WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-30T00:24:06Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 00:24, 30. studenoga 2021.
Redak 82:		Redak 82:

	== Povezani članci ==		== Povezani članci ==
	~~{{Commonscat\|Cathedral of Split}}~~
	* [[Konkatedrala sv. Petra u Splitu]]		* [[Konkatedrala sv. Petra u Splitu]]
	* [[Dioklecijanova palača]]		* [[Dioklecijanova palača]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-07T10:45:17Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Vjerski objekt
| ime = Splitska katedrala
| slika = SvDuje.jpg
| veličina_slike = 250px
| opis_slike = Splitska katedrala
| prijašnja_imena =
| lokacija = [[Split]], [[Hrvatska]]
| koordinate = {{Coord|43.507958439226|N|16.440221965313|E|region:HR-17_type:landmark_dim:100|display=inline,title|format=dms}}
| cijena_izgradnje =
| arhitekt =
| godine izgradnje =
| godina završetka =
| renoviran =
| srušen =
| religija = [[Katoličanstvo]]
| patron = [[Sveti Dujam]]
| fasada =
| arhitektonski stil= [[antika]]
| materijal =
| dimenzije =
}}

'''Splitska katedrala''' posvećena je Uznesenju [[Djevica Marija|Blažene Djevice Marije]],<ref>[http://www.ofm.hr/pokret_krunice/publikacije/velika_nada/04.htm Ante Katalinić, "Marija - velika nada Hrvata"]</ref> u narodu je poznata kao [[Katedrala]] [[Sveti Dujam|sv. Dujma]] (sv. Duje). Katedrala je smještena u kompleksu [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]] u [[Split]]u, na [[Peristil]]u i prvotno je bila carski [[mauzolej]], sagrađen početkom [[4. stoljeće|4. stoljeća]]. Katedrala sv. Duje najstarija je katedrala u svijetu.<ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=144&news_ID=3629 Papa u Splitu i Solinu – kolijevci hrvatskog kršćanstva i državnosti]</ref><ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Split/tabid/72/articleType/ArticleView/articleId/79265/Default.aspx Najstarija katedrala na svijetu]</ref>

== Povijest ==

Današnja splitska katedrala izgrađena je u 4. stoljeću kao mauzolej rimskog cara [[Dioklecijan]]a († 316.). Uoči careve smrti, [[Milanski edikt|Milanskim ediktom]] [[313.]] godine, [[kršćanstvo|kršćani]] su dobili slobodu ispovjedanja vjere pa su u [[Salona|Saloni]], upravnom središtu provincije Dalmacije, sagradili [[bazilika|bazilike]] nad grobovima kršćanskih mučenika koje su postale sjedištem hodočašća i kulta svetaca.

U [[7. stoljeće|7. stoljeću]], [[Avari]] i [[Slaveni]] su srušili Salonu. Preživjeli stanovnici su pobjegli na otoke, odakle se, nakon određenog vremena, dio njih vratio na kopno i nastanio u napuštenoj carskoj palači. Carski mauzolej su pretvorili u kršćansku crkvu, uklonili poganske idole i sarkofag u kome je car počivao. Iz srušenih bazilika u Saloni, prenijete su kosti svetih mučenika koje je Dioklecijan dao pogubiti: [[Sveti Dujam|Dujma]], prvog biskupa Salone, i [[Sveti Anastazije|Anastazija]], radnika, koje su pohranili u carev mauzolej posvećen za metropolitsku crkvu. Prema predaji sačuvanoj kod splitskog kroničara [[Toma Arhiđakon|Tome Arhiđakona]] iz [[13. stoljeće|13. stoljeća]], prvi [[Splitsko-makarska nadbiskupija|splitski nadbiskup]] bio je [[Ivan Ravenjanin]] (7. st.) koji je organizirao i uredio splitsku Crkvu.<ref>[http://www.pujanke.hr/splite/katedrpo.htm Mali vodič kroz splitsku katedralu]</ref>

Splitska katedrala poznata je po drvenim vratima koje je izradio domaći majstor [[Andrija Buvina]] [[1214.]] godine, izrezbarivši u orahovini 28 prizora Isusova života. Odlično su očuvana, osim najdonjih dijelova oštećenih nogama prolaznika, Buvina su vrata raritet u europskoj umjetničkoj baštini, jer dok su brončane romaničke vratnice razmjerno brojne od drvenih su preostala jedva koja vrata.<ref>[http://www.corner.hr/kultura/putopisi.asp?id=1281 Katedrale Dalmacije]</ref>

Zvonik je vjerojatno izgrađen u [[13. stoljeće|13. stoljeću]]. Termin oko kojeg se vrti moguća datacija početka gradnje splitskog zvonika jest nestali natpis iz [[1257.]] godine koji je spominjao Kolafisu (Golubicu), udovicu splitskoga kneza Ivana Krčkog, kao donatoricu zvonika, dok joj je lokalna tradicija pridavala zaslugu i za podizanje propovjedaonice u katedrali.<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/Vij172.nsf/AllWebDocs/Zvoniksplitskekatedrale Joško Belamarić, "Zvonik splitske katedrale", Vijenac, broj 172, 2000.]</ref>

== Opis katedrale ==
Građevina je izvana oktogonalnog oblika i imala je natkrivani [[peripter]] sa dvadeset i četiri mramorna stupa s [[korint]]skim [[kapitel]]ima. Portal katedrale je, također, [[antika|antičkog]] porijekla. Na [[barok]]noj kamenoj ploči s tijarom na vrhu istaknut je metropolitanski i [[primas|primacijalni]] status crkve koji je nadbiskupija imala do [[papinska bula|papinske bule]] ''[[Locum Beati Petri]]'' [[1828.]] godine. Na vrhu portala smješten je mali [[sarkofag]] u kojem su sahranjeni ostaci Katarine i Margarite, kćeri kralja [[Bela IV.|Bele IV.]], koje su umrle u [[Klis]]u u vrijeme [[Tatari|tatarske]] najezde sredinom 13. stoljeća.<ref>Kuzmić, Marin (ur.), Sveti Duje, ča te lipa fjera!, str. 69.-70.</ref>

[[Slika:SplitFotoThalerTamas1.jpg|250px|lijevo|mini|Pogled na katedralu iznutra.]]
Katedrala je iznutra okruglog oblika, nadsvođena kupolom s četvrtastim i polukružnim [[niša]]ma, u kojima su nekoć stajali kipovi [[božanstvo|bogova]] i careva. Unutrašnji prostor okružuje osam [[granit]]nih stupova postavljenih na bazi od bijelog kamena, s korintskim kapitelima. Ti stupovi su bili isključivo dekorativne namjene. Nad bogato ukrašenim kapitelima nalazi se vijenac koji čini bazu za drugi red porfirnih stupova. Iznad drugih kapitela nalazi se manji vijenac te [[friz]] s likovima genija, [[Merkur (mitologija)|Merkura]] ''Psyhopomposa'' te medaljoni s likovima cara Dioklecijana i njegove žene, carice Priske.<ref>Kuzmić, Marin (ur.), Sveti Duje, ča te lipa fjera!, str. 70.-71.</ref>

[[Slika:Glavni_oltar_Sv_Dujma.JPG|200px|desno|mini|Pogled na glavni oltar katedrale]]

Po ulazu u katedralu, s lijeve strane, nalazi se šesterostrana [[propovjedaonica]] (''ambon'') nastala 1257. godine darom kneginje Kolafise, udovice splitskog kneza Ivana Frankopana. Izradio ju je majstor Mavro od skupocjenoga crvenog i zelenog porfira koji potječu vjerojatno od uništenog carskog sarkofaga. Propovjedaonica je podignuta na šest [[mramor]]nih stupova koji završavaju raznolikim kapitelima od domaćeg kamena.<ref>Kuzmić, Marin (ur.), Sveti Duje, ča te lipa fjera!, str. 75.</ref>

