WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-18T09:24:41Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Takaaki Kajita
| slika =Takaaki Kajita 5171-2015.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[9. ožujka]] [[1959.]]
| mjesto_rođenja = [[Higashimatsuyama]], [[Saitama, prefektura|Saitama]], [[Japan]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| prebivalište =
| državljanstvo =
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = Sveučilište u Saitami [[Sveučilište u Tokiju]]
| alma_mater = Međunarodno središte za fiziku elementarnih čestica u Tokiju [[Sveučilište u Tokiju]]
| doktorski_mentor = [[Masatoshi Koshiba]]
| doktorski_studenti =
| poznat_po =
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (2015.)
| religija =
| fusnote =
}}

'''Takaaki Kajita''' ([[Higashimatsuyama]], 9. ožujka 1959.), japanski [[fizičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1981.) na Sveučilištu Saitama, a [[doktor]]irao (1986) na [[Sveučilište u Tokiju|Tokijskom sveučilištu]]. Zaposlen u Međunarodnom središtu za fiziku elementarnih čestica u [[Tokio|Tokiju]] (od 1986.) i na Sveučilištu u Tokiju (od 1992.). Radio na pokusu Kamiokande-II, kojim se u [[spremnik]]u vode od 3 000 [[tona]] u [[rudnik]]u Kamioka pokušavalo [[detektor|detektirati]] [[neutrino|neutrine]]. Većina neutrina prolazila je kroz [[voda|vodu]] bez međudjelovanja, a samo su se rijetki sudarali s [[molekula]]ma vode, pri čem je nastajao [[elektron]] koji se u vodi gibao [[Brzina svjetlosti|brže od svjetlosti]] i stvarao [[Čerenkovljevo zračenje]]. Kajita je bio član skupine koja je (1987.) detektirala neutrine [[supernove]] 1987A, što je bilo prvi put da su zapaženi neutrini emitirani iz nekog određenog izvora koji nije [[Sunce]]. Detektor Kamiokande-II mogao je opažati elektronske i mionske neutrine nastale sudarima [[Kozmičke zrake|kozmičkog zračenja]] sa [[Zemljina atmosfera|Zemljinom atmosferom]]. Nedostatak elektronskih i mionskih neutrina protumačen je (1992.) njihovim pretvaranjem u tauonske neutrine, koje [[detektor]] nije mogao opažati. Promjene okusa neutrina upućivale su na zaključak da neutrini imaju [[masa|masu]]. Detektor Kamiokande-II zamijenjen je (1996.) detektorom Super Kamiokande, koji je sadržavao 50 000 tona vode. Nakon dvije godine promatranja, Kajitina je skupina potvrdila da je broj mionskih neutrina koji stižu iz [[atmosfera|atmosfere]] veći od broja mionskih neutrina koji stižu iz [[Zemlja|Zemlje]]. To je protumačeno time da su mionski neutrini koji su putovali kroz Zemlju imali više vremena preobraziti se u tauonske neutrine nego oni koji su izravno stigli iz atmosfere. Za otkriće oscilacija okusa neutrina, koje je potvrdilo da neutrini imaju masu, s [[Arthur Bruce McDonald|A. B. McDonaldom]] dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 2015. <ref> '''Kajita, Takaaki''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70049] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Neutrino ==
{{Glavni|Neutrino}}
[[datoteka:FirstNeutrinoEventAnnotated.jpg|mini|desno|300px|Upotrebom [[Komora na mjehuriće|komore na mjehuriće]] prvi puta je otkriven [[neutrino]] 13. prosinca 1970. Neutrino je udario [[proton]] u [[vodik]]ovom [[atom]]u. [[Sraz]] se vidi na desnoj strani, gdje se sijeku 3 linije.]]
'''Neutrino''' ([[Talijanski jezik|talijanski]], od neutr[on] + -ino, talijanski deminutivni nastavak) (oznaka ''ν'') je [[subatomska čestica]], [[lepton]] bez [[Električni naboj|električnoga naboja]], vrlo malo [[Relativna atomska masa|mase]], koji se giba brzinom bliskom [[brzina svjetlosti|brzini svjetlosti]]. Neutrino je kao laku električki neutralnu česticu [[spin]]a ½ postulirao [[Wolfgang Pauli]] (1930.) kako bi objasnio [[Zakon očuvanja energije|očuvanje energije]] u nekim [[Nuklearna reakcija|nuklearnim procesima]] (na primjer: 13N → 13C + ''e+'' + ''ν''). Nakon što je [[James Chadwick]] 1932. otkrio neutron, [[Enrico Fermi]] je 1934. ugradio Paulijevu postuliranu česticu u svoju teoriju [[Slaba nuklearna sila|slabe sile]] i nazvao ju neutrinom (malim neutronom). Kao svaka čestica koja zadovoljava [[Fermi-Diracova statistika|Fermi-Diracovu statistiku]], i neutrino ima [[Antitvar|antičesticu]], takozvani [[antineutrino]], koji se od neutrina razlikuje samo u svojstvima simetrije. Elektronski se neutrino emitira iz [[proton]]a u pozitivnom [[Beta raspad|beta raspadu]] (''p → n + e+ + νe'') dok se elektronski antineutrino emitira iz neutrona u negativnom beta-raspadu (''n → p + e– + ν–e'').

Mjerenjima između 1954. i 1956. uspjelo se opaziti neutrine putem takozvanog inverznoga β-procesa. U pokusu koji je izveo [[Frederick Reines]] opaženi su elektronski antineutrini, [[Elektronski uhvat|uhvatom]] kojih se, u skladu s Fermijevom teorijom, na jezgrama [[vodik]]a stvaraju neutroni i [[pozitron]]i: ν̄ + p → n + e+. [[Akcelerator čestica|Akceleratorski]] [[pokus]]i omogućili su otkriće mionskih (1962.) i tauonskih (sredinom sedamdesetih) neutrina, stvorenih u paru s [[mion]]ima i [[tauon]]ima. Da se radi o neutrinima druge generacije pokazali su pokusi, koje su izveli [[Leon Lederman]], [[Melvin Schwartz]] i [[Jack Steinberger]]. [[Kozmičke zrake|Kozmičke]] su neutrine detektirali Raymond Davis, ml. i [[Masatoshi Koshiba]]. Uz kozmičke neutrine vezano je otkriće oscilacija okusa neutrina: pošto su prije ustanovljene zasebne neutrinske vrste (okusi νe, νμ, ντ kojima su zaokružene tri obitelji čestica [[Standardni model|standardnoga modela čestica]]), za elektronske neutrine emitirane sa [[Sunce|Sunca]] ustanovljena je njihova transmutacija u mionske, a za mionske neutrine stvorene u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] njihov prijelaz u tauonske neutrine. Pokuse s velikim vodenim detektorima neutrina smještenim duboko u rudnicima vodili su Masatoshi Koshiba u [[Japan]]u i [[Arthur Bruce McDonald|Arthur Bruce McDonald]], u [[Kanada|Kanadi]]. Promjene okusa neutrina pokazuju da neutrini imaju [[masa|masu]]. <ref> '''neutrino''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43581] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Kajita, Takaaki}}
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]
[[Kategorija:Japanski fizičari]]

Takaaki Kajita - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica