WikiSysop: bnz

2022-03-24T21:02:51Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 21:02, 24. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Slušna percepcija'''-->'''~~Slušna percepcija''' ili '''psihoakustika''' je funkcija [[slušni sustav\|slušnog sustava]] percepcija [[zvuk]]a, ili, točnije, percepcija predmeta i događaja putem zvukova koje oni proizvode (Masterton, [[1992.]]). Zvukovi su vibracije [[molekula]] [[zrak]]a koje podražuju slušni sustav. Ljudi čuju samo molekularne vibracije u rasponu od 20.000 [[Hz]] (titraja u sekundi). [[Amplituda]], [[frekvencija]] i složenost zvučnog vala percipiraju se kao glasnoća (intenzitet), visina i timbar (boja) zvuka.		Slušna percepcija''' ili '''psihoakustika''' je funkcija [[slušni sustav\|slušnog sustava]] percepcija [[zvuk]]a, ili, točnije, percepcija predmeta i događaja putem zvukova koje oni proizvode (Masterton, [[1992.]]). Zvukovi su vibracije [[molekula]] [[zrak]]a koje podražuju slušni sustav. Ljudi čuju samo molekularne vibracije u rasponu od 20.000 [[Hz]] (titraja u sekundi). [[Amplituda]], [[frekvencija]] i složenost zvučnog vala percipiraju se kao glasnoća (intenzitet), visina i timbar (boja) zvuka.

	Čisti tonovi ([[sinus]]ne vibracije) postoje samo u laboratorijima i studijima za snimanje zvuka, dok je u stvarnom životu zvuk uvijek povezan sa složenim obrascem vibracija. Prema jednoj teoriji [[sluh]]a, smatra se da slušni sustav provodi analizu sličnu Fourierovoj razlažući složene zvukove na njihove komponente.		Čisti tonovi ([[sinus]]ne vibracije) postoje samo u laboratorijima i studijima za snimanje zvuka, dok je u stvarnom životu zvuk uvijek povezan sa složenim obrascem vibracija. Prema jednoj teoriji [[sluh]]a, smatra se da slušni sustav provodi analizu sličnu Fourierovoj razlažući složene zvukove na njihove komponente.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T13:35:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Slušna percepcija''' ili '''psihoakustika''' je funkcija [[slušni sustav|slušnog sustava]] percepcija [[zvuk]]a, ili, točnije, percepcija predmeta i događaja putem zvukova koje oni proizvode (Masterton, [[1992.]]). Zvukovi su vibracije [[molekula]] [[zrak]]a koje podražuju slušni sustav. Ljudi čuju samo molekularne vibracije u rasponu od 20.000 [[Hz]] (titraja u sekundi). [[Amplituda]], [[frekvencija]] i složenost zvučnog vala percipiraju se kao glasnoća (intenzitet), visina i timbar (boja) zvuka.

Čisti tonovi ([[sinus]]ne vibracije) postoje samo u laboratorijima i studijima za snimanje zvuka, dok je u stvarnom životu zvuk uvijek povezan sa složenim obrascem vibracija. Prema jednoj teoriji [[sluh]]a, smatra se da slušni sustav provodi analizu sličnu Fourierovoj razlažući složene zvukove na njihove komponente.

== Slušno područje ==
U slušnom području ne postoji ni jedan glavni slušni put usporediv s retinogenikulo-strijarnim putom vidnog sustava. Umjesto toga postoji mreža slušnih putova. [[Akson]]i svakog slušnog živca prekapčaju se u ipsilateralnoj kohlearnoj jezgri ([[Latinski jezik|la]]. ''nucleus cochlearis''), iz koje brojne projekcije vode do gornjih olivarnih jezgara. Aksoni olivarnih [[neuron]]a u sklopu lateralnog lemlniskusa odlaze do donjih kolikula (''colliculi inferiores''), odakle aksoni vode u medijalno koljenasto tijelo (''corpus geniculatum mediale'') u talamusu. Aksoni stanica iz medijalnog koljenastog tijela odlaze u primarno slušno područje u kori velikog [[mozak|mozga]], dok impulsi iz oba [[uho|uha]] prenose i u ipsilateralno i u kontralateralno slušno područje [[korteks]]a.

== Primarna slušna percepcija ==
Kod ljudi je primarno slušno područje smješteno u lateralnoj pukotini (''fissura lateralis''). Okruženo je sekundarnim slušnim područjima. Smatra se da postoji oko šest različitih polja sekundarnog slušnog područja.

Utvrđena su dva glavna načela organizacije primarnog slušnog područja. Prvo, poput drugih kortikalnih područja, i primarno slušno područje organizirano je u funkcionalne kolumne. Okomito unesena mikroelektroda (tj. [[mikroelektroda]] koja je unesena pod pravim kutom na slojeve moždane kore) pokazuje da svi [[neuron]]i u jednoj kolumni optimalno reagiraju na zvukove iste frekvencije. Drugo, i primarno slušno područje je, poput pužnice, tonotopno organizirano. Prednji dijelovi slušnog korteksa odgovaraju na više frekvencije, dok stražnji dijelovi odgovaraju na niže frekvencije [[zvuk]]a.

Malo toga se zna o neuronima u sekundarnom slušnom području jer oni slabo i nekonzistentno odgovaraju na čiste tonove koji se obično koriste u istraživanjima. Rauschecker, Tian i Hauser ([[1995.]]) su na osnovi poznatih činjenica o neuronima sekundarnog [[vid]]nog područja zaključili da bi proučavanje sekundarnog slušnog područja moglo biti uspješnije kad bi se koristili složeniji podražaji. Neuroni sekundarnog vidnog područja odgovaraju na složene vidne podražaje, ali gotovo uopće ne odgovaraju na svjetlosne točke. Ustanovili su da je dozivanje majmuna bilo efikasnije u aktiviranju neurona u njihovim sekundarnim nego u primarnim slušnim područjima. Stoga se čini da je slušni korteks, poput vidnog, organiziran hijerarhijski.

== Lokalizacija zvuka ==
Lokalizacija zvuka u prostoru posredovana je aktivnošću lateralnih i medijalnih gornjih olivarnih jezgara, ali na različite načine. Kad se zvuk javi s čovjekove lijeve strane, prvo dopre do lijevog uha i glasniji je u lijevom uhu. Neki neuroni u medijalnim gornjim olivarnim jezgrama odgovaraju na male razlike u vremenu pristizanja signala iz dva uha, dok neuroni u lateralnim gornjim olivarnim jezgrama reagiraju na male razlike u [[amplituda|amplitudi]] zvuka između lijevog i desnog uha.
Medijalne i lateralne gornje olivarne jezgre projiciraju se kod sisavaca ne samo u donje, već i u gornje kolikule (''colliculi superiores''). Slojevi gornjih kolikula koji primaju slušne informacije iz olivarnih jezgara organizirani su u skladu s mapom slušnog prostora, za razliku od uobičajene lonotopne organizacije struktura slušnog sustava. Drugi slojevi gornjih kolikula primaju vidne informacije, i organizirani su retinotopno.

Mnogi istraživači koje je zanimala lokalizacija zvuka proučavali su [[kukuvija drijemovica|kukuviju drijemovicu]]. Ova ptica može lokalizirati zvukove u prostoru bolje od svih drugih životinja čiji je [[sluh]] ispitivan. Ona je noćni lovac i mora biti u stanju pronaći [[poljski miš|poljske miševe]] samo na osnovi šuškavih zvukova koje ti miševi proizvode u mraku.

Naizrazitije [[Anatomija|anatomsko]] svojstvo je [[perje]] oko lica, koje efikasno reflektira visokofrekventne zvukove, što dijelom objašnjava njihovu izuzetnu sposobnost da lokaliziraju izvor zvuka. One lokaliziraju zvuk na vodoravnoj dimenziji (u odnosu na vrh glave) uspoređujući glasnoću zvuka u lijevom i desnom uhu. Sposobnost lokalizacije zvukova na okomitoj dimenziji (pod pravim kutom u odnosu na vrh glave) nije važna za većinu životinja koje žive na tlu, no izuzetno je važna za one koje love iz zraka. Perje oko lica jest ključ njihove sposobnosti lokalizacije zvuka na okomitoj dimenziji. Desno [[uho]] im je osjetljivije na zvukove iznad vodoravne ravnine jer je perje s desne strane lagano usmjereno prema gore, dok je lijevo uho osjetljivije na zvukove ispod vodoravne ravnine jer je perje s lijeve strane lagano usmjereno prema dolje. Ta okomita razlika veća je za više frekvencije jer [[perje]] efikasnije reflektira visoke frekvencije. Rezultat toga jest da [[kukuvija drijemovica]] može locirati zvukove na okomitoj dimenziji usporedbom intenziteta detektiranih u svakom uhu za različite frekvencije od kojih je zvuk sastavljen. Ona ne može u okomi tom prostoru detektirati zvukove koji se sastoje samo od jedne frekvencije, i nije u stanju locirati složene zvukove u okomitom prostoru kad joj se obrije perje oko lica.

[[Kategorija:Psihologija]]
[[Kategorija:Biologija]]

Slušna percepcija - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica