WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T04:57:09Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 04:57, 18. studenoga 2021.
Redak 46:		Redak 46:
	[[datoteka:Moon nearside LRO.jpg\|mini\|300px\|desno\|Bliža strana [[Mjesec]]a koju stalno vidimo sa [[Zemlja\|Zemlje]].]]		[[datoteka:Moon nearside LRO.jpg\|mini\|300px\|desno\|Bliža strana [[Mjesec]]a koju stalno vidimo sa [[Zemlja\|Zemlje]].]]

	'''Svjetlost''' je [[elektromagnetsko zračenje]] koje je vidljivo ljudskom [[oko\|oku]]. Ljudsko oko u prosjeku može vidjeti svjetlost s [[valna duljina\|valnom duljinom]] u rasponu od 380 do 780 [[metar\|nm]] ('''vidljiva svjetlost'''), koje ljudsko [[oko]] razlikuje kao [[Boja\|boje]], od ljubičaste s najmanjom do crvene s najvećom valnom duljinom.<ref>{{~~cite book~~ \| title = Biology: Concepts and Applications \| author = Cecie Starr \| publisher = Thomson Brooks/Cole \| year = 2005 \| isbn = 053446226X \| url = http://books.google.com/?id=RtSpGV_Pl_0C&pg=PA94}}</ref> Svjetlost u širem smislu uključuje i [[Ultraljubičasto zračenje\|ultraljubičasto]] i [[infracrveno zračenje]].		'''Svjetlost''' je [[elektromagnetsko zračenje]] koje je vidljivo ljudskom [[oko\|oku]]. Ljudsko oko u prosjeku može vidjeti svjetlost s [[valna duljina\|valnom duljinom]] u rasponu od 380 do 780 [[metar\|nm]] ('''vidljiva svjetlost'''), koje ljudsko [[oko]] razlikuje kao [[Boja\|boje]], od ljubičaste s najmanjom do crvene s najvećom valnom duljinom.<ref>{{Citiranje knjige \| title = Biology: Concepts and Applications \| author = Cecie Starr \| publisher = Thomson Brooks/Cole \| year = 2005 \| isbn = 053446226X \| url = http://books.google.com/?id=RtSpGV_Pl_0C&pg=PA94}}</ref> Svjetlost u širem smislu uključuje i [[Ultraljubičasto zračenje\|ultraljubičasto]] i [[infracrveno zračenje]].

	Kao i sve ostalo elektromagnetsko zračenje, svjetlost se širi konačnom brzinom ''c'' ([[brzina svjetlosti]]), koja u [[vakuum]]u iznosi:		Kao i sve ostalo elektromagnetsko zračenje, svjetlost se širi konačnom brzinom ''c'' ([[brzina svjetlosti]]), koja u [[vakuum]]u iznosi:

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-14T02:43:10Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:EM spectrumrevised.png|mini|300px|desno|[[Spektar (fizika)|Spektar elektromagnetskih valova]] s istaknutim dijelom vidljive svjetlosti.]]

<div class=floatright style="margin-left: 1em;">
'''Boje vidljive ljudskom oku'''<br>
<table border="0" cellspacing="0" cellpadding="2">
<tr>
<th>Boja</th>
<th>raspon valnih duljina</th>
<th>frekvencijski raspon</th>
</tr>
<tr><td>[[crvena]]</td>
<td style="background:#DF0000; color:white; text-align:center;">~ 625 – 740 nm</td>
<td style="background:#DF0000; color:white; text-align:center;">~ 480 – 405 THz</td>
</tr>
<tr><td>[[narančasta]]</td>
<td style="background:#FF8000; color:white; text-align:center;">~ 590 – 625 nm</td>
<td style="background:#FF8000; color:white; text-align:center;">~ 510 – 480 THz</td>
</tr>
<tr><td>[[žuta]]</td>
<td style="background:#FFFF00; color:black; text-align:center;">~ 565 – 590 nm</td>
<td style="background:#FFFF00; color:black; text-align:center;">~ 530 – 510 THz</td>
</tr>
<tr><td>[[zelena]]</td>
<td style="background:#00FF00; color:black; text-align:center;">~ 500 – 565 nm</td>
<td style="background:#00FF00; color:black; text-align:center;">~ 600 – 530 THz</td>
</tr>
<tr><td>[[cijan]]</td>
<td style="background:#00E0E0; color:black; text-align:center;">~ 485 – 500 nm</td>
<td style="background:#00E0E0; color:black; text-align:center;">~ 620 – 600 THz</td>
</tr>
<tr><td>[[plava]]</td>
<td style="background:#0000FF; color:white; text-align:center;">~ 440 – 485 nm</td>
<td style="background:#0000FF; color:white; text-align:center;">~ 680 – 620 THz</td>
</tr>
<tr><td>[[ljubičasta]]</td>
<td style="background:#50007F; color:white; text-align:center;">~ 380 – 440 nm</td>
<td style="background:#50007F; color:white; text-align:center;">~ 790 – 680 THz</td>
</tr>
</table>
</div>

[[datoteka:Sun to Earth.JPG|mini|300px|desno|[[Sunčeva svjetlost|Sunčevoj svjetlosti]] je potrebno 8 [[minuta]] i 19 [[sekunda|sekundi]] da bi stigla do [[Zemlja|Zemlje]] (udaljenost od 150 milijuna [[kilometar]]a).]]

[[datoteka:The Sun by the Atmospheric Imaging Assembly of NASA's Solar Dynamics Observatory - 20100801.jpg|mini|desno|300 px|[[Sunce]] je osnovni ili primarni izvor svjetlosti.]]

[[datoteka:Moon nearside LRO.jpg|mini|300px|desno|Bliža strana [[Mjesec]]a koju stalno vidimo sa [[Zemlja|Zemlje]].]]

'''Svjetlost''' je [[elektromagnetsko zračenje]] koje je vidljivo ljudskom [[oko|oku]]. Ljudsko oko u prosjeku može vidjeti svjetlost s [[valna duljina|valnom duljinom]] u rasponu od 380 do 780 [[metar|nm]] ('''vidljiva svjetlost'''), koje ljudsko [[oko]] razlikuje kao [[Boja|boje]], od ljubičaste s najmanjom do crvene s najvećom valnom duljinom.<ref>{{cite book | title = Biology: Concepts and Applications | author = Cecie Starr | publisher = Thomson Brooks/Cole | year = 2005 | isbn = 053446226X | url = http://books.google.com/?id=RtSpGV_Pl_0C&pg=PA94}}</ref> Svjetlost u širem smislu uključuje i [[Ultraljubičasto zračenje|ultraljubičasto]] i [[infracrveno zračenje]].

Kao i sve ostalo elektromagnetsko zračenje, svjetlost se širi konačnom brzinom ''c'' ([[brzina svjetlosti]]), koja u [[vakuum]]u iznosi:

:<math> c \,=\, 299\,\,792\,\,458\ \,m/s\,</math>

U prozirnim materijalima brzina svjetlosti je manja i mijenja u omjeru:

:<math> c_{mat} ={c \over n} </math>

gdje je: ''n'' - [[indeks loma]] za određeni [[materijal]]. Indeks loma ovisi o [[frekvencija|frekvenciji]] svjetlosti i uvijek je veći od jedinice. Prema [[Teorija relativnosti|relativističkoj fizici]] brzina svjetlosti u vakuumu univerzalna je [[konstanta]], jednaka u svim sustavima, bez obzira na njihovu relativnu brzinu. Ona je ujedno najveća moguća brzina širenja [[signal]]a.<ref>'''svjetlost''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59121] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>

== Izvori svjetlosti ==
{{glavni|Izvori svjetlosti}}

'''Svjetlo''' je [[osjećaji|osjećaj]] koji nastaje podražajem [[Vidni živac|očnog živca]] u [[oko|oku]]. Taj [[podražaj]] dolazi u naše oko s pojedinih tijela koja nas okružuju, pa ih tako vidimo. [[Fizikalno tijelo]] s kojega dolazi takav podražaj zove se '''izvor svjetlosti'''. Izvori svjetlosti mogu biti primarni i sekundarni, prirodni i umjetni.