U [[15. stoljeće|15. stoljeću]] izgrađena su dva kamena oltara sa [[ciborij]]ima koji su smješteni u nišama mauzoleja s lijeve i desne strane glavnog oltara. Desni oltar posvećen glavnom gradskom patronu svetom Dujmu dao je podići [[1427.]] [[Talijani|talijanski]] majstor [[Bonino da Milano]] († 1429.), a oblikovan je kao sarkofag s ležećim likom svetog Dujma u ornatu, koji je glavu položio na aureoli iznad ukrašena jastuka, dok nad njom tri [[anđeo|anđela]] podržavaju nabranu tkaninu poput šatora. Unutarnji dio [[baldahin]]a ciborija oslikali su freskama kasnogotičkog stila splitski slikar [[Dujam Vušković]] i [[Ivan Petrov iz Milana]].[[1429.]] godine. U drugoj polovici [[18. stoljeće|18. stoljeća]], podignut je novi oltar svetog Dujma pa je ovaj tada posvećen [[sveti Josip|svetom Josipu]]. Godine [[1958.]], tijekom restauratorskih radova, uklonjen je [[barok]]ni [[antependij]] i otkriven antički sarkofag s likom Dobrog pastira (''Pastor Bonus''). Na sarkofagu nalazi se oltarna menza s natpisom u ritmiziranim stihovima koja datira iz sredine 13. stoljeća.

Lijevi oltar, posvećen gradskom suzaštitniku [[Sveti Anastazije|svetom Anastaziju]], djelo je umjetnika [[Juraj Dalmatinac|Jurja Dalmatinca]] († 1473./75.) koji ga je izradio [[1448.]] godine, također u obliku sarkofaga s ''gisantom''. Na antependiju oltara nalazi se lijep i realističan reljef s prikazom [[Isus Krist|Kristova]] bičevanja, izrađen po uzoru na [[Donatello]]v crtež.

[[Datoteka:Vestibule And Bell Tower Inside Old Town Of Split.jpg|250px|mini|lijevo]]
U sjevernoj niši katedrale smješten je novi oltar sv. Dujma, rad mletačkog kipara [[Giovanni Maria Morlaiter|Giovannija Marije Morlaitera]] (1699.-1781.) iz [[1767.]] u koji su [[1770.]] godine prenesene svečeve moći. Na antependiju oltara nalazi se reljefni prikaz dekapitacije svetog Dujma izrađen u stilu [[rokoko]]a. Nad oltarom nalazi se ciklus slika s prizorima iz života Djevice Marije, rad mletačkog slikara [[Flamanci|flamanskog]] podrijetla, Pietera de Costera (o. 1615. - 1702.).

Glavni oltar splitske katedrale izgrađen je između 1685. i 1689. godine. Iznad oltara nalazi se rezbareni kasetirani svod sa uljanim sličicama euharistijske tematike, djelo rapskog umjetnika [[Matija Ponzoni|Matije Ponzonija]] (1583.- o. 1670.) izrađeno po narudžbi [[nadbiskup]]a [[Sforza Ponzoni|Sforze Ponzonija]] († 1640.), umjetnikova brata.

[[Datoteka:20210307 Split 001.jpg|250px|mini|desno|Nadogradnja katedrale iz 17. stoljeća]]
Kor je dograđen početkom [[17. stoljeće|17. stoljeća]] na inicijativu splitskog nadbiskupa [[Markantun de Dominis|Markantuna de Dominisa]] (1560.-1624.) tako što je srušen istočni dio zida mauzoleja. Time je narušen peripter, ali je znatno proširena katedrala. U koru se nalaze umjetnički vrijedne drvene korske klupe i nadbiskupski tron, te šest velikih uljanih slika iz ciklusa života svetog Dujma, rad slikara Pietra Ferarija te drveno raspelo iz druge polovice [[14. stoljeće|14. stoljeća]] u obliku grčkog slova Y.

== Zvonik splitske katedrale ==
[[Datoteka:Zvonik_sv._Duje._Split_124408.webm|mini|300px|lijevo|pri vrhu tornja]]
[[Slika:SplitBellTower.JPG|250px|desno|mini|Zvonik splitske katedrale]]
Zvonik katedrale sv. Dujma je jedan od najoriginalnijih crkvenih zvonika na [[Jadransko more|jadranskoj obali]]. Gradnja zvonika započela je sredinom 13. stoljeća i trajala je negdje do sredine [[16. stoljeće|16. stoljeća]]. Zbog iznimno dugog perioda gradnje, kombinacija je romaničkog i gotičkog graditeljstva, no oba stila su u izvrsnom suglasju. U dekorativnim elementima perevladava romanički stil, a izvedba arhitektonske prozračnosti pripada gotičkom stilu gradnje.<ref>Kuzmić, Marin (ur.), Sveti Duje, ča te lipa fjera!, str. 84.-85.</ref>

Zvonik je osebujno graditeljsko djelo, specifično po svojoj vitkosti i transparentnosti, po stepenastom sužavanju prema vrhu i uklopljenosti u antičko graditeljsko okruženje, jer uporabom vijenaca i kapitela, u formatu otvora i lukova, korespondira s [[arkada]]ma Peristila i trabeacijom periptera mauzoleja.

Nisu poznati prvotni projektant i graditelj splitskog zvonika, no zna se da je u 15. stoljeću izvjesni Nikola Tvrdoje upravljao nastavkom gradnje.<ref>Kuzmić, Marin (ur.), Sveti Duje, ča te lipa fjera!, str. 85.</ref> Donatori izgradnje monumentalnog zvonika, osim građana Splita, vjerojatno su ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. i njegova žena kraljica Marija te knez [[Ivan Frankopan]] i žena mu Kolafisa.

Zvonik je temeljito i radikalno restauriran u razdoblju između [[1890.]] i [[1908.]] godine. Posljednji kat s naznakama [[renesansa|renesansnog stila]] u potpunosti je izmijenjen kako bi bio u stilskom suglasju s ostalim katovima zvonika. Brojne antičke ''spolije'' i skulpture s prikazima [[grifon]]a, [[lav]]ova, [[sfinga]] i ljudi uklonjene su. Pojedini ulomci starog zvonika čuvaju se u ''[[Muzej grada Splita|Muzeju grada Splita]]'' ili su ugrađeni u zgradu Tusculuma u Saloni.

== Kripta katedrale ==

Ispod [[mauzolej]]a smještena je kripta posvećena [[Sveta Lucija (mučenica)|sv. Luciji]], djevici i kršćanskoj mučenici.

== Riznica katedrale ==
{{glavni|Riznica splitske katedrale}}
U katedralnoj riznici, smještenoj iznad sakristije, čuva se ''[[Splitski evanđelistar|Evanđelistar sv. Dujma]]'' iz druge polovice [[6. stoljeće|6. stoljeća]], najstariji rukopis pisan na [[pergamena|pergameni]] sačuvan na tlu [[Hrvatska|Hrvatske]]. Među vrijednostima riznice nalaze se dragocjeni arhivski dokumenti, [[srednji vijek|srednjovjekovni]] kodeksi (''[[Historia Salonitana]]''), brojni [[relikvijar]]i, srebrna [[pala]] s oltara sv. Dujma iz prve polovice [[14. stoljeće|14. stoljeća]], [[misno ruho]] i [[misno posuđe|posuđe]] te čudotvorna [[ikona]] ''[[Gospa od zvonika|Gospe od zvonika]]'' prenesena iz crkvice iznad Željeznih vrata.

== Izvori ==
{{Izvori}}

== Literatura ==

* ''Kuzmić, Marin (ur.), Sveti Duje, ča te lipa fjera!, Marjan tisak, Split, 2004.'' {{ISBN|953-214-157-X}}

== Povezani članci ==
{{Commonscat|Cathedral of Split}}
* [[Konkatedrala sv. Petra u Splitu]]
* [[Dioklecijanova palača]]
* [[Splitsko-makarska nadbiskupija]]

{{Katedrale u Hrvatskoj}}

[[Kategorija:Katoličke katedrale u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Katoličke crkve u Splitu]]
[[Kategorija:Mauzoleji]]
[[Kategorija:Splitsko-makarska nadbiskupija]]
[[Kategorija:Zaštićeno kulturno dobro]]

Splitska katedrala - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica