija Malog u svojemu revolucionarnomu mladenačkom zanosu htjela srušiti. Zato se i kaže da «invalid budućnosti njeguje invalida prošlosti». Prepun vjerskih rituala i biblijske simbolike, na što upućuje već i naslov, roman operira s dvama slojevima značenja i s dvama planovima zbivanja: konkretnim i alegorijskim; profanim i sakralnim. Na prvoj razini problematizira se aktualna društvena stvarnost, dok se na drugoj uspostavlja alegorijska priča o otuđenju čovjeka. Slična dvojnost prati i glavnog lika: on je dualist, vjernik dviju vjera, razapet između ideala i stvarnosti. Tu će svoju idejnu rastrganost možda najbolje izraziti željom da mu, kad umre, na grob stave crvenu zvijezdu petokraku razapetu na crni križ. Kroz osobnu ispovijest i kroz mučan proces samospoznaje glavnog lika ovaj, u biti, moralistički roman analizira generacijsku sudbinu, obračunava sa svakom ideologijom i traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja modernog čovjeka. Djelo je moderno strukturirano, realizirano kao veliki solilokvij s razgranatim asocijacijama. Pisano je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjećaj u znaku je egzistencijalističke mučnine i gađenja prema svijetu.

Istu tematsku i poetičku liniju Novak slijedi i u kratku romanu ''Izvanbrodski dnevnik'', [[1977.]] Djelo je realizirano kao narativni triptih: sastoji se od triju posebnih novelističkih cjelina koje su međusobno povezane pripovjedačem, likovima, situacijama i motivima. Opisana su tri putovanja na relaciji Otok — Kopno — Otok. No i opet su ta putovanja povod za obračun s kolektivnim mitovima i vlastitim iluzijama.

U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, ''Digresije'', [[2001.]], te proširenim ''Digresijama'', naziva ''Protimbe'', [[2003.]] godine. ''Protimbe'' su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u [[SFRJ|Jugoslaviji]], na piščev doživljaj [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] i političko-društvenih mijena do godine izlaska. Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od [[Vlado Gotovac|Vlade Gotovca]] do [[Antun Šoljan|Antuna Šoljana]], od [[Sven Lasta|Svena Laste]] do [[Vladimir Bakarić|Vladimira Bakarića]], te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, srpskog političkoga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.

Opsegom neveliko, Novakovo je djelo svojom kakvoćom, izražajnošću i ujednačenošću jedan od vrhunaca hrvatske moderne proze, ravnopravno najboljim svjetskim književnim ostvarajima egzistencijalističke usmjerbe.

Jednim je od hrvatskih intelektualaca koji je kritički pisao o ulasku Hrvatske u EU (u Forumu 10-12, ''Europa kojoj uvijek pripadamo nije isto što i politička zajednica u koju danas srljamo'').<ref>[[Lidija Eterović]], ''Izlog knjiga. Periodika. Od Andrića do Europske unije'', ''[[Hrvatsko slovo]]'', 27. siječnja 2012., str. 23.</ref>

== Djela ==
* ''Glasnice u oluji'', (pjesme), Novo pokoljenje, Zagreb, 1950.
* ''Iza lukobrana'', (pjesme), (u knjizi trojice autora, ''Pjesme'', [[Nikola Milićević]], Slobodan Novak, [[Vlatko Pavletić]]), Zora, Zagreb, 1953. (''Mala biblioteka'', knj. 153.),
* ''Izgubljeni zavičaj'', (proza), Split, 1954. (tal. prijevod: ''Piccolo mondo perduto'', Hefti Edizioni, Milano, 1992.; njem. prijevod: ''Die verlorene Heimat'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1997., Wieser Verlag, Klagenfurt, 2008.)
* ''Trofej'', (drama), Lykos, Zagreb, 1960. (suautor Stjepan Perović)<ref>{{citiranje www|url=http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_bibliografija/|naslov=HAZU: bibliografija Slobodana Novaka|izdavač=hazu.hr|preuzeto=13. listopada 2012.}}</ref>
* ''Tvrdi grad: novele'', (zbirka proze), Zora, Zagreb, 1961. (na madž. jeziku ''Erös vár'', Forum, Novi Sad 1964., prijevod: Csuka Zoltán.)
* ''Novele'', (izbor iz zbirke ''Tvrdi grad'' s dodatkom novele ''Živjeti za našu stvar''), Prosveta, Beograd, 1963.
* ''Mirisi, zlato i tamjan'', (roman), Matica hrvatska, Zagreb, 1968. (11 izdanja) (engl. izd.: ''Gold, frankincense, and myrrh'', Most/The Bridge-Forest Books, Zagreb-London-Boston, 1991., Autumn Hill Books, Iowa City, 2007.; češ. izd.: ''Myrha, zlato a kadidlo'', Argo, Prag, 1999.)
* ''Izgubljeni zavičaj'', ''Dolutali metak'', Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1969.
* ''Izvanbrodski dnevnik – tri putovanja'', (romansirani triptih), BiblioTeka, izdanje Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976. (engl. prijevod: ''Three journeys'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2012.)<ref>[http://katalog.gkr.hr/pagesresults/bibliografskiZapis.aspx?selectedId=11016744&action=search&currentPage=1&searchById=10&sort=0&spid0=10&spv0=Budimir%2C+Tamara&xm0=1 Three journeys / Slobodan Novak], katalog.gkr.hr, pristupljeno 31. svibnja 2016.</ref>
* ''Izgubljeni zavičaj i 12 novela'', Znanje, Zagreb, 1980., (biblioteka ''Evergrin'', knj. 7.)
* ''Izabrana proza'', Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1981., (biblioteka ''Pet stoljeća hrvatske književnosti'', knj. 160.)
* ''Građa za portret pisca'' (prigodno izdanje s pjesmama, prozom, te odlomkom neobjavljene proze), Međunarodni slavistički centar-Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb-Dubrovnik, 1988.
* ''Slobodan Novak - Izabrana djela'', 1-6, (''Južne misli'', ''Izgubljeni zavičaj'', ''Mirisi, zlato i tamjan'', ''Dolutali metak'', ''Izvanbrodski dnevnik'', ''Strašno je znati''), Globus, Zagreb, 1990.
* ''Digresije: razgovori s Jelenom Hekman'', Ex libris, Zagreb, 2001.
* ''Protimbe: prerađene i proširene Digresije'', Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.
* ''Moje univerzijade: novele'', Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
* ''Pristajanje'', (roman), Naklada Ljevak, Zagreb, 2005.<ref>{{citiranje www|url=http://www.sanjamknjige.hr/index.php?id=9,69,0,0,1,0|naslov=Sa(n)jam knjige u Istri, Autori & Knjige, Slobodan Novak|izdavač=sanjamknjige.hr|preuzeto=30. kolovoza 2010.}}</ref>
* ''Sabrana djela'', 1-8, (''Glasnice u oluji'', ''Izgubljeni zavičaj'', ''Zakrivljeno vrijeme: dramski dijalozi'', ''Dalje treba misliti: kratke proze'', ''Mirisi, zlato i tamjan'', ''Protimbe: prerađene i proširene Digresije'', ''Sjetna rekapitulacija: podlistci, zapisi, prijepori, sporenja, ogledi, prikazi, recenzije, kazalište'', ''Izjašnjavanja: razgovori, izjave, pisma, govori''), Matica hrvatska, Zagreb, 2009.-2011.<ref>{{citiranje www|url=http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac479.nsf/AllWebDocs/Svemir_Novakove_genijalnosti_|naslov=Mira Muhoberac, ''Svemir Novakove genijalnosti''|izdavač=matica.hr|preuzeto=13. listopada 2012.}}</ref>
* ''Triptih o moru: o radosti, zaboravu i o strahu'', Školska knjiga, Zagreb, 2014. (suautor [[Vatroslav Kuliš]])<ref>[http://www.hrvatsko-slovo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2560:izlog-knjiga--pie-kristina-repar&catid=39:knjizevnost Izlog knjiga – Piše: Kristina Repar], ''Hrvatsko slovo'', pristupljeno 31. svibnja 2016.</ref>

== Nagrade, odlikovanja i priznanja ==
=== Nagrade ===
* 1955.: Nagrada Grada Zagreba za ''Izgubljeni zavičaj''.
* 1962.: Nagrada Grada Zagreba za ''Tvrdi grad''.
* 1966.: Nagrada Jugoslavenskog festivala radio-drame u Novom Sadu za najbolji radio-dramski tekst ''Majstore, kako vam je ime?''
* 1968.: [[NIN-ova nagrada]] kritike za najbolji jugoslavenski roman godine, ''Mirisi, zlato i tamjan''.
* 1968.: Concours international du drame radiophonique Praha-Warszawa-Zagreb / Međunarodnog natječaja radio–drame Prag–Varšava–Zagreb za ''Zakrivljeni prostor''.
* 1969.: [[Nagrada Vladimir Nazor]] za roman godine ''Mirisi, zlato i tamjan''.
* 1969.: Nagrada Matice hrvatske za roman godine ''Mirisi, zlato i tamjan''.
* 1969.: Nagrada kritike “Večernjeg lista” za knjigu godine, ''Mirisi, zlato i tamjan''.
* 1990.; [[Nagrada Vladimir Nazor]] za životno djelo.
* 1994.: Nagrada "Vjesnika" na Tjednu hrvatske drame u Teatru ITD, za tekst predstave ''Mirisi, zlato i tamjan''.
* 2005.: Nagrada "Miroslav Krleža" Društva hrvatskih književnika.
* 2005.: Nagrada Matice hrvatske "August Šenoa" za roman ''Pristajanje''.
* 2005.: Nagrada Slobodne Dalmacije "Emanuel Vidović" za životno djelo.
* 2011. i 2012.: Nagrada Matice hrvatske "August Šenoa" za ''Sabrana djela''.<ref>{{citiranje www|url=http://www.novilist.hr/Kultura/Ostalo/Nagrade-Davorinu-Rudolfu-Slobodanu-Novaku-Milanu-Miricu-i-Sanji-Nikcevic|naslov=Nagrade Davorinu Rudolfu, Slobodanu Novaku, Milanu Miriću i Sanji Nikčević|izdavač=novilist.hr, [[HINA]]|preuzeto=5. srpnja 2013.}}</ref>

=== Odlikovanja ===
* [[Red Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića
* [[Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom]]

=== Priznanja ===
* 1999.: Počasni građanin Grada [[Rab]]a.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_biografija/ Životopis na mrežnim stranicama HAZU]

{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}
{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}}

{{GLAVNIRASPORED:Novak, Slobodan}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
[[Kategorija:Životopisi, Split]]
[[Kategorija:Akademici HAZU]]

Slobodan Novak - Povijest promjena

WikiSysop: infookvir književnik

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica