WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-09T18:23:33Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Natural ultramarine pigment.jpg|desno|mini|250px|Prirodni [[pigment]] ultramarin u obliku [[prah]]a.]]

[[datoteka:Ultramarinepigment.jpg|mini|desno|250px|[[Sintetika|Sintetski]] [[Organska kemija|organski]] pigment ultramarin.]]

'''Ultramarin''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''ultra'': daleko, iza, preko, s one strane + ''marinus'': morski) je [[Plava|plavi]] [[pigment]], [[natrij]]ev [[Silikati|alumosilikat]] složene strukture, koji sadrži i [[sumpor]]. Poznat je ponajprije zbog svoje blistave, vrlo lijepe plave boje, pa se mnogo koristio kao [[Slikarske tehnike|slikarska umjetnička boja]]. Ne[[otrov]]an je, netopljiv u vodi i [[Alkalije|alkalijama]], na [[svjetlost]]i izvanredno postojan. Od davnine se dobivao iz minerala [[lazurit]]a, a danas se proizvodi [[Sintetika|sintetski]], pečenjem fino samljevene smjese [[kaolin]]a, [[silicij]]ske [[kiseline]], [[soda|sode]], [[sumpor]]a i [[reducens]]a ([[drveni ugljen]], [[kolofonij]]) u trajanju od nekoliko dana na 800 °C. Nakon kontroliranoga hlađenja uz [[Oksidacija|oksidaciju]], proizvod se ispire [[voda|vodom]], odjeljuje i melje. Danas se ultramarin koristi uglavnom kao pigment za bojenje [[plastika|plastike]] i [[papir]]a, a sve manje za [[Tiskarstvo|tiskarske boje]] i [[nalič]]e. Osim plavoga, postoje i zeleni, crveni i ljubičasti ultramarin, koji su manje poznati i rjeđe se primjenjuju. <ref> '''ultramarin''', [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63115], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020., pristupljeno 27. 5. 2020.</ref>

== Objašnjenje ==
Kao briljantan i vrlo lijep plavi pigment, ultramarin je poznat još od davnine. Tada se dobivao [[mljevenje]]m i ispiranjem [[Minerali|minerala]] lazurita, a nazvan je prema latinskom [[lapis lazuli]]. Danas je važan samo sintetski ultramarin. To je aluminosilikat sa složenom strukturom, koja još danas nije potpuno razjašnjena. Sastoji se od AlO<sub>4</sub> i SiO4 [[tetraedar]]a, a za izravnavanje viška [[Električni naboj|negativnog naboja]] služe [[natrij]]evi [[kation]]i. U prostoru između tetraedara smješteni su [[sumpor]]ni spojevi koji djeluju kao [[kromofor]]ne grupe. Ultramarin je u prvom redu poznat kao plava boja, ali postoji i zeleni, crveni i ljubičasti ultramarin. Boja ovisi o razlikama u udjelu [[natrij]]a i [[silicij]]a, te o vrsti sumpornih spojeva, a na nju se može djelovati izmjenom u sastavu i omjeru sirovina te promjenom reakcijskih uvjeta prilikom [[Sinteza (kemija)|sinteze]].

Proizvodnja sintetskog ultramarina zasniva se uglavnom na iskustvenim (empirijskim) metodama. Kao glavne sirovine za sintezu služe kaolin, soda, sumpor i [[kremen]]a zemlja, a dodaju se i [[kreda]] te sredstva za redukciju ([[katran]]ska [[smola]], [[kolofonij]], [[drveni ugljen]]). Uzima se visokovrijedni kaolin, praktički čisti kaolinit, koji se prvo [[Kalcinacija|kalcinira]]. I druge sirovine moraju biti vrlo čiste (sumpor sa 99,5% S, kalcinirana soda od 99,5 do 99,8% Na2CO3). Sirovine se miješaju u određenim omjerima, melju se u fini prah, a zatim se, već prema recepturi, [[žarenje|žare]] u mufolnim [[peć]]ima nekoliko dana na [[temperatura|temperaturi]] od 800 [[celzij|°C]]. Nakon kontroliranog hlađenja uz [[oksidacija|oksidaciju]], dobiveni se [[pigment]] u nizu procesa ispire vodom, odjeljuje i melje. Iz tako pripravljenog plavog ili zelenog pigmenta mogu se dobiti i ultramarini drugih tonova. Tako se ljubičasti ultramarin dobiva oksidacijom na zraku u prisutnosti [[amonij]]evog klorida, a iz njega se crveni ultramarin proizvodi daljom oksidacijom uz dodatak [[klorovodik]]a i [[klor]]a.

Ultramarin je vrlo cijenjen i njegova se boja smatra najljepšom među anorganskim plavim pigmentima. Otporan je na zraku i svjetlu, postojan na povišenim temperaturama i netopiv u vodi i alkalijama, ali je slabo izdašan i vrlo osjetljiv na djelovanje [[kiselina]]. Primjena je ultramarina vrlo raširena, posebno ako se traži postojanost prema alkalijama. Ultramarin se najviše upotrebljava za bojenje [[Sintetika|sintetskih materijala]], zatim za [[Tiskarstvo|tiskarske]] i [[Slikarstvo|slikarske boje]], za [[tisak]] na [[tekstil]]u, za bojenje [[guma|gume]], papira i tako dalje. Osim za bojenje, ultramarin služi i kao [[Komplementarne boje|komplementarna boja]], to jest kao sredstvo za uklanjanje žućkastog tona u [[nalič]]ima, [[papir]]u, plastici, prilikom [[Perilica rublja|pranja rublja]] i slično. Ultramarin nije otrovan, pa se mnogo upotrebljava za bojenje [[materijal]]a koji dolaze u dodir s [[hrana|hranom]], kao pigment za [[pečat]]e kojima se obilježavaju živežne namirnice, zatim u [[Kozmetika|kozmetičkoj industriji]], proizvodnji [[Igračka|igračaka]], [[Olovka|olovaka]] i tako dalje. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Slike ==

{| cellpadding="0" cellspacing="0" style="margin:auto; border:1px solid #ccc; background:#fff;"
|-
|
{| cellspacing=3 cellpadding=3 style="background:#fff;"
|-
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Lapis-lazuli hg.jpg|x180px|border]]
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Pigment Violet 15.jpg|x180px|border]]
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Sassoferrato - Jungfrun i bön.jpg|x180px|border]]
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Johannes Vermeer - Girl with a Pearl Earring - WGA24666.jpg|x180px|border]]
|-
|align=center|Uzorak [[metamorfne stijene]] [[lapis lazuli]] (grubog) iz Afganistana.
|align=center|Sintetski ljubičasti ultramarin.
|align=center|[[Sassoferrato]]v prikaz [[Marija (majka Isusova)|Blažene Djevice Marije]], oko 1654. Njezin plavi ogrtač obojen je ultramarinom.
|align=center|[[Djevojka s bisernom naušnicom (slika)]], [[Johannes Vermeer|J. Vermeera]] (oko 1665.)
|}
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Boje]]
[[Kategorija: Materijali]]

Ultramarin - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica