<?xml version="1.0"?>
<feed xmlns="http://www.w3.org/2005/Atom" xml:lang="hr">
	<id>https://croatianschoolsydney.com/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Tunel_%28roman%29</id>
	<title>Tunel (roman) - Povijest promjena</title>
	<link rel="self" type="application/atom+xml" href="https://croatianschoolsydney.com/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Tunel_%28roman%29"/>
	<link rel="alternate" type="text/html" href="https://croatianschoolsydney.com/index.php?title=Tunel_(roman)&amp;action=history"/>
	<updated>2026-09-17T11:47:30Z</updated>
	<subtitle>Povijest promjena ove stranice na wikiju</subtitle>
	<generator>MediaWiki 1.36.2</generator>
	<entry>
		<id>https://croatianschoolsydney.com/index.php?title=Tunel_(roman)&amp;diff=13670&amp;oldid=prev</id>
		<title>WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica</title>
		<link rel="alternate" type="text/html" href="https://croatianschoolsydney.com/index.php?title=Tunel_(roman)&amp;diff=13670&amp;oldid=prev"/>
		<updated>2021-07-26T01:09:40Z</updated>

		<summary type="html">&lt;p&gt;Bot: Automatski unos stranica&lt;/p&gt;
&lt;p&gt;&lt;b&gt;Nova stranica&lt;/b&gt;&lt;/p&gt;&lt;div&gt;&amp;lt;!--'''Tunel (roman)'''--&amp;gt;'''Tunel''' (na španjolskom ''El Túnel'') je [[roman]] [[Argentina|argentinskog]] pisca [[Ernesto Sábato|Ernesta Sábata]] objavljen [[1948.]]  Opisuje poniranje u ludilo slikara Castela zbog opsesije djevojkom, a naslov proizlazi iz njegovog poimanja života kao kretanja kroz tamni i samotni tunel koji ga dijeli od ostalih ljudi.  &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Roman odiše mračnom atmosferom i teškim [[Pesimizam|pesimizmom]].  Sabato ga je napisao u fazi duboke depresije za vrijeme boravka u Parizu nakon dužeg razdoblja koje je proveo u argentinskim planinama gdje je u samoći razmišljao o svijetu i smislu života.  U domovini je jedva uspio pronaći izdavača, a mnogi tamošnji intelektualci bili su sumnjičavi spram kvalitete [[Književnost|književnog]] djela koje piše jedan [[Fizika|fizičar]].  No odmah po objavljivanju je naišao na pozitivne kritike i bio rasprodan, a privukao je i pažnju [[Albert Camus|Alberta Camusa]] koji ga je zatim popularizirao u Europi.  Nakon toga, Sabato je napisao još dva romana'': [[O junacima i grobovima]]'' i ''[[Abadon, anđeo uništenja]]''. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Radnja ==&lt;br /&gt;
'''Juan Pablo Castel''' je 38-godišnji [[slikar]], razočaran čovječanstvom, osamljen i  sklon [[Depresija|depresiji]].  U uvodu priznaje da je [[Ubojstvo|ubio]] 26-godišnju djevojku '''Mariju Iribarne Hunter''', a kroz ostatak romana opisuje svoju vezu s njom i razloge koju su doveli do takvog raspleta.  Radnja se odvija [[1946.]] u [[Buenos Aires|Buenos Airesu]]&lt;br /&gt;
{{Otkrivanje radnje}}&lt;br /&gt;
Na jednoj od svojih izložbi Castel opaža djevojku koja se zagledala u detalj njegove slike na koji nitko drugi nije obraćao pažnju.  Detalj je neodređeni izraz njegove tjeskobe i samoće; ni on sam ne može potpuno objasniti zašto ga je naslikao, ali ipak smatra ga ključnim dijelom slike.   Zbog toga se jako zainteresira za nepoznatu djevojku, no kako ju u gužvi nije uspio kontaktirati niti na bilo koji način doznati tko je ona, hvata ga sve veći nemir i depresija.  Mašta o susretu s njom i pomno razrađuje planove kako joj prići ako je doista susretne u milijunskom gradu;  ona mu postaje glavna preokupacija u životu.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Nakon nekoliko mjeseci je doista susreće na ulici i prati u poslovnu zgradu.  Otvoreno joj iznosi svoje misli na što se ona preplaši i pobjegne.  Prije mu ipak priznaje da je često razmišljala o detalju sa slike pa je Castel želi opet vidjeti.  Toga, i sljedećeg dana nadzire ulaz u zgradu ne bi li ju ugledao;  opet ju susreće i ovaj put razgovaraju.  Saznaje da se zove Maria Iribarne Hunter i da živi sa svojim slijepim mužom Allendeom.  Unatoč tome upuštaju se u [[ljubav]]nu vezu.  Castel je u početku sretan jer mu se čini da se s Marijom dobro razumije, ali postupno prevladava mračna strana njegove ličnosti i hvataju ga sve veća ljubomora i paranoja.  Razlog njegove sumnjičavosti su nepoznati detalji Marijinog života koji ga navode na pomisao da ona samo glumi ljubav prema njemu te da viđa i mnoge druge muškarce.  Veza se sve više komplicira zbog Castelovih okrutnih provokacija kojima nastoji izvući istinu od Marije;  često biva uvrijeđena, a on je redovito moli za oprost.  &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Na imanju izvan grada upoznaje se s njenim rođakom Hunterom; Castel ga od početka prezire i smatra Marijinim ljubavnikom.  Iako s Marijom ima sličnih osobina i stavova, njezino nerazumljivo ponašanje ga izluđuje;. već potpuno očajnom Castelu ona zadaje konačni udarac ne došavši na dogovoreni sastanak.  On brzo saznaje da je otišla Hunteru i to smatra potvrdom svoje teorije da su ljubavnici te ga to konačno slama;  osjeća se prevarenim i hvata ga napadaj luđačke mržnje.  Uzima nož i odlazi na Hunterovo imanje gdje se  skriva i čeka da Marija ostane sama, a zatim je ubija.  Odlazi njezinom mužu da bi mu objasnio kako ga je Marija varala s drugim muškarcima, na što se ovaj neobično razbjesni na njega (kasnije saznajemo da je Allende počinio samoubojstvo!).  Zatim se Castel predaje policiji i završava u zatvoru.  &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
&amp;lt;blockquote&amp;gt;&amp;quot;''Barem mogu slikati, premda slutim da mi se liječnici smiju iza leđa, kao što slutim da su se smijali i tijekom suđenja kada sam spomenuo scenu s prozorom. Postojalo je samo jedno biće koje je razumjelo moje slikarstvo. Ove slike, međutim, zacijelo svaki put potvrđuju njihovo glupo gledište. A zidovi ovog pakla bit će utoliko svakog dana sve nepropusniji.&amp;quot;''&amp;lt;/blockquote&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Budući da je roman ispričan u prvom licu, od strane subjektivnog pripovjedača Castela, ne možemo sa sigurnošću znati je li njegovo viđenje situacije ispravno; obične detalje on često razvija do nevjerojatnih razmjera, a konačni postupci su mu suludi.  No, iako je paranoičan i često pod dojmom jakih osjećaja, njegovo hladno, analitičko sagledavanje situacije i logika ipak se čine razumnima.  Prava istina u vezi Marije i neobičnih detalja iz njezinog života koji muče Castela na kraju ostaje nepoznata.  Sabato ''razjašnjava'' situaciju u svojem sljedećem romanu, [[O junacima i grobovima]], gdje se Fernando Vidal, paranoik sličan Castelu, nakratko osvrće na slučaj iz Tunela i tumači ga kao dio zavjere misteriozne sekte slijepaca koja kontrolira svijet.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Teme i tumačenja ==&lt;br /&gt;
{{Otkrivanje radnje}}&lt;br /&gt;
Castel smatra da je cijeli njegov život kretanje kroz mračni tunel koji ga izolira od drugih ljudi.  U jednom trenutku mu se učinilo da je i Marija slična njemu, da se usporedno kreće kroz svoj tunel koji se spojio s njegovim pomoću detalja sa slike.  &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
&amp;lt;blockquote&amp;gt;''&amp;quot;I bilo je kao da smo nas dvoje živjeli u usporednim prolazima ili tunelima… (…) No jesu li se prolazi doista sjedinili i naše duše spojile?  Kako li je sve to bila moja glupa tlapnja! (…) … u svakom slučaju postoji samo jedan tunel, mračan i samotan: moj, tunel u kojemu je proteklo moje djetinjstvo, moja mladost, cijeli moj život.&amp;quot;'' (XXXVI)&amp;lt;/blockquote&amp;gt;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Željka Lovrenčić u svojoj knjizi &amp;quot;Obrasci fantastike u hispanoameričkom romanu&amp;quot; iznosi sljedeće objašnjenje ubojstva Marije: &amp;quot;''Castel mora ubiti Mariju jer se ne može suočiti s [[Apsolut]]om, s [[Ideal]]om. On je želi u potpunosti posjedovati''.  Poput očajnika želi povratiti smisao Apsoluta, a kad mu to ne uspije, mora usmrtiti Mariju. Za Castela, Marija je simbol težnje k nečemu nemogućem i zato će umrijeti.&amp;quot;&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Uočljiva je i tema [[Logika|logike]]: Castel kroz cijeli roman nastoji analitički sagledati i razumjeti situaciju, no njegovi naizgled [[razum]]ni zaključci ga redovito vode do suludih radnji koje na kraju rezultiraju tragedijom.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Citati ==&lt;br /&gt;
* &amp;quot;Da je svijet užasan istina je koju nije potrebno dokazivati.  U svakom slučaju, bila bi dovoljna samo jedna činjenica: u koncentracijskom logoru neki se bivši pijanist požalio na glad i onda su ga primorali da pojede štakora, ''ali živog''.&amp;quot; (I)&lt;br /&gt;
* &amp;quot;Nasmijavaju me oni koji nastupaju sa skromnošću Einsteina ili njemu sličnih.  Odgovor: ''lako je biti skroman onome tko je slavan''.  To jest: ''praviti se skroman''.&amp;quot; (II)&lt;br /&gt;
* &amp;quot;U društvu postoje ''vodoravni slojevi'', koje tvore osobe sličnih ukusa i u tim slojevima slučajni susreti nisu rijetki; pogotovo ako je uzrok raslojavanja neko obilježje manjina. (...)  Ne govorim otrcane stvari: to zna svaki prijatelj glazbe, esperanta, spiritizma.&amp;quot; (V)&lt;br /&gt;
* &amp;quot;Neki izdvojeni ljudi, neke žene, bili su mi vrlo dragi, (...) no ''općenito'' govoreći, ljudski rod mi je oduvijek bio dostojan prijezira.&amp;quot; (XI)&lt;br /&gt;
* &amp;quot;Koliku sam nježnost osjećao u duši, kako mi se lijep činio svijet, ljetno popodne, djeca koja su se igrala na pločniku!  Sada mislim do koje mjere ljubav zasljepljuje i kakva joj je čarobna moć preobrazbe.  Ljepota svijeta!  Da umreš od smijeha!&amp;quot; (XVI) &lt;br /&gt;
* &amp;quot;Život se doima poput duge noćne more, koje se međutim možemo oslobodit smrću, koja bi pak bila kao svojevrsno buđenje.  Ali buđenje za što?&amp;quot; (XXI)&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Španjolska književnost]]&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Književnost 20. stoljeća]]&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Romani]]&lt;/div&gt;</summary>
		<author><name>WikiSysop</name></author>
	</entry>
</feed>