WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-14T03:46:17Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Udba iskaznica.jpg|mini|300px|Iskaznica UDB-e]]

'''Uprava državne sigurnosti''' ([[srpski jezik|sr.]] ''Uprava državne bezbednosti'', [[slovenski jezik|slo.]] ''Uprava državne varnosti''), skraćeno '''UDBA''' ili '''UDB''', bila je [[tajna policija]] za vrijeme druge [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]], a nastala je [[1946.]] godine preustrojem [[OZNA|OZNE]]<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=47352 Uprava državne bezbjednosti], enciklopedija.lzmk.hr, pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> i prestala je djelovati pod tim imenom raspadom [[SFRJ]] u [[1990-ih|1990-ima]]. Pomoću brojnih [[doušnik]]a služila je i kao sredstvo zastrašivanja i [[teror]]a protiv [[disident|disidenata]] te kritičara [[režim]]a. Danas u Srbiji djeluje reorganizirana agencija pod imenom ''Bezbednosno informativna agencija'' ([[BIA]], hrv. ''Sigurnosno informativna agencija''). Nakon pada komunizma veliki dio ''Udbaša'' u Hrvatskoj pod operativnim nadzorom [[Josip Manolić|Josipa Manolića]] prešao je u novouspostavljene hrvatske tajne službe.<ref name="24sata">Ivan Kraljević, [http://haw.nsk.hr/arhiva/vol1/880/8949/www.24sata.hr/dossier/view/63/index.html ''Dossier: Slučaj Perković ili tko su hrvatski obavještajci''], ''[[24sata]]'' (u pismohrani na haw.nsk.hr), pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> U Hrvatskoj je po podatcima za [[2011.]] godinu prosjek mirovina "radnika na određenim poslovima" (UDBA) koji imaju povlaštene mirovine 3.736,47 kuna, a dobiva je 16.314 osoba.<ref>Franjo Dobrović, [http://www.tjedno.hr/borci-za-hrvatsku-imaju-manje-mirovine-od-udbaa/ ''Borci za Hrvatsku imaju manje mirovine od Udbaša''], tjedno.hr, 27. prosinca 2011., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Brojni bivši agenti Udbe primljeni su u neovisnoj Hrvatskoj u sigurnosne i obavještajne službe.

Od [[1966.]] godine je UDBA nastavila djelovati pod imenom Služba državne sigurnosti (srpski: ''Služba državne bezbednosti''); pri čemu su se koristili kolokvijalni nazivi ''Služba'' i ''UDBA.''

Dio javnosti u današnjoj Republici Hrvatskoj koristi riječ UDBA u jednom novom značenju; kao naziv za navodno utjecajni milje kojega su formirali pripadnici obavještajnog sustava bivšega komunističkoga režima. Za njih je UDBA "godinama pritajena neformalna mreža upućenih u tajne, s mnogim važnim vezama u zemlji i inozemstvu i financijski potpuno osigurana, koja zakulisno nadzire i usmjerava sve važne procese u državi."<ref>[[Ivan Bekavac]], [http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=24777 ''Ostatci nedemokratskih režima i hrvatska budućnost (1). "Vi i nacisti ste dva rođena brata"''], ''[[Glas Koncila]]'', 22. lipnja 2014., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref>

UDBA je bila organizirana u skladu s federalnom strukturom komunističke Jugoslavije, te su postojale republičke "Službe"; savezna "Služba" uglavnom je koordinirala rad republičkih, koje su izravno držale svoje agente i u inozemstvu. Za vrijeme prvih 20 godina komunističke vlade UDBA je imala više od milijun osobnih dosjea hrvatskih građana.<ref name="matica.hr">Stipe Kljaić, [http://www.matica.hr/vijenac/580/jugoslavenski-totalitarizam-potisnuta-kolektivna-trauma-25697/ ''Kako govoriti o Jugoslaviji? Jugoslavenski totalitarizam – potisnuta kolektivna trauma''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 580, 25. svibnja 2016., pristupljeno 23. kolovoza 2019.</ref>

== Nastanak i zadaća ==
[[Datoteka:Prijava za udbu.N. Galić.JPG|thumb|Prijava o "nacionalističkim simbolikama" u crkvi u [[Humac (Ljubuški, BiH)|Humcu kod Ljubuškog]]. Priča je o svijeći s hrvatskim grbom. (1982.)]]
UDBA je nastala u ožujku 1946. godine, i to nakon reorganizacije [[OZNA|OZNE]], službe pod čijim su nadzorom i koordinacijom učinjeni zločini nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]]. Godine [[1966.]] UDBA je preimenovana u ''Službu državne bezbednosti''. Ona se kao civilna protuobavještajna služba nalazila u sastavu [[SSUP|SSUP-a]] (Savezni sekretarijat unutarnjih poslova, "sekretarijat" je u to doba bio naziv za ono što se u većini država zove "ministarstvo"), sastojala se od četiri glavna odjela koji su se bavili<ref>[http://www.safaric-safaric.si/udruge/hsk/201012%20Izvjesce%20vijeca%20komisije.pdf ''Predmet: Izvješće o radu od 28. travnja 1992. do 15. rujna 1999.''], [[Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske|Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske. Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu]], Zagreb, 30. rujna 1999., str. 9., safaric-safaric.si, pristupljeno 31. srpnja 2019.</ref>:

* [[Oporba|unutarnjim neprijateljima]] ([[nacionalizam]], [[Crkva]]...),
* emigracijom ([[Hrvatska politička emigracija|hrvatska]], [[Albanija|albanska]], [[Srbija|srpska]]...),
* stranim obavještajnim službama,
* tehnikom praćenja i prisluškivanja.

UDBA je od svog samog početka bila instrument [[Josip Broz Tito|Titovoga]] [[režim]]a. Glavna joj je zadaća bila praćenje i prisluškivanje osoba koje su predstavljale prijetnju za tadašnji režim, bilo u tuzemstvu ili inozemstvu. Nerijetko je pribjegavala i [[državni terorizam|državnim teroru]] ubojstvima, i to mahom disidenata - emigranata iz bivše Jugoslavije, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, koji su Jugoslaviji bili ozbiljna prijetnja.

U radne zadatke spadala je psiho-fizička [[tortura]], njihove žrtve stradavale su na [[montirani sudski postupak|montiranim procesima]], bivale smaknute bez suda i pokopane bez obilježja. Širok spektar metoda rada SDB podrazumijevao je: vrbovanje suradnika među građanima Jugoslavije i strancima, informativne razgovore, tajni nadzor [[telefon]]skog, teleprinterskog prometa, [[pošta]]nskih pošiljaka, tajna praćenja, pretrese stanova, uhođenja i promatranja, foto i TV dokumentiranja i drugo. Aktivnost je vođena na temelju podmićivanja i manipuliranjima običnim kriminalcima (prijeteći im, ili obećavajući im smanjenja kazni), preko izrade lažnih dokumenata i najzloglasnijih ucjena, što je imalo za posljedicu angažiranja naivnih građana u samoubilačkim akcijama, bez obzira jesu li djela iskorištena za ucjenu ikad počinili ili nisu.<ref name="hazud.hr">[http://www.hazud.hr/metode-i-oblici-rada-udbe-udbina-paukova-mreza/ Metode i oblici rada UDBE; UDBINA paukova mreža], hazud.hr, 30. siječnja 2016., pristupljeno 29. lipnja 2016.</ref>

U razdoblju od 1946. do [[1990.]] godine UDBA je ubila 69 hrvatskih [[disident|disidenata]], a osmorica su nestala (Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, tj. Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu).<ref name="povijest.net">Miljenko Hajdarović, [http://povijest.net/branici-jugoslavenskog-poretka/ ''Braniči jugoslavenskog poretka''], povijest.net, 24. ožujka 2007., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Izvršila je 24 neuspjela [[atentat]]a na hrvatske emigrante, žrtve kojih su se izvukle s lakšim ili težim tjelesnim ozljedama.<ref name="povijest.net"/> Trojica su oteta, a daljnja četvorica su se uspjela spasiti od otmice.<ref name="povijest.net"/> Najpoznatiji zločini te jugoslavenske službe su ubojstva hrvatskoga emigranta i vođe [[Bruno Bušić|Brune Bušića]] [[16. listopada]], [[1978.]] godine u [[Pariz]]u i ubojstvo hrvatskoga [[disident]]a, [[poduzetnik]]a, [[književnik]]a i [[publicist]]a [[Stjepan Đureković|Stjepana Đurekovića]], [[28. srpnja]] [[1983.]] godine u [[Wolfratshausen]]u.

Godine [[1960.]] u [[Buenos Aires]]u, u dvorani ''Hrvatskog doma'', aktivirana je bomba u čijoj je detonaciji poginula i trogodišnja Dinka Domančinović. Ta akcija bila je ciljano usmjerena<ref>[http://www.safaric-safaric.si/udruge/hsk/201012%20Izvjesce%20vijeca%20komisije.pdf ''Predmet: Izvješće o radu od 28. travnja 1992. do 15. rujna 1999.''], [[Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske|Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske. Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu]], Zagreb, 30. rujna 1999., str. 12.:{{citat2|Zločinačku narav UDB-e najbolje ilustrira teroristički napad bombom na prostorije Hrvatskog doma u ulici Salta br. 1241 u Buenos Airesu. Bombu su, oko 22.00 sata, 16. srpnja 1960. prema izjavama očevidaca, postavile dvije nepoznate osobe, koje su pobjegle automobilom koji ih je čekao u susjednoj ulici. Očevidci tvrde da su teroristi prije izvonenja bombaškog napada zavirivali u dvoranu gdje se mladež zabavljala proslavljajući posljednji dan školskih praznika, te su morali biti svjesni svog zločinačkog čina.}}, safaric-safaric.si, pristupljeno 26. srpnja 2016.</ref> protiv djece, s obzirom na to da se u spomenutoj dvorani slavio posljedni dan školskih praznika.

Po izvješćima hrvatske Službe državne sigurnosti iz razdoblja od 1979. do 1980. godine, glavne preokupacije su bile praćenje političkih [[Disident|disidenata]] i osoba koje dolaze u kontakt s njima, praćenje rada vjerskih zajednica kao stalnog izvora neslaganja s komunističkim sustavom, praćenja aktivnosti "neprijateljske emigracije" i rada stranih obavještajnih službi.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Krašić|first=Wollfy|authorlink=|coauthors=|title=Služba državne sigurnosti Socijalističke Republike Hrvatske potkraj 1970-ih i početkom 1980-ih|url=https://hrcak.srce.hr/216657|date=|year=2018.|month=|journal=Zbornik Janković|volume=sv. III|issue=br. 3|pages=|id=|accessdate=12. svibnja 2019.}}</ref>

== Struktura ==
Povjesničar [[Josip Jurčević]] u knjizi ''[[Slučaj Perković: spašavanje zločinačke budućnosti]]'' navodi kako je 90 posto djelatnika Službe iz jugoslavenskoga komunističkoga razdoblja [[1990.]] godine ostalo zaposleno u novostvorenim hrvatskim strukturama vlasti.<ref name="Josip Jurčević">Josip Jurčević, ''Slučaj Perković: spašavanje zločinačke budućnosti'', Dokumentacijsko informacijsko središte - Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb, 2013., {{ISBN|978-953-95043-6-4}}, str. 91.</ref> Krajem [[1989.]] godine u Službi državne sigurnosti - hrvatskom ogranku zloglasne Službe državne bezbednosti bilo je zaposleno 854 djelatnika.<ref name="Josip Jurčević"/> Njih 750 ostalo je raditi i nakon sloma komunizma, a samo desetak posto zatražilo je umirovljenje.<ref name="Josip Jurčević"/>

== Vrste suradnika UDB-e ==
U agenturi UDB-e postojale su tri vrste suradnika:

* '''informator''', dojavljuje o neprijateljskim djelatnostima, gdje god se i ma u kom obliku pojave;
* '''rezident''', tajni suradnik „Uprave državne bezbednosti“, koji drži na vezi određen broj informatora i neposredno njima rukovodi. Rezidenta pronalazi i vrbuje operativni radnik:
* '''agent''', tajni kvalificirani suradnik UDB-e koji po položaju u antinarodnom okruženju, po osobinama i obavještajnim sposobnostima ima mogućnosti duboko prodrijeti u neprijateljsko okruženje i potpuno razotkriti njezino djelovanje. Agenti su najmalobrojnija vrsta suradnika, ali su najkorisniji po svojim obavještajnim sposobnostima, mogućnostima za rad i rezultatima rada.<ref name="hazud.hr"/>

== Ubojstva, otmice, atentati, nestali ==
=== Ubojstva ===
O [[državni teror|ubojstvima]] je odlučivao [[Izvršni komitet Centralnog komiteta Saveza komunista]] iz republike iz koje je čovjek kojega će se ubiti. U [[SR Hrvatska|SR Hrvatskoj]] odluke je donosio [[Savez komunista Hrvatske|sekretar izvršnog komiteta Centralnog komiteta SK Hrvatske]].

UDBINI [[doušnik|doušnici]] i agenti u raznim su zemljama činili brojna ubojstva [[Hrvatska politička emigracija|hrvatskih disidenata]]. Na dra [[Branimir Jelić|Branimira Jelića]] UDBA je izvršila četiri atentata, tri je preživio, a [[1972.]] godine, u četvrtome atentatu, su ga ubili. Rijetki su uspjeli preživjeti atentate, kao što je to uspjelo [[Nikola Štedul|Nikoli Štedulu]] [[1988.]] godine na kojega je u [[Škotska|Škotskoj]], u [[Kirkcaldy]]ju, atentat izvršio suradnik UDBE [[Vinko Sindičić]].<ref name="Stround">{{jezikk|eng.}} [[Brian Gallagher]], [https://web.archive.org/web/20100210015057/http://paulstroud.co.uk/croatiafocus/Brian.Gallagher.231203.html ''The Curious Case of Vinko Sindicic''], ''[[Hrvatski vjesnik|The Croatian Herald]]'', br. 996, 23. prosinca 2003., croatiafocus.com, (u pismohrani archive.org 10. veljače 2010.), pristupljeno 31. srpnja 2019.</ref>

U Hrvatskoj još nisu provedeni pravosudni postupci protiv zločinačkih suradnika UDBE. Njemačko pravosuđe vodilo je sudski postupak protiv nekoliko bivših suradnika [[tajna policija|tajne policije]] zbog ubojstva hrvatskoga emigranta [[Stjepan Đureković|Stjepana Đurekovića]]. U presudi za to ubojstvo Visoki zemaljski sud u Münchenu 2008. godine osudio je Krunoslava Pratesa na doživotnu kaznu zatvora. U presudi se navodi da je ''"u Njemačkoj od [[Drugi svjetski rat|rata]] do 1989. očito iz političkih motiva ubijeno 67 Hrvata, pri čemu se 22 atentata, počinjena nakon 1970., s obzirom na to da su svi drugi motivi u međuvremenu isključeni, mogu smatrati djelom jugoslavenskog sigurnosnog aparata"''.<ref>Željko Petrušić, [https://www.jutarnji.hr/arhiva/njemacki-sud-jos-22-ubojstva-u-reziji-udbe/3807741/ ''Njemački sud: Još 22 ubojstva u režiji Udbe''], ''[[Jutarnji list]]'', 29. ožujka 2009., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Agent UDBE [[Josip Perković]] bio je tražen zbog sumnje kako je bio umiješan u likvidaciju Stjepana Đurekovića 1983. godine.<ref>{{deu oznaka}} [https://web.archive.org/web/20110824072248/http://peratovicxfiles.webs.com/pdf/PRATES-Jugementdecondamnation-allemand.pdf Im Namen des Volkes: Urteil], (u pismohrani archive.org 24. kolovoza 2011.)</ref> Josip Perković i [[Zdravko Mustač]], [[3. kolovoza]] [[2016.]] godine, na sudu u Münchenu proglašeni su krivima za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića, u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni su na doživotne zatvorske kazne.<ref>[http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/perkovic-i-mustac-krivi-za-ubojstvo-stjepana-durekovica-dobili-su-dozivotni-zatvor/4581890/ ''Perković i Mustač krivi za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Dobili doživotni zatvor!''], [[HINA]], jutarnji.hr, 3. kolovoza 2016., pristupljeno 3. rujna 2019.</ref>

=== Opstrukcije i pritisci na svjedoke ===
Ni za jedan od tih zločina u Hrvatskoj dosad se nije vodio sudski postupak, hrvatsko pravosuđe je odbijalo suradnju s njemačkim vlastima. Po analizi [[Nevladina udruga|nevladine udruge]] [[Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva|Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva]] istraga i suđenje protiv [[Krunoslav Prates|Krunoslava Pratesa]] opstruirale su razne osobe bliske strukturama UDBE<ref>[https://web.archive.org/web/20130820211653/http://klub-povratnika.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=294%3Atko-je-sve-opstruirao-istragu-i-suenje-protiv-krunoslava-pratesa-u-muenchenu-kronologija-i-analiza-injenica-&catid=45%3Anaslovnica-izdvojeni-clanci&lang=hr ''Tko je sve opstruirao istragu i suđenje protiv Krunoslava Pratesa u Münchenu, kronologija i analiza činjenica ...''], Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, 31. prosinca 2010., (u pismohrani archive.org 20. kolovoza 2013.), pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Bernd von Heintschel-Heinegg je kao predsjedatelj sudac na Bavarskom vrhovnom zemaljskom sudu 2008. godine je u [[München]]u, optužio tadašnjeg hrvatskog predsjednika [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]] da se miješao u sudski postupak o ubojstvu hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića. Neveo je kako je primjenjivao pritisak na dva svjedoka koji žive u Hrvatskoj.<ref name="faz">{{deu oznaka}} Nikolas Busse, Karl-Peter Schwarz, [http://www.faz.net/aktuell/politik/europaeische-union/europaeischer-haftbefehl-kroatien-lenkt-gegenueber-bruessel-ein-12550527.html ''Europäischer Haftbefehl: Kroatien lenkt gegenüber Brüssel ein''], ''[[Frankfurter Allgemeine Zeitung]]'', 28. kolovoza 2013., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref>

Komunističke zločine se i dalje negira, relativira ili ih se opravdava kao '[[antifašizam|antifašističke]]'.<ref name="faz"/>

=== Hrvatske žrtve ===
==== Ubijeni ====
{| class="wikitable"
|-
! Godina !! Država !! Žrtve<ref>[http://www.safaric-safaric.si/udba/UDBA%20dokument%20likvidacije.pdf Popis 67 žrtava], safaric-safaric.si, 19. listopada 2014., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref>
|-
|[[1946.]] || [[Italija]] || [[Ivo Protulipac]]
|-
|[[1948.]] || [[Austrija]] || [[Ilija Abramović]]
|-
|[[1960.]] || [[Argentina]] || [[Dinka Domančinović]]
|-
|[[1962.]] || [[Argentina]] || [[Rudolf Kantoci]]
|-
|[[1966.]] || [[Kanada]] || [[Anđelko Vučina]],<ref name="H-F">Tomislav Djurasović, [https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/aktualno/13545-ubojstva-i-otmice-hrvata-emigranata ''Ubojstva i otmice Hrvata - emigranata''], hrvatski-fokus.hr, 5. svibnja 2015., pristupljeno 18. ožujka 2017.</ref> [[Mate Miličević]]
|-
|[[1967.]] || [[SR Njemačka]] || [[Jozo Jelić]], [[Mile Jelić]], [[Vlado Murat]], [[Anđelko Pernar]], [[Marijan Šimundić]], [[Petar Tominac]]
|-
|[[1968.]] || [[Italija]] || [[Ante Znaor]] i [[Josip Krtalić]] - ubijeni u Trstu; postavljen im je eksploziv u automobil
|-
|[[1968.]] || [[Australija]] || [[Pero Čović]]
|-
|[[1968.]] || [[Francuska]] || [[Nedjeljko Mrkonjić]]
|-
|[[1968.]] || [[SR Njemačka]] || [[Đuro Kokić]], [[Vid Maričić]], [[Mile Rukavina]], [[Krešimir Tolj]], [[Hrvoje Ursa]]
|-
|[[1969.]] || [[SR Njemačka]] || [[Mirko Ćurić]], [[Nahid Kulenović]]
|-
|[[1969.]] || [[Španjolska]] || [[Vjekoslav Luburić]]
|-
|[[1970.]] || [[Švedska]] || [[Mijo Lijić]]<ref name="H-F"/>
|-
|[[1971.]] || [[Argentina]] || [[Ivo Bogdan]]
|-
|[[1971.]] || [[SR Njemačka]] || [[Mirko Šimić]]
|-
|[[1972.]] || [[Italija]] || [[Rosemarie Bahorić]], [[Stjepan Ševo]], [[Tatjana Ševo]]
|-
|[[1972.]] || [[SR Njemačka]] || [[Branimir Jelić]], [[Drago Mihalić]], [[Josip Senić]]
|-
|[[1972.]] || [[SFR Jugoslavija]] || [[Stjepan Crnogorac]],<ref name="H-F"/> [[Ante Miličević]]<ref name="H-F"/>
|-
|[[1973.]] || [[SR Njemačka]] || [[Josip Buljan-Mikulić]]
|-
|[[1974.]] || [[SR Njemačka]] || [[Mate Jozak]]
|-
|[[1974.]] || [[Engleska]] || [[Maksim Krstulović]]<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11437 KRSTULOVIĆ, Maksim], rvatski biografski leksikon, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 18. kolovoza 2020.</ref>
|-
|[[1975.]] || [[Austrija]] || [[Nikola Martinović]]
|-
|[[1975.]] || [[Belgija]] || [[Matko Bradarić]]
|-
|[[1975.]] || [[Danska]] || [[Vinko Eljuga]]
|-
|[[1975.]] || [[SR Njemačka]] || [[Ivica Milošević]], [[Nikola Penava]], [[Ilija Vučić]]
|-
|[[1975.]] || [[Švedska]] || [[Stipe Mikulić]]
|-
|[[1976.]] || [[Francuska]] || [[Ivan Tuksor]]
|-
|[[1977.]] || [[Južnoafrička Republika|JAR]] || [[Jozo Oreč]]
|-
|[[1977.]] || [[SR Njemačka]] || [[Ivan Vučić]]
|-
|[[1978.]] || [[Francuska]] || [[Bruno Bušić]]
|-
|[[1978.]] || [[SAD]] || [[Križan Brkić]]
|-
|[[1979.]] || [[SR Njemačka]] || [[Jozo Miloš]]<ref name="H-F"/>
|-
|[[1979.]] || [[SAD]] || [[Marijan Rudela]], [[Zvonko Štimac]]
|-
|[[1979.]] || [[Kanada]] || [[Cvitko Cicvarić]], [[Goran Šećer]]
|-
|[[1980.]] || [[SR Njemačka]] || [[Mirko Desker]], [[Nikola Miličević (žrtva Udbe)|Nikola Miličević]]
|-
|[[1981.]] || [[Francuska]] || [[Mate Kolić]]
|-
|[[1981.]] || [[SR Njemačka]] || [[Petar Bilandžić]], [[Ivo Furlić]], [[Ivan Jurišić]], [[Mladen Jurišić]], [[Antun Kostić]]
|-
|[[1981.]] || [[Švicarska]] || [[Stanko Nižić]]
|-
|[[1983.]] || [[SR Njemačka]] || [[Stjepan Đureković]], [[Franjo Mikulić]], [[Đuro Zagajski]], [[Milan Župan]]
|-
|[[1984.]] || [[SR Njemačka]] || [[Slavko Logarić]]
|-
|[[1986.]] || [[SAD]] || [[Franjo Mašić]]
|-
|[[1987.]] || [[Kanada]] || [[Damir Đureković]]
|-
|[[1987.]] || [[SR Njemačka]] || Ivan Hlevnjak
|-
|[[1989.]] || [[SR Njemačka]] || [[Anto Đapić, stariji]]
|}

==== Otmice ====
{| class="wikitable"
|-
! Godina !! Država !! Žrtve<ref name="H-F"/>
|-
|[[1949.]] || [[Italija]] || [[Drago Jelik]]
|-
|[[1967.]] || [[Italija]] || [[Krunoslav Draganović]]
|-
|[[1972.]] || [[Austrija]] || [[Stjepan Crnogorac]]
|-
|[[1977.]] || [[Italija]] || [[Vjenceslav Čižek]]
|-
|[[1987.]] || [[SR Njemačka]] || [[Ivica Novaković]]
|}

==== Pokušaji otmica ====
{| class="wikitable"
|-
! Godina !! Država !! Žrtve<ref name="H-F"/>
|-
|[[1950.]] || [[SR Njemačka]] || [[Branimir Jelić]]
|-
|[[1979.]] || [[Francuska]] || [[Franjo Mikulić]]
|}

==== Preživjeli atentate ====
{| class="wikitable"
|-
! Godina !! Država !! Žrtve<ref name="H-F"/>
|-
|[[1948.]] || [[Austrija]] || [[Mate Frković]]
|-
|[[1957.]] || [[Argentina]] || [[Ante Pavelić]]
|-
|[[1957.]] || [[SR Njemačka]] || [[Branimir Jelić]]
|-
|[[1965.]] || [[SR Njemačka]] || obitelj Deželić
|-
|[[1967.]] || [[Brazil]] || [[Anka Zubić-Jelik]]
|-
|[[1968.]] || [[SR Njemačka]] || [[Ante Vukić]]
|-
|[[1969.]] || [[SR Njemačka]] || [[Mirko Grabovac]]
|-
|[[1970.]] || [[SR Njemačka]] || Branimir Jelić
|-
|[[1970.]] || [[SR Njemačka]] || [[Vlado Damjanović]]
|-
|[[1971.]] || [[SR Njemačka]] || Branimir Jelić
|-
|[[1972.]] || [[SR Njemačka]] || [[Gojko Bošnjak]]
|-
|[[1972.]] || [[Francuska]] || [[Nikola Vidović]]
|-
|[[1973.]] || [[SR Njemačka]] || [[Dane Šarac]]
|-
|[[1973.]] || [[SR Njemačka]] || [[Gojko Bošnjak]]
|-
|[[1974.]] || [[Francuska]] || Dane Šarac
|-
|[[1975.]] || [[SR Njemačka]] || [[Stipe Bilandžić]]
|-
|[[1977.]] || [[SR Njemačka]] || Stipe Bilandžić
|-
|[[1980.]] || [[SR Njemačka]] || [[Franjo Goreta]]
|-
|[[1982.]] || [[SR Njemačka]] || [[Luka Kraljević]]
|-
|[[1983.]] || [[SR Njemačka]] || Luka Kraljević
|-
|[[1986.]] || [[SAD]] || [[Danica Glavaš]]
|-
|[[1988.]] || [[Australija]] || [[Ante Tokić]]
|-
|[[1988.]] || [[SR Njemačka]] || [[Tomislav Naletelić]]
|-
|[[1988.]] || [[Škotska]] || [[Nikola Štedul]]
|}

==== Nestali ====
{| class="wikitable"
|-
! Godina !! Država !! Žrtve<ref name="H-F"/>
|-
|[[1949.]] || [[Francuska]] || [[Zlatko Milković]]
|-
|[[1963.]] || [[Francuska]] || [[Zvonimir Kučar]]
|-
|[[1965.]] || [[Francuska]] || [[Geza Pašti]]
|-
|[[1971.]] || [[Brazil]] || [[Alija Koso]]
|-
|[[1973.]] || [[Brazil]] || [[Ante Medolić]]
|}

=== Albanske žrtve ===
{| class="wikitable"
|-
! Godina !! Država !! Žrtve
|-
|[[1981.]] || Belgija || Vehbi Ibrahimi<ref name="sd">{{srp oznaka}} D.L., [https://web.archive.org/web/20091103083443/https://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=6011 ''Ko je ubijao srpske političke emigrante''], srpskadijaspora.info, 27. lipnja 2005., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 3. studenoga 2009.), pristupljeno 3. rujna 2019.</ref>
|-
|[[1982.]] || [[SR Njemačka]] || Jusuf Gervala<ref name="sd"/>
|-
|[[1982.]] || [[SR Njemačka]] || Baroš Gervala<ref name="sd"/>
|-
|[[1982.]] || [[SR Njemačka]] || Zeka Kadri<ref name="sd"/>
|-
|[[1990.]] || [[Belgija]] || Enver Hadri<ref name="sd"/><ref name="safaric">[http://www.safaric-safaric.si/udba/maxportal/20141019%20MaxPortal%20UDBA%20likvidacije.htm Ubojstva naručena iz Beograda: Pet najpoznatijih likvidacija kojima se Udba ponosila], safaric-safaric.si, pristupljeno 30. siječnja 2016.</ref>
|}

=== Srpske žrtve ===
{| class="wikitable"
|-
! Godina !! Država !! Žrtve
|-
|[[1954.]] || [[SFR Jugoslavija]] || Siniša Ocokoljić
|-
|[[1967.]] || [[SR Njemačka]] || Ratko Obradović<ref name="n">{{srp oznaka}} Ivan Miladinović, [https://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:707361-Ubistva-tajne-policije-u-ime-drzave ''Ubistva tajne policije u ime države''], novosti.rs, 21. siječnja 2018., pristupljeno 11. veljače 2020.</ref>
|-
|[[1969.]] || [[Francuska]] || Andrija Lončarić<ref name="n"/>
|-
|[[1969.]] || [[Švedska]] || Sava Čubrilović<ref name="sd"/>
|-
|[[1974.]] || [[SR Njemačka]] || Jakov Ljotić<ref name="sd"/>
|-
|[[1975.]] || [[Belgija]] || Bora Blagojević<ref name="sd"/>
|-
|[[1976.]] || Belgija || Petar Valić<ref name="n"/>
|-
|[[1976.]] || Belgija || Miodrag Bošković<ref name="n"/>
|-
|[[1977.]] || [[SAD]] || Dragiša Kašiković i Ivanka Milošević<ref name="sd"/><ref name="safaric"/>
|-
|[[1977.]] || [[SAD]] || Bogdan Mamula<ref name="sd"/>
|-
|[[1977.]] || [[Kanada]] || Rade Panić<ref name="n"/>
|-
|[[1977.]] || [[Kanada]] || Petar Bunjevac<ref name="n"/>
|-
|[[1977.]] || [[Kanada]] || Petar Kljajić<ref name="n"/>
|-
|[[1978.]] || [[SAD]] || Mihajlo Naumović<ref name="n"/>
|-
|[[1978.]] || [[SAD]] || Borislav Vasiljević<ref name="sd"/>
|-
|[[1980.]] || [[SR Njemačka]] || Dušan Sedlar<ref name="n"/>
|-
|[[1981.]] || Belgija || Milan Bošković
|-
|[[1981.]] || Belgija || Uroš Milićević
|-
|[[1981.]] || [[Austrija]] || Jovan Caričić<ref name="n"/>
|-
|[[1986.]] || [[SAD]] || Borivoje Manić<ref name="sd"/>
|}

== UDB-ini dosjei ==
Suradnici UDBE, su četrdeset i pet godina skupljali podatke o tzv. "narodnim neprijateljima". U razdoblju od 1945. do 1990. godine UDBA je pratila najmanje 66.870 građana.<ref>Dražen Ćurić, [http://www.vecernji.hr/hrvatska/udbini-dosjei-hrvati-se-jos-uvijek-boje-doznati-tko-ih-je-cinkao-57970 ''Udbini dosjei: Hrvati se još uvijek boje doznati tko ih je cinkao''], ''[[Večernji list]]'', 28. studenoga 2011., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Nekoliko desetaka tisuća dosjea sada se nalazi u [[Hrvatski državni arhiv|Hrvatskom državnom arhivu]]. Svaki građanin koji to želi može nakon određene procedure pogledati svoj dosje. Bivši istočni [[Nijemci]], [[Rumunji]] i [[Česi]] mogu vidjeti dosjee te imena agenata koji su ih pratili, dok se u Hrvatskoj mogu vidjeti samo kodna imena agenata.<ref>Dražen Ćurić, [http://www.vecernji.hr/hrvatska/udbini-dosjei-hrvati-se-jos-uvijek-boje-doznati-tko-ih-je-cinkao-57970 ''Udbini dosjei: Hrvati se još uvijek boje doznati tko ih je cinkao'']:{{citat2|– U dosjeima se mogu vidjeti kodna imena, ali se ne zna tko stoji iza njih. Mogu se vidjeti kodna imena kao što su Mile, Boro, Stevo... Spominje se i izvjesna Bosiljka, ali to ne znači da je agent bila žena (...)}}, ''Večernji list'', 28. studenoga 2011., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref>

== UDBA danas ==
Dvadeset godina nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske nitko od bivših Udbaša nije odgovarao za počinjene zločine. Obzirom na to što u izvršnim tijelima vlasti, sudovima i drugim organizacijama državnog značenja nisu mogli biti zaposleni ljudi koji nisu odani UDBI i koji nisu provjereni, oni su i nadalje zadržali važne položaje u vlasti, ili su ih prenijeli na svoje potomstvo.<ref name="hazud.hr"/>

== Povezani članci ==
* [[državni teror]]
* [[Služba za istraživanje i dokumentaciju]]
* [[Jugoslavenske tajne službe]]: [[KOS]], [[OZNA]]
* [[Jugoslavenske tajne službe (serijal)]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* [[Bože Vukušić]], ''Tajni rat UDBE protiv hrvatskih iseljenika iz Bosne i Hercegovine'', Klub Hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb, 2002., {{ISBN|953-97963-3-4}}

== Vanjske poveznice ==
* [https://web.archive.org/web/20130807050755/http://www.hic.hr/dom/372/dom13.htm Vinko Čavlović za HIC o knjizi "Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva"], ''Dom i svijet'', broj 372, 4. veljače 2002.
* [[Tomislav Jonjić]], [http://tomislavjonjic.iz.hr/V_6_vukusic.html ''Vukušićev Rat Udbe protiv hrvatske emigracije''], tomislavjonjic.iz.hr
* {{eng oznaka}} [http://www.youtube.com/watch?v=j2v4118TV8c&feature=PlayList&p=F4483CEF06FD52F4&playnext_from=PL&index=0 Djelovanje UDBE u Australiji]
* Damir Kramarić, [https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/u-srbiji-sve-glasnije-govore-o-masovnim-zlocinima-udbe-a-u-hrvatskoj-zavladao-muk-73204/ 'U Srbiji sve glasnije govore o masovnim zločinima UDBE, a u Hrvatskoj zavladao muk!'], dnevno.hr, 10. prosinca 2012.
* {{deu oznaka}} [http://www.bka.de/fahndung/personen/meistgesuchte/perkovic/index_kroatisch.html Tjeralice Bundeskriminalamta za bivšim Udbašima]
* {{deu oznaka}} [https://endudbafizierung.wordpress.com/udba-liste-sdv-slowenien Popis suradnika UDBE iz Slovenije]

=== Slob. Dalmacija - zločini UDBE ===
Podlistak [[slobodna Dalmacija|Slobodne Dalmacije]] - ''Hrvati u inozemstvu žrtve državnog terora SFRJ poslije 1945. godine'', 15.–27. kolovoza 2000.<br/>Iz izvješća Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Hrvatskoga državnog sabora - '''[http://www.safaric-safaric.si/udruge/hsk/201012%20Izvjesce%20vijeca%20komisije.pdf Poratne žrtve državnog terora SFRJ u inozemstvu]'''
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000815/podlistak.htm U pet godina Udba ubila 24 hrvatska emigranta!] Valovi iseljavanja Hrvata, povijest i organizacija UDBE, Tito na čelu
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000816/podlistak.htm Maršalove ofenzivne akcije] Procedura za likvidaciju, politička policija, "specijalna sredstva"
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000817/podlistak.htm Nemilosrdne likvidacije političkih emigranata] Ubojstvo Ivana Protulipca, smrt Drage Jileka, umorstvo Geze Paštija, atentat na Marijana Šimundića
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000818/podlistak.htm Nedjeljko Mrkonjić žrtva svog susjeda] Ubojstvo Znaora i Krtalića, smrt Urse, mina za Čurića, umorstvo Kulenovića, napad na Bogdana
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000819/podlistak.htm Četiri atentata na Branka Jelića] Vinko Sindičić - agent Mišo, četvrti pokušaj uspješan, likvidacija Josipa Senića
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000820/podlistak.htm Mučko ubojstvo obitelji Ševo] ubojstvo obitelji Stjepana Ševe, likvidacija Nikice Martinovića, ubojstvo Ilije Vučića, ubojstvo Stipe Mikulića
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000821/podlistak.htm Državni vrh SFRJ dao nalog za likvidaciju Brune Bušića] Ubojstvo Ivana Tuksora, ubojstvo Josipa Oreča, ubojstvo Brune Bušića i odgovornost državnog vrha
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000822/podlistak.htm Arkan se hvalio da je Đurekoviću raskolio glavu] Ubojstva: Nikole Miličevića, Antuna Kostića, Stanka Nižića, Mate Kolića, Đure Zagajskog, Stjepana Đurekovića, Ante Đapića
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000823/podlistak.htm Nijemci u lovu na UDBINE egzekutore] Priprema ubojstva Stipe Bilandžića
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000824/podlistak.htm Obračun s ubojicama] Pokušaj ubojstva Franje Gorete, Goretino pomirenje s ubojicom
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000825/podlistak.htm Udbin ubojica ispalio cijeli šaržer u Štedula] Atentat na Nikolu Štedula
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000826/podlistak.htm Domoljubi pokopani u domovini] Prijenos posmrtnih ostataka poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu
# [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000827/podlistak.htm Hrvatsko revolucionarno bratstvo] Bugojanska skupina, skupina Tolić-Oblak, gerilci Matičević i Prpić

[[Kategorija:Sigurnosno-obavještajne službe]]
[[Kategorija:Tajne policije]]
[[Kategorija:Povijest druge Jugoslavije]]
[[Kategorija:Kratice]]

UDBA - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica