<?xml version="1.0"?>
<feed xmlns="http://www.w3.org/2005/Atom" xml:lang="hr">
	<id>https://croatianschoolsydney.com/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Tetanus</id>
	<title>Tetanus - Povijest promjena</title>
	<link rel="self" type="application/atom+xml" href="https://croatianschoolsydney.com/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Tetanus"/>
	<link rel="alternate" type="text/html" href="https://croatianschoolsydney.com/index.php?title=Tetanus&amp;action=history"/>
	<updated>2026-05-23T18:31:17Z</updated>
	<subtitle>Povijest promjena ove stranice na wikiju</subtitle>
	<generator>MediaWiki 1.36.2</generator>
	<entry>
		<id>https://croatianschoolsydney.com/index.php?title=Tetanus&amp;diff=9337&amp;oldid=prev</id>
		<title>WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica</title>
		<link rel="alternate" type="text/html" href="https://croatianschoolsydney.com/index.php?title=Tetanus&amp;diff=9337&amp;oldid=prev"/>
		<updated>2021-07-18T23:45:38Z</updated>

		<summary type="html">&lt;p&gt;Bot: Automatski unos stranica&lt;/p&gt;
&lt;p&gt;&lt;b&gt;Nova stranica&lt;/b&gt;&lt;/p&gt;&lt;div&gt;&amp;lt;!--'''Tetanus'''--&amp;gt;'''Tetanus''' je akutna infektivna bolest (anaerobna [[infekcija]]) koju uzrokuje anaerobna [[bakterija]] ''[[Clostridium tetani]]'', karakterizirana intermitentnim toničkim grčevima voljne muskulature; grč [[mišić]]a za žvakanje uzrok je [[trizmus]]a. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Epidemiologija i patogeneza ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Tetanus diljem svijeta godišnje uzrokuje 50.000 smrtnih slučajeva. Od tetanusa češće obolijevaju stariji bolesnici, kao i bolesnici s [[opeklina]]ma, [[kirurgija|kirurškim]] ranama, te [[Ovisnosti|ovisnici]] o [[vena|intravenskim]] [[Opijati|opijatima]]. Infekcija također može nastati u [[maternica|maternici]], u postpartalnom razdoblju (ginekološki tetanus) i u [[pupak|pupku]] novorođenčeta (tetanus neonatorum). Preboljela bolest ne ostavlja imunitet. Tetanus je vrlo važna [[prevencija|preventabilna]] bolest, osobito njen neonatalni oblik u zemljama u razvoju.&lt;br /&gt;
 &lt;br /&gt;
Manifestacije tetanusa uzrokovane su [[egzotoksin]]om (tetanospazmin) kojeg proizvodi ''C. tetani'', tanki, pokretni, gram-pozitivni, [[anaerobnost|anaerobni]], sporogeni [[Bacilli|bacil]]. [[spora|Spore]] preživljavaju godinama, a mogu se naći u tlu i u fecesu životinja. Tetanus može nastati nakon trivijalnih ili čak neuočljivih rana, ako je u ozlijeđenom tkivu nizak sadržaj [[kisik]]a.&lt;br /&gt;
 &lt;br /&gt;
[[Toksin]] može doći do središnjega [[živčani sustav|živčanog sustava]] putem perifernih motornih živaca ili pak do živčanog tkiva dolazi [[krvotok]]om. Tetanospazmin se veže za gangliozide u membranama živčanih sinapsi, čime sprječava oslobađanje inhibitornog neurotransmitera iz živčanih završetaka i tako uzrokuje generalizirani tonički spasticitet, na koji se obično nadovezuju intermitentni tonički grčevi. Jednom vezan, toksin se ne može neutralizirati.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Simptomi i znaci ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
[[Inkubacija (medicina)|Inkubacija]] je od 2 do 50 dana (u prosjeku 5 do 10 dana). Vodeći [[simptom]] je [[ukočenost čeljusti|ukočenost]] [[čeljust]]i. Drugi simptomi su [[otežano gutanje]]; [[nemir]]; [[iritabilnost]]; ukočenost šije, ruku ili nogu; [[glavobolja]]; [[vrućica]]; [[grlobolja]]; [[zimica|zimice]] i tonički spazmi. U kasnijem tijeku bolesnik otežano otvara usta (trizmus); [[grč facijalnih mišića]] izaziva karakterističan izraz lica s fiksiranim smiješkom i podignutim obrvama (risus sardonicus). Moguća je pojava rigiditeta ili spazma trbušnih, vratnih i leđnih mišića – sve do [[opistotonus]]&amp;lt;nowiki/&amp;gt;a. Spazam sfinktera uzrokuje retenciju [[urin]]a ili [[opstipacija|opstipaciju]]. [[Disfagija]] može otežati prehranu bolesnika. Karakteristični bolni, generalizirani tonički grčevi s profuznim [[znoj]]enjem mogu biti potaknuti blagim podražajima kao što su propuh, buka ili pomicanje kreveta. [[Svijest]] je obično bistra ali nakon ponavljanih spazama može uslijediti [[koma (medicina)|koma]]. Za vrijeme generaliziranih grčeva, zbog rigiditeta prsnog koša ili spazma glotisa, bolesnik ne može govoriti niti vikati. To ometa i respiraciju, pa nastaje [[cijanoza]] ili fatalna [[asfiksija]]. Neposredan uzrok smrti ne mora biti razvidan.&lt;br /&gt;
 &lt;br /&gt;
[[Temperatura]] je umjereno povišena, osim u slučaju [[infekcija|infektivnih]] komplikacija, kao što je pneumonija. Respiratorna i [[srce|srčana]] [[frekvencija]] su ubrzane. [[Refleks]]i su često pojačani. Uobičajena je umjerena leukocitoza.&lt;br /&gt;
 &lt;br /&gt;
Lokalizirani tetanus je moguć, pri čemu postoji spasticitet skupine mišića u blizini rane ali bez trizmusa. [[Spasticitet]] može trajati tjednima. [[Cefalički tetanus]], češći u djece, povezan je s kroničnim medijalnim [[otitiso]]m; incidencija je najveća u Africi i Indiji. Mogu biti zahvaćeni svi kranijalni [[živac|živci]], a osobito 7. Cefalički tetanus može postati [[generalizirani tetanus|generalizirani]]. Nakon neonatalnog tetanusa opisana je obostrana percepcijska [[gluhoća]].&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Dijagnoza ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Podatak o ranjavanju, kod bolesnika s ukočenošću ili spazmom mišića, ključan je za [[dijagnoza|dijagnozu]]. Tetanus se može zamijeniti s [[bakterija|bakterijskim]] ili [[Virus (biologija)|virus]]nim [[meningoencefalitis]]om, no kombinacija bistre svijesti, normalnog nalaza cerebrospinalnog likvora i spazama mišića, ukazuje na tetanus. Trizmus valja razlikovati od peritonzilarnog ili retrofaringealnog [[apsces]]a ili od drugog lokalnog uzroka. Fenotijazini mogu izazvati rigiditet sličan tetanusu.&lt;br /&gt;
 &lt;br /&gt;
''C. tetani'' se ponekad može izolirati iz rane, no negativan nalaz ne govori protiv dijagnoze.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Prognoza ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Ukupna smrtnost, širom svijeta, iznosi 50%; smrtnost je najveća kod najmlađih i najstarijih bolesnika i kod narkomana. Prognoza je to lošija, što je inkubacija kraća i što je brža progresija simptoma ili što je liječenje kasnije započeto. Tijek bolesti je općenito blaži ako nema vidljivog žarišta infekcije. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Profilaksa ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Primarna [[Imunitet (medicina)|imunizacija]] protiv tetanusa s tekućim ili adsorbiranim toksoidom, djelotvornija je od davanja anti[[toksin]]a nakon ozljede. Imunizacija trudnice izaziva aktivni i pasivni imunitet u [[fetus]]a i treba je provesti u gestacijskoj dobi od 5 do 6 mjeseci s drugom dozom cjepiva nakon 8. mjeseca. Pasivni imunitet se razvija kad se toksoid da majci prije gestacijske dobi od 6 mj. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Nakon ozljede, bolesnici koji su dobili tetanus toksoid u zadnjih 5 godina, ne trebaju primiti dodatnu dozu. Oni koji su zadnje [[cjepivo]] primili prije &amp;gt;5 god, trebaju primiti dozu od 0,5 [[ml]] tetanus toksoida. Oni koji nikad ranije nisu cijepljeni protiv tetanusa, trebaju primiti 250 do 500 jedinica tetaničkog imunoglobulina (kod teških ranjavanja potrebna je veća doza). Istodobno ali na drugo mjesto, treba dati prvu od tri doze od 0,5 ml adsorbiranog tetanus toksoida SC ili IM. Druga, odnosno treća doza toksoida, daju se u razmacima od mjesec dana. Tetanus antitoksin 3000 do 5000 jedinica IM treba dati samo ako tetanički imunoglobulin nije dostupan.(PAŽNJA: Tetanus antitoksin se proizvodi iz konjskog ili goveđeg seruma - moguća je reakcija preosjetljivosti)&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Liječenje ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
[[Terapija]] uključuje održavanje dišnog puta; ranu i adekvatnu primjenu humanog imunog [[serum]]skog globulina; [[neutraliziranje|neutralizaciju]] nevezanog toksina; sprječavanje daljnje proizvodnje toksina; sedaciju; kontrolu mišićnih spazama, hipertonusa, ravnoteže tekućine i interkurentnih infekcija; i pružanje kontinuirane njege. Serum protiv tenanusa otkrio je njemački imunolog [[Emil Adolf von Behring|Emil Behring]].&lt;br /&gt;
 &lt;br /&gt;
Opći principi: Bolesnik mora biti u tihoj prostoriji. U umjereno teškim ili teškim slučajevima, bolesnika treba [[intubiranje|intubirati]]. [[Traheotomija|Traheotomiju]] valja izvršiti onda kad se očekuje dulje trajanje intubacije – tj. više od 7 dana. Mehanička ventilacija je često neophodna; ona je neizbježna kad je zbog kontrole mišićnih spazama, koji ometaju disanje, potrebno izvršiti neuromuskularnu blokadu. Parenteralnom se prehranom izbjegava rizik aspiracije, koja je moguća pri hranjenju preko nazogastrične [[sonda|sonde]]. Opstipacija je uobičajena, pa treba paziti da stolice ne postanu tvrde; rektalna sonda može pomoći kod meteorizma. Kod [[retencija (medicina)|retencije]] urina, potrebno je postaviti urinarni [[kateter]]. Toaleta dišnih puteva, vibriranje prsnog koša, često okretanje bolesnika i poticanje iskašljavanja, bitni su u prevenciji pneumonije. Često je potrebna [[narkoza|narkotička]] analgezija. Pacijenti s protrahiranim tetanusom mogu imati znakove labilnosti i hiperaktivnosti simpatičkog živčanog sustava, što se očituje razdobljima [[hipertenzija|hipertenzije]], tahikardije i [[miokard]]ijalne iritabilnosti. Indicirano je stalno [[monitoring|monitoriranje]], a može biti potrebna i primjena α- ili β-blokatora (npr. propranolol, labetalol) ili betanidina. Nakon oporavka, kod bolesnika treba provesti potpunu imunizaciju toksoidom.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Antitoksin: Korist od antiseruma ovisi o tome koliko je [[tetanospazmin]]a već vezano za [[sinaptička membrana|sinaptičke membrane]]. Kod odraslih se općenito preporuča jednokratna IM injekcija od 3000 jedinica tetaničkog imuno[[globulin]]a s rasponom od 1500 do 10000 jedinica, ovisno o težini rane. Budući da ne postiže dobru razinu [[antitoksin]]a u serumu i da postoji značajan rizik od [[serumska bolest|serumske bolesti]], antitoksin životinjskog porijekla je daleko manje preporučljiv. Ipak, ako se mora dati [[konjski serum]], uobičajena doza je 50000 jed. IM ili IV (pažnja: moguća reakcija preosjetljivosti). Ako je potrebno, imuni globulin ili antitoksin mogu se injicirati izravno u ranu, no to nije toliko važno kao pravilna obrada rane. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Obrada rane: Budući da prljavština i nekrotično tkivo olakšavaju razmnožavanje ''C. tetani'', bitan je brz i temeljit debridman, osobito dubokih ubodnih rana. [[Penicilin]] i [[tetraciklin]]i su učinkoviti protiv ''C. tetani'' ali nisu zamjena za adekvatan debridman i imunizaciju. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Kontrola mišićnih spazama: [[benzodiazepin]]i, [[klorpromazin]] i [[barbiturat]]i kratkog djelovanja, smanjuju pretjeranu živčanu podražljivost i olakšavaju spazme mišića. [[Diazepam]] može pomoći u kontroli grčeva, smanjiti rigiditet mišića i inducirati [[sedacija|sedaciju]]. Raspon doza je varijabilan i potrebna je pažljiva [[titracija]] i opservacija. Najteži slučajevi mogu zahtijevati 10 do 20&amp;amp;nbsp;mg IV svaka 3 h. Manje teški slučajevi mogu biti kontrolirani s 5 do 10&amp;amp;nbsp;mg PO svaka 2 do 4h. Doza kod djece &amp;gt;30 dana jest 1 do 2&amp;amp;nbsp;mg IM ili IV, a ponavlja se polako svaka 3 do 4 h prema potrebi. Kod djece &amp;gt;5 god, 5 do 10&amp;amp;nbsp;mg IV ili IM, ponavlja se svaka 2 do 4 h. Diazepam ne mora spriječiti refleksne spazme, pa održavanje učinkovite respiracije može zahtijevati primjenu neuromuskularne blokade s kurariformnim lijekom, kao što je [[pankuronij]] [[brom]]id ili [[vekuronij]] bromid (d-Tubokurarin, za razliku od pankuronij bromida, može izazvati oslobađanje [[histamin]]a s neželjenom hipotenzijom). Primjena [[piridoksin]]a, koja reducira spazme i čak mortalitet kod [[neonatalni tetanus|neonatalnog tetanusa]], bila je vrlo ograničena ali obećavajuća. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Antibiotici: Iako je uloga antibiotske terapije neznatna u odnosu na obradu rane i opću potpornu terapiju, trebalo bi dati ili penicilin G, 2 milijuna jedinica IV svakih 6 h ili tetraciklin 500&amp;amp;nbsp;mg IV svakih 6 h, kroz 10 dana. Djeci treba dati penicilin G, 100000 jed/kg/dan u 4 do 6 doza ili tetraciklin 30 do 40&amp;amp;nbsp;mg/kg/dan podijeljeno u 4 doze (kod djece &amp;gt;7 god; tetraciklin valja izbjegavati u djece &amp;lt;7 god.). Također je djelotvoran metronidazol 30&amp;amp;nbsp;mg/kg/dan, podijeljeno u 4 [[doza (medicina)|doze]]. Veća količina ishemičnog tkiva opravdava primjenu većih doza kod svih bolesnika. Nije vjerojatno da će bilo koji [[antibiotik]] biti učinkovit u prevenciji sekundarnih infekcija (npr. pneumonije); ako se one pojave, valja uzeti uzorke za mikrobiološku obradu, učiniti antibiogram i dati odgovarajući antibiotik ako je potrebno.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Pogledajte također ==&lt;br /&gt;
*[[Flegmona]]&lt;br /&gt;
*[[Empijem]]&lt;br /&gt;
*[[Apsces]]&lt;br /&gt;
*[[Hidradenditis]]&lt;br /&gt;
*[[Limfangiitis]]&lt;br /&gt;
*[[Panaricij]]&lt;br /&gt;
*[[Erizipel]]&lt;br /&gt;
*[[Erizipeloid]]&lt;br /&gt;
*[[Plinska gangrena]]&lt;br /&gt;
*[[Furunkul]]&lt;br /&gt;
*[[Karabunkul]]&lt;br /&gt;
*[[Progresivna bakterijska sinergistična gangrena]]&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
{{upozorenje-medicina}}&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Bakterijske bolesti]]&lt;/div&gt;</summary>
		<author><name>WikiSysop</name></author>
	</entry>
</feed>