'''Primarni izvori svjetlosti''' su ona tijela koja svijetle sama od sebe. To su na primjer:
* tijela visoke [[temperatura|temperature]], [[Sunce]], [[zvijezde]] i užarene [[kovine]];
* tijela koja isijavaju svjetlost na račun kemijskih procesa koji se u njima zbivaju, na primjer [[fosfor]], svijetleći kukci i tako dalje;
* tijela koja svijetle zbog [[Električni izboj|električnih izbijanja]], na primjer razrijeđeni plinovi u svijetlećim cijevima.

'''Sekundarni izvori svjetlosti''' su sva tijela od kojih se svjetlost odbija. Tako je na primjer [[Mjesec]] sekundarni izvori svjetlosti jer se od njega odbija svjetlost koja dolazi sa Sunca.

'''Umjetni izvori svjetlosti''' su na primjer tijela koja svijetle izgaranjem ili zbog zagrijavanja [[električna struja|električnom strujom]] na visoku temperaturu. Među ta tijela spadaju [[Baklja|baklje]], [[Svijeća|svijeće]], petrolejske svjetiljke, [[žarulja|žarulje]], [[električni luk]] i tako dalje.

Promatramo li plamen svijeće kroz cijev, vidjet ćemo ga samo onda ako je [[cijev]] ravna. Kroz savijenu cijev ne možemo vidjeti [[plamen]]. Također ga ne možemo vidjeti ni onda ako između oka i plamena stavimo neprozirno tijelo. '''Odatle zaključujemo da se svjetlost u homogenom sredstvu od svojeg izvora rasprostire na sve strane i to pravocrtno. To je zakon pravocrtnog širenja svjetlosti'''.

Kad svjetlost prolazi kroz vrlo mali otvor, kažemo da je to '''zraka svjetlosti'''. Ako je otvor veći pa prolazi više zraka, onda je to '''snop svjetlosti'''. Snop svjetlosti je [[stožac]] kojemu je vrh u izvoru svjetlosti. Zraka je vrlo uski snop svjetlosti. Posljedica pravocrtnog širenja svjetlosti je '''sjena'''. To je neosvijetljeni čunasti prostor iza neprozirnog tijela. Zbog sjene, koju Mjesec baca, nastaje [[pomrčina Sunca]] kada Mjesec u svojem gibanju oko Zemlje dođe u pravac Sunca i Zemlje. Mjesec tada sprječava prolaz Sunčevim zrakama na Zemlju. Promatrač koji se nalazi na Zemlji u toj sjeni vidi crnu Mjesečevu plohu koja prolazi ispred Sunca. Isto tako nastaje i [[pomrčina Mjeseca]] kada Zemlja dođe u pravac između Sunca i Mjeseca. Tada sjena Zemlje pada na Mjesec i nastaje pomrčina Mjeseca.

Zbog pravocrtnog širenja svjetlosti nastaje obrnuta slika u tamnoj komori ([[Latinski jezik|lat]]. [[camera obscura]]). To je kutija s malim otvorom, pa zrake svjetlosti, koje dolaze od predmeta, stvaraju obrnutu sliku dobro osvijetljenog predmeta na strani kutije nasuprot rupici. Onaj dio optike koji geometrijski istražuje zakone rasprostiranja svjetlosti zove se [[geometrijska optika]].<ref>Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>

== Svjetlost - elektromagnetsko zračenje ==
{{glavni|Elektromagnetski spektar}}

'''Elektromagnetski spektar '''prikaz je jakosti elektromagnetskoga zračenja kao funkcije njegove [[frekvencija|frekvencije]], odnosno [[valna duljina|valne duljine]]. Obuhvaća sve vrste elektromagnetskih valova, od niskofrekventnih [[Radio valovi|radiovalova]] (valne duljine od nekoliko [[kilometar]]a) preko [[Mikrovalovi|mikrovalova]] (30 cm do 1 mm) i područja optičkih spektara ([[Infracrveno zračenje|infracrvenoga zračenja]], vidljive svjetlosti, [[Ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastoga zračenja]]; od 1 mm do 1 nm) do visokofrekvencijskoga [[Rendgenske zrake|rendgenskog zračenja]] (valne duljine do približno 1 pm) i [[Gama-čestica|gama-zračenja]]. Promjene u energijskim razinama [[elektron]]a odražavaju se uglavnom na ultraljubičastim i vidljivim spektrima, a od vibracijske i rotacijske energije [[molekula]] potječu infracrveni spektri.

[[datoteka:Speed of light from Earth to Moon.gif|mini|center|680px|Crtežem je prikazano vrijeme širenja svjetlosti od [[Zemlja|Zemlje]] (lijevo) do [[Mjesec]]a (desno) koje traje 1,255 [[sekunda|sekundi]].]]

[[datoteka:Fényvisszaverődés.jpg|mini|desno|300px|[[Refleksija]]: zraka svjetlosti koja pada na neku [[ravnina|ravninu]] reflektira se tako da je upadni kut ''α'' jednak kutu refleksije ''β'', a upadna i reflektirana (odbijena) zraka leže u istoj ravnini.]]

[[datoteka:Fénytörés.jpg|mini|desno|300px|[[Refrakcija]] ili [[lom svjetlosti]].]]

[[datoteka:Wavelength=slitwidthspectrum.gif|mini|desno|300px|Prikaz [[ogib]]a kada je otvor na zapreci jednak [[valna duljina|valnoj duljini]] [[val]]a.]]

[[datoteka:Interferenz.jpg|mini|desno|300px|[[Interferencija valova|Interferencija]] dvaju kružnih [[val]]ova.]]

[[datoteka:Prism rainbow schema.png|mini|desno|300px|[[Disperzija (optika)|Disperzija]] kod [[optička prizma|optičke prizme]] uzrokuje da se bijela svjetlost razloži na [[Spektar (boja)|dugine boje]].]]

== Pojave vezane uz svjetlost ==
Osnovne su pojave vezane uz širenje svjetlosti: [[refleksija]] ([[odbijanje valova]]), [[refrakcija]] ([[lom svjetlosti]]), [[ogib]] ([[difrakcija]]), [[Interferencija valova|interferencija]] i [[polarizacija svjetlosti]]. Refleksija i refrakcija svjetlosti nastaju kada zrake svjetlosti stignu na granicu dvaju optičkih sredstava različite optičke gustoće. Tada se dio svjetlosti reflektira, a dio lomi po zakonima refleksije i loma. Ogib je odstupanje od ravnocrtnoga širenja svjetlosti kada ona naiđe na zapreku, dok se interferencijom, koja nastaje kombinacijom svjetlosnih valova iz dvaju izvora, stvaraju tamnije i svjetlije plohe. Polarizacija svjetlosti je uređenje titranja električnoga i magnetskoga polja koje nastaje međudjelovanjem svjetlosti i tvari: refleksijom, [[dvolom]]om ili [[Disperzija (optika)|disperzijom]].

== Povijest ==
Teorije o naravi svjetlosti razvijale su se i mijenjale kako su se otkrivale pojave o njezinu širenju.

=== Korpuskularna teorija ===
{{glavni|Korpuskularna teorija}}

Kako bi objasnio ravnocrtno širenje svjetlosti i pojave refleksije i loma, [[Isaac Newton|I. Newton]] je 1672. pretpostavio da se svjetlost sastoji od roja sitnih čestica, koje se gibaju određenom brzinom.

=== Valna teorija ===
{{glavni|Valna teorija}}

Newtonov autoritet zasjenio je gotovo istodobnu teoriju [[Christiaan Huygens|C. Huygensa]] koja je svjetlosne pojave opisala s pomoću valnoga gibanja hipotetičnoga savršeno [[elastičnost|elastičnoga]] sredstva. [[Ole Rømer]] je bio danski astronom koji je 1676. prvi izmjerio brzinu svjetlosti. Početkom 19. stoljeća otkrivene su [[Interferencija valova|interferencija]] i [[ogib]] ([[difrakcija]]) svjetlosti ([[Thomas Young|T. Young]]; [[Augustin Jean Fresnel|A. J. Fresnel]]), a valna je teorija svjetlosti u nešto izmijenjenom obliku opet vraćena jer su se te pojave mogle objasniti samo pretpostavkom o valnoj naravi svjetlosti. Mjerenjem brzine širenja svjetlosti u različitim prozirnim sredstvima (1849.) ustanovljeno da se brzina svetlosti mijenja suprotno Newtonovim predviđanjima. Jedino je ostalo otvoreno pitanje hipotetičnoga sredstva, etera, kojim se valovi svjetlosti šire. [[Eter]] je morao biti bez mase, a ipak imati savršena elastična svojstva.

=== Elektromagnetska teorija svjetlosti ===
{{glavni|Maxwellove jednadžbe}}

Otkriće [[polarizacija svjetlosti|polarizacije svjetlosti]] uputilo je na vezu između svjetlosti i [[Elektromagnetizam|elektromagnetskih pojava]]. Elektromagnetska teorija svjetlosti [[James Clerk Maxwell|J. C. Maxwella]] (1873.) objasnila je sve do tada poznate pojave. Prema toj teoriji, svjetlost je [[elektromagnetski val]] vrlo visoke [[frekvencija|frekvencije]], koji [[titranje|titra]] okomito na smjer vlastitoga širenja. Pokusi [[Heinrich Rudolf Hertz|H. R. Hertza]] (1886.) pokazali su ispravnost Maxwellove teorije.

=== Fotoelektrični učinak ===
{{glavni|Fotoelektrični učinak}}

[[Wilhelm Hallwachs|W. Hallwachs]] (1888.) otkrio je da svjetlost, kada pada na [[metal]], izbacuje [[elektron]]e iz njihovih stacionarnih stanja na površini metala. [[Philipp Lenard|P. Lenard]] ustanovio je da se zakoni fotoelektričnog učinka ne mogu uskladiti s načelima valne teorije. Suprotno valnoj teoriji energija izbačenih elektrona bila je neovisna o [[Svjetlosna jakost|svjetlosnoj jakosti]], a razmjerna frekvenciji svjetlosti. [[Albert Einstein|A. Einstein]] (1905.) ponovno je postavio teoriju svjetlosti na korpuskularne temelje. Prema Einsteinu, svjetlost je roj [[čestica]], [[foton]]a, kojih je [[energija]] dana [[Max Planck|Planckovim]] izrazom:

:<math>E = h \cdot \nu </math>

gdje je: ''h'' - [[Planckova konstanta]], a ''ν'' - [[frekvencija]]. Fotoni su čestice svjetlosti kojima je [[masa]] mirovanja nula, a šire se brzinom svjetlosti.

=== Dualističku narav svjetlosti ===
{{glavni|Dualizam (fizika)}}

[[Kvantna teorija]] svjetlosti objašnjava dualističku narav svjetlosti, koja se nedvojbeno pokazuje u pojavama interferencije i fotoelektričnog učinka. Prema toj teoriji svjetlost nastaje kvantnim prijelazima elektrona iz jednog energetskoga stanja u [[atom]]u (ili u [[kristalna rešetka|kristalnoj rešetki]]) u drugo. Elektroni su u atomima raspoređeni po stanjima određene energije (kvantna stanja) i dok se nalaze u tim stanjima, ne emitiraju energiju. Pri prijelazu elektrona u kvantno stanje niže energije, razlika u energiji emitira se kao kvant elektromagnetskoga zračenja:

:<math>E = h \cdot \nu </math>

Vrsta emitiranoga [[zračenje|zračenja]] ovisi o razlici energije početnog i konačnoga stanja. Ako je energetska razlika tolika da se frekvencija zračenja nalazi između 4∙10<sup>14</sup> i 8∙10<sup>14</sup> [[Hz]], emitirana energija ima oblik vidljive svjetlosti. Na isti se način objašnjava i [[Apsorpcija (razdvojba)|apsorpcija]] svjetlosti: kvant svjetlosti, predajući svoju energiju elektronu, prebacuje ga iz stanja niže u stanje više energije. Kako su samo neka energetska stanja u atomu moguća, jasno je da će svako [[fizikalno tijelo]] apsorbirati upravo one frekvencije koje i samo emitira. Tako emitirani kvant energije širi se prostorom u obliku elektromagnetskoga vala. U kvantnoj teoriji svjetlosti procesi emisije i apsorpcije svjetlosti tumače se korpuskularno, dok se širenje svjetlosti i pojave povezane s time tumače valnom teorijom svjetlosti. Dualizam val – čestica proširen je i na [[tvar]] i temelj je shvaćanja [[priroda|prirode]].

=== Doprinos Ruđera Boškovića tumačenju svjetlosti ===
{{glavni|Ruđer Bošković}}

Bošković je smatrao da ''svjetlost može biti kao neko fino istakanje i kao neka para koju izbacuje žestoka vatrena fermentacija''. Tvrdio je da je struktura svjetlosnih čestica, iako su male mase, složena i da se zrake različitih boja međusobno razlikuju. Kako bi objasnio zašto se na prelasku iz jednog optičkog sredstva u drugo dio svjetlosnog snopa reflektira a dio prelama, pretpostavio je da je svjetlosna čestica složena od mnoštva čestica nižeg reda povezanih elastičnim [[sila]]ma. Ako u trenutku emisije čestice koje čine svjetlosnu česticu dobiju različite početne brzine sporije će čestice usporavati brže a brže će ubrzavati sporije pa će se svjetlosna čestica rastezati i stezati. Ovisno je li svjetlosna čestica rastegnuta ili stegnuta u trenutku kad dolazi do granične površine između dva optička sredstva ona će se odbiti ili proći.

Boškovićevi opisi zagrijavanja tvari s pomoću svjetlosti zvuče moderno: "Sunčeve zrake podavaju vrlo neznatnim česticama tijela gibanje iz kojeg ... nastaje [[toplina]]…"

Osmislio je (ali nije proveo) [[pokus]] kojim je s pomoću dva [[teleskop]]a od kojih je jedan napunjen vodom namjeravao utvrditi je li svjetlost čestične ili valne prirode.<ref>[[Goran Pichler]], Svjetlost, [[Leksikon Ruđera Boškovića]] str. 129-131 {{ISBN|978-953-268-020-1}}</ref>

[[datoteka:Luminosity.png|mini|desno|300px|[[Fotometrija]]: funkcija osjetljivosti [[oko|oka]] prikazana je na dijagramu kojemu se na apscisi nalaze [[valna duljina|valne duljine]] približno je simetrična krivulja s oštrim maksimumom jednakim jedinici na valnoj duljini 555 [[metar|nm]] za dnevnu osjetljivost (crno) i 507 nm za noćnu osjetljivost (zeleno). Njezina je vrijednost za valnu duljinu 600 nm 0,63, a za valne duljine 380 i 780 nm iznosi 0.]]

[[datoteka:Redshift blueshift.svg|mini|desno|300px|[[Crveni pomak]] (gore) i [[plavi pomak]] (dolje).]]

[[datoteka:Redshift.svg|mini|desno|200px|[[Spektar (fizika)|Spektralne linije]] udaljene [[galaksija|galaksije]] u usporedbi sa [[Sunce|Sunčevim]] (lijevo).]]

== Boje ==
{{glavni|Boja}}

Ljudsko [[oko]] reagira samo na vrlo ograničeni raspon valnih duljina, na vidljivu svjetlost. Međutim, ono odlično raspoznaje i vrlo male razlike unutar tog raspona. Te male razlike nazivamo [[boja|boje]]. Boje su dakle male frekvencijske razlike u području vidljive svjetlosti. Najkraću valnu duljinu imaju ljubičasta i plava svjetlost, a najdulju crvena svjetlost. Spektar vidljivog zračenja čine:
* [[ljubičasta]] boja (najveća [[frekvencija]], najkraća [[valna duljina]]),
* [[plava]] boja,
* [[zelena]] boja,
* [[žuta]],
* [[narančasta]] boja i
* [[crvena]] boja (najniža frekvencija, najdulja valna duljina).

Bijela svjetlost sastavljena je od kontinuiranog niza svih boja vidljivog spektra. U praksi pod bojom nekog tijela možemo smatrati boju koje tijelo reflektira kada je osvijetljeno bijelom svjetlošću, to jest tijelo će biti obojeno nekom bojom ako mu površina apsorbira bijelu svjetlost samo na određenom valnom području. Boja dakle ovisi o frekvenciji reflektiranog zračenja. Bijela površina je ona koja u jednakoj mjeri reflektira sva valna područja bijele svjetlosti.

Crna površina je ona koja u potpunosti apsorbira bijelu svjetlost. Siva površina u jednakoj mjeri reflektira sva valna područja bijele svjetlosti, ali ih i djelomično apsorbira.
Bijela, crna i siva su [[akromatske boje]], a sve ostale boje su kromatske. Osnovna svojstva kromatskih boja:
* [[ton]] (pojam vezan za ime boje na primjer crvena, zelena),
* svjetlina (ovisi o [[Jakost zračenja|jakosti ili intenzitetu zračenja]]),
* zasićenost (ovisi o čistoći boje).

Kraće se valne duljine učinkovitije raspršuju po [[zrak]]u nego dulje valne duljine. Nebo je plavo jer se kratke valne duljine (plava svjetlost) najviše raspršuju. [[Sunce]] isijava najviše energije u vidljivom dijelu spektra elektromagnetskoga zračenja. Vrlo vruća [[zvijezda]] emitira većinu svjetlosti u ultraljubičastom području. Vrlo hladna zvijezda (na temperaturi nižoj od 1000 K) većinu zračenja emitira u infracrvenom području. Sunce, po mnogome prosječna zvijezda emitira većinu energije u vidljivom dijelu elektromagnetskoga spektra.

=== Koja je tvar koje boje? ===
[[Vegetacija]] upija crvenu i plavu svjetlost, a zrcali zelenu, pa nam stoga [[biljke]] izgledaju zeleno. Tvar koja upija plavo, a reflektira crveno izgleda nam crvena; koja upija crvenu svjetlost, a reflektira plavu je plava; koja podjednako reflektira svjetlost u svim bojama je bijela ili crna ili siva. Npr. ruža je crvena zato što se sve boje osim crvene upijaju unutar ruže, a samo se crvena boja reflektira. Crno i bijelo su u osnovi isto, a razlika je samo u količini reflektirane svjetlosti, a ne u njihovoj boji.
Sve boje koje vidimo na [[Zemlja|Zemlji]] i drugdje su samo pitanje koje se valne duljine [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] najbolje reflektiraju.

== Dopplerov učinak ==
{{glavni|Dopplerov učinak}}

'''Dopplerov učinak''' je promjena promatrane valne duljine vala zbog međusobnog približavanja ili udaljavanja izvora vala i promatrača. Valne duljine spektralnih linija svjetlosti povećavaju se (pomiču prema crvenom području spektra) kada se izvor udaljava, a smanjuju se (pomiču prema plavom području spektra) kada se izvor približava promatraču. Proučavanjem Dopplerova učinka svjetlosti [[zvijezda]] i drugih [[nebesko tijelo|nebeskih tijela]] može se odrediti radijalna [[brzina]] njihova gibanja.

=== Crveni pomak ===
{{glavni|Crveni pomak}}

'''Crveni pomak''' je pomak [[Spektar (fizika)|spektralnih linija]] svjetlosti (povećanje [[valna duljina|valnih duljina]]) prema [[Infracrveno zračenje|crvenom dijelu spektra]]. Općenitije, pomak spektralnih linija [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskih valova]] prema većim valnim duljinama u spektru. Nastaje kad se izvor elektromagnetskih valova udaljava, što je brže udaljavanje izvor veći je crveni pomak (Dopplerov učinak) ili kad se izvor elektromagnetskih valova nalazi u snažnom [[gravitacijsko polje|gravitacijskom polju]], a emitirani se valovi šire prema slabijem gravitacijskom polju. Kozmički crveni pomak odražava opće širenje [[svemir]]a ([[Hubbleov zakon]]). Gravitacijski crveni pomak nastaje gubitkom energije [[foton]]a u gravitacijskome polju. Dokazan je [[Mössbauerov efekt|Mössbauerovim učinkom]] i zapažen je u spektrima [[zvijezda]] s jakim gravitacijskim poljem.

==Izvori==
{{izvori}}

== Poveznice ==
* [[Svjetlosno zagađenje]]

[[Kategorija:Elektromagnetsko zračenje]]
[[Kategorija:Optika]]

Svjetlost - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica