WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-08T09:29:02Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 09:29, 8. prosinca 2021.
Redak 38:		Redak 38:
	Vrag ima duge [[brk]]ove na [[lice\|licu]] i grude na glavi. Pomažu mu da nađe plijen u mraku, a pokazuju i koliko je drugi vrag blizu dok se hrane. [[Sluh]] je dominantno čulo, a također ima i odlično čulo mirisa. Kako tasmanski vragovi love noću, izgleda da vide crno-bijelo. Tako mogu lako vidjeti pokrete, ali imaju teškoća kada gledaju predmete koji se ne pomjeraju.<ref name=DPIWEweb1>Department of Primary Industries, Water and Environment. [http://www.dpiwe.tas.gov.au/inter.nsf/WebPages/BHAN-5372WP?open Tasmanian Devil - Frequently Asked Questions]</ref>		Vrag ima duge [[brk]]ove na [[lice\|licu]] i grude na glavi. Pomažu mu da nađe plijen u mraku, a pokazuju i koliko je drugi vrag blizu dok se hrane. [[Sluh]] je dominantno čulo, a također ima i odlično čulo mirisa. Kako tasmanski vragovi love noću, izgleda da vide crno-bijelo. Tako mogu lako vidjeti pokrete, ali imaju teškoća kada gledaju predmete koji se ne pomjeraju.<ref name=DPIWEweb1>Department of Primary Industries, Water and Environment. [http://www.dpiwe.tas.gov.au/inter.nsf/WebPages/BHAN-5372WP?open Tasmanian Devil - Frequently Asked Questions]</ref>

	Jedna analiza snage ugriza kod sisavaca u odnosu na veličinu tijela pokazuje da vrag ima najjači ugriz, preko 35 000 kPa.<ref name=Wroe2005>Wroe, S, McHenry, C, and Thomason, J. 2005. Bite club: comparative bite force in big biting mammals and the prediction of predatory behaviour in fossil taxa. ''Proceedings of the Royal Society B-Biological Sciences'' 272:619–625 PMID 15817436</ref> Snaga ugriza je tako velika jer je i glava velika. Također ima i zube koji rastu polako tokom života. Zubi i vilice tasmanskog vraga i [[hijene]] su slični, što je jedan primjer [[Konvergentna evolucija\|konvergentne evolucije]].<ref>{{~~cite~~ web\|author=Encyclopædia Britannica \|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/583942/Tasmanian-devil \|title=Tasmanian devil (marsupial)\|publisher=Britannica.com\|accessdate=2010-03-16}}</ref>		Jedna analiza snage ugriza kod sisavaca u odnosu na veličinu tijela pokazuje da vrag ima najjači ugriz, preko 35 000 kPa.<ref name=Wroe2005>Wroe, S, McHenry, C, and Thomason, J. 2005. Bite club: comparative bite force in big biting mammals and the prediction of predatory behaviour in fossil taxa. ''Proceedings of the Royal Society B-Biological Sciences'' 272:619–625 PMID 15817436</ref> Snaga ugriza je tako velika jer je i glava velika. Također ima i zube koji rastu polako tokom života. Zubi i vilice tasmanskog vraga i [[hijene]] su slični, što je jedan primjer [[Konvergentna evolucija\|konvergentne evolucije]].<ref>{{Citiranje web\|author=Encyclopædia Britannica \|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/583942/Tasmanian-devil \|title=Tasmanian devil (marsupial)\|publisher=Britannica.com\|accessdate=2010-03-16}}</ref>

	== Razmnožavanje ==		== Razmnožavanje ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-20T08:23:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Taksokvir | boja = pink
| naziv = Tasmanski vrag
| status = {{StatusUgroženi}}
| slika = Tasdevil large.jpg
| slika_širina = 240px
| slika_opis = Mužjak
| regnum = [[životinje|Animalia]]
| phylum = [[svitkovci|Chordata]]
| classis = [[sisavci|Mammalia]]
| ordo = [[Dasyuromorphia]]
| familia = [[Dasyuridae]]
| genus = ''[[Sarcophilus]]''
| species = '''''S. harrisii'''''
| dvoimeno = ''Sarcophilus harrisii''
| dvoimeno_autorstvo = [[Pierre Boitard]], [[1841.]]
}}

'''Tasmanski vrag''' (''Sarcophilus harrisii'') je mesojed tobolčar koji sada u divljini živi samo na [[tasmanija|Tasmaniji]].

Tasmanski vrag je jedini živući pripadnik roda ''Sarcophilus''. Velik kao maleni [[pas]], ali zdepaste i snažne građe, tasmanski vrag je sada najveći mesojedi tobolčar nakon izumiranja psoglavog vučka [[1936.]] Karakterizira ga crno [[krzno]], smrad koji ispušta kada je pod stresom, izrazito glasan i uznemiravajući vrisak, kao i krvožednost kada se hrani. Može loviti plijen i jesti strvine i, iako je obično solitaran, jelo nekada dijeli sa drugim tasmanskim vragovima.

Tasmanski vrag je iskorjenjen sa australskog kopna tijekom zadnjih 3000 godina<ref name=Brown2006>Brown O. 2006. Tasmanian devil (Sarcophilus harrisii) extinction on the Australian mainland in the mid-Holocene: multicausality and ENSO intensification. ''Alcheringa: An Australasian Journal of Paleontology'' 31:49-57 DOI 10.1080/03115510608619574</ref>, dobro prije naseljavanja bijelaca [[1788.]] Budući da su na njih gledali kao na prijetnju stoci na Tasmaniji, tasmanski vragovi su lovljeni do [[1941.]], kada su postali službeno zaštićeni.

Od kasnih 1990-ih, tumor lica je dosta smanjio populaciju tasmanskih vragova i sada predstavlja prijetnju opstanku vrste, koja je u svibnju [[2009.]] deklarirana ugroženom. Sada [[Vlada Tasmanije]] sprovodi programe za smanjenje utjecaja bolesti.

== Taksonomija ==
Prirodoslovac [[George Harris]] je napisao prvi opis tasmanskog vraga 1807. i nazvao ga ''Didelphis ursina''.<ref name=Harris>Harris, G. P. 1807. Description of two species of Didelphis for Van Diemen's Land. ''Transactions of the Linnean Society of London'', Dio IX</ref> [[1838.]] tasmanski vrag je nazvan ''Dasyurus laniarius'' od strane [[Richard Owen|Richarda Owena]], prije nego je premješten u rod ''Sarcophilus'' [[1841.]] i nazvan ''Sarcophilus harrisii'' ("Harrisov ljubitelj mesa") od strane [[Pierre Boitard|Pierrea Boitarda]]. Kasnija revizija taksonomije tasmanskog vraga, izdata 1987., je pokušala da ga preimenuje u ''Sarcophilus laniarius'', što se baziralo na fosilima nekolicine životinja sa kopna Australije.<ref name=Werdelin1987>Werdelin, L. 1987. Some observations on Sarcophilus laniarius and the evolution of Sarcophilus. ''Records of the Queen Victoria Museum, Launceston'', 90:1–27</ref> Vijeće taksonoma ovo uglavnom nije prihvatilo; na kraju, za vrstu je ostavljen naziv ''S. harrisii'', a ''S. laniarius'' je dat jednoj fosilnoj vrsti.

=== Filogenija ===
Tasmanski vrag pripada porodici [[Dasyuridae]]. Rod ''[[Sarcophilus]]'' sadrži još dvije vrste poznate samo iz pleistocenskih fosila, ''S. laniarius'' i ''S. moomaensis''. Veza između te tri vrste nije jasna. Filogenetska analiza je pokazala da je tasmanski vrag daleki srodnik [[psoglavi vučak|psoglavog vučka]].<ref name=Krajewski1992>Krajewski, C. et al. 1992. Phylogenetic relationships of the thylacine (Mammalia:Thylacinidae) among dasyuroid marsupials: evidence from cytochrome ''b'' DNA sequences. ''Proceedings of the Royal Society B-Biological Sciences'' 250:19–27 PMID 1361058</ref>

== Fizički opis ==
[[Datoteka:TasmanianDevil 1888.jpg|thumb|left|240px|Brkovi pomažu tasmanskom vragu da nađe plijen.]]
Tasmanski vrag je najveći živući mesojedi tobolčar u [[australija|Australiji]]. Zdepaste je građe, sa velikom glavom i repom koji čini polovinu dužine tijela. Neobično za [[tobolčar]]a, prednji udovi su nešto duži od zadnjih. Mogu trčati brzinom do 13 km na sat na kratke razdaljine. Krzno je obično crno, a nepravilne bijele šare na prsima i trtici su česte. Mužjaci su obično veći od ženki, sa prosječnom dužinom od 652 [[mm]] od [[glava|glave]] do početka repa. [[Rep]] je dug 258 mm. Prosječna težina je 8 [[kg]]. Prosječna dužina tijela i glave kod ženke je 570 mm, sa repom od 244 mm i prosječnom težinom od 6 kg.<ref name=Guiler1983>Guiler, E.R. 1983. Tasmanian Devil in R. Strahan Ed. ''The Australian Museum Complete Book of Australian Mammals''. p 27–28. Angus & Robertson {{ISBN|0-207-14454-0}}</ref> Prosječna dužina života tasmanskog vraga u divljini je 6 godina, ali u zatočeništvu duže žive.

Tasmanski vrag nakuplja masti u svom repu, pa nezdravi vragovi obično imaju tanke repove. Koristi [[mirisne žlijezde]] pri bazi repa da označi tlo iza sebe mirisom. Kada ga se uznemirava, vrag ispusti odvratan smrad, skoro isto tako smrdljiv kao kod tvora.

Vrag ima duge [[brk]]ove na [[lice|licu]] i grude na glavi. Pomažu mu da nađe plijen u mraku, a pokazuju i koliko je drugi vrag blizu dok se hrane. [[Sluh]] je dominantno čulo, a također ima i odlično čulo mirisa. Kako tasmanski vragovi love noću, izgleda da vide crno-bijelo. Tako mogu lako vidjeti pokrete, ali imaju teškoća kada gledaju predmete koji se ne pomjeraju.<ref name=DPIWEweb1>Department of Primary Industries, Water and Environment. [http://www.dpiwe.tas.gov.au/inter.nsf/WebPages/BHAN-5372WP?open Tasmanian Devil - Frequently Asked Questions]</ref>

Jedna analiza snage ugriza kod sisavaca u odnosu na veličinu tijela pokazuje da vrag ima najjači ugriz, preko 35 000 kPa.<ref name=Wroe2005>Wroe, S, McHenry, C, and Thomason, J. 2005. Bite club: comparative bite force in big biting mammals and the prediction of predatory behaviour in fossil taxa. ''Proceedings of the Royal Society B-Biological Sciences'' 272:619–625 PMID 15817436</ref> Snaga ugriza je tako velika jer je i glava velika. Također ima i zube koji rastu polako tokom života. Zubi i vilice tasmanskog vraga i [[hijene]] su slični, što je jedan primjer [[Konvergentna evolucija|konvergentne evolucije]].<ref>{{cite web|author=Encyclopædia Britannica |url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/583942/Tasmanian-devil |title=Tasmanian devil (marsupial)|publisher=Britannica.com|accessdate=2010-03-16}}</ref>

== Razmnožavanje ==
[[Datoteka:Tasmanina Devil development.PNG|thumb|right|440px|Prikaz razvoja mladunaca tasmanskog vraga.]]
Ženke se počnu razmnožavati kada dostignu [[Spolna zrelost|spolnu zrelost]], obično nakon druge godine. Nakon toga, plodne su jednom godišnje.<ref name=Guiler1970>Guiler, E.R. 1970. Observations on the Tasmanian devil, ''Sarcophilus harrisii'' II. Reproduction, Breeding and Growth of Pouch Young. ''Australian Journal of Zoology'' 18:63–70</ref> Parenje počinje u ožujku, na zaklonjenim mjestima, i danju i noću. Tijekom sezone parenja mužjaci se bore za ženke, a ženke se pare sa dominantnim mužjakom. Nisu monogamni, a ženke će se pariti sa još nekoliko mužjaka ako dominantni ne pazi na njih nakon parenja. [[Trudnoća]] traje 21 dan, a svaka ženka rodi 20-30 mladih od kojih svaki teži prosječno 0,18–0,24 grama.<ref name=Fischer2001>Fisher, D.O. et al. 2001. The ecological basis of life history variation in marsupials, [http://esapubs.org/archive/ecol/E082/042/appendix-A.htm Appendix A]. ''Ecology'' 82:3531–3540</ref> Kada se mladi rode, kompeticija je žestoka dok se iz [[vagina|vagine]] penju do [[tobolac|tobolca]]. Kada uđu unutra, svaki prihvati dojku i ostaje tako 100 dana. Tobolac ženke tasmanskog vraga, kao i [[vombat]]ov, je otvoren na kraju, pa je ženki teško da ima fizički dodir s mladima. Iako se rodi mnogo mladih, ženka ima samo četiri [[dojka|dojke]], pa tako nikada nema više od četiri bebe u tobolcu; što je ženka starija, to okoti manje mladunaca.<ref name=DPIWEweb1/> U prosjeku, preživi više ženki nego mužjaka.<ref name=Guiler1970/>

U tobolcu, mladi se brzo razvijaju. Nakon 15 dana [[uho|uši]] su vidljive. [[Očni kapak|Očni kapci]] se pojave nakon 16 dana, [[brk]]ovi nakon 17 dana, [[usna|usne]] nakon 20 dana. Mladima počne rasti [[krzno]] nakon oko 49 dana, a nakon 90 imaju cijelo krzno. [[oko|Oči]] im se otvore kratko nakon razvitka krzna - između 87 i 93 dana.<ref name=Guiler1970/> Napuštaju tobolac 105 dana nakon rođenja. Izgledaju kao male kopije roditelja i teže otprilike 500 [[gram]]a. Za razliku od mladih [[klokan]]a, mladi tasmanskog vraga se ne vraćaju u tobolac; umjesto toga, ostaju u jazbini sljedeća tri mjeseca. Prvi put izlaze van između listopada i prosinca, a postanu neovisni u siječnju. Ženke odgajaju mlade šest mjeseci tijekom jedne godine.

== Ponašanje ==
Tasmanski vragovi su rasprostranjeni i prilično česti na Tasmaniji, ali brzo umru od tumora lica. Žive u svim [[stanište|staništima]], pa i rubovima urbanih područja, a posebno vole suhe šume i šume na obali. Tasmanski vrag je noćna vrsta, a dan provodi u gustom grmu ili u rupi. Mladunci se mogu penjati na drveće, ali to postaje sve teže kako odrastaju. Mogu također i plivati. Solitarni su i ne formiraju [[čopor]]e.<ref name=Fischer2001/> Zauzimaju teritorije od 8–20 km², koji se mogu dosta preklapati sa teritorijima drugih vragova.

Tasmanski vragovi mogu loviti plijen do veličine malenog klokana, ali su inače oportunisti i jedu i strvine. Najviše voli vombate, ali jede i sve ostale malene životinje, [[Domaća životinja|domaće životinje]], [[ptice]], [[ribe]], [[žabe]] i [[gmazovi|gmazove]]. Ishrana im mnogo varira i zavisi od dostupne hrane.<ref name=DPIWEweb1/> U prosjeku jedu oko 15% svoje tjelesne težine svaki dan; međutim, mogu pojesti do 40% u 30 minuta ako im se pruži prilika.<ref name=Pemberton1993>Pemberton, D. and Renouf, D. 1993. A field-study of communication and social behaviour of Tasmanian Devils at feeding sites. ''Australian Journal of Zoology'', 41:507–526.</ref> Tasmanski vragovi jedu sve dijelove strvine, uključjući i [[kost]]i i krzno, zajedno sa mesom i unutrašnjim organima. Što se ovoga tiče, farmeri ga smatraju korisnim jer brzo pojedu strvinu i zaustave širenje [[kukci|kukaca]] koji mogu nauditi stoci.

Iako love sami,<ref name=DPIWEweb1/> hranjenje je društveni događaj za tasmanske vragove. Može se skupiti i do 12 životinja, a njihovo glasanje se može čuti nekoliko kilometara dalje. Mužjaci su agresivniji pri hranjenju i često zadobiju ožiljke.

== U kulturi ==
Tasmanski vrag je ikonska životinja Australije. [[Simbol]] je Tasmanije. Zbog specifičnog ponašanja, bio je subjekt brojnih dokumentaraca i dječijih knjiga i životinjama.

Možda je najpoznatiji tasmanski vrag "Taz" iz [[Looney Tunes]] serija. Osim ispuštanja sličnih zvukova, velikog apetita i nekih fizičkih sličnosti, zapravo i nema nekih sličnosti sa pravim tasmanskim vragom.

== Više informacija ==

*[[vražja lična tumorska bolest]]

== Drugi projekti ==
{{WProjekti
|commonscat = Sarcophilus harrisii
|commonscathr = tasmanski vrag
|wikivrste = Sarcophilus harrisii
|wikivrstehr = tasmanskom vragu
}}

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Sisavci]]

Tasmanski vrag - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica