WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-01T05:26:43Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{dodaj infookvir|monarh}}
[[Datoteka:Wamba 01.jpg|minijatura|desno|200px|Spomenik Vambi u jednom madridskom parku]]
'''Vamba''' ([[španjolski jezik|šp.]] ''Wamba'') je bio [[Zapadni Goti|vizigotski]] [[kralj]] u [[Hispanija|Hispaniji]] između [[672.]] i [[680.]] godine. Sama riječ „vamba“ znači „veliki trbuh“ na [[gotski jezik|gotskom]] i po svoj prilici je bio nadimak, a ne ime<ref>-{Herwig Wolfram, Thomas J. Dunlap trans. History of the Goths (Berkeley: University of California Press, 1988), p. 463 n. 326}-</ref>.

== Izbor za kralja ==
Nakon [[Rekesvint]]ove smrti, vizigotsko prijestolje je ostalo bez vladara. Iako su još od [[633.]] godine vizigotski kraljevi nisu birali prema nasljednom pravu, uvijek je nasljednik ili bio tijesno vezan za samog monarha ili bi monarh prije svoje smrti već odredio svog nasljednika. Rekesvint nije uradio ni jedno ni drugo, pa se po prvi put dogodilo da se treba primjeniti elektoralni sistem kako bi vizigotska kraljevina dobila monarha<ref name="Orlandis">-{José Orlandis. La vida en España en tiempo de los godos.Rialp, Madrid, 2006.}- 85-9. </ref>.

[[Julijan II. Toledski|Julijan Toledski]] je u svom djelu „Povijest kralja Vambe“ (''Historia Rebellionis Pauli adversus Wambam'') detaljeno opisao dan kada je Vamba izglasan za kralja<ref name="Orlandis"/>. Odmah nakon Rekesvintove smrti, ugledni ljudi i službenici su su jednoglasno tražili Vambu za novog kralja. Kada su ga našli, bacili su se na koljena moleći ga da stupi na prijestolje, ali je prvotno on to odbio. No, nakon prijetnji smrću jednog grofa, visokog vojnog vođe, ipak je pristao<ref name="Orlandis"/>.

== Ratovi ==
Nekoliko tjedana nakon što je okrunjen 672. godine, Vamba se morao suočiti s ustankom [[Hilderik]]a, koji je pretendirao na prijestolje. Njega su podržavali megalonski [[biskup]] [[Gunhild]], kao i velika grupa [[Židovi|Židova]] koji su ustali protiv antsemitskih progona. Vamba je poslao Flavija Paula, [[Hispanorimljani|hispanoromanskog]] vojvodu kako bi ugušio ustanak. Ali, kad je stigao u Narbon, Flavije Paul je otkazao poslušnost Vambi i sam postao pobunjenik, a njegove trupe su ga proglasile kraljem. Uskoro su se dvije pobunjeničke grupe udružile. Potim je Flavije Paul poslao izaslanike [[Baski]]ma kako bi ih nagovorio na pobunu. To je natjeralo Vambu da sam osobno povede vojsku u zapadne [[Pirineji|Pirineje]] i pokori Baske.

Nekoliko tjedana potom, pobunjeni Flavije Paul bio je okrunjen zlatnom krunom koju je pokojni kralj [[Rekared]] poklonio crkvi u Gironi. Nakon toga, vizigotski gradovi u Galiji i u velikom dijelu sejveroistočne Hispanije prešli su na Paulovu stranu. Pobuna je dobijala sve više maha s plemićima koji su se suprotstavljali Vambi, organizirali velike vojske koje su tukle kraljevsku vojsku na bojnom polju. U međuvremenu, židovske ustaničke grupe pobile su plemiće koji su bili odani kralju.

Kao odgovor, Vamba je krenuo u pohod na provincije Hispanija Tarakonensis i Narbonsku Galiju, gdje je bilo središte ustanka, i u roku od nekoliko dana povratio većinu gradova koje su zauzeli ustanici.

Godine [[673.]] Vamba je postavio opsadu tvrđave kod grada koji se danas zove [[Collioure]] i koji je bio najvažnija strateška luka smještena u najjužnijem dijelu [[Francuska|Francuske]]. Ovom pobjedom, pobunjenici su bili odsječeni od svojih saveznika, židovskih trgovaca i muslimanskih gusara.

Kada je Vamba krenuo na Narbon, Paul je postavio vojskovođu Vitimera u rukovođenju obrane, a on sam se povukao u Nimes. Ali, Vambine snage su brzo osvojile Narbon, a potom i Nimes [[3. rujna]] [[673.]] godine. Paul se predao kao i druge pobunjeničke vođe, koji su bili izvedeni pred sud i osuđeni na skalpiranje i doživotni zatvor.

Kada je ustanak ugušen, Židovi iz Narbona su bili iste godine prognani. Također su prognani i Židovi koji nisu htjeli prijeći na kršćanstvo kao kazna zato što su podržali ustanak.

Potom je uslijedilo razdoblje mira, a Vamba je to iskoristio i obnovio rimske zidine oko Toleda (674.) Također je utvrdio druge gradove, kao što su Ondarabia (Fuenterabia), malo selo u [[Baskija|Baskiji]] na granici s Francuskom.

Tijekom svoje vladavine, Vamba je podčinio Asture i Rukone (Lugone) i priključio ih novoj provinciji. Asturi i Rukoni su se borili protiv vizigotske dominacije još od [[5. stoljeće|5. stoljeća]], kada su Vizigoti stigli na [[Iberijski poluotok]].

Međutim, pojavili su se novi neprijatelji na vratima Vizigotskog carstva, [[Saraceni]]. Kronika Alfonsa III. govori o napadu Saracena s 270 brodova koji su svi do jednog bili spaljeni. S jedne strane, malo je vjerojatan napad ovakvih razmjera, a s druge strane, ni jedan drugi izvor ga ne spominje. Međutim, sasvim je moguće da je bilo manjih saracenskih napada ovog tipa. Kronika iz 754. godine, koja daje detaljan opis Vambine vladavine, govori o tome kako su „[[Mauri]] već duže vrijeme napadali [[Andaluzija|Andaluziju]] i uništavali mnoge gradove“.

Zakonici i dekreti iz tog vremena potvrđuju da je mir i sigurnost kraljevine je bila sve uzdrmanija kako su saracenski napadi postajali sve češći. Vamba je na primjer, izdao dekret kojim se naređuje da svi podanici kraljevstva, bez obzira na vjeru, pa čak i ako pripadaju svećenstvu, moraju braniti zemlju od vanjskih napadača. Ovaj zakon je napravljen u cilju spriječavanja dezerterstva. Dio zakona glasi: ''„Jer, kad god neprijatelj napadne provincije našeg kraljevstva (...) mnogi koji žive na granici (...) nestanu...“'' Ovaj tekst također dokazuje da su napadi bili i te kako česti.

Da je dezerterstvo bilo ozbiljan problem u Vizigotskoj kraljevini govori drugi Vambin proglas kojim se oslobađaju [[ropstvo|robovi]] kako bi se popunili vojni redovi. Ovo također govori o slabom odazivu dobrovoljaca među Hispanorimljanima koji su činili glavninu stanovništva kojim su vladali vizigotski plemići.

Tijekom građanskog rata koji je djelomično izazvan pokušajima uvođenja reforme u strukturu vojske, Vamba je bio otrovan u Pamplijegi, mjestu blizu Burgosa, po [[Erviga|Erviginoj]] naredbi. Ova zavjera je izvršena uz pomoć Julijana Toledskog, koji je nakon toga postao duhovni vođa vizigotske crkve u znak zahvalnosti za svoje zasluge. Međutim, Julijan je sačuvao sjećanje na Vambu napisavši knjigu „Povijest kralja Vambe“ ([[latinski jezik|lat.]] ''Historia Wambae regís'').

Od Vambine smrti pa do potpune [[Propast vizigotskog kraljevstva|propasti Vizigotskog kraljevstva]] [[711.]] godine, kraljevstvo su potresali unutrašnji sukobi i borbe za vlast.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* Charles Julian Bishko, "Portuguese Pactual Monasticism in the Eleventh Century: The Case of São Salvador De Vacariça," ''Estudos de História de Portugal: Homenagen a A.H. de Oliveira Margues'' (Lisbon: Editorial Estampa, 1982).
* Henry Bradley, ''The Goths: from the Earliest Times to the End of the Gothic Dominion in Spain,'' chapter 33. Second edition, 1883, New York: G.P. Putnam's Sons.
* Julian of Toledo, ''Historia Wambae regís'', in ''Mon. Ger. Hist., Scriptores rerum Merovingicarum'', V, 486-535; and cf. Dahn, ''Könige der Germanen'', V, 207-212; 217-18; R. Altamira, ''Cambridge Medieval History'', II, 179.
* Charles Morris, ''Historical Tales, the Romance of Reality: Spanish.'' 1898, Philadelphia: J.B. Lippincott Company.

[[Kategorija:Vizigotski vladari]]

Vamba - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica